NATO-faktor Crna Gora

Dva broda, četiri helikoptera i 1.800 ljudi – toliko ukupno ima Crna Gora. To je zemlja koja će uskoro da pripada Sjevernoatlantskoj vojnoj alijansi - NATO. Ali ne zna da li to hoće, piše Zidojče cajtung.

„Elena i Aleka, obje crnogorske podmornice, nalaze se u Kotorskom zalivu. Površina mora je kao ogledalo, brda uveče nestaju u izmaglici – a podmornice su naravno vic. One su vlasništvo firme Montenegro Submarine koja organizuje vožnje oko kotorske luke. Podmornice ne mogu da zarone, ali su zato oslikane dobro raspoloženim delfinima kornjačama i morskim zvijezdama. Jadranska obala živi pretežno od turizma, ali u ovo doba godine se ništa ne dešava."
Autor u nastavku objašnjava da se crnogorska mornarica sastoji od dva patrolna čamca proizvedena osamdesetih godina, da bi potom prešao u ptičju perspektivu: „Priča o tome kako se brdovita jadranska Crna Gora otcijepila od Jugoslavije, mogla bi biti balkanska priča, puna strasti i ponešto nepregledna, ali, pošto bi Crna Gora ovog proljeća trebalo da pristupi NATO-u, to se tiče tako reći svih nas. Prije svega u Moskvi vlada veliki gnjev zbog novog proširenja NATO-a; Putinov portparol je najavio 'akcije odmazde'. Priča se da su ruski nacionalisti skovali zavjeru da ubiju crnogorskog premijera; Crnogorci su pokrenuli istragu."

„Vječite teme Rusija i NATO, poslije izbora Trampa za predsjednika SAD-a nisu postali ništa manje aktuelne. Tramp smatra da je NATO s jedne strane prevaziđen, a s druge – veoma važan, što zbunjuje u vrijeme kada američki tenkovi u okviru operacije 'Atlantska odlučnost' krivudaju po Evropi da bi pokazali Vladimiru Putinu ko je gazda. Crnogorska vojska je mala: 1.800 ljudi u pešadiji, avijaciji, mornarici, sve zajedno." Autor objašnjava kako se poslije raspada Jugoslavije i Crna Gora odvojila od Srbije te da „u čitavoj zemlji živi jedva onoliko ljudi koliko i u Frankfurtu".

„No, referendum o nezavisnosti je bio tijesan, a i deset godina poslije njega, mnogi Crnogorci sumnjaju da crnogorski jezik uopšte postoji. Ovdje mnogi smatraju sebe Srbima i žele (…) uspostavljanje osovine Podgorica – Beograd – Moskva, slovenske osovine."
Autor teksta u razgovoru sa Blažom Gašićem, zamjenikom komandanta broda P-34, saznaje zašto je sagovorniku drago što će Crna Gora ući u NATO: mogao bi da dobije veću platu, a i za oficire poput njega će možda biti više posla u inostranstvu. „Crna Gora je već godinama uključena u misije EU i NATO. Zvaničnim učlanjenjem Crne Gore NATO dobija prije svega jedno: kontrolu nad važnim dijelom obale u Sredozemlju. Brodovi NATO-a mogu da plove svuda između Gibraltara i Istočne Turske, ali ovamo do sada još nisu mogli."

Kroz razgovore sa Gašićem se podsjeća na kompletnu noviju vojnopolitičku istoriju Crne Gore, od jugoslovenskih vremena naovamo, a slično je i sa drugim akterom reportaže, sveštenikom Momčilom, iz Srpske pravoslavne crkve, koji ne voli NATO. A „odbija i čitavu mladu državu Crnu Goru, koja je u njegovim očima proizvod američkih intriga na Balkanu".

http://www.dw.com/bs/nato-faktor-crna-gora/a-37251587