''ANTE TOMIĆ Kad se već odričemo Tita na ulicama, red je da se odreknemo i Istre, Dalmacije i Kvarnera ''

Nesto se NE SJECAM DA SU TUDMANU A JOS MANJE PAVELICU TOLIKO POSTOVANJE POKAZALI KROZ PJESMU I STIH

...skuhana nogica sora...

Vladimir Nazor - TITOV NAPRIJED
( da ucime od Istorijata.. da ne mrazime... barem poezijata...bratstvo i edinstvo.. se secavate li...naprijed..idemo dalje..)
I Drug Tito jaše na čelu kolone
Uz usku stazu planinsku.
Visoko,
Na vrhu, led. Krš, blato naokolo.
Dolje, u klancu, mutan potok šumi.
Oblaci tmasti vuku se po nebu,
A pramen, magle kao div se diže
Iz šume jela, bukvi i omorika.
- On jaše, sve to ne vidi, ne čuje.
------------------------------------------
Kamo ga miso prenjela? U kom
Svijetu živi? Od čega je bora
Na čelu i grč oko tvrdih usta?
Al;najednom je stao: trgnuo se.
Avet je pred njim. Sva je od blata
smrznuta,
Od snijega i mraza. Stoji, studen širi
I veli:
"Kud češ drzniče? Ja vladam
u toj planini. Okreni se, gledaj
Te jadne momke, koje ovud vodiš.
Oni su, bosi, bijedno ljudsko meso.
Nevoljna krv, što moj je dah smrzava,
Kamo ih vodiš u patnju i u smrt?
Kipove od leda napravit ću od vas.
I stajat ćete, kruti, nepomični,
U tami noćnoj i u svijetlu danjem
Na ovim gorskim stazama, znamenje
Velje mi moći, ljudima opomena
Da čovjek nesmije preko nekih granica.
Okreni se i vrati u nizine,
Da kosti griješ kod ognjišta svoga,
Pokoran i tih; - najveći je zakon
Čovječji: živjet, ma i kako bilo!"
To avet reče, on očima bljesne
I vatru prospe iz plamenih zjenica;
Ošinu konja i neman pregazi,
Pa viknu s visa:
"Naprijed"

Ponajbolji hrvatski književnici pisu o Titu


NIŠTARIJE KOJE GA NE PRIZNAJU , NE
POZNAJU HRVATSKU KULTURU, NJENE PONAJBOLJE DIJELOVE , NJEN OPUS KPJI JE SLAVIO SLOBODU KAO NAJVEĆU TITOVU ZASLUGU

KOPAJTE SI JOS ZIVI GROB IZDAJNICI I FASISTI
NISTE DOSTOJNI BIT LJUDI A KAMOLI HRVATI

vuksadinare wrote:...skuhana nogica sora...

Jrbse

‘Kad je riječ o Titovoj smrti, treba reći da nema takve posmrtne počasti koja bi znala odraziti simbolično značenje njegove pojave među nama.

Bio je sretan čovjek. Ni jednog trenutka nije posumnjao u svoje ideale, a ostvario ih je više od svega o čemu su pokoljenja naših pjesnika, političara, vladara i vojskovođa maštala vjekovima.

Za dugom kolonom svojih mrtvih divizija ode Tito preko – preko Romanije. Ode on na daleke nedogledne poljane narodne pjesme odakle kao da je i stigao.

Nije naš svijet toliko neuk te ne bi umio razlikovati vulkansku slijepu i surovu stvarnost kojom smo okruženi od vlastitog toplog krova nad glavom. Da je taj naš krov Titovo djelo, to se objasnilo svima, te nije bilo čovjeka koji u mislima nije probdio noći i noći za njegove ljubljanske agonije.

Prigodom Titove šezdesetogodišnjice (1952), rečeno je sve što se može reći o životu jednog čovjeka koji se s ponosom može osvrnuti na svoj životni put:

Kada netko sa svojih šezdeset godina može da kaže: Borio sam se po crti svog moralnog uvjerenja četrdeset punih godina, vidio sam mnoge zemlje i gradove, vojske i ratove i civilizacije, društvene sisteme i revolucije, proživio sam život zarađujući hljeb svojim vlastitim rukama, bio sam robijaš i ratnik, političar i organizator velikog masovnog pokreta za oslobođenje proleterijata, digao sam ustanak protiv slijepe stihije, očistio sam zemlju od tuđinaca u teškom  i krvavom ratu, vratio sam svojoj domovini oteto more, njene otoke i njene gradove, oslobodio sam svoj narod od klasnog izrabljivanja, položio sam temelje socijalizmu i danas dižem zemlju iz njene zaostalosti u red civiliziranih naroda, onda bi takav čovjek mogao s punim pravom da kaže: Izvršio sam svoju ljudsku i građansku dužnost.

Odonda pa do dana današnjeg, za punih dvadeset i osam godina, on je na planetarnoj pozornici razvio djelatnost historijskih razmjera. Kao organizator međunarodnog pokreta nesvrstanosti, on je svojom neslomljivom voljom izvojštio priznanje čitavog svijeta – danas nas je napustio idealni barjaktar kantovske zamisli Svjetskog Mira.’

Danas ..u eri divljanja misli i kopiranja zla
Danas ..u vremenu potpunog moralnog rasula
Danas .. kad se zlo nadvilo nad glavu obicnog covjeka kpjeg hrane mrvicama..
Danas je ime TITA iznad svih sitnih kurvi pohlepnih za mrvicom paznje
Danas je Dan borca i vjerujem za Tita je bio veliki dan JEDINI VOJSKOVOĐA KPJI JE PROVEO CIJELI RAT NA PRVOJ LINIJI.


TUĐMAN JELTE ..
ILI PAVELIC..
MA MRS BUDALE BLESAVE , IZGUBLJENE U PROSTORU I VREMENU

Sora wrote:Danas ..u eri divljanja misli i kopiranja zla
Danas ..u vremenu potpunog moralnog rasula
Danas .. kad se zlo nadvilo nad glavu obicnog covjeka kpjeg hrane mrvicama..
Danas je ime TITA iznad svih sitnih kurvi pohlepnih za mrvicom paznje
Danas je Dan borca i vjerujem za Tita je bio veliki dan JEDINI VOJSKOVOĐA KPJI JE PROVEO CIJELI RAT NA PRVOJ LINIJI.


TUĐMAN JELTE ..
ILI PAVELIC..
MA MRS BUDALE BLESAVE , IZGUBLJENE U PROSTORU I VREMENU

meni s ecini da si ti izgubljena u vremenu...

Opis vremena sam ti gore nacrtala
Trbi to vrijeme pase
Ti si obicni jezuitski prenavljac kpji nema kriterija u nicemu
Ni osobitih razloga za to
Imas ti boračku i to je use nase i podase filozofija

jebo te tito, partija i prvoborci, kravo pjana

.aj sad opet trčite me tužiti

Sora wrote:.aj sad opet trčite me tužiti

pa da te oslobode jer nisi bila pri sebi..

Sora wrote:

veber wrote:jebo te tito, partija i prvoborci, kravo pjana

terorist.
nekada su ih ubijali.

Sora wrote:.aj sad opet trčite me tužiti

vidis kaj ti viski od ranog jutra radi?
drž se ti fante.

veber wrote:

Sora wrote:.aj sad opet trčite me tužiti

vidis kaj ti viski od ranog jutra radi?
drž se ti fante.

Vidim

veber wrote:

Sora wrote:

veber wrote:jebo te tito, partija i prvoborci, kravo pjana

terorist.
nekada su ih ubijali.

NEKADA .

vuksadinare wrote:

Sora wrote:.aj sad opet trčite me tužiti

pa da te oslobode jer nisi bila pri sebi..

Idem sad naci pjesmu o slobodi
Mozda nesto i vi naucite o slobodi ..
Vi suznji

San je davna i zaboravljena istina
koju više niko ne ume da proveri
sada tuđina peva ko more i zabrinutost
istok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbrže
sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti
cvet između pepela i mirisa
oni koji odbijaju da prežive ljubav
i ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
i zemlja koja ostaje verna smrti
jer svet ovaj suncu nije jedina briga
ali jednoga dana
tamo gde je bilo srce stajaće sunce
i neće biti u ljudskom govoru takvih reči
kojih će se pesma odreći
poeziju će svi pisati
istina će prisustvovati u svim rečima
na mestima gde je pesma najlepša
onaj koji je prvi zapevao povući će se
prepuštajući pesmu drugima
ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
ja primam na sebe osudu propevale gomile:
KO NE UME DA SLUŠA PESMU SLUŠAĆE OLUJU
ali:
HOĆE LI SLOBODA UMETI DA PEVA
KAO ŠTO SU SUŽNJI PEVALI O NJOJ?