dnevnik snova

Sanjala sam pokvarena jaja

Konzum dream?
:D

Ne znam....nemam ja tu konzum.....bit će prije do 11. Godine braka....

sanjah neki san i cudi me nijesam ga odah zaboravio kako to obicno bude 

Nisam dugo sanjala, khmmm

Noćas sanjam san o mojoj pokojnoj susjedi i dragoj prijateljici koja je preminula u dobi od 82 godine, a ide ovako:
...od kako je umrla kuća je stajala pusta, napuštena i od njenih potomaka koji se se razasuli po svuda. Svaki dan bih po običaju podigla rolete i pogledala u njen prozor nadajući se da me čeka s toplom kavom i čašicom rakijice. No sve što sam vidjela bile su spuštene rolete. I tako iz jutra u jutro, godinama. Iz jutra u jutro, tuga.
Jedno jutro odlučila sam poći u tu kuću dozvati lijepa sjećanja i osjećaje. Ja za kapiju, a ona otključana. Pomislila sam kako su njeni potomci nemarni i nastavila hodati do tako dobro poznate kuhinje. Kada sam prišla bliže vratima, osjetila sam toplinu peći i poznati osjećaj, ali to su moje puste želje: pomislila sam.
Čujem neko klapanje, uletim kao vihor, kad nasred kuhinje ona stoji, nježno me gleda. U tom trenutku prolomio se zvuk mog plača. Nisam znala dal je od tuge ili sreće. Jednostavno, suze su samo tekle, a ruke čvrsto grlile. Toliko čvrsto da nas ništa ne bi moglo razdvojiti.
Bona, upita ona mene: jesil za jednu rakijicu?
Počnem se smijati i reko: kako da ne?! Toliko mi nedostaju naša jutra. No, već tada me ljutnja obuze pa sam ju nastavila ispitivati što se dogodilo, zašto se uopće sve te godine pretvarala da je mrtva, kako me mogla tako u neznanju ostaviti, zašto je dozvolila da me tolika tuga obuzima?
Pogleda me onako ispod obrva i kaže: moji su zapali u velike dugove, podizali su kredite, zaduživali se u moje ime, a znaš i sama da nikada ne bih mogla to vratiti. Jedino rješenje nestanka dugova je, nestanak mene. 
Razumjela sam ju ali nisam se mogla oduprijeti osjećaju ljutnje. Kako je mogla tako živjeti, kako je naša jutra mogla ostaviti i biti tolike godine sama. No na to mi je rekla: znaš koliko si mi draga, ali za svoje činimo nezamislive stvari i vjeruj, nije mi teško.

Tu sam se probudila, s mišlju da joj moram otići zapaliti svijeću. Imam osjećaj nakon sna, da mi je to dužnost...
Osjećam opet tugu i veselje...jer je ima i nema...

cudan san,ja sanjah isto neki cudan skroz san ali me nekako blam o tome i pricati

Ma zašto? :)
Mene je ovaj baš dirnuo, inače imam bezveze snove..

mozda jer je malo intimno   mada nista puno,ma skoro nista ali opet...
mene zacudi kad ne zaboravim sta sam sanjao,jer obicno tako bude 

Medo, jes to ti?:)

ko ce drugi biti 

hahahahhaha, pa ti samo o hrani i oružju :)

s sta cu necu valjda o heklanju 

U snovima mi je hrana uvijek neukusna i bljutava.

U snu nikad ne mogu obaviti radnju sa ženskom,jer se probudim.

U snu ne mogu trčati.Noge su mi teške poput olova.

U snu ne mogu voziti auto. Uvijek zapinjem o zidove ili sletim sa ceste.

U snu zato često mogu kao Tarzan bez šeškoća prebacivati se sa grane na granu i osjećam se lagan.

Vrijeme u snovima uvijek je nekakav sumrak.

ja dok sam bio klinjo cesto bi sanjao da letim,ne bas ko ptica ali onako skocim pa letim jedno 15-20 metara pa opet,bolje i to nego nista

Sanjala sam da sam izgrizla nokte do mesa...i gledam u njih i mislim se,ubit ce me S. (Teta sto mi radi nokte)

brrr

sanjam kako drzim bebu u narucju i hodam nekim gradom/mjestom

beba je jako mala, ima mozda 5-6 mjeseci, al prica kao odrasla osoba, u sebi mislim kako je slatka i pametna

beba je azijat s onom njihovom crnom kosom i cini mi se kao da je kcer od bivseg mi sefa, al ujedno kao i da je moja ... 

usput dok setamo, nailazimo na neke decke, koji se tako hodajuci dobacuju velikom loptom, pa me strah da nece bebu opalit u glavu, tu se pomalo i naostrim, al eto prodje sve ok bez vecih sukoba

natavimo hodat ja i beba u rukama mi i u jednom trenu samo osjecam kako me popiski, nije imala pelenu, pa se sve razlilo po meni

nema veze, mislim si, sad cemo ionako stic pa cu se oprat, a na kraju krajeva tu je i more ...


budim se

ne lazi nisi to sanjala