Ustaše obranile Sarajevo a sad ih tuže

Sljedećeg dana, 5. travnja 1992., Srbi koji su bili specijalci u zajedničkoj postrojbi napadaju Školu unutarnjih poslova na Vracama jer je već bila donesena odluka da se srpska specijalna policija stacionira u školi Vrace. S druge strane Vikić i njegovi specijalci donose odluku da zaštite oko 200 kadeta u školi na Vracama. Formirana je borbena kolona, Vikićevi specijalci idu preko Vrbanja mosta gdje se već gine. Na mostu su već poginule Hrvatica Olga Sučić i Muslimanka Suada Dilberović, što se dogodilo 5. travnja oko 15 sati.

“Poštovani građani, ja sam Dragan Vikić, komandant Specijalne jedinice MUP-a BiH”, tako je počeo svoj govor.
– Pozvao sam sve da brane grad: rudare, sportaše, radnike, domoljube, Srbe, Hrvate, Muslimane... – prisjećao se Dragan Vikić mnogo godina poslije.

Njegov poziv za obranu grada bio je prijelomni trenutak. Kolebljivost građana pretvorila se u odlučnost za otporom. Njegov javni poziv građanima da brane grad urodio je plodom. Budući da sustav za mobilizaciju nije postojao, a Teritorijalna obrana bila je rasturena, Vikić je postrojbe popunio javnim pozivom. Odaziv je bio velik, a u najvećem broju odazvali su se sportaši. U prvih tjedan dana specijalcima se pridružilo oko 500 ljudi. Osim njih, rezervni sastav policije, ljudi iz policijskih postaja, dao je svoj obol u ljudstvu. Kako je ratni sastav Specijalne jedinice MUP-a BiH brojio 1200 ljudi, Vikić je, uz aktivni sastav, brzo popunio svoju postrojbu.


Ne treba zaboraviti da su, kad je Sarajevu bilo najteže, zapovjednici borbenih jedinica u Vikićevoj postrojbi bili Hrvati Vinko Šamarlić, Željko Jandrić, Ivan Čičak, Ivica Šutalo, Dejanović i drugi. Oni su vodili ozbiljne i stvarne bitke.

Sarajevo je, dakle, obranjeno zahvaljujući policiji koju je vodio Hrvat. Armija BiH formirana je tek u lipnju 1992., a 15. travnja izmišljeni je datum njezina formiranja. Zanimljiva je priča iz veljače 1993. kada su Bruno Stojić, Milivoj Petković i Slobodan Praljak poslali Vikiću pun kamion oružja i materijalno-tehničkih sredstava, unatoč tome što je u Srednjoj Bosni počeo muslimansko-hrvatski rat.

Uvjet je bio samo da taj kamion “ne završi kod Muslimana u Srednjoj Bosni”, nego u Sarajevu. To su oružje, dakle, generali HVO-a poslali u Sarajevo na ime Dragana Vikića i njegove specijalne policije.


Dragan Vikić smijenjen je 6. siječnja 1994., nakon vrlo konkretnih prijetnji iz političkih i obavještajnih krugova, s mjesta zapovjednika Jedinice za specijalne namjene MUP-a BiH. Postrojba je preimenovana u Specijalnu jedinicu Bosna. Svejedno, i nakon njegova odlaska, specijalce su zvali “vikićevcima”. Zanimljivo, Ivo Komšić i Stjepan Kljujić, hrvatski članovi Predsjedništva BiH, nisu ni pisnuli kad je Vikić smijenjen. I da su govorili, vjerojatno bi on bio smijenjen, međutim, besramno su šutjeli.

“Ti si za mene najveći borac za Bosnu i Hercegovinu. Ostani takav kakav jesi”, uzvratio mi je Izetbegović.
Unatoč tome što su iz osiguranja stalno tražili da napuste bolesničku sobu, Izetbegović nije dao Vikiću da ode.
Pa ipak, Tužiteljstvo BiH nedavno je podiglo optužnicu protiv Vikića. Ta optužnica njega i Jusufa Pušinu, pomoćnika ministra za uniformiranu policiju BiH, Nermina Uzunovića Šoka i Mladena Čovčića, kao pripadnika rezervnog sastava Specijalne policije, tereti da su travnja 1992. u svojstvu zapovjednika policijskih snaga i izvršitelja “postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika”, odnosno da su znali i bili informirani o zarobljavanju osam pripadnika JNA srpske nacionalnosti iz transportera u kvaru, na području Dobrinje. Zarobljeni vojnici potom su ubijeni u Velikom parku, a njihova su tijela sklonjena zbog skrivanja dokaza.
Optužnica tereti Vikića da je znao sve o zločinu i da je propustio uhititi i sankcionirati zločine. On je samo još jedan i nizu Hrvata protiv kojeg je podignuta optužnica po zapovjednoj odgovornosti. Takve optužnice dosad su u Sarajevu bile “rezervirane” za pripadnike HVO-a, ali one su se proširile na sve Hrvate, bez obzira pod kojom su se zastavom borili.

http://www.vecernji.hr/svijet/zivotna-drama-sarajevskog-heroja-grad-bi-pao-da-nije-bilo-njega-a-sada-ce-mu-suditi-za-ratni-zlocin-iako-svi-znaju-da-nije-kriv-1155562


Nema veze , u iducem sukobu se sami snalazite.

Vikic je Sarajlija i nije ustasa....a Tuziteljstvo BiH voli dizati optuznice, na kraju krajeva to im je i posao. Vjerujem da ce Vikic dokazati svoju nevinost.

Hrvat Sarajlja , ustaša ...sve je to isti kuraz ....kako god u iducem sukobu se sami snalazite.

Tuziteljstvo dize optuznice i vodi istrage i protiv Bosnjaka i Srba pa sta sad? To samo Hrvati trebaju da budu povlasteni i izuzeti od bilo kakvih istraga?

Walter je obranio sarajevo..

Koliko primijećujem odnosi između Hrvata i Muslimana u BIH su se dobrano popravili.

On ih branio a oni njemu tako.

epikur37 wrote:On ih branio a oni njemu tako.

Pa kajla ...zato i kažem : u iducem sukobu nek se sami brane , daleko im kuca.

Sarajevo je, dakle, obranjeno zahvaljujući policiji koju je vodio Hrvat. Armija BiH formirana je tek u lipnju 1992., a 15. travnja izmišljeni je datum njezina formiranja.

---

Armija Republike Bosne i Hercegovine je službeno osnovana 15. travnja 1992., od jedinica Teritorijalne obrane BiH i organiziranih dobrovoljaca, kao odgovor na srpsku agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Armija_Republike_Bosne_i_Hercegovine

[th]Sefer Halilović[/th][th]Opći životopisni podatci[/th][th]Datum rođenja[/th][th]Mjesto rođenja[/th]

6. siječnja 1952.

Prijepolje, Srbija

Sefer Halilović - prvi zapovjednik Armije RBiH, na funkciji kao načelnik Glavnog štaba Armije RBiH

https://hr.wikipedia.org/wiki/Sefer_Halilovi%C4%87

Krajem kolovoza 1975., kao mlad poručnik bio je raspoređen u 222. mješoviti artiljerijski puk u Mostaru. Tada je počeo djelovati u Kontraobavještajnoj službi JNA (KOS), u kojega ga je uveo zastavnik Mile Bjelobaba, referent KOS-a u Halilovićevom puku. Nakon što je Bjelobaba napustio postrojbu, Halilović je bio podređen poručniku Petru Simoviću, s kojim je Halilović razvio blizak odnos u narednom desetljeću, a bio je i Simovićev vjenčani kum.

---

Nakon što je napustio JNA, Halilović je došao u Bosnu i Hercegovinu. Uključuje se u rad Patriotske lige BiH te radi plan obrane Sarajeva koji je odobren 2. prosinca 1991. Po njegovom planu je djelovala i Armija RBiH protiv srpskih snaga.^[5]
Halilović je bio jedan od glavnih organizatora i vođa Patriotske lige, paravojne organizacije povezane sa Strankom demokratske akcije. Iz Patriotske lige kasnije će se razviti i Armija RBiH. Tako je Halilović postao prvi vojni zapovjednik Armije RBiH. U vrijeme priprema za rat, Halilović zahtijeva identifikaciju i kartiranje pojedinih područja na temelju narodnosne pripadnosti tamošnjeg pučanstva.^[6] Kao osnovni zadatak Patriotske lige, u svojoj Direktivi za obranu suvereniteta i integriteta BiH napisanoj 25. veljače 1992., Halilović je odredio "zaštitu muslimanskog naroda" i "očuvanje integriteta i cjelovitosti BiH" kao glavne dužnosti Patriotske lige. Među neprijateljske snage uvrstio je "snage SDS-a" i "ekstremne snage HDZ-a", a stvaranje Velike Srbije i Velike Hrvatske pretpostavio je kao njihov krajnji cilj.^[7]


Generalom je imenovan je 25. svibnja 1992. kada je postavljen za zapovjednika Republičkog stožera Teritorijalne obrane Bosne i Hercegovine.^[1][2] Pod njegovim zapovjedništvom TO BiH je transformirana u Armiju RBiH koja je bila ustrojena s pet korpusa i oko 200 000 vojnika. Ustrojio je Armiju RBiH sa Stožerom vrhovnog zapovjedništva, upravom stožera, korpusima, operativnim skupinama, brigadama, bojnama i specijalnim jedinicama. Do kraja rata Armija RBiH nije bitno promijenila svoju strukturu. Uskoro je imenovan načelnikom Glavnog stožera Armije RBiH i članom Ratnog predsjedništva RBiH. Iduće godine za njim je Ministarstvo državne sigurnosti Srbije raspisalo tjeralicu s nalogom za uhićenje.

Od samog početka rata, Halilović je Hrvate i Srbe držao neprijateljima. Sudjelovao je u raspravama muslimanskog vodstva o naseljavanju muslimanskih prognanika na područja u kojima su tradicionalno Hrvati činili većinsko stanovništvo. Halilović je, zajedno s većinom muslimanskog vodstva, podržavao takvu politiku.^[4]


Zajedno s Ejupom Ganićem u travnju 1993. na sastanku u prostorijama Željezare Zenica s vojnim vrhom Trećim korpusom Armije RBiH zahtijevao je napad na Hrvatsko vijeće obrane. Cijelo vrijeme konzultirali su se s Alijom Izetbegovićem koji je to vrijeme bio na pregovorima u Ženevi. Podržavao ih je i general Mehmed Alagić. Halilović je u Visoko doveo islamisitički nastrojene ekstremiste i četiri vojna instruktora, tri iz Irana i jednog iz Kuvajta. U svibnju 1993. zapovjedio je da se uništi generator Hidroelektrane Jablanica. Vodio je napade Armije RBiH u rujnu 1993. u Uskoplju, Trusini i Jablanici. Pod njegovim izravnim zapovjedništvom počinjeni su pokolji nad Hrvatima u Uzdolu i Grabovici.

Teritorijalna obrana Bosne i Hercegovine
Teritorijalna obrana Bosne i Hercegovine (TO BiH) bila je prva službena oružana snaga Republike Bosne i Hercegovine početkom rata u Bosni i Hercegovini. Sredinom 1992. preustrojena je u Armiju BiH^[1].

Povijest

TO BiH ustrojena je 8. travnja 1992. godine kao odgovor na velikosrpsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu. U određenom smislu je TO bila nastavak prijašnje teritorijalne obrane koja je bila rezerni dio JNA. Od jedinica TO-a odanih predsjedništvu BiH ustrojena je TO BiH kao državna vojska neovisne Bosne i Hercegovine^[2].
TO BiH je od početka bila slabo naoružana, jer je JNA preuzela gotovo sva vojna skladišta u kojima se držalo oružje prijašnje TO. Vodstvo Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koje je ustrojeno isti dan kad i TO BiH, izjavilo je da ne priznaje nadležnost TO BiH nad jedinicama HVO-a, smatrajući TO BiH samo iskompromitiranim nastavkom prijašnje TO, s time da je HVO i dalje u službi suverene BiH^[3].
Do svibnja 1992., u sastav TO BiH priključena je Patriotska liga Bosne i Hercegovine (PL BiH), bošnjačka dobrovoljačka formacija pod zapovjedništvom Sefera Halilovića.
Krajem svibnja 1992. od 44 vojna zapovjednika TO BiH, njih 43 su bili Muslimani, a jedan Srbin.

Sarajevo je, dakle, obranjeno zahvaljujući policiji koju je vodio Hrvat. Armija BiH formirana je tek u lipnju 1992., a 15. travnja izmišljeni je datum njezina formiranja.

Znači i datum ste lažirali da ispadne kako ste se prije organizirali u obranu BIH ?

Ono lažete tako da to svako može provjerit s par klikova na internetu.

Lijepo vas je naguzio ovaj Sefer , samo nije samo vas nego i nas al vas je baš lijepo ljuljnio , Srbin musliman Kosovac ....kao on ce preuzet zapovijedanje ...prva stvar napad na ustaše ....rat se odugovlaci dvije tri godine ...da nije bilo direktnog dogovora Tuđman Izetbegovic poslije i Oluje bili bi Srbi napravili veliku Srbiju u Bosni.

Zanimljivi komentari na Večernjem.hr ....u biti u pravu su : Tko te hebe.

• Gajger
  
  12.03.2017 u 22:07h
  Za Izetbegovića se borio, Izetbegović će mu i suditi. Pravo mu budi.
  2
  Odgovori
  14 82% 3
  
• odpolapameti2
  
  12.03.2017 u 22:56h
  Sarajevska bitanga!
  0
  Odgovori
  7 78% 2
  
• rikavac
  
  12.03.2017 u 22:57h
  Petkovic i Praljak su poslali oruzje HVO u Sarajevo ali je veliki Hrvat Vikic oteo to oruzje pa je podijelio svojim specijalcima koji su napali Hrvate iz njegovog rodjenog Kreseva. Njemu je zapovjednik bio Alija tako da Vikic nije hrvat i nikad nije bio to je jedan smrad gdje se nadam da ce ga osudit.
  

Sukobljene strane u sukobu bile su Vojska Republike Srpske, koja je sa 18.000 rezervista opkolila grad,^[10] i Armija Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatsko vijeće obrane koje su branile grad, kao i raznorazne paravojne formacije s obje strane.

5. travnja 1992. godine održale su se demonstracije za mir. Pripadnici SDS-a su pucali s krova hotela Holliday Inn na prosvjednike. Nakon demonstracija održanih na Marijin Dvoru, narod se uputio ka tadašnjem mostu Vrbanja. Snajperisti koji su bili smješteni u objektu nasuprot benzinske crpke su otvorili vatru na ljude. Suada Dilberović i Olga Sučić su prve žrtve opsade Sarajeva, a most na kojem su ubijene nosi njihova imena

U obrani grada pridružio se i HVO sa 2.000 vojnika, usprkos tome što je bio u sukobu sa Armijom BiH u Mostaru.

U obrani grada pridružio se i HVO sa 2.000 vojnika, usprkos tome što je bio u sukobu sa Armijom BiH u Mostaru.

Vikić je postrojbe popunio javnim pozivom. Odaziv je bio velik, a u najvećem broju odazvali su se sportaši. U prvih tjedan dana specijalcima se pridružilo oko 500 ljudi. Osim njih, rezervni sastav policije, ljudi iz policijskih postaja, dao je svoj obol u ljudstvu. Kako je ratni sastav Specijalne jedinice MUP-a BiH brojio 1200 ljudi, Vikić je, uz aktivni sastav, brzo popunio svoju postrojbu.


Ne treba zaboraviti da su, kad je Sarajevu bilo najteže, zapovjednici borbenih jedinica u Vikićevoj postrojbi bili Hrvati Vinko Šamarlić, Željko Jandrić, Ivan Čičak, Ivica Šutalo, Dejanović i drugi. Oni su vodili ozbiljne i stvarne bitke.

Sarajevo je, dakle, obranjeno zahvaljujući policiji koju je vodio Hrvat. Armija BiH formirana je tek u lipnju 1992., a 15. travnja izmišljeni je datum njezina formiranja.

Zanimljiva bošnjacka politika , HVO je zlocinacka dakle nisu branili prostore od velikosprpske agresije , gdje se zajedno borila ABIH i HVO ove druge treba marginalizirat i da ispadne da se samo A BiH borila za BiH ....sad im je i ovaj došao na zub jer je Hrvat i to ne obicni nego ono MUP BiH i policija građanskog Sarajeva ....sad treba i njega optužit da postane ratni zlocinac i da ga nitko nespominje.

Nije samo  Vikić tako prošao. I u Tuzli je Željko Knez vodio obranu a čim su muslimani uspostavili svoje strukture, Knez je smijenjen po kratkom postupku.

Isti slučaj sa Ivanom Mijačevićem i njegovom 107. HVO brigadom iz Gradačca. Ima takvih slučajeva koliko hoćete.

I muslimani koji su bili za suradnju sa Hrvatima su uklanjani smjesta. Jasmin Jaganjac, pa bivši šef SDA za Hercegovinu Ismet Hadžiosmanović, pa Armin Pohara iz B. Posavine, kasnije i Jusuf Juka Prazina, Nijaz Batlak Daidža skoro da je glavom platio kod Konjica jer je u ljeto 1¸992 išao organizirati deblokadu Sarajeva po Tudjmanovoj naredbi ...

Stav SDA ekipe sa ratnim zločincem Alijom I. na čelu je od početka bila politika EKVIDISTANCE. U prijevodu - Srbi i Hrvati su nam jednaki neprijatelji.

Paralelno s time politički cilj od kojeg se ne odustaje do danas je BiH kao muslimanska država, unitarna i centralizirana sa Hrvatima i Srbima u statusu nac. manjine.

Zvanična muslimanska politika je spram Hrvata izrazito neprijateljski nastrojena ali to je našoj braći u Rep. Pereciji nemoguće objasniti.