Duhovne misli i meditacije

Evo, otvaram jednu temu i nadam se da će zaživjeti - 

Ovdje postavljajte citate, mudrosti, misli i meditacije iz vlastite ili drugih tradicija i vjera, s ciljem pisanja nečega konstruktivnog i nadahnjujućeg.
Volio bih da ova tema zaživi i zamolio bih svih da ju ne pretvaraju u poligon za prepucavanja i provokacije.

Ostavite citat, misao, ideju, svjedočanstvo, meditaciju, molitvu, bilo što....
Da to bude virtualni prostor za odmor, mir i učenje.

"Čovjek koliko god tuge pun bio, uspijemo li ga pridobiti i uvući u kakvu razonodu, eto ga sretna za to vrijeme; te čovjek, koliko god sretan bio, ne razonođuje li se i ne zaokuplja kakvom strašću ili zabavom koju dosadu priječe da navre, uskoro postaje čemeran i nesretan. Bez razonode nema veselja, s raznodom nema tuge. A to isto obrazuje i sreću ljudi visoka staleža, to što imaju velik broj ljudi koji ih razonođuju te mogućstvo da se u tome stanju održe."

-Blaise Pascal

"U svim čovjekovim činima i doživljajima uvijek se nanovo ostvaruje umiranje staroga i uskrsnuće novoga čovjeka....Sila koja sudi svijet nije jednostavno ''istina'' ili ''ćudoredno dobro'', nego svetost."

-Romano Guardini

"Onaj kime vladaju strasti, stvara svijet na svoju vlastitu sliku."

-Anselm Gruen

Noli turbare circulos meos - Ne diraj moje krugove

Arhimed

Nosce te ipsum - Upoznaj sebe samog

Sokrat

Tema pročišćena; dalje se držite onoga što je Bran_Do naveo u početnom postu.

Vegvísir wrote:Tema pročišćena; dalje se držite onoga što je Bran_Do naveo u početnom postu.

Hvala. 

Naravno,
svatko je slobodan napisati neku svoju refleksiju ili nešto osobno, a vezano za bilo koju misao napisanu od bilo kojeg korisnika, ukoliko je inspiriran njome.

Vidi vraga, pate, da se u nečemu i složimo... Šimić

Vegvísir wrote:Vidi vraga, pate, da se u nečemu i složimo... Šimić

A tek ova,meni najdraža,iako nema neke veze sa duhovnosti,dapače,:"i ne tjeraj me da se molim,,,pusti"

Jesil živa staričice moja,
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

Sapfa - Himna Afroditi

Šarotrona, besmrtna Afrodito,
zavodna Zeusa kćerko, molim te:
nemoj mi jadom, nemoj tugom gospo,
dušu izjedat'!


Ded' pohitaj, ako si igde pre,
izdaleka glasnu mi molbu čula,
napustila očeve dvore, kola
upregla zlatna.


i došla mi. Lepi i brzi vrapci,
hitro krilima bijući, s nebesa te,
sredinom leteć' vazduha, ka crnoj
zemlji vozili,


i u tren stigli. Ti bi me blažena,
sa smeškom na tvojem besmrtnom licu
pitati znala što li me muči. što
opet te zovem,


šta bih htela da srcu mi
zbije se ludom? "Koju sad čezneš da
Uvjera ti srcu privede? Ko te
žalosti Sapfo?


Ako l' beži, brzo tebe će tražit',
odbija l' dar'e, sama da će ih ta.
Ako l' te ne ljubi, brzo će silom
ljubiti tebe".


Priđi mi i sad! Pogubnih spasi me
jada! Ispuni ono za čim srce
mi žudi da se ispuni! Sama mi
zaštitom budi!


Sapfo (http://hr.wikipedia.org/wiki/Sapfa)

Beskonačnost
 
Uvijek mi bješe drag ovaj brijeg
i ova živica koja tolik dio
Obzorja krajnjeg pogledu mi skriva.
Al sjedeći i motreći, beskrajne
Prostore preko nje i nadzemaljske
Šutnje i mir najdublji zamišljam,
Da od tog srce gotovo se plaši.
I slušajući kako šumi vjetar
Med ovim biljkama, ja onu bezmjernu
Tišinu poređujem s ovim glasom,
I mislim na vječno, i na mrtva doba,
I sadašnje, živo, i njegov jek, pa tako
U tu beskrajnost moja mis'o tone,
I brodolom je sladak na tom moru.
 
-Giacomo Leopardi

Misli čovjeka slomljenog sužanjstvom, koji je utjehu našao u filozofiji...

ALL PASSES
When, in rosy chariot drawn,
Phoebus gins to light the dawn,
By his flaming beams assailed,
Every glimmering star is paled.
When the grove, by Zephyrs fed,
With rose-blossom blushes red ;
Doth rude Auster breathe thereon,
Bare it stands, its glory gone.
Smooth and tranquil lies the deep
While the winds are hushed in sleep.
Soon, when angry tempests lash,
Wild and high the billows dash.
Thus if Nature s changing face
Holds not still a moment s space,
Fleeting deem man s fortunes ; deem
Bliss as transient as a dream.
One law only standeth fast :
Things created may not last

Boethius, Consolation of Philosophy

Mnogi njegovi stihovi neodoljivo podsjećaju na Gundulićeve iz Suza sina razmetnoga...

“In the universe, there are things that are known, and things that are unknown, and in between, there are doors.”

“To see a World in a grain of sand,
And a Heaven in a wild flower,
Hold Infinity in the palm of your hand,
And Eternity in an hour.”

William Blake

Š'ma Israel, JHVH eloheinu, JHVH ehad.
Tora.

Život kao šalica kave

Grupa bivših studenata, sada već uspješnih poslovnih ljudi, okupila se kako bi posjetili jednog starog profesora s faksa. Razgovor je ubrzo prerastao u pritužbe o umoru, iscrpljenosti, stresu na poslu, u obitelji i na svakom životnom koraku.

Profesor ih je slušao s punom pažnjom i suosjećanjem. "Čini mi se da vam treba šalica dobre kave", rekao je i povukao se u kuhinju.

Vratio s velikim loncem iz kojeg se pušila kava i cijelim asortimanom šalica. Svaka je bila drugačija. Bilo je tu porculanskih, plastičnih, staklenih, papirnatih, kristalnih, keramičkih... Neke su izgledale skupocjeno, kao da su stigle s dvora posljednjeg kineskog cara, druge su izgledale sasvim obično, treće su bile okrhane i polupane...

"Poslužite se."

Mjerkanje tuđe šalice...

Kad su svi bivši studenti imali šalicu u ruci, profesor je primijetio: "Lijepe i skupocjene začas su planule." Na stolu su ostale, nedirnute, ružne, obične i jeftine šalice. Nastavio je: "Za sebe želite samo najbolje. Što vam je ujedno i izvor stresa."

"A ipak, izgled šalice ne dodaje okusu. Ljepša posuda obično je samo skuplja, a katkad i zamagljuje ono što ispijamo. Svima vam je uistinu trebala dobra kava, a ne šalica. Ipak ste posegnuli za najboljom... A onda ste nastavili mjerkajući tuđe šalice."

"Kad se uhvatite u vrtlog stresa i nezadovoljstva, sjetite se da je kava poput života. A posao, novac i položaj u društvu... - poput šalice. Alati za držati život. Šalica ne definira, niti mijenja kvalitetu života koji živimo."

"Ponekad, koncentrirajući se samo na šalicu, propustimo uživati u kavi. Pijete kavu, a ne šalicu. Najsretniji ljudi nemaju sve najbolje, oni izvuku najbolje od svega. Žive jednostavno. Govore ljubazno. Vole velikodušno."

Bog i šutnja

Veoma pobožan čovjek po imenu Haakon često se molio ispred jednoga starog raspela. Ono je bilo veoma poznato u tom kraju i mnogi su dolazili tu hodočastiti i moliti za čudo. Mnoge od njih je razočaravala Božja šutnja, zar nakon tolikih molitvi da ne dobiju odgovor, bar ne onakav kakav su očekivali. Međutim, Haakon se kao revan vjernik nije obazirao na to nego se i dalje nastavljao moliti često razmišljajući o muci koju je zbog naših grijeha Isus podnio na križu. Bio je toliko dirnut time da je stalno ponavljao: "Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto u muci. Želim bar na tren olakšati tvoje muke, postati Ti na križu."
Godinama tako, ali odgovora nije bilo. Jednoga dana Kristov lik sa križa progovori: "Ispunit ću ti to, ali pod jednim uvjetom, a to je taj da bez obzira što vidio ili čuo, ti šuti. Dakle, što god da se dogodi ne smiješ ni riječ progovoriti.'' Haakon s radošću odgovori: "Obećavam". U sekundi Haakon postade Krist raspet na tom istom drvenom križu.
Prođe mnogo vremena, ljudi su dolazili i odlazili moleći, a on se pridržavao obećanja i šutio. Međutim, jednoga dana nakon molitve nekom bogatašu ispade novčanik. Haakon je šutio. Dođe jedan siromah, vidje taj novčanik, uze ga sebi i ode. Haakon je i dalje šutio. Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred križ kleknuo jedan mladić moleći za blagoslov prije polaska na dugo putovanje. U tom je trenutku stigao bogataš tražeći izgubljeni novčanik. Ne našavši ga optuži mladića da ga je uzeo. Poče mu prijetiti, vrijeđati ga, a onda i udarati. Tada Haakon nemogavši šutjeti pred takvom nepravdom zavika: ''Prestani, nije ti on uzeo novčanik, nego onaj siromah kojega si sreo na putu ka ovamo.''
.
Kada su svi otišli priđe mu Krist i reče: "Siđi s križa, nisi dostojan da zauzmeš moje mjesto. Zamolih te da šutiš, a ti mi to nisi bio u stanju ispoštovati.'' - "Ali gospodine", reče Haakon, "kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?" Isus se vrati na križ i nastavi govoriti: "Ti nisi znao da bi bogatašu bolje bilo da izgubi svoj novčanik jer je taj novac namijenio za bludničenje. Siromah bi s njime prehranio obitelj koja će sada da živi u još većoj bijedi. Za mladića bi bilo bolje da ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav, prije nekoliko trenutaka njegov je brod potonuo. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA JESAM. To je razlog zašto Ja šutim". To rekavši, Gospodin ponovno zašuti, a Haakon ostade očajan klečeći u podnožju raspela.

(Stara norveška legenda)

Slušala sam danas Coil - The Golden Section pa pomislih da bi mogla i to staviti

"On "The Golden Section," Coil uses an excerpt from a Peter Wilson book that describes the Persian Sufi poet Rumi's views of death. The words are read by BBC personality Paul Vaughan, who does a science program on the British network."

The Angel of Death stands between heaven and earth, holding a poison-dripping sword. Identified with Satan, he is full of eyes, a diligent reaper, an old fugitive and wanderer like Cain, a beggar, a pedlar, an Arab nomad, a skeleton capering with sinners and misers in a juggler's dance.

But the nightmarish Angel presents a different face to the one who has 'died before death', or who has attained some measure of the apatheia of the saint.

We are told that Azrael, Death, appears to our spirit in a form determined by our beliefs, actions, and dispositions during life. He may even manifest invisibly, 'so that a man may die of a rose in aromatic pain' – or of a rotting stench. When the soul sees Azrael, it 'falls in love', and its gaze is thus withdrawn from the body as if by a seduction. Great prophets and saints have even been politely invited by Death, who appears to them in corporeal form. Thus it was with Moses, and with Mohammed. When the Persian poet Rumi lay on his deathbed, Azrael appeared as a beautiful youth and said, "I am come by divine command to enquire what commission the Master may have to entrust in me."

In fact, a strange connection becomes apparent between Mors and Amor, Love and Death. The moment of 'extinction' in the pleasure of love resembles that of death, and thus that of the mystic. In mythic terms, Eros and Thanatos are almost twins, for in some cases Death appears as a lovely youth, and Eros as a withered starveling.

Both Love and Death are gateways, hence their eternal adolescence and their fixation in the midst of the rite of passage.