Events
Publications
Latest imagesHrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
Page 48 of 50
Page 48 of 50 • 
1 ... 25 ... 47, 48, 49, 50
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Guest 20/6/2017, 15:09
ti si toliko glup kao i drug ti asila pa ni nakon ovoliko članaka niste uspjeli dokučiti tko je čardak strana na "čardaku"
Guest- Guest
Eva_- Posts : 5681
2017-03-21
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Eva_ 20/6/2017, 15:52
Hodak, Bujanec, Hase, Glasnović i Esih. Teško se odlučit tko je veći čardak.metilda wrote:ti si toliko glup kao i drug ti asila pa ni nakon ovoliko članaka niste uspjeli dokučiti tko je čardak strana na "čardaku"
Eva_- Posts : 5681
2017-03-21
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Guest 20/6/2017, 19:42
Kolumnist Slobodne Dalmacije Ante Tomić u svom osebujnom stilu, u novoj kolumni, ”otkrio” je tko je zapravo u Supetru na Braču verbalno zlostavljao i brutalno vrijeđao najbolju hrvatsku sportašicu svih vremena, Janicu Kostelić. Dakle tko su ti nesretnici i što o njima kaže miljenik HAVC-a Ante Tomić?
Fašistička retorika dežurnih antifašista
“U Supetru su vrijeđali odani glasači desnice koji inače kamenuju pedere i razbijaju ćirilične natpise, neprosvijećena rulja koju je HDZ brižljivo uzgojio...”, piše Tomić u svojoj kolumni, očito baratajući ”podacima” s kojima ne barata nitko osim njega, uključujući i policiju, koja je privela napadače. Tomić, međutim, ne navodi u kolumni je li, kad već zna tko je to zlostavljao Janicu, prijavio nasilnike.
Anti, naravno, kako sam navodi u kolumni, nije žao Janice Kostelić, jer se to u ”ovoj idiotskoj zemlji” moglo i očekivati.
Evo kako je Ante Tomić opisao brutalan čin vrijeđanja hrvatske sportske geroine: “Događaj je komičan, idiotski, zapanjujući i za ovu komičnu i idiotsku zemlju koja nas ne prestaje zapanjivati. Da je sedam osoba završilo pet dana iz rešetaka jer su pjevali nekakvu pjesmu, a pjesma, suprotno očekivanju nekog naivca, nije pozivala na vjersku, nacionalnu ili rasnu mržnju, nema u njoj ni Jasenovca ni Stare Gradiške, već je bezazlen, prostački bećarac na temu oralnog odnosa, graniči s čudom.
Ako netko zbog vrijeđanja Janice Kostelić može biti zatvoren, šta je sljedeće? Doći će izvanzemaljci? Isus će na fejsu objaviti selfi s Djevicom Marijom? Hajduk će biti prvak? Mačke će nam priznati kako već neko vrijeme razumiju sve što govorimo, čak i kad govorimo o antibioticima, atomskim masama ili kvadratnim funkcijama?...”
Zašto je Ante Tomić ljubomoran na Blanku Vlašić i kako je tata Joško rekao što je trebalo reći?
Nije, naravno, Janica Kostelić jedina ”žrtva” pera Ante Tomića, napadao je kolumnist i sugrađanku Blanku Vlašić. I to zato što javno želi svjedočiti svoju vjeru. Tolerantnom Tomiću to nije bilo po volji.
No, da podsjetimo, koliko je to ova ”idiotska zemlja”, kakvom Tomić smatra Hrvatsku, bila dobra prema njemu?
“Kontroverznom piscu, kolumnistu, novinaru i scenaristu, Anti Tomiću, koji sirovim provokacijama iritira veći dio hrvatskih građana, HAVC za pisanje scenarija odobrava nemala sredstva. Ante Tomić dosad je pisao scenarije koji su ”subvencionirani” i to za filmove ”Što je muškarac bez brkova”(2005.), ”Karaula”(2006.), ” ”Neka ostane među nama” (2010.), ”Horvatovi”(2014.), da ne spominjemo TV serije. Iznosi odobrenih sredstava za pisanje scenarija kreću se u rasponu od 35.000 pa do čak 100.000 kuna. Tako je Tomić, zajedno s Rajkom Grlićem, za poticaj pisanja scenarija za dugometražni igrani film koji trenutačno igra u kinima ”Ustav Republike Hrvatske” dobio 100.000 kuna. Film, kojim je navodno oduševljena publika u Srbiji, agitpropovski je angažirana umjetnost na strani promocije “ustavna kaosa”. Nadahnuta neskrivenim rasizmom “praxis-filozofije” (npr. “Hasanbegović je greška društva i prirode”), kojoj je strana svaka ideja opisane hrvatske države-nacije (ista je sama po sebi fašistička), temeljna je, upravo, zastrašujuća poruka ovoga filma…”, rekao je prije nekoliko mjeseci dr. Ivo Biondić, komentirajući što je sve HAVC financirao hrvatskim novcem.
Što je sve HAVC financirao hrvatskim novcem?
Je li onda Ante Tomić u pravu kada tvrdi da je Hrvatska ”idiotska zemlja”?
https://narod.hr/sport/ante-tomic-otkrio-tko-bracu-verbalno-zlostavljao-janicu-kostelic-to-ucinila-desnicarska-rulja-koju-hdz-uzgojio-koja-kamenuje-pedere
Fašistička retorika dežurnih antifašista
“U Supetru su vrijeđali odani glasači desnice koji inače kamenuju pedere i razbijaju ćirilične natpise, neprosvijećena rulja koju je HDZ brižljivo uzgojio...”, piše Tomić u svojoj kolumni, očito baratajući ”podacima” s kojima ne barata nitko osim njega, uključujući i policiju, koja je privela napadače. Tomić, međutim, ne navodi u kolumni je li, kad već zna tko je to zlostavljao Janicu, prijavio nasilnike.
Anti, naravno, kako sam navodi u kolumni, nije žao Janice Kostelić, jer se to u ”ovoj idiotskoj zemlji” moglo i očekivati.
Evo kako je Ante Tomić opisao brutalan čin vrijeđanja hrvatske sportske geroine: “Događaj je komičan, idiotski, zapanjujući i za ovu komičnu i idiotsku zemlju koja nas ne prestaje zapanjivati. Da je sedam osoba završilo pet dana iz rešetaka jer su pjevali nekakvu pjesmu, a pjesma, suprotno očekivanju nekog naivca, nije pozivala na vjersku, nacionalnu ili rasnu mržnju, nema u njoj ni Jasenovca ni Stare Gradiške, već je bezazlen, prostački bećarac na temu oralnog odnosa, graniči s čudom.
Ako netko zbog vrijeđanja Janice Kostelić može biti zatvoren, šta je sljedeće? Doći će izvanzemaljci? Isus će na fejsu objaviti selfi s Djevicom Marijom? Hajduk će biti prvak? Mačke će nam priznati kako već neko vrijeme razumiju sve što govorimo, čak i kad govorimo o antibioticima, atomskim masama ili kvadratnim funkcijama?...”
Zašto je Ante Tomić ljubomoran na Blanku Vlašić i kako je tata Joško rekao što je trebalo reći?
Nije, naravno, Janica Kostelić jedina ”žrtva” pera Ante Tomića, napadao je kolumnist i sugrađanku Blanku Vlašić. I to zato što javno želi svjedočiti svoju vjeru. Tolerantnom Tomiću to nije bilo po volji.
No, da podsjetimo, koliko je to ova ”idiotska zemlja”, kakvom Tomić smatra Hrvatsku, bila dobra prema njemu?
“Kontroverznom piscu, kolumnistu, novinaru i scenaristu, Anti Tomiću, koji sirovim provokacijama iritira veći dio hrvatskih građana, HAVC za pisanje scenarija odobrava nemala sredstva. Ante Tomić dosad je pisao scenarije koji su ”subvencionirani” i to za filmove ”Što je muškarac bez brkova”(2005.), ”Karaula”(2006.), ” ”Neka ostane među nama” (2010.), ”Horvatovi”(2014.), da ne spominjemo TV serije. Iznosi odobrenih sredstava za pisanje scenarija kreću se u rasponu od 35.000 pa do čak 100.000 kuna. Tako je Tomić, zajedno s Rajkom Grlićem, za poticaj pisanja scenarija za dugometražni igrani film koji trenutačno igra u kinima ”Ustav Republike Hrvatske” dobio 100.000 kuna. Film, kojim je navodno oduševljena publika u Srbiji, agitpropovski je angažirana umjetnost na strani promocije “ustavna kaosa”. Nadahnuta neskrivenim rasizmom “praxis-filozofije” (npr. “Hasanbegović je greška društva i prirode”), kojoj je strana svaka ideja opisane hrvatske države-nacije (ista je sama po sebi fašistička), temeljna je, upravo, zastrašujuća poruka ovoga filma…”, rekao je prije nekoliko mjeseci dr. Ivo Biondić, komentirajući što je sve HAVC financirao hrvatskim novcem.
Što je sve HAVC financirao hrvatskim novcem?
Je li onda Ante Tomić u pravu kada tvrdi da je Hrvatska ”idiotska zemlja”?
https://narod.hr/sport/ante-tomic-otkrio-tko-bracu-verbalno-zlostavljao-janicu-kostelic-to-ucinila-desnicarska-rulja-koju-hdz-uzgojio-koja-kamenuje-pedere
Guest- Guest
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by jastreb 20/6/2017, 19:45
Potpuno.metilda wrote: Je li onda Ante Tomić u pravu kada tvrdi da je Hrvatska ”idiotska zemlja”?
jastreb- Posts : 34059
2014-04-22
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Guest 20/6/2017, 19:46
HAVC 265 ??? jos ako je ACC ,uffff....zvuk odlican kao i video..
Guest- Guest
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Guest 20/6/2017, 19:49
jastreb wrote:Potpuno.metilda wrote: Je li onda Ante Tomić u pravu kada tvrdi da je Hrvatska ”idiotska zemlja”?
zato i jest čardak jer su je čardaklije poput njega takvom napravile
Guest- Guest
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Guest 20/6/2017, 20:37
Partizanski poslijeratni zločini u Zagrebu označavaju pokolj kojeg su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u Zagrebu. Zagrepčani, izbjeglice koje su bježale pred partizanima, ranjenici, civili, žene i djeca su ubijani na stratištima u samom gradu (današnja Pedagoška akademija u Savskoj ulici), po okolnim šumama, podsljemenskim i žumberačkim stratištima i poljima.
Nisu bili pošteđeni niti bolesnici i ranjenici iz zagrebačkih bolnica.
„To nije bilo nikakvo oslobođenje Zagreba jer je uslijedio čitav niz zastrašujućih zločina koje je proveo komunistički režim, a što potvrđuje pronalazak 850 prikrivenih stratišta u Hrvatskoj, a samo na području Zagreba i okolice locirano je 120 takvih masovnih grobišta“, rekao je svojevremeno prof. dr. Jurčević.
Donosimo popis stratišta u gradu Zagrebu i okolici koji pokazuje strahotu i razmjer zločina nad tisućama ljudi, a prof. Ivo Banac tvrdi da se radi najmanje o 5000 ljudi ubijenih tih dana u Zagrebu. Postoje i veće prosudbe, a broj stvarno ubijenih se neće nikada znati.
POPIS STRATIŠTA KOJA SU POČINILI PARTIZANI U GRADU ZAGREBU 1945. NAKON ZAVRŠETKA BORBI:
1. Bukovečka šuma – broj žrtava nepoznat – obavljane masovne likvidacije;
2. Brestovec – 1945 (poraće) – ranjenici iz bolnice Brestovec (Sljeme) i uhićeni domobrani odvede su u šumu gdje su likvidirani. Broj žrtava je nešto preko 50;
3. Čučerje (selo Trstenik) – srpanj 1945 – likvidirano 7 domobrana koji su najprije sebi iskopali grobove. Grobište je u zaseoku Fabijanec kod Trstenika;
4. Galovići – 1945 – likvidirano 13 njemačkih vojnika koji su zakopani u dva grobišta – ubili ih partizani;
5. Gornji Mikulići – likvidiran nepoznat broj njemačkih vojnika
6. Dotrščina (šuma) – svibanj 1945 – broj žrtava 7 000 i više – postoji više grobišta; – poubijali ih partizani
7. Gornje Vrapče – 1945 – broj žrtava 2 000 – 2 500. Likvidirani zarobljenici iz logora Senjak i bačeni u špilju zvanu Dragulinec na Horvatnici. Žrtve su uglavnom bili Zagrepčani te bolesnici iz psihijatrijske bolnice u Vrapču – partizani i vlast FNRJ;
8. Gornje Vrapče (Kolarska Gora) – 1945 – izvršene masovne likvidacije na više od 70 osoba;
9. Gornje Vrapče (u blizini Kolarske Gore) – 1945 – ubijeno oko 180 osoba i bačeno i zatrpano na šest lokacija;
10. Gornje Vrapče (špilja ispod kote Brežan) – 1945 – ubijeno i pokopano oko 30 žrtava;
11. Gračanska cesta – travanj i svibanj 1945 – Nepoznat veliki broj civila doveden i ubijen. Prilikom dizanja zemlje na mjestu zvanom Tri humka, iskopan je jedan od posmrtnih ostataka te bačen u Savu. Ostali su u masovnoj grobnici na tom mjestu;
12. Lokacije:
I. Gračani (Stremec);
II. Ribnjak;
III. Matkov Brijeg;
IV. Golača;
V. Đurkov voćnjak;
VI. Lonjšćina;
VII. Šiftarov vrt;
VIII. Šiftarov vinograd;
IX. Bešđićev vrt; Trnčićevo dvorište;
X. Trnčićev brijeg;
XI. Sljeme-Stare Sjenokoše;
XII. Okrugljak;
XIII. Banićevo dvorište;
XIV. Zlodijev brijeg;
XV. Peščenka;
XVI. Zdenčec (prva lokacija);
XVII. Zdenčec (druga lokacija);
XVIII. Zdenčec (treća lokacija);
XIX. Bjelčenica;
XX. Obernjak – Brestovac;
XXI. Krivćev brijeg (prva lokacija);
XXII. Krivćev brijeg (druga likacija);
XXIII. Jelačićev brijeg (prva lokacija);
XXIV. Jelačićev brijeg (druga lokacija)
19.V.1945 – u svim ovim lokacijama ubijeno je i pokopano, što vojnika što civila do 2000;
13. Horvati – 1945 – u hrastovoj šumi, a cesti Zagreb Karlovac u krugu 500 m razbacano je preko 50 grobišta
14. Jarek – 8.V.1945 – žrtve su streljane, pretpostavlja se da su bili pripadnici domobranstva i ne zna se točan broj;
15. Jelenovac – svibanj 1945 – 12 osoba je streljano i zakopani su u potoku kod Čulumovićeve šume;
16. Kupinečki Kraljevec (Hasan Breg) – uhapšeno 15 osoba, likvidirani i bačeni u jamu;
17. Lipnica (šuma Radovanec) – 1945 – uhvaćeno 10 njemačkih vojnika i streljano;
18. Ljubijska ulica – svibanj 1945 – likvidirano preko sto hrvatskih i njemačkih voj nika i civila. Bačeni u jamu;
19. Kanal (logor) – 1945 – u taj su logor sabirali zarobljene hrvatske vojnike, koje su noću ispražnjavali likvidiranjem. Broj osoba nepoznat;
20. Prečko (logor) – 1945 – likvidirani zarobljeni hrvatski vojnici;
21. Maksimirska šuma – svibanj i lipanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Dovažani đaci i studenti iz zatvora u Petrinjskoj ulici i streljani u Maksimirskoj šumi – partizani i vlasti FNRJ;
22. Perivoj Maksimir – svibanj 1945 – Nepoznat broj hrvatskih zarobljenih vojnika mučen i streljan. Zakopani u obrambene jarke u blizini zgrade Poljoprivrednog fakulteta;
23. Maksimir (ulica Gospočak) – svibanj 1945 – Prko 30-ak vojnika i civila vezanih žicom, bačene u jarak i rafalima pobijeni;
24. Markovo polje – 24/25. siječnja 1947 – dvije civilne osobe likvidirane i pokopane pokraj groblja;
25. Markuševac – svibanj 1945 – strijeljan veći broj osoba većinom civila;
26. Ulica Miholićev Put – 10. svibnja 1945 – streljano 108 hrvatskih vojnika;
27. Mirogoj (kraj krematorija) – 1945 – streljano mnoštvo osoba i zakopano podno krematorija;
28. Mlinovi – Nepoznat broj osoba zakopan nakon likvidacije;
29. Miroševac (kod potoka Trnava) – 1945 – streljano oko 40 osoba čiji su ostaci nađeni na istočnoj obali potoka;
30. Pedagoška akademija u Savskoj ulici – dovedeno oko 300 zarobljenika iz zatvora i streljano. Zakopani su u jamu u dvorištu Akademije. Jama je zatrpana i na njoj zasijano raslinje;
31. Šuma iznad Prečkog – svibanj 1945 – likvidirano 750 domobrana;
32. Pod Sljemenom – svibanj 1945 – sve su zatvorenike zatvora Nova Ves odveli i streljali i zakopali u jame pod Sljemenom;
33. Remete (šuma Bukovina) – 8. svibanj 1945 – zarobljeno i streljano 42 domobrana. Bačeni su u jarak između brijega Črešnjevec i Gospodiček;
34. Remete (šuma Hrupić) – svibanj 1945 – likvidirano oko 50 osoba i bačeno u grabe;
35. Remete (u blizini samostana) – dovezeno oko 30 domobrana, rukama vezanih žicom ubačeni u iskopane rovove i pobijeni rafalom. Više je lokacija grobišta;
36. Remete (iznad krematorija, Fučkov jarak) – svibanj 1945 – nepoznat broj dovezenih vojnika i civila streljan i pokopan;
37. Sesvete (Kučane) – svibanj 1947 – U vinogradima u Kučanima streljano 6 osoba;
38. Sesvete (Selčinska šuma) – poraće – nepoznat broj osoba dovezen, ubijen i pokopan;
39. Šestine – svibanj 1945 – broj žrtava oko 5 000. masovno grobište likvidiranih hrvatskih i njemačkih vojnika. Tu su i prema Gračanima bili žrtve i bolesnici zagrebačke bolnice i ranjenici. Kamionima su dovažani i likvidirani i zakopani.
40. Između Šestina i Gračana – svibanj 1945 – iz zagrebačkih bolnica su dovažani bolesnici i ranjenici i tu su streljani i zakopani;
41. Šestine (kod Lagvića) – svibanj 1945 – između 250 i 300 zarobljenih domobrana likvidirano je na putu prema Lagviću (prema potoku na lijevoj strani brijega);
42. Šuma Gliboki jarek – svibanj i lipanj 1945 – Kroz to vrijeme OZN-a iz Sesveta je dovodila osobe, mučila ih i likvidirala;
43. Šuma Resničina (između Sesveta, Resnika i Ivanje Reke) – od 8. V. do kraja lipnja 1945 – partizani i vlasti FNRJ dovele i likvidirale nepoznat broj osoba;
44. Šume Zagrebačke gore – 8. svibnja 1945 – Partizani su hrvatske vojnike i bolesnike iz bolnice Brestovac dovezli i poubijali u blizini bolnice;
45. Tuškanec (Dubravkin put) – od 10-20. svibnja 1945 – kamionima su dovožene žrtve, streljane i zakopane. Broj žrtava nepoznat;
46. Rijeka Sava – lipanj 1945 – nepoznati broj žrtava je kamionima dovezen na Savski nasip i uz maltretiranje likvidirane i bačene u rijeku. Bilo je tu i 40-ak djece u odorama „Ustaške uzdanice“ i 20 – 30 ranjenika;
STRATIŠTA – ZAGREBAČKA ŽUPANIJA:
7. Jastrebarsko (šuma Gović) – ljeto 1945 – veliki broj civila dovedena iz grada i okolice dovezeni i streljani;
48. Zaprešić (kod postaje Sutla) – svibanj 1945 – partizani doveli 6 civila pa ih streljali;
49. Zaprešić (živica kod Malekovića) – 1945 – broj žrtava do 700. Vršene masovne likvidacije – partizani;
50. Sv. Ivan Zelina (Dubovec Bisački goblje) – svibanj 1945 – vlasti FNRJ u više navrata likvidirali nepoznate vojnike;
51. Samobor (ulica Milana Reizera) – svibanj 1945 – U dvorcu je bio sabirni logor s oko 1500 osoba. U logoru su vršena strijeljanja sudionika Križnog puta. Broj žrtava na ovoj lokacije je oko 200. Grobište je obilježeno drvenim križem i spomen-pločom;
52. Samobor (Giznik) – 1945 – nepoznat broj osoba streljan i pokopan. Mjesto stradanja obilježeno je spomen-križem;
53. Samobor (Jelenšćak) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Mjesto obilježeno spomen-križem;
54. Samobor (Stražnik) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Mjesto je obilježeno spomen-križem;
55. Samobor (kod Kerestinca) – broj žrtava nepoznat. Vršene masovne likvidacije;
56. Samobor – Bobovica (kod mjesta) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Poznato je da je tu pogubljen jedan vod zarobljenih domobranskih vojnika;
57. Samobor – Povučnjak (šuma) – 1945 – Masovna grobnica domobrana. Likvidirano oko 300 domobrana;
58. Samobor – Rakov Potok (kod mjesta) – Vlasti FNRJ likvidirali oko 650 hrvatskih vojnika. Postoji više lokacija;
59. Samobor – Rakov Potok (Stupnik) – broj žrtava je nepoznat. Likvidiranja su vršena noću, a žrtve su bacane u jarke locirane uz cestu;
60. Samobor – Smerovišće (Vilinske jame) – Likvidirano oko 350 osoba. 210 Hrvata, 110 Srba i 30 Slovenaca;
61. Samobor – Velika Rakovica (kod mjesta) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Mjesto je obilježeno spomen križom;
62. Velika Gorica – Levi Štefanki – od 1943 do lipnja 1945 – broj žrtava je 660. Likvidirani su civili i hrvatski vojnici;
63. Velika Gorica (na putu za Kravarsko) – Streljano 60 djevojaka iz ženskog internata u Preradovićevoj;
64. Velika Gorica (Hrašće Turopoljsko) – Broj žrtava nepoznat. Tu su likvidirani dovezeni zarobljenici iz zagrebačkih zatvora;
65. Velika Gorica – Buševec (šuma Brezik) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Streljani hrvatski vojnici i civili;
66. Velika Gorica – Dubranec (kod mjesta) – broj žrtava nepoznat;
67. Velika Gorica – Gudci (potok Peščenjak) – 1945 i 1946 – broj žrtava nepoznat. Na desnoj obali potoka kopane su jame u koje su bacali streljane zarobljenike;
68. Velika Gorica – Vukovina (Vukomeričke gorice) – broj žrtava je do 3000. Žrtve su pripadnici hrvatskog domobranstva;
69. Brckovljani – Lupoglav (kod mjesta) – svibanj 1945 – broj žrtava je 15 osoba. Osobe su izdvajane iz kolona Križnog puta i likvidirani;
70. Brdovec (šuma zvana Janekovićevo) – svibanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Masovna grobnica;
71. Brdovec (brdovečko groblje) – broj žrtava oko 700;
72. Brdovec (Ključanska Gmajna – broj žrtava nepoznat. Likvidirano više osoba i bačeno u streljački vod;
73. Brdovec (Hercegovo) – broj žrtava do 700. Grobnice se nalaze na putu prema selu Zdenci. Uz veliko grobište se nalazi niz manjih na drugoj strani puta;
74. Brdovec (kod Rasadnika) – broj žrtava do 700;
75. Brdovec – Javorje (graba iza) – broj žrtava nepoznat;
76. Brdovec – Ključ Brdovečki (kod utoka Sutle u Savu) – broj žrtava nepoznat;
77. Brdovec – Prudnice (prema Lovačkom domu) – likvidirano do 1000 osoba;
78. Brdovec – Šenkovec (Pancer graba) – svibanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Likvidirano više osoba i bačeno u grabu;
79. Brdovec – Šnkovec (kod mjesta) – broj žrtava 3000. Grobište se nalazi u pravcu od zdenca prema Šenkovcu;
80. Klinča Sela (šuma Raščak) – svibanj 1945 – broj žrtava 19;
81. Klinča Sela – Repišće (Šumbar) – 1945 – Likvidirano je oko 300 osoba civila i hrvatskih vojnika. Među njima su bili logoraši iz logora Kanal i Kerestinac. Postavljen spomen-križ;
82. Klinča Sela (Ravnice, Sakomani, Rašćak i Pavučnjak) – poraće – Oko 250 logoraša (vojnici, civili i djeca) iz Jastrebarskog, Kanala i Kerestinca;
83. Klinča sela (Sakomani – Jarica) – svibanj 1945 – Likvidirani su sudionici Križnog puta, broj žrtava je nepoznat;
84. Kloštar Ivanić (voćnjak samostana karmelićanki) – 06.05.1945 – Likvidirano oko 40-ak hrvatskih vojnika i bačeni u jamu u voćnjaku;
85. Kloštar Ivanić – Bešlinec (groblje Svetog Trojstva) – svibanj 1945 – Na Križnom putu kroz selo Bešlinec u šumi Marča 8 osoba je likvidirano i zakopani su na istočnoj strani groblja;
86. Krašić (kod crkve sv. Ivana )- svibanj 1945 – do 300 žrtava – poubijali partizani;
87. Krašić (mjesno groblje uz crkvu sv. Ivana) – svibanj 1945 –
88. Krašić (mjesno groblje uz crkvu sv. Ivana) – svibanj 1945 – na ove dvije lokacije likvidirano je između 50 i 300 osoba;
89. Kravarsko (šuma između Kravarskog i Gornjeg Lukavca) – svibanj i lipanj 1945 – Likvidirano je oko 5000 osoba i zakopano u masovnu grobnicu;
90. Farkaševac – Donji Markovac (šuma Bolčanski Lug) – 1947 – ubijen 1 civil koji je u toku rata bio u hrvatskoj vojsci. Grob je označen križem;
91. Gradec – Haganj (šuma Novakuša) –svibanj 1945 – 16 pripadnika hrvatske vojske odvedeno u šumu i likvidirani;
92. Gradec – Haganj (šuma Doline) – 06.05.1945 – Zarobljeni hrvatski vojnici odvedeni u šumu Doline i likvidirani. Grobište se nalazi desno od ceste Haganj-Gradec. Podignut je drveni križ;
93. Pisarovina – Lučelnica (kod mjesta) – likvidirano 45 civila Hrvata;
94. Pokupsko – Cerje Pokupsko (u šumi kraj kapele sv. Petra) – Nepoznat veći broj osoba likvidiran i bačen u jame koje se nalaze na više lokacija;
95. Preseka – Šelovec (kod mjesta) – svibanj 1945 – Oko 20 zarobljenih Nijemaca je nakon mučenja likvidirano i bačeni na više lokacija;
96. Preseka – Šelovec (šuma Popovec – Bjelovarec) – 05.do 08. 1945 – oko 30 njemačkih vojnika i Hrvata dočekani u zasjedi i pobijeni;
97. Rakovec (kod groblja) – svibanj 1945 – oko 20 njemačkih vojnika koji su poginuli u bitci ili likvidirani;
98. Rakovec – Lipnica (šuma Kolenica) – svibanj 1945 – broj žrtava nepoznat su njemački vojnici pokopani u dvije lokacije;
99. Rakovec – Valetić (livada) – 4 njemačka vojnika i jedan civil. Zakopani su na vododerini livade;
100. Sveta Nedjelja (Pakovica u polju) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Grobište je označeno križem;
101. Sveta Nedjelja – Kerestinec (kod mjesta) – 1945 (poraće) – oko 350 logoraša iz Kerestinca likvidirano. Postoji više grobišta;
102. Sveta Nedjelja (na putu od Svete Nedjelje do Jaske) – 1945 – broj žrtava 2000 – 3000. Likvidirana je kolona koja je išla s Križnog puta – poubijali partizani;
103. Žumberak (Sošice – Jazovka) – 1943 i 1945 – broj žrtava 447. Pripadnici hrvatske vojske likvidirani su odmah nakon bitke za Krašić 1943. godine. Između Sopte i Gornjeg Sela je prirodna provalija gdje su svaku noć, kroz 30-ak dana, vršene likvidacije. Likvidirano je 447 osoba, od toga 270 ranjenika zagrebačke bolnice Sveti Duh – poubijali ih partizani;
104. Žumberak (Kremenjak, Koriljak i Osovlje) – nepoznat broj likvidiranih Hrvata. Grobište se nalazi između Pećina i Kalja, u Žumberačkom gorju;
105. Žumberak (Pogana ili Zla jama) – poraće – u jami su zakopane brojne žrtve masovnih likvidacija;
106. Žumberak – Oštrc (kod mjesta) – 1945 – likvidirano oko 200 osoba. Jama se nalazi ispod mjesta
Nisu bili pošteđeni niti bolesnici i ranjenici iz zagrebačkih bolnica.
„To nije bilo nikakvo oslobođenje Zagreba jer je uslijedio čitav niz zastrašujućih zločina koje je proveo komunistički režim, a što potvrđuje pronalazak 850 prikrivenih stratišta u Hrvatskoj, a samo na području Zagreba i okolice locirano je 120 takvih masovnih grobišta“, rekao je svojevremeno prof. dr. Jurčević.
Donosimo popis stratišta u gradu Zagrebu i okolici koji pokazuje strahotu i razmjer zločina nad tisućama ljudi, a prof. Ivo Banac tvrdi da se radi najmanje o 5000 ljudi ubijenih tih dana u Zagrebu. Postoje i veće prosudbe, a broj stvarno ubijenih se neće nikada znati.
POPIS STRATIŠTA KOJA SU POČINILI PARTIZANI U GRADU ZAGREBU 1945. NAKON ZAVRŠETKA BORBI:
1. Bukovečka šuma – broj žrtava nepoznat – obavljane masovne likvidacije;
2. Brestovec – 1945 (poraće) – ranjenici iz bolnice Brestovec (Sljeme) i uhićeni domobrani odvede su u šumu gdje su likvidirani. Broj žrtava je nešto preko 50;
3. Čučerje (selo Trstenik) – srpanj 1945 – likvidirano 7 domobrana koji su najprije sebi iskopali grobove. Grobište je u zaseoku Fabijanec kod Trstenika;
4. Galovići – 1945 – likvidirano 13 njemačkih vojnika koji su zakopani u dva grobišta – ubili ih partizani;
5. Gornji Mikulići – likvidiran nepoznat broj njemačkih vojnika
6. Dotrščina (šuma) – svibanj 1945 – broj žrtava 7 000 i više – postoji više grobišta; – poubijali ih partizani
7. Gornje Vrapče – 1945 – broj žrtava 2 000 – 2 500. Likvidirani zarobljenici iz logora Senjak i bačeni u špilju zvanu Dragulinec na Horvatnici. Žrtve su uglavnom bili Zagrepčani te bolesnici iz psihijatrijske bolnice u Vrapču – partizani i vlast FNRJ;
8. Gornje Vrapče (Kolarska Gora) – 1945 – izvršene masovne likvidacije na više od 70 osoba;
9. Gornje Vrapče (u blizini Kolarske Gore) – 1945 – ubijeno oko 180 osoba i bačeno i zatrpano na šest lokacija;
10. Gornje Vrapče (špilja ispod kote Brežan) – 1945 – ubijeno i pokopano oko 30 žrtava;
11. Gračanska cesta – travanj i svibanj 1945 – Nepoznat veliki broj civila doveden i ubijen. Prilikom dizanja zemlje na mjestu zvanom Tri humka, iskopan je jedan od posmrtnih ostataka te bačen u Savu. Ostali su u masovnoj grobnici na tom mjestu;
12. Lokacije:
I. Gračani (Stremec);
II. Ribnjak;
III. Matkov Brijeg;
IV. Golača;
V. Đurkov voćnjak;
VI. Lonjšćina;
VII. Šiftarov vrt;
VIII. Šiftarov vinograd;
IX. Bešđićev vrt; Trnčićevo dvorište;
X. Trnčićev brijeg;
XI. Sljeme-Stare Sjenokoše;
XII. Okrugljak;
XIII. Banićevo dvorište;
XIV. Zlodijev brijeg;
XV. Peščenka;
XVI. Zdenčec (prva lokacija);
XVII. Zdenčec (druga lokacija);
XVIII. Zdenčec (treća lokacija);
XIX. Bjelčenica;
XX. Obernjak – Brestovac;
XXI. Krivćev brijeg (prva lokacija);
XXII. Krivćev brijeg (druga likacija);
XXIII. Jelačićev brijeg (prva lokacija);
XXIV. Jelačićev brijeg (druga lokacija)
19.V.1945 – u svim ovim lokacijama ubijeno je i pokopano, što vojnika što civila do 2000;
13. Horvati – 1945 – u hrastovoj šumi, a cesti Zagreb Karlovac u krugu 500 m razbacano je preko 50 grobišta
14. Jarek – 8.V.1945 – žrtve su streljane, pretpostavlja se da su bili pripadnici domobranstva i ne zna se točan broj;
15. Jelenovac – svibanj 1945 – 12 osoba je streljano i zakopani su u potoku kod Čulumovićeve šume;
16. Kupinečki Kraljevec (Hasan Breg) – uhapšeno 15 osoba, likvidirani i bačeni u jamu;
17. Lipnica (šuma Radovanec) – 1945 – uhvaćeno 10 njemačkih vojnika i streljano;
18. Ljubijska ulica – svibanj 1945 – likvidirano preko sto hrvatskih i njemačkih voj nika i civila. Bačeni u jamu;
19. Kanal (logor) – 1945 – u taj su logor sabirali zarobljene hrvatske vojnike, koje su noću ispražnjavali likvidiranjem. Broj osoba nepoznat;
20. Prečko (logor) – 1945 – likvidirani zarobljeni hrvatski vojnici;
21. Maksimirska šuma – svibanj i lipanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Dovažani đaci i studenti iz zatvora u Petrinjskoj ulici i streljani u Maksimirskoj šumi – partizani i vlasti FNRJ;
22. Perivoj Maksimir – svibanj 1945 – Nepoznat broj hrvatskih zarobljenih vojnika mučen i streljan. Zakopani u obrambene jarke u blizini zgrade Poljoprivrednog fakulteta;
23. Maksimir (ulica Gospočak) – svibanj 1945 – Prko 30-ak vojnika i civila vezanih žicom, bačene u jarak i rafalima pobijeni;
24. Markovo polje – 24/25. siječnja 1947 – dvije civilne osobe likvidirane i pokopane pokraj groblja;
25. Markuševac – svibanj 1945 – strijeljan veći broj osoba većinom civila;
26. Ulica Miholićev Put – 10. svibnja 1945 – streljano 108 hrvatskih vojnika;
27. Mirogoj (kraj krematorija) – 1945 – streljano mnoštvo osoba i zakopano podno krematorija;
28. Mlinovi – Nepoznat broj osoba zakopan nakon likvidacije;
29. Miroševac (kod potoka Trnava) – 1945 – streljano oko 40 osoba čiji su ostaci nađeni na istočnoj obali potoka;
30. Pedagoška akademija u Savskoj ulici – dovedeno oko 300 zarobljenika iz zatvora i streljano. Zakopani su u jamu u dvorištu Akademije. Jama je zatrpana i na njoj zasijano raslinje;
31. Šuma iznad Prečkog – svibanj 1945 – likvidirano 750 domobrana;
32. Pod Sljemenom – svibanj 1945 – sve su zatvorenike zatvora Nova Ves odveli i streljali i zakopali u jame pod Sljemenom;
33. Remete (šuma Bukovina) – 8. svibanj 1945 – zarobljeno i streljano 42 domobrana. Bačeni su u jarak između brijega Črešnjevec i Gospodiček;
34. Remete (šuma Hrupić) – svibanj 1945 – likvidirano oko 50 osoba i bačeno u grabe;
35. Remete (u blizini samostana) – dovezeno oko 30 domobrana, rukama vezanih žicom ubačeni u iskopane rovove i pobijeni rafalom. Više je lokacija grobišta;
36. Remete (iznad krematorija, Fučkov jarak) – svibanj 1945 – nepoznat broj dovezenih vojnika i civila streljan i pokopan;
37. Sesvete (Kučane) – svibanj 1947 – U vinogradima u Kučanima streljano 6 osoba;
38. Sesvete (Selčinska šuma) – poraće – nepoznat broj osoba dovezen, ubijen i pokopan;
39. Šestine – svibanj 1945 – broj žrtava oko 5 000. masovno grobište likvidiranih hrvatskih i njemačkih vojnika. Tu su i prema Gračanima bili žrtve i bolesnici zagrebačke bolnice i ranjenici. Kamionima su dovažani i likvidirani i zakopani.
40. Između Šestina i Gračana – svibanj 1945 – iz zagrebačkih bolnica su dovažani bolesnici i ranjenici i tu su streljani i zakopani;
41. Šestine (kod Lagvića) – svibanj 1945 – između 250 i 300 zarobljenih domobrana likvidirano je na putu prema Lagviću (prema potoku na lijevoj strani brijega);
42. Šuma Gliboki jarek – svibanj i lipanj 1945 – Kroz to vrijeme OZN-a iz Sesveta je dovodila osobe, mučila ih i likvidirala;
43. Šuma Resničina (između Sesveta, Resnika i Ivanje Reke) – od 8. V. do kraja lipnja 1945 – partizani i vlasti FNRJ dovele i likvidirale nepoznat broj osoba;
44. Šume Zagrebačke gore – 8. svibnja 1945 – Partizani su hrvatske vojnike i bolesnike iz bolnice Brestovac dovezli i poubijali u blizini bolnice;
45. Tuškanec (Dubravkin put) – od 10-20. svibnja 1945 – kamionima su dovožene žrtve, streljane i zakopane. Broj žrtava nepoznat;
46. Rijeka Sava – lipanj 1945 – nepoznati broj žrtava je kamionima dovezen na Savski nasip i uz maltretiranje likvidirane i bačene u rijeku. Bilo je tu i 40-ak djece u odorama „Ustaške uzdanice“ i 20 – 30 ranjenika;
STRATIŠTA – ZAGREBAČKA ŽUPANIJA:
7. Jastrebarsko (šuma Gović) – ljeto 1945 – veliki broj civila dovedena iz grada i okolice dovezeni i streljani;
48. Zaprešić (kod postaje Sutla) – svibanj 1945 – partizani doveli 6 civila pa ih streljali;
49. Zaprešić (živica kod Malekovića) – 1945 – broj žrtava do 700. Vršene masovne likvidacije – partizani;
50. Sv. Ivan Zelina (Dubovec Bisački goblje) – svibanj 1945 – vlasti FNRJ u više navrata likvidirali nepoznate vojnike;
51. Samobor (ulica Milana Reizera) – svibanj 1945 – U dvorcu je bio sabirni logor s oko 1500 osoba. U logoru su vršena strijeljanja sudionika Križnog puta. Broj žrtava na ovoj lokacije je oko 200. Grobište je obilježeno drvenim križem i spomen-pločom;
52. Samobor (Giznik) – 1945 – nepoznat broj osoba streljan i pokopan. Mjesto stradanja obilježeno je spomen-križem;
53. Samobor (Jelenšćak) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Mjesto obilježeno spomen-križem;
54. Samobor (Stražnik) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Mjesto je obilježeno spomen-križem;
55. Samobor (kod Kerestinca) – broj žrtava nepoznat. Vršene masovne likvidacije;
56. Samobor – Bobovica (kod mjesta) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Poznato je da je tu pogubljen jedan vod zarobljenih domobranskih vojnika;
57. Samobor – Povučnjak (šuma) – 1945 – Masovna grobnica domobrana. Likvidirano oko 300 domobrana;
58. Samobor – Rakov Potok (kod mjesta) – Vlasti FNRJ likvidirali oko 650 hrvatskih vojnika. Postoji više lokacija;
59. Samobor – Rakov Potok (Stupnik) – broj žrtava je nepoznat. Likvidiranja su vršena noću, a žrtve su bacane u jarke locirane uz cestu;
60. Samobor – Smerovišće (Vilinske jame) – Likvidirano oko 350 osoba. 210 Hrvata, 110 Srba i 30 Slovenaca;
61. Samobor – Velika Rakovica (kod mjesta) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Mjesto je obilježeno spomen križom;
62. Velika Gorica – Levi Štefanki – od 1943 do lipnja 1945 – broj žrtava je 660. Likvidirani su civili i hrvatski vojnici;
63. Velika Gorica (na putu za Kravarsko) – Streljano 60 djevojaka iz ženskog internata u Preradovićevoj;
64. Velika Gorica (Hrašće Turopoljsko) – Broj žrtava nepoznat. Tu su likvidirani dovezeni zarobljenici iz zagrebačkih zatvora;
65. Velika Gorica – Buševec (šuma Brezik) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Streljani hrvatski vojnici i civili;
66. Velika Gorica – Dubranec (kod mjesta) – broj žrtava nepoznat;
67. Velika Gorica – Gudci (potok Peščenjak) – 1945 i 1946 – broj žrtava nepoznat. Na desnoj obali potoka kopane su jame u koje su bacali streljane zarobljenike;
68. Velika Gorica – Vukovina (Vukomeričke gorice) – broj žrtava je do 3000. Žrtve su pripadnici hrvatskog domobranstva;
69. Brckovljani – Lupoglav (kod mjesta) – svibanj 1945 – broj žrtava je 15 osoba. Osobe su izdvajane iz kolona Križnog puta i likvidirani;
70. Brdovec (šuma zvana Janekovićevo) – svibanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Masovna grobnica;
71. Brdovec (brdovečko groblje) – broj žrtava oko 700;
72. Brdovec (Ključanska Gmajna – broj žrtava nepoznat. Likvidirano više osoba i bačeno u streljački vod;
73. Brdovec (Hercegovo) – broj žrtava do 700. Grobnice se nalaze na putu prema selu Zdenci. Uz veliko grobište se nalazi niz manjih na drugoj strani puta;
74. Brdovec (kod Rasadnika) – broj žrtava do 700;
75. Brdovec – Javorje (graba iza) – broj žrtava nepoznat;
76. Brdovec – Ključ Brdovečki (kod utoka Sutle u Savu) – broj žrtava nepoznat;
77. Brdovec – Prudnice (prema Lovačkom domu) – likvidirano do 1000 osoba;
78. Brdovec – Šenkovec (Pancer graba) – svibanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Likvidirano više osoba i bačeno u grabu;
79. Brdovec – Šnkovec (kod mjesta) – broj žrtava 3000. Grobište se nalazi u pravcu od zdenca prema Šenkovcu;
80. Klinča Sela (šuma Raščak) – svibanj 1945 – broj žrtava 19;
81. Klinča Sela – Repišće (Šumbar) – 1945 – Likvidirano je oko 300 osoba civila i hrvatskih vojnika. Među njima su bili logoraši iz logora Kanal i Kerestinac. Postavljen spomen-križ;
82. Klinča Sela (Ravnice, Sakomani, Rašćak i Pavučnjak) – poraće – Oko 250 logoraša (vojnici, civili i djeca) iz Jastrebarskog, Kanala i Kerestinca;
83. Klinča sela (Sakomani – Jarica) – svibanj 1945 – Likvidirani su sudionici Križnog puta, broj žrtava je nepoznat;
84. Kloštar Ivanić (voćnjak samostana karmelićanki) – 06.05.1945 – Likvidirano oko 40-ak hrvatskih vojnika i bačeni u jamu u voćnjaku;
85. Kloštar Ivanić – Bešlinec (groblje Svetog Trojstva) – svibanj 1945 – Na Križnom putu kroz selo Bešlinec u šumi Marča 8 osoba je likvidirano i zakopani su na istočnoj strani groblja;
86. Krašić (kod crkve sv. Ivana )- svibanj 1945 – do 300 žrtava – poubijali partizani;
87. Krašić (mjesno groblje uz crkvu sv. Ivana) – svibanj 1945 –
88. Krašić (mjesno groblje uz crkvu sv. Ivana) – svibanj 1945 – na ove dvije lokacije likvidirano je između 50 i 300 osoba;
89. Kravarsko (šuma između Kravarskog i Gornjeg Lukavca) – svibanj i lipanj 1945 – Likvidirano je oko 5000 osoba i zakopano u masovnu grobnicu;
90. Farkaševac – Donji Markovac (šuma Bolčanski Lug) – 1947 – ubijen 1 civil koji je u toku rata bio u hrvatskoj vojsci. Grob je označen križem;
91. Gradec – Haganj (šuma Novakuša) –svibanj 1945 – 16 pripadnika hrvatske vojske odvedeno u šumu i likvidirani;
92. Gradec – Haganj (šuma Doline) – 06.05.1945 – Zarobljeni hrvatski vojnici odvedeni u šumu Doline i likvidirani. Grobište se nalazi desno od ceste Haganj-Gradec. Podignut je drveni križ;
93. Pisarovina – Lučelnica (kod mjesta) – likvidirano 45 civila Hrvata;
94. Pokupsko – Cerje Pokupsko (u šumi kraj kapele sv. Petra) – Nepoznat veći broj osoba likvidiran i bačen u jame koje se nalaze na više lokacija;
95. Preseka – Šelovec (kod mjesta) – svibanj 1945 – Oko 20 zarobljenih Nijemaca je nakon mučenja likvidirano i bačeni na više lokacija;
96. Preseka – Šelovec (šuma Popovec – Bjelovarec) – 05.do 08. 1945 – oko 30 njemačkih vojnika i Hrvata dočekani u zasjedi i pobijeni;
97. Rakovec (kod groblja) – svibanj 1945 – oko 20 njemačkih vojnika koji su poginuli u bitci ili likvidirani;
98. Rakovec – Lipnica (šuma Kolenica) – svibanj 1945 – broj žrtava nepoznat su njemački vojnici pokopani u dvije lokacije;
99. Rakovec – Valetić (livada) – 4 njemačka vojnika i jedan civil. Zakopani su na vododerini livade;
100. Sveta Nedjelja (Pakovica u polju) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Grobište je označeno križem;
101. Sveta Nedjelja – Kerestinec (kod mjesta) – 1945 (poraće) – oko 350 logoraša iz Kerestinca likvidirano. Postoji više grobišta;
102. Sveta Nedjelja (na putu od Svete Nedjelje do Jaske) – 1945 – broj žrtava 2000 – 3000. Likvidirana je kolona koja je išla s Križnog puta – poubijali partizani;
103. Žumberak (Sošice – Jazovka) – 1943 i 1945 – broj žrtava 447. Pripadnici hrvatske vojske likvidirani su odmah nakon bitke za Krašić 1943. godine. Između Sopte i Gornjeg Sela je prirodna provalija gdje su svaku noć, kroz 30-ak dana, vršene likvidacije. Likvidirano je 447 osoba, od toga 270 ranjenika zagrebačke bolnice Sveti Duh – poubijali ih partizani;
104. Žumberak (Kremenjak, Koriljak i Osovlje) – nepoznat broj likvidiranih Hrvata. Grobište se nalazi između Pećina i Kalja, u Žumberačkom gorju;
105. Žumberak (Pogana ili Zla jama) – poraće – u jami su zakopane brojne žrtve masovnih likvidacija;
106. Žumberak – Oštrc (kod mjesta) – 1945 – likvidirano oko 200 osoba. Jama se nalazi ispod mjesta
Guest- Guest
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Guest 20/6/2017, 21:24
jastreb wrote:Potpuno.metilda wrote: Je li onda Ante Tomić u pravu kada tvrdi da je Hrvatska ”idiotska zemlja”?
Definitivno. I tu je izvor ako ne svih, a ono svakako naših najvećih problema.
Guest- Guest
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Guest 20/6/2017, 23:44
U civiliziranim zemljama, običaj je da se trgovi, gradovi i ulice imenuju po ljudima koji su mrtvi. Samo u diktaturama, i to onima s dna kace, diktatori imenuju trgove i ulice po sebi za života. Isto tako, u civiliziranim državama je običaj da se trgovi i sve ostalo što su diktatori imenovali po sebi za svoga života preimenuje isti čas s dolaskom demokracije.
Znači li to da do nas demokracija nije još u potpunosti stigla, da su se pripadnici totalitarnog režima samo jednog jutra probudili i rečeno im je da od tog dana više nisu komunisti, nego socijaldemokrati? Zapravo, da. Paradoks imena Trga maršala Tita najbolje oslikava to što na njega izlazi ulica Andrije Hebranga. On je, kao židov i komunist, te antifašistički borac, preživio ustaški zatvor, ali nije preživio onaj Titov. Službena verzija kaže da se objesio o cijev radijatora u zatvoru u kom inače nije bilo radijatora ni centralnog grijanja. Vjerojatno je to jedinstven svjetski fenomen, da imamo ulicu i trg na istom mjestu koje se zovu po diktatoru i po njegovoj žrtvi. To oslikava ne ideološku, već vrijednosnu dezorijentiranost hrvatskog društva. Da stvar bude ciničnija, ljudi koji vole temeljem toga što se u Ustavu spominju odluke ZAVNOH-a tvrditi kako je “antifašizam utkan u naš Ustav”, nikad ne daju suvisli odgovor na pitanje zašto se onda ne zauzmu da se iz naziva Trga ne ukloni ime čovjeka koji je tvorca ZAVNOH-a, Andriju Hebranga, dao ubiti!
Problem nije marginalan niti ideološki: imena ulica i trgova odražavaju vrijednosti jednog društva. No lukavi Bandić je pragmatičar, kojeg zanima samo operativna politika. To samo po sebi nije ništa loše, dapače je vrlo poželjno kad se radi o mjestu gradonačelnika ostaviti razmirice te vrste po strani, a Bandić je poznat po tome da se ne bi štel mešati u ništa što bi moglo bilo koju grupu birača odbiti od njega. U tome je njegova genijalnost, i tajna dugovječnosti: On nije političar koji se pokušava dopasti svima, nego političar koji se pokušava ne zamjeriti nikom! A to je tajna svakog uspješnog visoko komercijaliziranog proizvoda za najširu upotrebu: ne privući kupce nečim posebnim, nego ne odbiti niti jednog kupca, ili u politici birača, nečim što bi im se moglo ne dopasti.
Zato Hasanbegoviću i Bruni Esih, bez čijih pet malih složnih ručica ne može sastaviti vladajuću koaliciju u gradu Zagrebu, nudi referendum. Kako god građani glasali, on je tu čist. Oni to, naravno, ne prihvaćaju: Hasanbegović je lijepo objasnio da Trg ime nije dobio demokratskim putem, na referendumu, pa time niti ne podliježe promjeni istog na isti način. No to čak niti nije najvažniji razlog zašto ime ne podliježe demokratskoj metodi promjene, koju inače apsolutno podržavam.
A da na referendumu odlučujemo o imenima ulica Mile Budaka?
Naime, kad bismo dozvolili da se imena trgova i ulica mijenjaju referendumom, onda bismo svakako imali brojne ulice Mile Budaka po Hrvatskoj: sve su one, s razlogom, uklonjene. Što Mile Budak ima s Titom? Jako puno, kad se radi o imenovanju ulica i trgova: kao što zagovornici Trga maršala Tita govore o tome da je dotični bio “antifašistički borac i jedna od najbitnijih ličnosti 20. stoljeća pa zaslužuje svoj trg u Zagrebu”, tako su i pobornici ulica Mile Budaka ne tako davno imenovanje pravdali time da je dotični bio književnik i pjesnik. Naravno, o tome nisu govorili ljubitelji književnosti, već uglavnom ljubitelji endehazije. Protivnici su pak isticali da je Mile Budak, pored toga što je bio književnik, bio i ministar u jednoj diktaturi, totalitarnom i u osnovi kvislinškom režimu povezanom s brojnim zločinima, i da kao takav ne može imati svoj trg.
Primijenimo to na Tita, istu logiku: Tito nije bio samo vođa pokreta otpora u budućoj SFRJ, nego, prije svega, komunistički diktator, i to ne Hrvatske nego Jugoslavije. I k tome vrlo surov, bar u prvih dvadesetak godina svoje vladavine. Bio je na čelu režima koji je ideološke i političke protivnike – kako lijeve tako desne – ne samo slao u logore smrti poput onog na Golom otoku, nego i obilježavao njihovu djecu doživotno. Nije prezao od ubijanja niti generala Armije, ministara, zastupnika – svi bi oni završili na Golom ako bi se samo posumnjalo da su odani onom drugom vođi antifašista. Onom, čije su trupe u konačnici ušle u Berlin, dok je Tito “oslobodio” Jugoslaviju – bar njen dio, jer velik dio je ionako još 1944. oslobodila, ili okupirala ako vam drago, Staljinova Crvena armija – oko mjesec dana nakon što se Hitler ubio. U stvari, da onaj drugi antifašist i zapadni saveznici nisu ušli u Berlin partizani bi vjerojatno i dan-danas bili u šumi: Titove zasluge u Drugom svjetskom ratu, budimo realni, nisu prevelike, on bi završio kako je završio i kad je završio i s njim i bez njega, skupa s NDH. Razlika je tek u tome što bismo nakon rata imali kakvu-takvu demokraciju pod paskom Washingtona i Londona, a ne “antifašizam” pod paskom Staljina i Tita, a kasnije samo Tita, idućih oko pola stoljeća. I vjerojatno tada ne bi bilo ni rata devedesetih. Kao ni masovnih pogubljenja nakon rata, jer zapadni saveznici takve masovne osvetničke akcije protiv poraženih vojski na svom teritoriju nisu dozvoljavali. Pa su zato Britanci uredno ustaše, domobrane i nešto četnika iza leđa Amerikanaca koji to nisu odobravali s Bleiburga na prevaru vratili Titu, jer sami nisu htjeli okrvavili ruke: loše je za PR.
Titove zasluge su prije svega za uvođenje komunističke diktature u Jugoslaviji nakon rata, te masovne likvidacije, a puno manje za sve ostalo. Pa kao što i zagovornici ulica Mile Budaka nisu ljubitelji lijepe književnosti, tako i zagovornici Trga maršala nisu nikakvi “borci protiv fašizma”, nego apologeti diktature i totalitarizma, u pravilu emocionalno naklonjeniji pokojnoj Jugoslaviji nego Hrvatskoj. Kad bismo prihvatili logiku da Tito zaslužuje trg jer je bio antifašist, zašto onda ne bismo dali trg i Staljinu? Zašto nigdje u Rusiji ni drugdje (s izuzetkom stanovite selendre u Italiji gdje su komunisti na vlasti, a tamo postoje i ulice Lenjina pa čak i Tita) nema trgova nazvanih po njemu, iako je nesporno da je Staljin bio antifašist, dapače svjetski lider antifašista? Zašto u Rumunjskoj nema trgova imenovanih po Ceaussescuu, iako je nesporno bio antifašist, član pokreta otpora? Zašto nema trgova nazvanih po Enver Hoxhi u Albaniji, pa i on je bio antifašist? Odgovor je očit i jasan: jer su bili diktatori. A isto to je nesporno bio i Tito. Uostalom, zašto koji trg ne bismo mi nazvali po Staljinu? Njegove trupe su “oslobodile” sjeverozapad Hrvatske u Drugom svjetskom, bio je antifašist, samo se ničim nije ogriješio o Hrvate niti ih je slao u logore i na stratišta.
Antifašist i diktator, a ne ili
Dilema “antifašist ili diktator” je lažna, Tito je nesporno bio oboje, uostalom svi ljudi uz koje se povijesno vezao pojam “antifašizam” su bili komunisti: zapadni saveznici su bježali od tog termina kojeg je skovao Staljin kad je komunizam postao odiozan kao pojam, jer ako se borite protiv fašizma to je nešto pozitivno, zar ne? Naravno, radilo se o onom na što je u svojoj knjizi “stoljeće zla – o komunizmu, nacizmu i jedinstvenosti Šoaha (genocida)” upozoravao Alain Besançon: dok nacizam otvoreno odbacuje sve moralne postulate što ga ubrzo dovodi u sukob sa svima, komunizam je potencijalno opasniji jer ima veću sposobnost mimikrije svog intrinzičnog zla u ruho nečeg moralnog i prihvatljivog, poput “antifašizma”. On je privlačan intelektualcima, studentima, ne samo uličnim siledžijama. No, ono na što posebno upozorava je: ne smijemo dati ad hoc opravdanje jednom totalitarizmu zato jer je bio suprotstavljen drugom totalitarizmu, to je kao proglasiti Al Caponea “antimafijašem” jer je pobio cijelu suparničku bandu. A još manje je moralno ispravno vagati totalitarizme i diktature pa govoriti “ovaj je manje zlo od onog drugog”: ne, kod imenovanja ulica i trgova se biraju ljudi koji su zaslužni, koji su stvorili nešto pozitivno u politici, znanosti, umjetnosti, koji odražavaju vrijednosti kojima stremimo.
Referendum tu ne dolazi u obzir: Uostalom, zašto onda ne bismo dozvolili da se na referendumu odluči hoće li gdje Mile Budak dobiti ulicu kao književnik. ili uostalom i osobno Ante Pavelić, koji se isto tako bavio književnošću i izdao roman? Ima dijelova hrvatske gdje bi to zacijelo demokratski prošlo. Možda da Nijemci daju ulicu Mengeleu jer jer bio vrhunski doktor? Ili nazovu koju u čast Adolfa osobno, jer je bio slikar? Naravno, to bi bilo uvredljivo za žrtve – a tako je odlučio i Ustavni sud susjedne Slovenije, kad je jedna cesta pred nekoliko godina trebala biti imenovana po Titu, pa je na kraju odlučeno da je to neustavno.
A kad već pričamo o antifašizmu – da je “antifašistima” stalo do toga da se Trg zove po kakvom zaslužnom antifašistu iz Drugog svjetskog rata, koji je usto bio i zaslužan Hrvat i koji nije bio diktator niti ratni zločinac, imaju na izbor Tuđmana, Bobetka, da nabrojim samo neke. Oni su isto bili dio pokreta otpora – pa ipak, antifašisti ne mašu njihovim slikama na skupovima, i pokušavaju svim silama spriječiti imenovanje bilo čega po njima! Antifašizam? Vraga, radi se tu o nečem drugom. Jer Tito je prije svega simbol jugoslavenstva, a Tuđman hrvatstva. “Antifašizam” je magla, antifašisti su u Drugom svjetskom bili obojica ionako. A zna se kog “antifašisti” preferiraju i zašto. Iako se za ovim kojeg ne vole ne vuku repovi masovnih kršenja ljudskih prava i masovnih pogubljenja. A i bio je demokratski izabran predsjednik Hrvatske, ne neizabrani diktator Jugoslavije.
Dakle, danas se liberali i borci za ljudska prava bore da Trg zadrži ime komunističkog diktatora koji je zabranio slobodne izbore, provodio masovna pogubljenja, otjeralo cijele etničke skupine iz Hrvatske poput folksdojčera iz Slavonije (što je u biti etničko čišćenje), oteo Židovima i ono što im je preostalo nakon ustaša, i radikalno gazio ljudska prava. SFRJ je bila jedna od nekolicine članica UN koja nikad nije potpisala Univerzalnu deklaraciju o pravima čovjeka, jer je Tito tako htio.
Zato to nije tek sporedno pitanje, nego i te kako bitno pitanje: totalitarizam svake vrste mora biti ukonjen iz Hrvatske i na simboličkoj razini, jer moramo jasno poručiti mladim generacijama da on jednostavno nije prihvatljiv u bilo kom obliku i pod bilo kojim izgovorom. Isto tako, moramo razjasniti da između suverenizma i jugoslavenstva biramo suverenizam kao vrijednost. Tito, naime, čak nije bio ni predsjednik niti diktator Hrvatske, pa je nejasno zašto bi imao trg sa svojim imenom sred glavnog grada. Treba li mu dati trg jer je jedna od najznačajnijih osoba XX stoljeća u svjetskim razmjerima? Jest, ali to je svakako bio i Adolf Hitler, Castro, Pol Pot. Usto, kad se već pobornici vole pozivati na “antifašizam u Ustavu”, kojeg nema: ima nečeg drugog, a to je spomen “odbacivanja komunističkog sustava”. I to je jedina ideološka odrednica koja u Ustavu uopće postoji. A odluke ZAVNOH-a su negdje u nabrajanju u preambuli uz riječku krpicu i hrvatsko-ugarsku nagodbu, koje nitko zato ne smatra “temeljem Hrvatske”.
Marcel Holjevac
Znači li to da do nas demokracija nije još u potpunosti stigla, da su se pripadnici totalitarnog režima samo jednog jutra probudili i rečeno im je da od tog dana više nisu komunisti, nego socijaldemokrati? Zapravo, da. Paradoks imena Trga maršala Tita najbolje oslikava to što na njega izlazi ulica Andrije Hebranga. On je, kao židov i komunist, te antifašistički borac, preživio ustaški zatvor, ali nije preživio onaj Titov. Službena verzija kaže da se objesio o cijev radijatora u zatvoru u kom inače nije bilo radijatora ni centralnog grijanja. Vjerojatno je to jedinstven svjetski fenomen, da imamo ulicu i trg na istom mjestu koje se zovu po diktatoru i po njegovoj žrtvi. To oslikava ne ideološku, već vrijednosnu dezorijentiranost hrvatskog društva. Da stvar bude ciničnija, ljudi koji vole temeljem toga što se u Ustavu spominju odluke ZAVNOH-a tvrditi kako je “antifašizam utkan u naš Ustav”, nikad ne daju suvisli odgovor na pitanje zašto se onda ne zauzmu da se iz naziva Trga ne ukloni ime čovjeka koji je tvorca ZAVNOH-a, Andriju Hebranga, dao ubiti!
Problem nije marginalan niti ideološki: imena ulica i trgova odražavaju vrijednosti jednog društva. No lukavi Bandić je pragmatičar, kojeg zanima samo operativna politika. To samo po sebi nije ništa loše, dapače je vrlo poželjno kad se radi o mjestu gradonačelnika ostaviti razmirice te vrste po strani, a Bandić je poznat po tome da se ne bi štel mešati u ništa što bi moglo bilo koju grupu birača odbiti od njega. U tome je njegova genijalnost, i tajna dugovječnosti: On nije političar koji se pokušava dopasti svima, nego političar koji se pokušava ne zamjeriti nikom! A to je tajna svakog uspješnog visoko komercijaliziranog proizvoda za najširu upotrebu: ne privući kupce nečim posebnim, nego ne odbiti niti jednog kupca, ili u politici birača, nečim što bi im se moglo ne dopasti.
Zato Hasanbegoviću i Bruni Esih, bez čijih pet malih složnih ručica ne može sastaviti vladajuću koaliciju u gradu Zagrebu, nudi referendum. Kako god građani glasali, on je tu čist. Oni to, naravno, ne prihvaćaju: Hasanbegović je lijepo objasnio da Trg ime nije dobio demokratskim putem, na referendumu, pa time niti ne podliježe promjeni istog na isti način. No to čak niti nije najvažniji razlog zašto ime ne podliježe demokratskoj metodi promjene, koju inače apsolutno podržavam.
A da na referendumu odlučujemo o imenima ulica Mile Budaka?
Naime, kad bismo dozvolili da se imena trgova i ulica mijenjaju referendumom, onda bismo svakako imali brojne ulice Mile Budaka po Hrvatskoj: sve su one, s razlogom, uklonjene. Što Mile Budak ima s Titom? Jako puno, kad se radi o imenovanju ulica i trgova: kao što zagovornici Trga maršala Tita govore o tome da je dotični bio “antifašistički borac i jedna od najbitnijih ličnosti 20. stoljeća pa zaslužuje svoj trg u Zagrebu”, tako su i pobornici ulica Mile Budaka ne tako davno imenovanje pravdali time da je dotični bio književnik i pjesnik. Naravno, o tome nisu govorili ljubitelji književnosti, već uglavnom ljubitelji endehazije. Protivnici su pak isticali da je Mile Budak, pored toga što je bio književnik, bio i ministar u jednoj diktaturi, totalitarnom i u osnovi kvislinškom režimu povezanom s brojnim zločinima, i da kao takav ne može imati svoj trg.
Primijenimo to na Tita, istu logiku: Tito nije bio samo vođa pokreta otpora u budućoj SFRJ, nego, prije svega, komunistički diktator, i to ne Hrvatske nego Jugoslavije. I k tome vrlo surov, bar u prvih dvadesetak godina svoje vladavine. Bio je na čelu režima koji je ideološke i političke protivnike – kako lijeve tako desne – ne samo slao u logore smrti poput onog na Golom otoku, nego i obilježavao njihovu djecu doživotno. Nije prezao od ubijanja niti generala Armije, ministara, zastupnika – svi bi oni završili na Golom ako bi se samo posumnjalo da su odani onom drugom vođi antifašista. Onom, čije su trupe u konačnici ušle u Berlin, dok je Tito “oslobodio” Jugoslaviju – bar njen dio, jer velik dio je ionako još 1944. oslobodila, ili okupirala ako vam drago, Staljinova Crvena armija – oko mjesec dana nakon što se Hitler ubio. U stvari, da onaj drugi antifašist i zapadni saveznici nisu ušli u Berlin partizani bi vjerojatno i dan-danas bili u šumi: Titove zasluge u Drugom svjetskom ratu, budimo realni, nisu prevelike, on bi završio kako je završio i kad je završio i s njim i bez njega, skupa s NDH. Razlika je tek u tome što bismo nakon rata imali kakvu-takvu demokraciju pod paskom Washingtona i Londona, a ne “antifašizam” pod paskom Staljina i Tita, a kasnije samo Tita, idućih oko pola stoljeća. I vjerojatno tada ne bi bilo ni rata devedesetih. Kao ni masovnih pogubljenja nakon rata, jer zapadni saveznici takve masovne osvetničke akcije protiv poraženih vojski na svom teritoriju nisu dozvoljavali. Pa su zato Britanci uredno ustaše, domobrane i nešto četnika iza leđa Amerikanaca koji to nisu odobravali s Bleiburga na prevaru vratili Titu, jer sami nisu htjeli okrvavili ruke: loše je za PR.
Titove zasluge su prije svega za uvođenje komunističke diktature u Jugoslaviji nakon rata, te masovne likvidacije, a puno manje za sve ostalo. Pa kao što i zagovornici ulica Mile Budaka nisu ljubitelji lijepe književnosti, tako i zagovornici Trga maršala nisu nikakvi “borci protiv fašizma”, nego apologeti diktature i totalitarizma, u pravilu emocionalno naklonjeniji pokojnoj Jugoslaviji nego Hrvatskoj. Kad bismo prihvatili logiku da Tito zaslužuje trg jer je bio antifašist, zašto onda ne bismo dali trg i Staljinu? Zašto nigdje u Rusiji ni drugdje (s izuzetkom stanovite selendre u Italiji gdje su komunisti na vlasti, a tamo postoje i ulice Lenjina pa čak i Tita) nema trgova nazvanih po njemu, iako je nesporno da je Staljin bio antifašist, dapače svjetski lider antifašista? Zašto u Rumunjskoj nema trgova imenovanih po Ceaussescuu, iako je nesporno bio antifašist, član pokreta otpora? Zašto nema trgova nazvanih po Enver Hoxhi u Albaniji, pa i on je bio antifašist? Odgovor je očit i jasan: jer su bili diktatori. A isto to je nesporno bio i Tito. Uostalom, zašto koji trg ne bismo mi nazvali po Staljinu? Njegove trupe su “oslobodile” sjeverozapad Hrvatske u Drugom svjetskom, bio je antifašist, samo se ničim nije ogriješio o Hrvate niti ih je slao u logore i na stratišta.
Antifašist i diktator, a ne ili
Dilema “antifašist ili diktator” je lažna, Tito je nesporno bio oboje, uostalom svi ljudi uz koje se povijesno vezao pojam “antifašizam” su bili komunisti: zapadni saveznici su bježali od tog termina kojeg je skovao Staljin kad je komunizam postao odiozan kao pojam, jer ako se borite protiv fašizma to je nešto pozitivno, zar ne? Naravno, radilo se o onom na što je u svojoj knjizi “stoljeće zla – o komunizmu, nacizmu i jedinstvenosti Šoaha (genocida)” upozoravao Alain Besançon: dok nacizam otvoreno odbacuje sve moralne postulate što ga ubrzo dovodi u sukob sa svima, komunizam je potencijalno opasniji jer ima veću sposobnost mimikrije svog intrinzičnog zla u ruho nečeg moralnog i prihvatljivog, poput “antifašizma”. On je privlačan intelektualcima, studentima, ne samo uličnim siledžijama. No, ono na što posebno upozorava je: ne smijemo dati ad hoc opravdanje jednom totalitarizmu zato jer je bio suprotstavljen drugom totalitarizmu, to je kao proglasiti Al Caponea “antimafijašem” jer je pobio cijelu suparničku bandu. A još manje je moralno ispravno vagati totalitarizme i diktature pa govoriti “ovaj je manje zlo od onog drugog”: ne, kod imenovanja ulica i trgova se biraju ljudi koji su zaslužni, koji su stvorili nešto pozitivno u politici, znanosti, umjetnosti, koji odražavaju vrijednosti kojima stremimo.
Referendum tu ne dolazi u obzir: Uostalom, zašto onda ne bismo dozvolili da se na referendumu odluči hoće li gdje Mile Budak dobiti ulicu kao književnik. ili uostalom i osobno Ante Pavelić, koji se isto tako bavio književnošću i izdao roman? Ima dijelova hrvatske gdje bi to zacijelo demokratski prošlo. Možda da Nijemci daju ulicu Mengeleu jer jer bio vrhunski doktor? Ili nazovu koju u čast Adolfa osobno, jer je bio slikar? Naravno, to bi bilo uvredljivo za žrtve – a tako je odlučio i Ustavni sud susjedne Slovenije, kad je jedna cesta pred nekoliko godina trebala biti imenovana po Titu, pa je na kraju odlučeno da je to neustavno.
A kad već pričamo o antifašizmu – da je “antifašistima” stalo do toga da se Trg zove po kakvom zaslužnom antifašistu iz Drugog svjetskog rata, koji je usto bio i zaslužan Hrvat i koji nije bio diktator niti ratni zločinac, imaju na izbor Tuđmana, Bobetka, da nabrojim samo neke. Oni su isto bili dio pokreta otpora – pa ipak, antifašisti ne mašu njihovim slikama na skupovima, i pokušavaju svim silama spriječiti imenovanje bilo čega po njima! Antifašizam? Vraga, radi se tu o nečem drugom. Jer Tito je prije svega simbol jugoslavenstva, a Tuđman hrvatstva. “Antifašizam” je magla, antifašisti su u Drugom svjetskom bili obojica ionako. A zna se kog “antifašisti” preferiraju i zašto. Iako se za ovim kojeg ne vole ne vuku repovi masovnih kršenja ljudskih prava i masovnih pogubljenja. A i bio je demokratski izabran predsjednik Hrvatske, ne neizabrani diktator Jugoslavije.
Dakle, danas se liberali i borci za ljudska prava bore da Trg zadrži ime komunističkog diktatora koji je zabranio slobodne izbore, provodio masovna pogubljenja, otjeralo cijele etničke skupine iz Hrvatske poput folksdojčera iz Slavonije (što je u biti etničko čišćenje), oteo Židovima i ono što im je preostalo nakon ustaša, i radikalno gazio ljudska prava. SFRJ je bila jedna od nekolicine članica UN koja nikad nije potpisala Univerzalnu deklaraciju o pravima čovjeka, jer je Tito tako htio.
Zato to nije tek sporedno pitanje, nego i te kako bitno pitanje: totalitarizam svake vrste mora biti ukonjen iz Hrvatske i na simboličkoj razini, jer moramo jasno poručiti mladim generacijama da on jednostavno nije prihvatljiv u bilo kom obliku i pod bilo kojim izgovorom. Isto tako, moramo razjasniti da između suverenizma i jugoslavenstva biramo suverenizam kao vrijednost. Tito, naime, čak nije bio ni predsjednik niti diktator Hrvatske, pa je nejasno zašto bi imao trg sa svojim imenom sred glavnog grada. Treba li mu dati trg jer je jedna od najznačajnijih osoba XX stoljeća u svjetskim razmjerima? Jest, ali to je svakako bio i Adolf Hitler, Castro, Pol Pot. Usto, kad se već pobornici vole pozivati na “antifašizam u Ustavu”, kojeg nema: ima nečeg drugog, a to je spomen “odbacivanja komunističkog sustava”. I to je jedina ideološka odrednica koja u Ustavu uopće postoji. A odluke ZAVNOH-a su negdje u nabrajanju u preambuli uz riječku krpicu i hrvatsko-ugarsku nagodbu, koje nitko zato ne smatra “temeljem Hrvatske”.
Marcel Holjevac
Guest- Guest
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by epikur37 20/6/2017, 23:47
Tko je bio Tito neka kažu Hrvati referendumom, napose zagrepčanci.
epikur37- Posts : 45339
2015-08-06
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Guest 20/6/2017, 23:48
epikur37 wrote:Tko je bio Tito neka kažu Hrvati referendumom, napose zagrepčanci.
ako bi već došlo do referenduma onda o tome trebaju odlučivati svi hrvati
Guest- Guest
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by jastreb 21/6/2017, 07:04
Malo morgen. Šta će o Trgu u Zagrebu odlučivati neki likovi iz Australije ili Lištice. nema šanse.metilda wrote:epikur37 wrote:Tko je bio Tito neka kažu Hrvati referendumom, napose zagrepčanci.
ako bi već došlo do referenduma onda o tome trebaju odlučivati svi hrvati
jastreb- Posts : 34059
2014-04-22
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by vuksadinare 21/6/2017, 07:10
slazem se...svaka lokalna zajednica neka odlucuje referendumom sto je dobro a sto lose za njihov grad,opcinu...a ono sto je od drzavnog onteresa nek se provede referendum na drzavnom nivou
vuksadinare- Posts : 100330
2015-09-08
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Sora 21/6/2017, 08:38
Logor Jadovno bio je koncentracijski logor u dolini Velebita, zapadno od Gospića, koji je 1941. vodila Ustaška obrana tijekom NDH.[1] Služio je kao mjesto za istrebljenje "nepoželjnih osoba". Broj žrtava je nepoznat, iako neki iskazuju znanstveno neutemeljene brojke, između 30.000 i 40.000 ljudi,[2] uglavnom Srba, Roma, Židova i Hrvata. U njemu je ubijeno i mnogo komunista iz Zagreba: jedna od žrtava bio je i Milan Bakić Baja, komunist srpskog podrijetla. Političar Vladimir Malančec također je bio u Jadovnom i jedva preživio.
Logor je djelovao od 11. travnja do 25. kolovoza 1941. godine po nalogu Eugena Dide Kvaternika. Logorski sustav sačinjavali su 'Žuta kuća', odnosno tadašnji geriht – zatvor u Gospiću, logor na Velebitu i logor Slano na otoku Pagu. U logoru, koji je izradilo nekoliko stotina mladih Židova iz Zagreba, završili su brojni konvoji koji su vlakovima stizali iz cijele Hrvatske i dalje pješice na Velebit. Samo su rijetki preživjeli dolazak u Gospić i na Velebit.[3] Cijela priča okončana je potkraj kolovoza 1941. godine kada su talijanske snage okupirale i tzv. Drugu zonu, dakle teritorij u dalmatinskom zaleđu i Lici u kojem je do tada NDH imala civilnu i vojnu vlast. Ustaške postrojbe morale su se povući sa svih lokacija na kojima je djelovao spomenuti logorski sustav.[4] Bio je to jedan od tragičnih događaja vladavine mržnje tijekom brutalne diktature ustaša na tim područjima.
Logor je djelovao od 11. travnja do 25. kolovoza 1941. godine po nalogu Eugena Dide Kvaternika. Logorski sustav sačinjavali su 'Žuta kuća', odnosno tadašnji geriht – zatvor u Gospiću, logor na Velebitu i logor Slano na otoku Pagu. U logoru, koji je izradilo nekoliko stotina mladih Židova iz Zagreba, završili su brojni konvoji koji su vlakovima stizali iz cijele Hrvatske i dalje pješice na Velebit. Samo su rijetki preživjeli dolazak u Gospić i na Velebit.[3] Cijela priča okončana je potkraj kolovoza 1941. godine kada su talijanske snage okupirale i tzv. Drugu zonu, dakle teritorij u dalmatinskom zaleđu i Lici u kojem je do tada NDH imala civilnu i vojnu vlast. Ustaške postrojbe morale su se povući sa svih lokacija na kojima je djelovao spomenuti logorski sustav.[4] Bio je to jedan od tragičnih događaja vladavine mržnje tijekom brutalne diktature ustaša na tim područjima.
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Sora 21/6/2017, 08:42
CJASTREBARSKO – Jedini koncentracioni logor koji je formiran isključivo za decu, a bio je na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Sora 21/6/2017, 08:44
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Sora 21/6/2017, 08:46
1945.
Poimenični popis žrtava KL Jasenovac rezultat je dosadašnjih istraživanja stručnih djelatnika Spomen područja Jasenovac. Kao i svi do sada objavljeni popisi žrtava jasenovačkih logora nije konačan niti potpun, ali postoji mogućnost dopunjavanja podataka i ispravljanja eventualnih pogrešaka.
Obiteljima i prijateljima jasenovačkih stradalnika iskreno se ispričavamo za moguće pogreške ili propuste u Poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac, jer nisu učinjene namjerno.
Uz svoju muzejsku i obrazovnu djelatnost, Spomen područje Jasenovac nastavit će rad na Poimeničnom popisu žrtava KL Jasenovac te stoga pozivamo javnost i posjetitelje da nam se obrate s novim podacima i dopunama kako bi ga zajedničkim trudom učinili potpunijim. Svako ime jest osoba s identitetom žrtve koju otimamo zaboravu, kako se zločin koji je učinjen u 1.337 dana postojanja ustaškog logora Jasenovac više nikada i nigdje ne bi ponovio.
Od ustaša nazivan sabirnim i radnim logorom, koncentracijski logor Jasenovac s logorima u Bročicama, Krapju, Jasenovcu i Staroj Gradiški, brojnim logorskim ekonomijama u prisilno raseljenim selima te mnogobrojnim stratištima s obje strane rijeka Save i Une, od kolovoza 1941. do 22. travnja 1945. bio je logor smrti u kojem su ubijani muškarci, žene i djeca zbog svoje vjerske, nacionalne ili ideološke pripadnosti.
Jasenovački stradalnici nisu samo brojevi. Oni su djeca, muškarci i žene sa svojim imenima i osobnim životnim pričama.
Odajući počast zatočenicima jasenovačkih logora i želeći sačuvati uspomenu na njih kao opomenu za budućnost, Spomen područje Jasenovac prvi puta od osnivanja Memorijalnog muzeja 1968. čini posjetiteljima i javnosti dostupan Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1945.
Iz dosad najobimnijeg popisa žrtava Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije,
Poimeničnog popisa žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji (597.323 žrtve), koji je na osnovi Imeničnog popisa žrtava Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1946. i prikupljenih dodatnih podataka SUBNOR-a o žrtvama rata, 1964. sačinio Savezni zavod za statistiku SFRJ, izdvojili smo imena svih osoba kojima su kao mjesto stradanja navedeni logori i stratišta iz sustava KCL Jasenovac.
Koristeći više stotina različitih izvora (knjiga, dokumenata, fotografija, izjava rodbine i prijatelja jasenovačkih žrtava, terenskih istraživanja i fotografiranja spomenika žrtava fašističkog terora), od kojih je 169 navedeno kraticom u Poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac Spomen područja Jasenovac, uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem podataka za svaku žrtvu ponaosob, sačinjen je popis djece, muškaraca i žena ubijenih u KCL Jasenovac.
Popis sadrži rubrike s biografskim podacima žrtve (prezime, ime, ime oca, općina rođenja, mjesto rođenja, godina rođenja, etnička pripadnost), rubrike o stradanju (način smrti, izvršitelj zločina, godina smrti, mjesto stradanja, logor i naziv stratišta na kojem je žrtva ubijena) i rubriku u kojoj su navedeni izvori u kojima se svaka pojedina žrtva ponaosob spominje te razlike pojedinih podataka u izvorima za svaku žrtvu.
Ovim načinom rada prikupili smo do sada (ožujak 2013.) imena i podatke za 83.145 žrtava. U KCL Jasenovac umoreno je prema naprijed navedenim podacima 39.570 muškaraca, 23.474 žena i 20.101 djece do četrnaest godina starosti.
Razrada prikupljenih podataka potvrđuje do sada poznate povijesne činjenice o stradanju zatočenika u KCL Jasenovac.
Pregled po narodnosti i spolu
Narodnost
djeca
muški
ženski
Ukupno
SRBI
12683
21738
13206
47627
ROMI
5608
5688
4877
16173
ŽIDOVI
1601
7762
3753
13116
HRVATI
140
2866
1249
4255
MUSLIMANI
52
897
179
1128
SLOVENCI
6
195
65
266
ČESI
2
96
16
114
SLOVACI
1
92
13
106
UKRAJINCI
4
52
8
64
CRNOGORCI
33
11
44
MAĐARI
1
20
6
27
TALIJANI
18
1
19
RUSI
12
6
18
RUSINI
1
8
1
10
NIJEMCI
4
6
10
POLJACI
5
4
9
ALBANCI
1
1
AUSTRIJANCI
1 1
GRUZIJCI
1 1
RUMUNJI
1 1
Nepoznato
2
80
73
155
Ukupno
20101
39570
23474
83145
Pregled po narodnosti i godini smrti
Narodnost
1941
1942
1943
1944
1945
Nepoznato Ukupno
SRBI
4748
34092
2345
4700
1332
410
47627
ROMI
2261
12838
310
691
57
16
16173
ŽIDOVI
3142
8004
655
490
405
420
13116
HRVATI
221
929
378
1071
1530
126
4255
MUSLIMANI
50
279
161
288
324
26
1128
SLOVENCI
9
56
19
63
94
25
266
ČESI
2
11
3
56
42
114
SLOVACI
9
9
70
18
106
UKRAJINCI
3
1
28
32
64
CRNOGORCI
7
13
1
9
14
44
MAĐARI
4
5
2
6
9
1
27
TALIJANI
4
6
7
2
19
RUSI
3
5
5
4
1
18
RUSINI
3
2
4
1
10
NIJEMCI
2 4
3
1 10
POLJACI
3
3
3
9
ALBANCI
1 1
AUSTRIJANCI
1 1
GRUZIJCI
1 1
RUMUNJI
1
1
Nepoznato
10
109
7
13
11
5
155
Ukupno
10462
56369
3893
7510
3881
1030
83145
PREGLED I PRETRAGA POIMENIČNOG POPISA ŽRTAVA KCL JASENOVAC 1941.-1945.
ZAHTJEV ZA ISPIS PODATAKA IZ POIMENIČNOG POPISA ŽRTAVA KCL JASENOVAC 1941.-1945.
POPIS KRATICA/IZVORA U POIMENIČNOM POPISU ŽRTAVA KCL JASENOVAC 1941.-1945.
Poimenični popis žrtava KL Jasenovac rezultat je dosadašnjih istraživanja stručnih djelatnika Spomen područja Jasenovac. Kao i svi do sada objavljeni popisi žrtava jasenovačkih logora nije konačan niti potpun, ali postoji mogućnost dopunjavanja podataka i ispravljanja eventualnih pogrešaka.
Obiteljima i prijateljima jasenovačkih stradalnika iskreno se ispričavamo za moguće pogreške ili propuste u Poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac, jer nisu učinjene namjerno.
Uz svoju muzejsku i obrazovnu djelatnost, Spomen područje Jasenovac nastavit će rad na Poimeničnom popisu žrtava KL Jasenovac te stoga pozivamo javnost i posjetitelje da nam se obrate s novim podacima i dopunama kako bi ga zajedničkim trudom učinili potpunijim. Svako ime jest osoba s identitetom žrtve koju otimamo zaboravu, kako se zločin koji je učinjen u 1.337 dana postojanja ustaškog logora Jasenovac više nikada i nigdje ne bi ponovio.
Od ustaša nazivan sabirnim i radnim logorom, koncentracijski logor Jasenovac s logorima u Bročicama, Krapju, Jasenovcu i Staroj Gradiški, brojnim logorskim ekonomijama u prisilno raseljenim selima te mnogobrojnim stratištima s obje strane rijeka Save i Une, od kolovoza 1941. do 22. travnja 1945. bio je logor smrti u kojem su ubijani muškarci, žene i djeca zbog svoje vjerske, nacionalne ili ideološke pripadnosti.
Jasenovački stradalnici nisu samo brojevi. Oni su djeca, muškarci i žene sa svojim imenima i osobnim životnim pričama.
Odajući počast zatočenicima jasenovačkih logora i želeći sačuvati uspomenu na njih kao opomenu za budućnost, Spomen područje Jasenovac prvi puta od osnivanja Memorijalnog muzeja 1968. čini posjetiteljima i javnosti dostupan Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1945.
Iz dosad najobimnijeg popisa žrtava Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije,
Poimeničnog popisa žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji (597.323 žrtve), koji je na osnovi Imeničnog popisa žrtava Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1946. i prikupljenih dodatnih podataka SUBNOR-a o žrtvama rata, 1964. sačinio Savezni zavod za statistiku SFRJ, izdvojili smo imena svih osoba kojima su kao mjesto stradanja navedeni logori i stratišta iz sustava KCL Jasenovac.
Koristeći više stotina različitih izvora (knjiga, dokumenata, fotografija, izjava rodbine i prijatelja jasenovačkih žrtava, terenskih istraživanja i fotografiranja spomenika žrtava fašističkog terora), od kojih je 169 navedeno kraticom u Poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac Spomen područja Jasenovac, uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem podataka za svaku žrtvu ponaosob, sačinjen je popis djece, muškaraca i žena ubijenih u KCL Jasenovac.
Popis sadrži rubrike s biografskim podacima žrtve (prezime, ime, ime oca, općina rođenja, mjesto rođenja, godina rođenja, etnička pripadnost), rubrike o stradanju (način smrti, izvršitelj zločina, godina smrti, mjesto stradanja, logor i naziv stratišta na kojem je žrtva ubijena) i rubriku u kojoj su navedeni izvori u kojima se svaka pojedina žrtva ponaosob spominje te razlike pojedinih podataka u izvorima za svaku žrtvu.
Ovim načinom rada prikupili smo do sada (ožujak 2013.) imena i podatke za 83.145 žrtava. U KCL Jasenovac umoreno je prema naprijed navedenim podacima 39.570 muškaraca, 23.474 žena i 20.101 djece do četrnaest godina starosti.
Razrada prikupljenih podataka potvrđuje do sada poznate povijesne činjenice o stradanju zatočenika u KCL Jasenovac.
Pregled po narodnosti i spolu
Narodnost
djeca
muški
ženski
Ukupno
SRBI
12683
21738
13206
47627
ROMI
5608
5688
4877
16173
ŽIDOVI
1601
7762
3753
13116
HRVATI
140
2866
1249
4255
MUSLIMANI
52
897
179
1128
SLOVENCI
6
195
65
266
ČESI
2
96
16
114
SLOVACI
1
92
13
106
UKRAJINCI
4
52
8
64
CRNOGORCI
33
11
44
MAĐARI
1
20
6
27
TALIJANI
18
1
19
RUSI
12
6
18
RUSINI
1
8
1
10
NIJEMCI
4
6
10
POLJACI
5
4
9
ALBANCI
1
1
AUSTRIJANCI
1 1
GRUZIJCI
1 1
RUMUNJI
1 1
Nepoznato
2
80
73
155
Ukupno
20101
39570
23474
83145
Pregled po narodnosti i godini smrti
Narodnost
1941
1942
1943
1944
1945
Nepoznato Ukupno
SRBI
4748
34092
2345
4700
1332
410
47627
ROMI
2261
12838
310
691
57
16
16173
ŽIDOVI
3142
8004
655
490
405
420
13116
HRVATI
221
929
378
1071
1530
126
4255
MUSLIMANI
50
279
161
288
324
26
1128
SLOVENCI
9
56
19
63
94
25
266
ČESI
2
11
3
56
42
114
SLOVACI
9
9
70
18
106
UKRAJINCI
3
1
28
32
64
CRNOGORCI
7
13
1
9
14
44
MAĐARI
4
5
2
6
9
1
27
TALIJANI
4
6
7
2
19
RUSI
3
5
5
4
1
18
RUSINI
3
2
4
1
10
NIJEMCI
2 4
3
1 10
POLJACI
3
3
3
9
ALBANCI
1 1
AUSTRIJANCI
1 1
GRUZIJCI
1 1
RUMUNJI
1
1
Nepoznato
10
109
7
13
11
5
155
Ukupno
10462
56369
3893
7510
3881
1030
83145
PREGLED I PRETRAGA POIMENIČNOG POPISA ŽRTAVA KCL JASENOVAC 1941.-1945.
ZAHTJEV ZA ISPIS PODATAKA IZ POIMENIČNOG POPISA ŽRTAVA KCL JASENOVAC 1941.-1945.
POPIS KRATICA/IZVORA U POIMENIČNOM POPISU ŽRTAVA KCL JASENOVAC 1941.-1945.
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Sora 21/6/2017, 08:49
slidingdoorsoperator wrote:jastreb wrote:Potpuno.metilda wrote: Je li onda Ante Tomić u pravu kada tvrdi da je Hrvatska ”idiotska zemlja”?
Definitivno. I tu je izvor ako ne svih, a ono svakako naših najvećih problema.
Vasih koji ste idioti
TOMIĆ ima se oravo izrugivati, njemu je to stil Ali
Jedan obican Silipetar ili ja ili Metilda trebamo cuvati dostojanstvo drzave
Nikada se ne sloziti s tim kvalifikacijama
Ali s PROSLOSTI MORAMO RASCICITITI PRAVILNO
NE BU MENE MRTILDA JEBALA ..BEZ KURCA
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
by Sora 21/6/2017, 08:52
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23839
2014-04-29
Page 48 of 50 • 1 ... 25 ... 47, 48, 49, 50
Similar topics» Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Čardak ni na nebu ni na zemlji
» Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Čardak ni na nebu ni na zemlji
Page 48 of 50
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum