dnevnik snova

Rabarbara wrote:

melkijades wrote:
ne znam bih li podijelio, ali možda netko ima iskustva-

zadnje dvije noći zaredom se budim u isto vrijeme, negdje između 2 i 3h, nakon nekih teških i mučnih snova, uglavnom o nekom nasilju je riječ, ali mi se prvi put događa da pri buđenju ili bijegu iz tog sna duboko dišem kao da sam trčao, oba dana sam imao različite navike, u jednom sam vježbao i jeo jedno, u drugom danu sam odmarao i nešto drugo jeo, pa je došlo na isto, čak je san nakon odmora bio strašniji-

Nemam pojma o snovima, ali kad sam na prekretnici, pred nekom važnom odlukom koja bi mi iz temelja mogla promijeniti život, redovno imam teške snove. Skoro pa noćne more.
Možda te nešto muči (podsvjesno) pa se mučiš u snu.

Ono, lupetam. 

Bijeg od emocija.

nemam pojma, mogao bih si počet mjeriti tlak možda-

melkijades wrote:
nemam pojma, mogao bih si počet mjeriti tlak možda-

Mogao bi. Naročito ako si stariji od 30 godina.

još ne

but getting there...

melkijades wrote:
još ne

but getting there...

Onda sačekaj 30. roćkas. I pati od noćnih mora. 

Cekaj ti imas uskoro 30?!!!!

da, zaš?

Atlana wrote:Cekaj ti imas uskoro 30?!!!!

Kaže se čak 30 godina... vidiš da se već bori sa tlakom 

a daj, pa nisam još ni provjerio tlak-

čim počneš mjeriti nešto na sebi bliži se kraj^^

melkijades wrote:
a daj, pa nisam još ni provjerio tlak-

čim počneš mjeriti nešto na sebi bliži se kraj^^

Ma zezam te.  

Toliko si mlad da mi je to sa tlakom zapravo smiješno. :)

Nije to ništa. To buđenje je zbog ružnih snova, a snovi zbog nečeg što ćeš morati riješiti, a ne da ti se. I to je sva mudrost.

melkijades wrote:
da, zaš?

Pa... tako...


Pozz svima :)

ma preživjet ću već, nije strašno, thx :P

Atlana wrote:

melkijades wrote:
da, zaš?

Pa... tako...


Pozz svima :)

staro kljuse

Nema to veze s godinama jer nije rijec o visokom tlaku. Tijekom budjenja, tlak i secer obicno imaju niske vrijednosti, posebno kad se naglo probudimo zbog nekog kosmara.. Malo vode i secera i brzo disanje i uzlupanost srca brzo prolazi..

Kod zena, ako se ponavlja, moze biti povezano i s manjkom zeljeza u krvi.

Prosla sam slicne situacije.

Naravno, mozda te napadaju astralni entiteti.

fun.

Neki fora san jutros... Bijah na planeti s ogromnim planinama.. Mogla sam vidjeti i nasu planetu u daljini. Bili smo izgubljeni u utorima nepoznatog krajolika koji je pomalo i podsjecao na onaj sa Zemlje. Sjecam se da sam uperila oci u nocni svod nastojeci se orijentirati uz pomoc zvijezda. No samo sam uvijek iznova ponavljala "ovo nije moje nebo!"..

Update:

Iako mnogo sanjam i sjecam se da sam sanjala,  posljednjih tjedana rijetko upamtim nesto pored kakvog lica, kratkotrajnog przora, osjecaja. Pretpostavljam da je, zbog napornih dana, umor taj koji me sprijecava ulagati dodatan napor u prisjecanje snolikih prica. No ono cega se prisjetim nekako uvijek ima veze s nebom, kao u prethodnim upisima.

Tako je bilo i ovog puta. Cudna potraga u tijeku. Lica prijasnjih poznanika (neke dosad uopce nisam sanjala) koja mi udijeljuju zivotne mudrosti. I prizor sazvijezdja Orion. Zadivljeno sam ga promatrala misleci pritom kako je uopce moguce vidjeti ga golim okom iznad moga grada? Tako blizu, tako sjajnog. Ubrzo su mi misli privukle njegove dodatne zvijezde za koje sam znala da se ondje ne bi trebale nalaziti. Kretala sam se citavo to vrijeme, odnosno hodala, pogleda uporno ustremljenog gore. Orion me je pratio, ali ne na uobicajen nacin, kako to obicno biva s Mjesecom i zvijezdama kad smo u pokretu.. Priblizavao mi se, postajao veci, sjajniji. U jednom su trenutku njegove "dodatne" zvijezde formirale nesto nalik na zmajev rep. Zamahnuvsi njime. Orion je odletio.

Ja sam imala strasan san,ne mogu ga zaboraviti,ispricat cu ga,molim te za savjet sta ti mislis,ja sam pre subjektivna u svom kosmaru....


Dolazim u rodnu kucu,u dvoristu ooooogroman piton,ubijen,iskasapljen skoro,u sredini lezi muz,bespomican,pregledavam ga,ogroman ugriz na vratu,izvlacim ga od zmije,pokusavam ozivjet,ne ide,trcim kod susjede i zovem hitnu,ona mi kaze ja sam ubila pitona,ja ju pitam sta si mi muza samo tako ostavila,ne dobivam odgovor,vracam se muzu i pokusavam dobit reakciju od njega,prolazi hitna,nije nasa,briga me,istrcavam pred njih,moraju stati,uzimaju muza,on je tu vec pri svijesti,nesto ponavlja,ne razumijem,preko puta njega sjedi muskarac po kojeg je zapravo hitna dosla,oci upaljene i crvene,ima neku zaraznu upalu ociju,ja se samo mislim da muz ne pokupi...ulazim u kucu,uza zid dvije male zmijice gmizu i pokusavaju pobjeci,valjda bebe od ove velike zmije vani,govorim treba to ubit one skacu i pokusavaju pobjeci....



Budim se preznojena i prestravljena!

Previse astralnih izleta imam..zamara brate..zadnji put stojim na rubu neke zgrade,100 metara visoke iznad kvadratnog zelenog parka,odjedared doli,pogledam zgrade tako visoke nema,stojim na rubu parka..
Ono sto je posebno,je da se ne sjecam nicega o sebi..potpuna amnezija..niskkve dokumente papire,nish nemam,nadalje nebitno


Zmije ..vjeciti i podmukli neprijatelji...traziti ih bas medju "prijateljima"..

U sebi samima ponekad....puno je promjena u mome zivotu,i ja se bojim da cu u zanosu razvoja povrijediti ljude oko sebe,a ne zelim se kociti,zelim ici dalje,medjutim moj mozak,koristi moj strah i radi protiv mene,cak i u snovima,zmija i zelja da ne povrijedim nikoga.....


Eto protumacih.....


Svejedno me zanima tvoje misljenje ithildin....