True Detective - druga sezona

Evo, tijekom prethodnog tjedna sam se napokon uspjela motivirati da nastavim gdje sam stala s gledanjem. Prvih nekoliko epizoda mi je bilo ubitačno dosadno, isklišeizirano i neinteligentno odrađeno da sam jednostavno u jednom trenutku zapela i izgubila svaku volju za gledanjem. Međutim, sad kad sam se napokon natjerala, imam dojam da je serija, nakon prve tri ili četiri epizode postajala smislenija i pomalo se dizala. Drugi dio sezone mi je bio sasvim neloš, šteta potraćene prve polovice.

Dobra sezona. Ne znam je li tko primijetio zanimljive posvete D. Lynchu. Najizrazenija u vidu Velcorovog sna.

Treca sezona ubrzo... :)






I jedan podsjetnik na odlicnu prvu sezonu.

drugi spin off :P

Rijec, dvije o trecoj sezoni.

Nakon  The Big Never (3. epizode) mogu zakljuciti da sam "unutra", da sam ukljucena - intelektualno i emotivno - pa repriziram i prvu sezonu ne bih li pronasla poveznice s prikazanim slucajem koji se poput cicka zabada u samo tkivo zivota Wayne Haysa (odlican Mahershala Ali).

Ponovno imamo dvojicu detektiva (Ali/Stephen Dorff), nestanak djece, zabacen gradic sa smrdljivom psihosferom. Radnja se razlama na tri vremenske linije (1980., 1990. i 2015.), dakle, s vremenskim odsjecima vrlo bliskim onima Rusta Cohlea i Martina Harta pa, isprva potiho, a zatim sve bucnije, pocinjemo razmisljati o povezanosti tih dviju sezona i spomenutih slucajeva

Ako postoji nesto sto treba imati na umu tijekom gledanja serije, tada bi recenica jednog drugog antijunaka - "svi lazu"  - mogla biti dobra osnova rjesavanja slucaj(ev)a.

P. S. napomena sebi i drugim citacima - obratiti paznju na djecje crteze.

Druga sezona mi je bila slaba.

Atlana wrote:Druga sezona mi je bila slaba.

Vise mi se cini da je bila neshvacena. Pizzolatto je pozurio sa snimanjem, nedovoljno ju je domislio, pa ju je bilo daleko teze pratiti (vise glavnih likova i narativa), a i nadrealni elementi nisu svakom "sjeli" - ne ubrajam se u spomenute.

Moguce.
Prva me ostavila bez daha zato!

Ja si moram dozirati ovakve serije. Previse mi je mucno, depresivno i koda se trujem  . I druga sezona mi nije legla, odustala sam.

Ja zivim za takve serije.
Sto mracnije to bolje.
Volim isticanje detalja...volim psiho...

Meni iziritira psihu. Horore recimo uopce nemrem gledat, strah me do wc-a otic  . Znam ja da je to samo film al nemrem si pomoc. Tak da se drzim vedrijih tema.

Atlana wrote:Moguce.
Prva me ostavila bez daha zato!

Da, prva sezona je bila fantasticna. Naprosto je zabljesnula, revitalizirala kriminalisticki zanr, odnosno, detektivski podzanr, vratila ga jednom sporohodnijem i staromodnijem nacinu rjesavanja slucajeva (za razliku od plasticnih CSI serija koje su bujale u to vrijeme), sa zacudnim elementima i dojmljivim likovima istrazitelja.

Pretpostavljam da je Pizzolatto bio inspiriran i Lynchom, odnosno Twin Peaksom, sto je posebno vidljivo u drugoj sezoni. Dok je prica s Rustom i Martyjem pokusala stvoriti neku svoju mitologiju (Carcosa, Yellow King, "flat circle" itd.), druga sezona vise je bila posveta TP-u, poput scene Velcorovog sna, npr.



Vidjet cemo sto je zamislio u trecoj sezoni.