Hrvatska dobila prvi muzej antifašističke borbe nakon oslobođenja

Longie place za Jugoslavijom.

Serbinho-3 wrote:Longie place za Jugoslavijom.

Ne plačem. Smatram da je rat shebao swe a Jugoslawija se raspala jer je ekonomski bila neodržiwa a Milošewič i ekipa u Srbiji su to kužili pa su htjeli naprawit weliku Srbiju.

RayMabus wrote:

Serbinho-3 wrote:Longie place za Jugoslavijom.

Ne plačem. Smatram da je rat shebao swe a Jugoslawija se raspala jer je ekonomski bila neodržiwa a Milošewič i ekipa u Srbiji su to kužili pa su htjeli naprawit weliku Srbiju.

Ekonomski raspad Juge i utječaj na isti se slabo proučawa a najbitniji je u čijeloj priči jer da je swe bilo ok nebi ni došlo do raspada.

Koji debilizam nazivati "oslobođenjem" činjenicu kad je cijelu Hrvatsku 1945 okupirala JNA (JA) i kad je cijela Hrvatska potpala pod srbokomunističku okupaciju! Po toj logici je 1991 i Vukovar u studenom 1991 "oslobođen" od iste JNA i srbokomunista!

Gospodarska kriza u SFRJ

Potkraj sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća nastupili su golemi poremećaji u ekonomskom životu zemlje. Javnost je bila gotovo šokirana podacima da je trgovinski deficit 1979. dostigao 7.225 milijuna dolara, platni deficit 3.661 milijun dolara, a 1980. dugovi Jugoslavije popeli su se na oko 20 milijardi dolara. Istodobno je inflacija 1981. skočila na oko 45 %. S tržista je nestala mnoga uvozna roba, zemlja nije bila u stanju plaćati uvoz nafte, opreme i sirovina, nastali su prekidi u procesu proizvodnje, počela se uvoditi racionirana opskrba deficitarnim proizvodima, nastupila je gospodarska kriza, koja će trajati do raspada Jugoslavije.
Gospodarska se kriza začela i razvijala u situaciji raspadanja Jugoslavije. Od smjene dijela rukovodećih elita u republikama od 1971. do 1973., moć i vlast saveznoga državno-političkog vrha rapidno je slabila, čemu je najvise pridonijela duboka Titova starost i Kardeljeva bolest. U prazninu, koja je stvarana raspadanjem saveznoga političkog centra ubacile su se republike sa svojim ambicijama ubrzanog razvitka. Nakon što su one, u duhu reforme federacije, dobile prava podizanja međunarodnih zajmova, sredinom 1970-ih krenuo je najveći investicijski val u povijesti Jugoslavije. Taj val, koji je presao sve granice ekonomskog razuma, dijelom je izazvan kriznom političkom situacijom 1971.-1972. Naime, nove političke strukture koje su došle na vlast nakon sloma tzv. liberala u Srbiji i Sloveniji i "nacionalista" u Hrvatskoj, željele su dokazati da će ostvariti i više od onoga što su smijenjeni lideri obećavali, za ostvarenje njihove ambicije utroseno je oko 45 milijardi USD.
Taj golemi novac dijelom je utrošen u investicije; "Jugoslavija je bila najveće gradilište u Europi", hvalili su se vlastodršci, a dijelom i u standard, koji se bio približio onome na Zapadu. Jugoslavija je tako postala "Potemkinova" zemlja, koja je živjela znatno iznad svojih mogućnosti. Izgledalo je da su vladajuće strukture zaista dokazale narodu da su učinile više od obećanja lidera smijenjenih od 1971. do 1973. Glad za stranim kapitalom, ali i balkanski prevarantski i mafijaški mentalitet, sve je to vodilo u golema zaduženja. Akteri te operacije zaduživanja upali su u klopku dramatičnih promjena na svjetskom tržistu kapitala.
Naime, na početku velikoga zaduženja Jugoslavije cijena kapitala bila je veoma povoljna. Na svjetskomu tržištu novca kamatna se stopa kretala: 1975. - 5,8%, 1976. - 5,1%, 1977. - 5,5%. Dotad su dugovi Jugoslavije narasli na devet i pol milijardi dolara. Kapital se nudio u neslućenim razmjerima koji su i iskorišteni. Potkraj 1978. zbio se radikalni preokret na trzistu novca i kapitala. Vlada SAD-a promijenila je monetarnu politiku zadržavsi i dalje kontrolu nad emisijom novca, a ispustivši kontrolu nad kamatama koje su u 1978. skočile na 8,8%, u 1979. na 12,1%, u 1980. na 14,2%, a u 1981. na 16,8%. Cijena se kapitala povećala gotovo trostruko. Bio je to znak za uzbunu, znak da se prekine daljnje uzimanje kredita. Rukovodstva su postupila suprotno. Dugovi su rasli: 1977. - 9,540 milijardi dolara, 1978. - 11,833 milijardi, 1979. - 14,952 milijardi, 1980. - 18,395 milijardi, 1981. - 20,804 milijardi dolara. U godinama vrtoglavoga skoka kamata dug se povećavao za više nego dvostruko. Trgovinski deficit ubrzano je rastao: 1977. iznosio je 4.376 milijuna dolara, 1978. 4.315 milijuna, 1979. 7.225 milijuna, pokrivenost pak uvoza izvozom padala je: sa 66,2% u 1976. na 54,6% u 1977. i na 48,5% u 1979.
Potkraj 1979., uoči izbijanja krize, savezna vlada je odlučila devalvirati dinar za oko 30 % kako bi stimulirala izvoz, a poskupila uvoz kao odgovor na katastrofalni trgovinski deficit i goleme otplate dugova. Tito uoči smrtne bolesti nije odobrio devalvaciju jer nije podnosio da pada međunarodni ugled zemlje, rekavši delegaciji savezne vlade i: "... lako je vama devalvirati. To se može i s pola mozga, a gdje vam je bila pamet da ste dopustili da do toga uopće dođe." Mjesec dana nakon Titove smrti, savezna vlada je devalvirala dinar za 30 %, a zatim će se devalvacije redati jedna za drugom sve do raspada Jugoslavije. U duhu poratne socijalističke tradicije reakcija na krizu bila je panična: u nekim općinama uvedeni su bonovi za kavu, ulje, šećer, deterdžente itd., zabranjena daljnja gradnja vikendica, počela je kampanja protiv privatnoga vlasništva. Počela je i hajka na republike kao krivce, koji su spriječili planiranje na saveznoj razini itd. Uveden je režim stalnih cijena gotovo svoj robi.
Objašnjenje takve politike veoma je složeno. Osim niske stručna razine centralnih privredno-političkih rukovodstava i njihove želje da ubrzanim razvojem postignu što veći legitimitet i podrsku što šire javnosti, djelovali su i drugi činitelji. Svatko je težio uvozu sredstava akumulacije nadajući se da će ih vratiti netko drugi. To je uzelo maha da je čak postojao međurepubliči dogovor da se uvoz kapitala nastavi i za razdoblje plana 1981.-1985. Zakoni su osigurali da ne samo banke nego i svi osnivači banaka, dakle i privredne organizacije i društveno-političke zajednice, dakle država, solidarno i neograničeno jamce kreditorima za sve obveze, a nije riješeno tko će vraćati dugove. Uz to, vođena je takva precijenjena politika tečaja dinara da privredni subjekti nisu bili svjesni stvarne cijene kapitala. Uz veoma slabu i netočnu evidenciju, dugovi su još bili obavijeni velom takve tajnosti da čak i politička rukovodstva i najviši organi samoupravljanja federacije i republika nisu bili informirani o stanju stvari sve dok nije nastupila kriza i zemlja se našla pred prijetećom nelikvidnošću.
Gospodarska kriza je otkrila svu bijedu i poraz sustava i politike razvitka gospodarstva. Indikator vrlo niske izvozne snage privede jest podatak da je krajem 1970-ih, točnije 1978., izvoz po glavi stanovnika bio svega 259 USD, dok je u Grčkoj bio 362, u Španjolskoj 358, Italiji 987, Austriji 1.628 itd. Svjetska energetska kriza i svjetske strukturalne promjene sredinom sedamdesetih pokazale su da su profitirale zemlje s visokom tehnologijom: zemlje zapadne Europe, Japan, SAD itd., zemlje izvoznice nafte (OPEC) i zemlje s jakom agrarnom proizvodnjom. Vladajuće elite Jugoslavije opterećene dogmatizmom ranoga socijalizma, nisu iskoristile strane zajmove za uvoz visoke tehnologije za sirovinske grane i za poljoprivredu. Jugoslavija se nije upravljala po kriteriju da proizvede ono što će iznijeti na svjetsko tržište, već je trajno vodila autarkičnu politiku. Za jadransku orijentaciju i turizam ostale republike, a posebno savezna uprava, nisu nikada imali "otvorene uši". Umjesto očekivanoga gospodarskog buma, najveći investicijski val u povijesti SFRJ završio je gospodarskom krizom.
Glavna je prepreka bio strah od kapitalizma, jer "sitna robna proizvodnja rada kapitalizam svakoga dana i svakoga sata, i to u masovnim razmjerima", kako je to govorio Lenjin. Nastali su neki novi otpori na koje se nije računalo. Radilo se o rastućem otporu istorodnih proizvođača društvenoga sektora. To se moglo i ocekivati jer lako je zamisliti da bi veliku tvornicu namještaja moglo ugroziti 5-6 poduzetnih stolara, s po 5-6 najamnih radnika koliko ih dopušta zakon. Nije isključeno da bi jaki "farmeri" mogli ugroziti slabije organizirana poljoprivredna dobra itd. itd. Po mentalitetu, zaposleni u socijalističkom sektoru smatraju da ih njihova država mora zaštiti od privatne konkurencije, osobito u situaciji nezaposlenosti i recesije što ih je izazvala kriza.
Na kraju, u privatnom se sektoru mora mnogo, mnogo više raditi nego u društvenom. Vise desetaka nezaposlenih mladića na pitanje zašto se nisu zaposlili kod privatnika, odgovaraju : "Kod privatnika se mora raditi, ondje se ne moze zabušavati". Zato nije ni čudno što je u Jugoslaviji u prosjeku uz vlasnika bilo manje od jednoga najamnog radnika (0,8 radnika), a zakon dopušta 5 radnika. Sve u svemu, svi sintetički pokazatelji govore o neuspjehu svladavanja gospodarske krize, a to potvrđuje i golema inflacija. Umjesto planiranoga smanjenja inflacije na 10 % u 1985. godini, ona je stalno rasla i početkom 1985. dostigla je oko 70%, dok su sve europske zemlje (osim Islanda) smanjile inflaciju ispod 10 %. Inflacija u Jugoslaviji rasla je ovim tempom: 1980. - 30%, 1981. - 46%, 1984. - 53%. Standard je pao (1979. - .1984) 34 %, a mirovine čak 40 %, investicije su smanjene s 34% društvenog proizvoda u 1980. na 29,6 % u 1981, na 27,2 % u 1982, na 23,2 % u 1983. i na oko 19,5 % u 1984. i početkom 1985.
Djelomični su rezultati ipak postignuti: od blizu 4 milijarde dolara deficita, u 1984. je ostvaren suficit od 800 milijuna dolara (uglavnom se to postiglo restrikcijom uvoza) i stopa rasta proizvodnje od 5,5%. Politička se vlast nije usudila posegnuti za još drastičnijim mjerama protiv inflacije, a pitanje je bi li one i uspjele ili bi mozda čak dovele i do kolapsa reprodukcije. Karakteristično je da je Skupština SFRJ 1984. odbila zakonski prijedlog kojim se htjelo drastično suzbiti pokrivanje gubitaka iz društvenih fondova radnim organizacijama. Politička vlast je vjerojatno osjetila da za takvu mjeru nema u narodu dovoljno autoriteta i legitimiteta.

Impotentnost državnih mjera i siva ekonomija

Godine su prolazile, a politička vlast, koja je upravljala gospodarstvom, nije znala naći radikalan i brži izlaz iz te situacije. Nije bilo snažnih inicijativa ni na razini republika i pokrajina ni federacije da se razbije obruč etatizma i da se smjelo i masovno krene na svjetsko tržište. Osim nesloge među republikama, inertno je djelovala apsolutna sigumost i odsutnost bilo koje vrste rizika u poslovanju radnih organizacija i ljudi svih funkcija i položaja, od radnika do direktora, od lokalnoga političara do ministra, što traje punih 40 godina. Gotovo nitko nije snosio rizik, ali je zato rizik pao na cijelo društvo, što je dovelo do radničke plaće od 50 do 200 dolara. Tijekom krize nije provedena gotovo nijedna smjena rukovodstava, od poduzeća i općine do republike i federacije, da bi se otvorio put mladim, ambicioznijim i sposobnijim ljudima. Za takvu vrstu promjena politički i gospodarski sustav nisu imali ugrađene mehanizme. Politička vlast, valjda i sama osjećajući nedovoljnu snagu i legitimitet, nije se usudila na drastišne poteze bojeći se socijalnih posljedica i poremećaja odnosa unutar rukovodstava. Osim toga, djelovala je i težnja u svakoj federalnoj jedinici da se sačuva jedinstvo svoga narod, jer je to jačalo pregovaračku poziciju u federaciji.
U gospodarskoj krizi, zbog stalnog opadanja osobnog dohotka, sve veći broj ljudi okrenuo se stječanju zarada na druge načine: povećao se rad u "fušu", proširila se siva ekonomija, gotovo su se epidemično razvili razni "virtuozni" oblici krađe društvene imovine, zatim neplaćanje stanarina i komunalnih usluga; u krizi su osobito porasle razne spekulacije i crna burza.U krizi su nastali i legalni izvori porasta socijalnih razlika. Karakterističan primjer je štednja građana, koja je premašila godišnju masu isplaćenih osobnih dohodaka: u 1983. bilo je na štednji 1.219 mlrd. dinara, a masa isplaćenih osobnih dohodaka iznosila je 1.185,9 mlrd.; u 1984. štednja je bila 1.896 mlrd., a osobni dohoci 1.731,6 mlrd. dinara. Od ukupne je stednje oko 75% bilo u devizama, koje je držalo oko 4 milijuna deviznih stediša. Tijekom prethodnih 10 do 15 godina masovno se razvio promet devizama medu građanima, čime su profitirala turistička područja.
Štedišama je u 1984. isplaćeno 180 mlrd. dinara na ime kamata, sto je više nego suma mjesečnih plaća svih zaposlenih u zemlji, koja je tada iznosila 144,2 mlrd. din. Naravno, medu štedišama su velike socijalne razlike: u poštanskim je štedionicama oko 4 % štediša raspolagalo s 45% ukupne štednje, a preostalih 96 % ulagača s 55%. Smatralo se da kriza nije mnogo pogodila privatni sektor i bolje stojeće poljoprivrednike jer su se škare cijena otvarale u korist poljoprivrednih proizvoda i usluga. Fenomen porasta socijalnih razlika potakao je, inače stalno prisutnu, ideološko-političku diferencijaciju u Savezu komunista i u društvu za i protiv ukidanja stjecanja dohotka od štednje i sličnih izvora, za i protiv toleriranja tendencije "porasta kapitalističkih elemenata". Predlagalo se da se čak i isplaćene kamate oporezuju što je odbijeno s obrazloženjem da je stopa inflacije još iznad kamatne stope.

Socijalna dimenzija ekonomske krize

Drastičan pad standarda, bez presedana u Europi, otvorio je političko i sociološko pitanje: zašto u krizi nije bilo socijalnih nemira, za razliku i od razvijenih zemalja zapada gdje svaki postotak pada dostignutoga standarda izaziva strajkove i nemire (Njemačka, Velika Britanija, Nizozemska, Belgija, Italija) pa i od nerazvijenih, gdje također dolazi do nemira kada se ugrozi egzistencijalni minimum (Tunis, Maroko, npr). Za vrijeme ekonomske krize nije bilo vise strajkova nego u doba prosperiteta. Socijolozi su smatrali da do socijalnih nemira nije došlo iz dva razloga: prvo, zbog nade Ijudi da, u ciklusu kretanja, nakon "loših godina dolaze dobre godine", i drugo, što je društveni sustav imao mnogo ventila za "ispust" nezadovoljstava.
"... postoje ventili koji uspješno odvode paru i smanjuju tlak u kotlu. To su vrlo visoka bolovanja, substandardan rad, siva ekonomija, rasprostranjene krađe i masovno neplaćanje racuna (kao jedan aspekt erozije građanske discipline i pravnog sustava)... ...eksplozija pretpostavlja koncentraciju nezadovoljstva i polarizaciju sukobljenih interesa..." "...Naš institucionalni sistem ne dopušta polarizaciju - on vodi fragmentiranju interesa i disperzije nezadovoljstva. Za nas institucionalni sistem karakteristično je da se dominantni problemi pojedinca i OUR-a rješavaju na nivou općine, a na tom nivou institucionalni sistem predstavlja skelet za razvoj neformalnih mreža, u kojima dominiraju familijarno-patrijarhalne veze i u općini i u OUR-u. Sve, pa čak i trivijalne, stvari rješavaju se na neformalnom nivou. U tim gustim mrežama uzajamnih razmjena i zavisnosti svaki pojedinac, oslanjajući se na široku socijalu (gustu mrežu socijalnih prava), izrađuje svoj vlastiti projekt održanja i života, što dalje pojacava stabilizatornu funkciju institucionalnog sistema... Kolektivna akcija može biti uspješna samo ako je orijentirana prema promjeni stanja - a većina radne populacije ne želi promjenu od društva uravnilokve i socio-ekonomske sigurnosti, koja im uz minimalni dohodak garantira mnoga prava - prema neizvjesnostima ekonomske diferencijacije i promjeni kriterija vrednovanja što ga implicira tržna ekonomija. Orijentacija na status quo isključuje autonomnu borbu za veći komad kruha i orijentira ponašanje na borbu protiv socijalnih razlika..."
https://hr.wikipedia.org/wiki/Raspad_SFRJ#Gospodarska_kriza_u_SFRJ

Antijunak wrote:Koji debilizam nazivati "oslobođenjem" činjenicu kad je cijelu Hrvatsku 1945 okupirala JNA (JA) i kad je cijela Hrvatska potpala pod srbokomunističku okupaciju! Po toj logici je 1991 i Vukovar u studenom 1991 "oslobođen" od iste JNA i srbokomunista!

Jasna stwar. Reči otworeno da te swi razumiju : talijanski fašisti i njemački načisti su bili naša wojska.

A jebi mater.

Covjeku ne moze a ne biti drago kada vidi ovoliko mladezi na jednom mjestu. Cestitam.

Pa nije Milosevic razbio Jugoslaviju i kao Jugosloven pravio Veliku Srbiju, nego tamo neki dojucerasnji proletercici iskompleksirani, koji su malo precenili svoj "kapacitet", misleci da ce cim izadju iz Juge postati Hong Kong.
Tako i u Srbiji potrcala boranija brdsko planinska, mislili postace Blejk Karington, Biz dzet, stigao kapitalizam, pa kad su videli pored hiljade tasna i masna privatnih firmi da nema ni za leba, potrcali nazad u socijalizam da se guraju po drzavnim ustanovama na drzavnoj sisi.
Kasnije Jugosloveni kad su videli da nema na Zapadu Blejk Karingtona i Aleksis, pocinju da naginju opet ulevo kao i ovi HR partizani, sto dadose onom glas da ih izvede.
Sada ja njima kao treba da verujem da su nekakvi levicari.
Srbija placa po 60.000€ stranim kompanijama radno mesto, eto Zapada i Blejk Karingtona i onog Bobija i ekipe iz Dalasa.
Kasnije Sloba kriv za sve.

RayMabus wrote:

Antijunak wrote:Koji debilizam nazivati "oslobođenjem" činjenicu kad je cijelu Hrvatsku 1945 okupirala JNA (JA) i kad je cijela Hrvatska potpala pod srbokomunističku okupaciju! Po toj logici je 1991 i Vukovar u studenom 1991 "oslobođen" od iste JNA i srbokomunista!

Jasna stwar. Reči otworeno da te swi razumiju : talijanski fašisti i njemački načisti su bili naša wojska.

A jebi mater.

Ajde trolu reci otvoreno da je JNA i njoj pridruženi četnici (sporazumi Tito-Šubašić) tvoja vojska.

abraham wrote:Covjeku ne moze a ne biti drago kada vidi ovoliko mladezi na jednom mjestu. Cestitam.

Pa,kad mlade ne zanima. Mlade ne zanima ni Domovinski rat,a kamo li nešto od prije 75 g.

Današnja omladina bi se okupila u većem broju da se predstavlja kakav novi ajfun.

Mislis Jastrebe trave da duvaju...

Antijunak wrote:

RayMabus wrote:

Antijunak wrote:Koji debilizam nazivati "oslobođenjem" činjenicu kad je cijelu Hrvatsku 1945 okupirala JNA (JA) i kad je cijela Hrvatska potpala pod srbokomunističku okupaciju! Po toj logici je 1991 i Vukovar u studenom 1991 "oslobođen" od iste JNA i srbokomunista!

Jasna stwar. Reči otworeno da te swi razumiju : talijanski fašisti i njemački načisti su bili naša wojska.

A jebi mater.

Ajde trolu reci otvoreno da je JNA i njoj pridruženi četnici (sporazumi Tito-Šubašić) tvoja vojska.

Ti si Wehrmacht ili GUS? Oder beide?

Serbinho-3 wrote:Mislis Jastrebe trave da duvaju...

Ma duvaju oni da ti ne kažem šta. I toga ima sve više.

Serbinho-3 wrote:Pa nije Milosevic razbio Jugoslaviju i kao Jugosloven pravio Veliku Srbiju, nego tamo neki dojucerasnji proletercici iskompleksirani, koji su malo precenili svoj "kapacitet", misleci da ce cim izadju iz Juge postati Hong Kong.
Tako i u Srbiji potrcala boranija brdsko planinska, mislili postace Blejk Karington, Biz dzet, stigao kapitalizam, pa kad su videli pored hiljade tasna i masna privatnih firmi da nema ni za leba, potrcali nazad u socijalizam da se guraju po drzavnim ustanovama na drzavnoj sisi.
Kasnije Jugosloveni kad su videli da nema na Zapadu Blejk Karingtona i Aleksis, pocinju da naginju opet ulevo kao i ovi HR partizani, sto dadose onom glas da ih izvede.
Sada ja njima kao treba da verujem da su nekakvi levicari.
Srbija placa po 60.000€ stranim kompanijama radno mesto, eto Zapada i Blejk Karingtona i onog Bobija i ekipe iz Dalasa.
Kasnije Sloba kriv za sve.

Obrati se Iwiči Račanu a ne Tuđanu.

RayMabus wrote:

Serbinho-3 wrote:Pa nije Milosevic razbio Jugoslaviju i kao Jugosloven pravio Veliku Srbiju, nego tamo neki dojucerasnji proletercici iskompleksirani, koji su malo precenili svoj "kapacitet", misleci da ce cim izadju iz Juge postati Hong Kong.
Tako i u Srbiji potrcala boranija brdsko planinska, mislili postace Blejk Karington, Biz dzet, stigao kapitalizam, pa kad su videli pored hiljade tasna i masna privatnih firmi da nema ni za leba, potrcali nazad u socijalizam da se guraju po drzavnim ustanovama na drzavnoj sisi.
Kasnije Jugosloveni kad su videli da nema na Zapadu Blejk Karingtona i Aleksis, pocinju da naginju opet ulevo kao i ovi HR partizani, sto dadose onom glas da ih izvede.
Sada ja njima kao treba da verujem da su nekakvi levicari.
Srbija placa po 60.000€ stranim kompanijama radno mesto, eto Zapada i Blejk Karingtona i onog Bobija i ekipe iz Dalasa.
Kasnije Sloba kriv za sve.

Obrati se Iwiči Račanu a ne Tuđanu.

Na 14. kongresu SKJ održanom 23. siječnja 1990. predvodio je hrvatsko izaslanstvo. Na Kongresu se otvoreno sukobio sa Slobodanom Miloševićem. Nakon što su slovenski izaslanici napustili Kongres, Račan je za govornicom izjavio kako "mi [SKH] ne možemo prihvatiti Jugoslavensku partiju bez Slovenaca", nakon čega je, zajedno s hrvatskim izaslanstvom, napustio Kongres čime je označen kraj vladavine SKJ.^[3]

Prvi višestranački izbori i oporbeno djelovanje

Račan sa zamjenikom američkog ministra obrane Paulom Wolfowitzem, 7. lipnja 2002.
Zasluga je Ivica Račana to što su prihvaćeni izborni zakoni, što je prihvaćeno da se raspišu demokratski izbori, zasjenjena je bila slomom tadašnjeg poretka, ali ipak on je bio dio progresivnih snaga SKH koji su omogućili uvođenje višestranačja.^[4] U velikoj ustavotvornoj komisiji i tijelima koji su sudjelovali u donošenju novog, božićnog Ustava zauzimao se za odredbe koje će jamčiti da nova Hrvatska spada u korpus socijalnih država.
10. prosinca 1989. SKH donosi odluku o raspisivanju izbora na svim razinama koji se održavaju u travnju i svibnju 1990. godine. Na njima pobjeđuje Hrvatska demokratska zajednica, a SKH sa oko 35% glasova osvaja 72 zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru. SKH mirno predaje vlast HDZ-u.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivica_Ra%C4%8Dan#Savez_komunista_Hrvatske

RayMabus wrote:Ero ispama cijelu temu s nečim s čime se muzej uopče tematski nebawi.

A tribali bi se bawiti....Valjda znaju one šta su nan pobili 66 svečenika.

Eroo wrote:

RayMabus wrote:Ero ispama cijelu temu s nečim s čime se muzej uopče tematski nebawi.

A tribali bi se bawiti....Valjda znaju one šta su nan pobili 66 svečenika.

I kakwe to weze ima sa owim muzejom ?

RayMabus wrote:

Eroo wrote:

RayMabus wrote:Ero ispama cijelu temu s nečim s čime se muzej uopče tematski nebawi.

A tribali bi se bawiti....Valjda znaju one šta su nan pobili 66 svečenika.

I kakwe to weze ima sa owim muzejom ?

Jel Široko Brijeg u Dalmačiji ?

NIje.


Aj odjebi.

Serbinho-3 wrote:Ero, daj malo i zrtve Ujki, budi objektivan a ovi antifasisti, glasali za lika iz NDH da ih izvede iz njihovog projekta.
Koliko neko mora biti drogiran, pa da ga tako urade.

Sve u redu, a di to ti vidiš antifašiste, pobogu? I šta to vama po definiciji znači?
Znaš, najprije moramo pojme definirati, pa da znamo o čemu je riječ.
Čim to uradimo shvatit ćeš da između Hude jame i Jasenovca skoro i da nema razlike.

RayMabus wrote:

RayMabus wrote:

Eroo wrote:

RayMabus wrote:Ero ispama cijelu temu s nečim s čime se muzej uopče tematski nebawi.

A tribali bi se bawiti....Valjda znaju one šta su nan pobili 66 svečenika.

I kakwe to weze ima sa owim muzejom ?

Jel Široko Brijeg u Dalmačiji ?

NIje.


Aj odjebi.

Nekad je bio u Dalmačiji. Do okupačije, jelda.