Zovko: Hrvatska postaje žrtva globalističkoga kapitalizma

JURE ZOVKO+AAA -
Hrvatska postaje žrtva globalističkoga kapitalizma
Autor: Jure ZovkoSubota, 26. Studeni 2016. u 11:31
Budući da je Hrvatska postala žrtva globalističkoga kapitalizma, iluzorno je očekivati od političara koji su ostali na razini bruxelleskog ćate da će ponuditi kreativne ideja za razvoj gospodarstva i smanjenje nezaposlenosti

Skandali s mesom u trgovinama koji su ovih dana potresali Hrvatsku samo su potvrda da smo zbog loše politike u proteklih četvrt stoljeća danas postali žrtva globalističkog konzumerizma. Nakon nekoliko otkrivenih slučajeva sa salmonelom u jajima i mesu, u dućanima poznatih trgovačkih lanaca, pojavio se i skandal s mesom kojemu je istekao rok trajanja. Otkriveni skandal je potvrda jednostavne formulacije s kojom se svednevice suočavamo: plaćamo skupo uvezeno meso loše kvalitete. Piletinu, primjerice, naručujemo iz Kine, smrznutu ribu iz Vijetnama, a svinjetinu iz Nizozemske i Čilea koja je namijenjena za izvoz u zemlje trećega svijeta. Moćnici iz uvoznog lobija najprije su uništili domaću proizvodnju uvozom jeftinije robe iz inozemstva, a potom su krenuli u prijevarne igre uvoza mesa i hrane kojima je u pravilu istekao rok trajanja. No, uvijek je moguće prepakirati, odrediti novi datum trajanja, staviti pristupačnu cijenu, a kupac će se naći. Skandali su ovaj put izišli na svjetlo dana samo zahvaljujući odlučnosti ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića. Ministar je javno progovorio o stvarima o kojima su njegovi prethodnici šutjeli i vjerojatno ubirali honorare za svoju učinkovitu šutnju. Očekujem da će ministar Tolušić biti prvi koji će “letjeti” iz cirkusa bruxelleskih poslušnika s Markova trga.

Očito je sadašnja Vlada prinuđena na početku mandata gasiti nepredviđene požare koji su nastali kao rezultat djelovanja globalnog tržišta u njegovim negativnim segmentima. Umjesto poboljšanja ponude i potražnje, hrvatskim građanima se nudi loš izbor i upitna kvaliteta uvezenih prehrambenih prozivoda sukladno njihovom standardu. U trenutku kada kreativni potezi Vlade još nisu na vidiku, pribojavamo se da se broj Hrvata koji će potražiti sreću izvan granica vlastite domovine, neće smanjivati. Ako se pak broj nezaposlenih u Hrvatskoj bude smanjivao, to neće biti rezultat programskog djelovanja Vlade ni rasta gospodarstva, nego posljedica drastičnog iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske. Skandali s uvozom hrane sumnjivog porijekla bit će samo novo dolijevanje ulja na vatru u pogledu ubrzanja odluke o odlasku iz Hrvatske kod mladih ljudi. Kao posljedica takvoga stanja u Hrvatskoj će dominirati politika vještog prešućivanja tabuiziranih tema, kao što je sada slučaj s činjenicom da Ministarstvo unutarnjih poslova ne želi objaviti službene podatke o broju iseljenih u portekle tri godine. Sadašnji trend egzodusa mladih i sposobnih ljudi dovest će Hrvatsku u situaciju da će morati uvoziti manje sposobnu radnu snagu iz zemalja trećega svijeta, tu prije svih mislimo na medicinsko osoblje, ljude u građevini, zanatlije i obrtničare.

Dok čitam potresne reportaže o mesu sumnjive kvalitete i s istekom roka trajanja, koje je misteriozno nalazilo put do hrvatskih potrošača, pitam se je li krajnje vrijeme da otvoreno kažemo da je sadašnjoj gospodi u politici istekao rok trajanja? Je li konačno isteklo vrijeme konzumerske, potrošačke politike u demokraciji koja još uvijek dominira u Hrvatskoj?

Američki filozof John Dewey postao je poznat po svojoj tezi da građane treba odgajati za novi oblik deliberativne demokracije kako bi bili sposobni donositi prudentne odluke u pogledu odabira političara koji će upravljati državom. Dewey je dobro uočio da u Sjedinjenim Američkim Državama imamo na djelu moderni oblik konzumerizma gdje needucirani građani postaju robovi tržišta, nekontrolirano troše novac za nepotrebne stvari. Država im nudi uvijek jedno te isto, novi oblik konzumerizma u različitim varijacijama. Ne znam što bi danas Dewey rekao na izbor Donalda Trumpa za američkoga predsjednika države. Najvjerojatnije bi novo razdoblje trampizma okarakterizirao kao novo “mračno doba”, “saeculum obscurum”.

Hrvatski “saeculum obscurum” nastao je u vremenu detuđmanizacije, na početku novoga tisućljeća kada smo dobili predsjednika i Vladu koji su zagovarali i promicali globalizaciju. Rijetki su se tada usudili napisati nešto protiv globalizacije, jer se živjelo u uvjerenju da će hrvatsko gospodarstvo procvjetati na krilima stranoga kapitala. Stipe Mesić koji je svojom neodgovornom nonšalantnošću kroz medije gurao globalistički pogled na svijet, danas se nudi za savjetnika Trumpu koji je učinio zaokret od globalističkog trenda prema američkom patriotizmu. SAD je premalena država da bi vodila svjetsku globalističku politiku, a Hrvatska je dovoljno velika da bi bila žrtva globalističkih moćnika.

Budući da je Hrvatska postala žrtva globalističkoga kapitalizma, iluzorno je očekivati od političara koji su ostali na razini bruxelleskog ćate da će ponuditi kreativne ideja za razvoj gospodarstva i smanjenje nezaposlenosti. Očekujemo novu epohu političkog “ćatizma” u kojem će nas političari uvjeravati da živimo u zemlji u kojoj uskoro teći med i mlijeko, ali stanovništvo je unatoč takvom obećanju rapidno napušta. Ovih dana primjećujemo kako je proradila propaganda političke vrhuške na vlasti kako će nove porezne reforme pridonijeti razvoju privatnih investicija. Državnih investicija nema od osnutka države, državne tvrtke se rasprodaju u bescjenje, stranim investitorima smo preskupi, a birokracija je i dalje nepremostiva zapreka investiranju, pa je razumljivo da će destinacije investiranja biti kao i do sada. Ako Amerikanci, Nijemci i Šveđani ne mogu uvjeriti investitore iz svojih zemalja da se ravnaju prema patriotizmu i investiraju u vlastitim državama, sigurno nesposobna hrvatska Vlada neće uvjeriti istu gospodu da prestanu proizvoditi svoje atraktivne proizvode u Kini i Maleziji pa da za novo odredište investiranja odaberu Hrvatsku.

Gospodarska stagnacija unutar države reflektira se i na njezinoj vanjskoj politici. Predsjednica države započela je svoj mandat ofanzivnom diplomatskom inicijativom uspostave suradnje sa zemljama Višegradske skupine, srednjoeuropskim zemljama Mađarskom, Poljskom, Češkom i Slovačkom. Očito je simpatična Kolinda dobila po prstima, pa je propao najavljeni proces približavanja Višegradskoj skupini. Bruxelles, očito, ove države tretira kao nacionalistički osinjak koji provodi autonomnu politiku u odnosu na centralu Europske komisije. Ako pogledamo gospodarske rezultate navedenih “nacionalističkih zemalja”, primijetit ćemo da su na zavidnoj razini. Vješto koriste privilegije koje im nudi Bruxelles, drski su u zaštiti nacionalnih gospodarskih interesa, a od stranih kompanija traže da poštuju politiku respektiranja prema državi u kojoj zarađuju novac. Unatoč oštroj nacionalističkoj retorici, čelnicima Višegradske skupine ne pada na pamet da napuste Europsku uniju jer ipak imaju više koristi od članstva nego da su izvan unije.

Uzmimo samo primjer mađarske naftne kompanije MOL (Magyar OLaj) koja je u proteklih petnaestak godina modernizirala svoju rafineriju Százhalombatta i postala naftni div u srednjoeuropskom području. Poznato je da je Hrvatska Vlada 2003. prodala grupi MOL 25 posto dionica Ine. Tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić prokomentirao je prodaju dionica Ine tvrdnjom da je “Ina dobila jakog strateškog partnera i tako će postati jaki regionalni igrač.” Danas je situacija takva da mađarska naftna kompanija zatvara rafineriju u Sisku, s obrazloženjem da je neprofitabilna i ekološki štetna, a vrsnom naftom iz vlastite rafinerije Százhalombatt opskrbljuje hrvatsko tržište preko svojih crpki Tifon. Time izravno konkurira Ini u kojoj ima upravljačka prava. Hrvatska Vlada bespomoćno sve promatra, iako je formalno još uvijek vlasnik 44 posto dionica Ine. Znamo i priču sramotnog ugovora u kojem je broj članova Nadzornog odbora Ine povećan sa sedam na devet članova: MOL-u je pripalo pet mjesta, Vladi tri, a predstavnicima radnika jedno. Na zatvorenoj sjednici Vlade održanoj 14. veljače 2008. godine premijer Sanader je progurao odluku kojom je hrvatska Vlada prepustila upravljačku kontrolu MOL-u nad jedinom hrvatskom naftnom kompanijom. Ivo Sanader je optužen da je za ovaj paradoksalni ustupak od predsjednika Uprave MOL-a Zoltana Hernadija primio mito u iznosu od deset milijuna eura, naime za predaju MOL-u upravljačkih prava nad Inom.

Nažalost, umjesto uspješne suradnje između Ine i MOL-a nastao je ‘rat arbitražama’, najprije je MOL prije tri godine pokrenuo u Međunarodnom centru za investicijske sporove u Washingtonu arbitražu protiv Hrvatske zbog neispunjenih obveza, a Milanovićeva Vlada je uzvratila protumjerama zahtjevom za arbitražom pri UN-ovoj komisiji za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi. Umjesto najavljenog pouzdanog investicijskog partnera Ina je dobila opasnog konkurenta koji joj radi o glavi i ugrožava njezin opstanak. Da podsjetimo, ipak je riječ o uspješnom menedžiranju. Udio mađarske Vlade u MOL-u iznosi oko 25 posto dionica, dok je udio hrvatske Vlade u Ini daleko veći, oko 44 posto dionica. To se nažalost ne primjećuje. Zbog afere “Konzultantica” pala je Vlada u kojoj je glavnu riječ vodio potpredsjednik Tomislav Karamarko. Pitanje je samo koje će nove “konzultante” preko svojih posrednika angažirati MOL u hrvatskoj Vladi da bi dokrajčio Inu.

http://www.dnevno.hr/kolumnisti/jure-zovko/hrvatska-postaje-zrtva-globalistickoga-kapitalizma-977024

Zovko konačno malo škilji i vidi svjetlost. Treba se odmaknuti od neoliberalizma i nevidljive rike" zaštiti domaće tržište i proizvodnju.

Dodje polako iz guzice u glavu..

govinda wrote:Dodje polako iz guzice u glavu..

Nije loš Zovko, malo ga hebe i koči temeljni filozofski liberalizam, ali nadolazi.

ebi ga..netko mora raditi..

epikur37 wrote:

govinda wrote:Dodje polako iz guzice u glavu..

Nije loš Zovko, malo ga hebe i koči temeljni filozofski liberalizam, ali nadolazi.

Cestitam na maratonu, prvo to :) ima jedanmali problem sa tom zastitom domace proizvodnje..naime, bez konkurencije nema poboljsanja kvalitete a i cijene ti nece padati ako domaci monopolisti drze trziste, jbg...

bogomdani wrote:ebi ga..netko mora raditi..

pa svi bi trebali....


Inače:

Bolje je džaba raditi nego džaba ležati

govinda wrote:

epikur37 wrote:

govinda wrote:Dodje polako iz guzice u glavu..

Nije loš Zovko, malo ga hebe i koči temeljni filozofski liberalizam, ali nadolazi.

Cestitam na maratonu, prvo to :) ima jedanmali problem sa tom zastitom domace proizvodnje..naime, bez konkurencije nema poboljsanja kvalitete a i cijene ti nece padati ako domaci monopolisti drze trziste, jbg...

Bit će još maratona;) Glede problema, treba naći balans i ne voditi se ideološkim dogmama...osnovni uvjet. Sve što nemamo kao država ili gdje postoji naznaka monopola otvoriti uvozu ....ali perspektivne dijelove gospodarstva i domaći proizvod treba zaštiti.

To rade sve ozbiljne zemlje , samo se ovim sitnim poludržavama iz istočnog bloka uvaljuje da gutaju totalnu ideološku potku.

Doduše višegradska skupina to odjebaje ..već

epikur37 wrote:

govinda wrote:

epikur37 wrote:

govinda wrote:Dodje polako iz guzice u glavu..

Nije loš Zovko, malo ga hebe i koči temeljni filozofski liberalizam, ali nadolazi.

Cestitam na maratonu, prvo to :) ima jedanmali problem sa tom zastitom domace proizvodnje..naime, bez konkurencije nema poboljsanja kvalitete a i cijene ti nece padati ako domaci monopolisti drze trziste, jbg...

Bit će još maratona;)  Glede problema, treba naći balans i ne voditi se ideološkim dogmama...osnovni uvjet. Sve što nemamo kao država ili gdje postoji naznaka monopola  otvoriti uvozu ....ali perspektivne dijelove gospodarstva i domaći proizvod treba zaštiti.

To rade sve ozbiljne zemlje , samo se ovim sitnim poludržavama iz istočnog bloka  uvaljuje da gutaju totalnu ideološku potku.

Doduše višegradska skupina to odjebaje ..već

a imali smo zasticeno trziste u bivsoj Jugi i evo svi kukaju kako nista nije valjalo...

govinda wrote:

epikur37 wrote:

govinda wrote:

epikur37 wrote:

govinda wrote:Dodje polako iz guzice u glavu..

Nije loš Zovko, malo ga hebe i koči temeljni filozofski liberalizam, ali nadolazi.

Cestitam na maratonu, prvo to :) ima jedanmali problem sa tom zastitom domace proizvodnje..naime, bez konkurencije nema poboljsanja kvalitete a i cijene ti nece padati ako domaci monopolisti drze trziste, jbg...

Bit će još maratona;)  Glede problema, treba naći balans i ne voditi se ideološkim dogmama...osnovni uvjet. Sve što nemamo kao država ili gdje postoji naznaka monopola  otvoriti uvozu ....ali perspektivne dijelove gospodarstva i domaći proizvod treba zaštiti.

To rade sve ozbiljne zemlje , samo se ovim sitnim poludržavama iz istočnog bloka  uvaljuje da gutaju totalnu ideološku potku.

Doduše višegradska skupina to odjebaje ..već

a imali smo zasticeno trziste u bivsoj Jugi i evo svi kukaju kako nista nije valjalo...

Evo imamo sad skroz otvoreno pa svi jamraju dane vlja isto...

pitanje je mjere.

https://tkojejohngalt.wordpress.com/2014/09/17/neoliberalni-kapitalizam-babaroga-moderne-ljevicarske-elite/


[size=39]NEOLIBERALNI KAPITALIZAM – BABAROGA MODERNE LJEVIČARSKE ELITE[/size]

U posljednje vrijeme, od početka globalne ekonomske krize, koja zapravo u Hrvatskoj još uvijek traje, u domaćoj (ali i stranoj) javnosti ustalilo se popularno mišljenje kako je uzrok smanjenju društvenog proizvoda, rastu nezaposlenosti i općenito padu životnog standarda građana, te izvor njihove nesreće monstruozna političko-ekonomska ideologija poznata kao neoliberalni kapitalizam.

Tako izljeve zgražanja nad sveprisutnim neoliberalnim kapitalizmom susrećemo kod visoko pozicioniranih zaposlenika državnih ustanova, oporbenih političara, novinara na državnim jaslama, propalih nogometaša, ali i kod hrvatskih doktora ekonomije.
Mudrovanja dežurnih domaćih komentatora koja se bave problemima krize neoliberalnog kapitalizma uglavnom su nekoherentna, neprecizna, obojana emocijama, ispunjena ljubomorom i bez velike veze sa stvarnošću.
Kritičari neoliberalnog kapitalizma vrlo rijetko uopće jasno definiraju što je to uopće “neoliberalni kapitalizam” i zašto bi to uopće bilo nešto negativno, tj. na koji način takav sistem uzrokuje nepovoljne posljedice po društvo, te gdje to oni danas u Hrvatskoj i u svijetu vide taj neoliberalni kapitalizam.
Sam pojam “neoliberalni kapitalizam” proizvod je novijeg datuma kao instrument zastrašivanja lakovjerne publike. Ako pogledamo definiciju s Wikipedije, neoliberalni kapitalizam bi bio ekonomski sustav koji se temelji na slobodnom tržištu bez državne kontrole, pa se tako neoliberali protive državnom intervencionizmu, subvencijama, porezima, elementima socijalne države, javnom školstvu i zdravstvu, državnim bankama i sl., a podržavaju liberalizaciju tržišta, privatizaciju i smanjenje ovlasti državnog aparata.
Dakle, ako je vjerovati domaćim neprijateljima neoliberalnog kapitalizma (koji su najčešće većinu svog radnog vijeka proveli po državnim uredima ) živimo u uvjetima nereguliranog slobodnog tržišta, podivljalog kapitalizma, niskih poreza, te minimalnog državnog interveniranja u ljudske odnose i vrlo niske razine državne potrošnje.
Prvo pitanje koje se postavlja, što u toj priči baš ne drži vodu, kako to da se pohlepni strani investitori međusobno već ne tuku kako bi što prije uložili u Hrvatsku i iskoristili pogodnosti nereguliranog neoliberalnog kapitalizma, nego, naprotiv, bježe iz zemlje?
A sada da vidimo malo bolje kako se priča poklapa sa stvarnošću. Dakle, moderni salonski ljevičari nas pokušavaju uvjeriti da živimo u neoliberalnom kapitalizmu u kontekstu države u kojoj:

• prosječan radnik na prosječnoj plaći, odmah u startu, prije nego što svoj novac uopće vidi na računu, državi je prisiljen predati preko 40% svoje bruto plaće (također vidi “Koliko dana u tjednu radimo za državu?” ), dakle, tu ne računamo ono što će kasnije isti taj pojedinac platiti državi kroz potrošnju i razne skrivene namete, trošarine, TV pretplatu, inflaciju, i slično, već samo što je radnik dužan platiti samim time što je nešto zaradio
  
• porez na dodanu vrijednost (PDV) iznosi 25%, u svijetu višu stopu imaju samo Mađarska i Island
  

• ako poduzeće ostvari profit, oporezuje se još dodatno 20%
  
• imamo izrazito progresivno oporezivanje na dohodak, pa je netko tko radi za 10 000 kuna neto prisiljen davati državi više od pola svoje bruto plaće, što ima vrlo loš učinak na motivaciju, a vrlo stimulativan za emigraciju
  
• na državnu potrošnju otpada skoro polovica GDP-a
  
• svjedočimo kontinuiranom rastu državnog proračuna, od čega najveći dio odlazi na plaće zaposlenima u državnim tvrtkama i mirovine
  
• nas država košta godišnje više nego solidan novi automobil
  
• ste obavezni koristiti državnu fiat valutu kao novac
  
• država propisuje visinu minimalne zarade, ali i druge uvjete radnog odnosa poput radnih sati, godišnjeg odmora i sl.
  
• država određuje maksimalne visine kamatnih stopa
  
• država godišnje sa oko 5 milijardi kuna poreznih obveznika subvencionira povlaštene industrije, tj. oduzima od produktivnog stanovništva kako bi stimulirala ulaganje u neproduktivne sektore (samo brodogradilišta su porezne obveznike koštala preko 30 milijardi kuna)
  
• više od 70% hrvatskih birača živi na trošak države
  
• je teško pronaći neku djelatnost koju možete obavljati a da ne plaćati neki poseban dodatni oblik poreza; tako imamo posebni porez na kavu, posebni porez na bezalkoholna pića, posebni porez na motorna vozila, trošarine na alkohol, trošarine na duhanske prerađevine, trošarine na energente i električnu energiju, poreze na dobitke od igara na sreću, porez na premije od osiguranja od automobilske odgovornosti, porez na nasljedstva i darove, porez na promet nekretnina, porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila, porez na potrošnju, porez na kuće za odmor, porez na automate za zabavne igre, porez na tvrtku ili naziv, porez na korištenje javnih površina, itd. (cijeli popis dostupan na: ovdje), a po svemu sudeći, uskoro dobijamo i porez na štednju
  
• je svaki porezni obveznik obvezan financirati državno zdravstveno osiguranje, bez obzira koliko koristi usluge državnih zdravstvenih ustanova
  
• je svaki porezni obveznik obvezan financirati državno mirovinsko osiguranje koje je zapravo Ponzi shema osuđena na propast
  
• je osnovno i srednje školstvo obavezno, i na koje država polaže monopol (iako je dozvoljeno otvaranje i privatnih škola, nakon dobijanja brojnih dozvola od države, one moraju svoj plan i program uskladiti s državnim kurikulumom), a financira se novcem oduzetim poreznim obveznicima
  
• je većina institucija visokog školstva još uvijek u državnom vlasništvu, a financira se većinom novcem oduzetim poreznim obveznicima, bez obzira koliko (bez)perspektivan određeni studijski smjer bio
  
• još uvijek imamo državnu televiziju koju je svaki vlasnik TV aparata prisiljen plaćati, bez obzira gleda li program ili ne
  
• država propisuje otkupne cijene i kvote voća i povrća
  
• država polaže monopol na vodoopskrbu
  
• država polaže monopol na upravljanje šumama
  
• država pomoću državne “razvojne banke” poreznim novcima stimulira privatna ulaganja
  
• postoji preko 20 državnih legalnih kartela koji onemogućavaju tržišno natjecanje u odnosnim reguliranim industrijama
  
• država donosi sulude strategije razvoja u turizmu
  
• se sportski klubovi dobrim dijelom financiraju putem gradskih, općinskih i županijskih proračuna
  
• država još uvijek financira katoličku Crkvu iz proračuna, ali i još mnoge brojne “nevladine” organizacije, udruge, kao i “neprofitne” medije od kojih su većina anti-kapitalističke provenijencije
  
• postoji 245 parafiskalnih nameta
  
• je svako poduzeće prisiljeno plaćati dodatno godišnju članarinu Hrvatskoj gospodarskoj komori
  
• je svaka pravna ili fizička osoba koja se bavi nečim vezanim uz turizam obvezna plaćati godišnju članarinu Hrvatskoj turističkoj zajednici
  
• više od pola cijene goriva plaćate državi
  
• imamo posebne pravilnike o kakvoći paprike, pravilnik o stavljanju na tržište sjemenskog krumpira, pravilnik o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata i sl.
  
• vas država kažnjava ukoliko se usudite ugrožavati njen monopol na području socijalnih pomoći
  
• država subvencionira batine
  
• potencijalni budući premijer poduzetnike ne smatra građanima
  
• itd., itd., itd.
  

Također, usporedbe radi, bitno je navesti kako po indeksu ekonomskih sloboda koji objavljuje Heritage Foundation, a koji za ocjenu uzima u obzir veličinu državne potrošnje, sigurnost vlasničkih prava, slobodno tržište rada, investicijsku slobodu, poslovnu slobodu i sl. (dakle otprilike ono što karakterizira zloglasni neoliberalni kapitalizam) Hrvatska se od 177 ocijenjenih zemalja nalazi na 78. mjestu.
Pokazatelj nije savršen i djelomično je arbitraran, ali je ipak indikativan, stoga bi bilo dobro pogledati na vrh i na dno ljestvice pa uočiti po desetak najslobodnijih (Singapur, Hong Kong, Australija, Novi Zeland, Švicarska, Kanada, Čile, SAD, Danska…) i najmanje slobodnih gospodarstava (Sjeverna Koreja, Kuba, Zimbabve, Venezuela, Eritreja, Mianmar, DR Kongo, Turkmenistan, Ekvatorijalna Gvineja…). Mislim da je jasno na što ukazujem, u kojim zemljama biste željeli radije živjeti? Od europskih zemalja manje slobodne ekonomije od Hrvatske imaju Italija, Azerbajdžan, Srbija, Bosna i Hercegovina, Grčka, Rusija, Ukrajina i Bjelorusija.
Na ljestvici globalne konkurentnosti koji je objavio Svjetski gospodarski forum, koja također uzima u obzir desetak faktora konkurentnosti, Hrvatska je ukupno od 144 zemlje zauzela 77. mjesto, međutim, ono što je posebno tragično da je u kategoriji utjecaja porezne politike na želju za ulaganjem zauzela 142. mjesto. Gore su samo Italija i Argentina.

da ne gubitke vrijeme na epijev članak :D (nisam niti ja gubio vrime) :D evo pročitajte ovo moje :D

ili pročitajte epijev tekst , i ovaj što sam ja stavio  i razmislite onako što je točnije i ispravnije?

da je hrvatska žrtva kapitalizma, ili da kapitalizma u RH ima na kapaljku

dok u svakon kućanstvu ne bude po jedan inspektor (zapravi njih troje, u tri smjene), niko ni siguran

Da ....baš welika promjena nakon šta su nas poharali tzw načionalisti s priwatizačijom.