SLIJEPA VJERA BIBLIJSKOG ABRAHAMA

moji tekstovi sa jednog drugog foruma..naročito je dobar treći post dole ...


Neke velike svjetske religije (velike svjetske obmane) proizišle iz krivotvorenja Mojsijevog prorokovanja danas se diče primjerom „velike“ pobožnosti i velike vjere Abrahamove. Kao najizrazitiji čin Abrahamove pobožnosti i poslušnosti Bogu navodi se pokušaj žrtvovanja sina na vatrenom žrtveniku po tzv. Božjoj zapovjedi i iskušenju (navodno Bog kuša na zlo). Lažne religije uljuljkuju se u tu lažnu priču (Postanak 22:1-209 i iz nje crpe veliko nadahnuće i divljenje za Abrahamovu poslušnost prema Bogu. Na sličan način i Allah u Kuranu podržava i slavi tu slijepu Abrahamovu (Ibrahimovu) vjeru koji je bio spreman ubiti svoga sina da zadovolji boga Allaha. 

U čemu se sastoji ta Abrahamova poslušnost Bogu? Bog je navodno rekao Abrahamu da njemu na žrtvenik ubije i prinese svoga sina. U zadnji trenutak dok je Abrahamov nož bio iznad tijela naivnog i bezazlenog sina Bog zaustavlja Abrahama i prekida čin žrtvovanja. Bog se je uvjerio u Abrahamovu poslušnost i bi zadovoljan.

 Ako je u Boga zakon „ne ubij“, kako se Bog može diviti ludosti Abrahama da ga posluša i ubije sina? Može li Bog biti ponosan na tu slijepu vjeru Abrahamovu koji je zanemario,ili nije niti znao Božji zakon „ne ubij“? Jadan je taj Bog i jadan je Njegov zakon „ne ubij“. Bi li taj Bog bio zadovoljan da je Abraham odbio njegovu zapovijed i rekao mu da u svojoj duši osjeća vrednotu ukaza i zakona „ne ubij“ i da to ne može učiniti!? Nije li zakon upisan u ljudsko srce kao vrijednost i mjerilo istinskog življenja na Božju sliku i priliku? Zašto kod Abrahama nije proradio taj prirodni mehanizam pobožnosti? Zašto Abraham percipira Boga kao nekoga koji može narediti nešto nemoralno i suprotno od svog zakona „ne ubij“ ? Da li se Bog pridržava Svog Vječnog Zakona? Da li je On dao zapovjedi života koje su krajnji izraz njegove nutrine ? Da li On živi po nekoj drugoj liniji a nama je dao pravila života za nas? 

Što je strah Božji i treba li se bojati Boga ? Tko ima strah Božji, taj se boji samo da griješi, boji se griješenja koje ga udaljuje od Svete Struje Života, od Boga. Da je Abraham ove priče imao strah Božji on bi razmišljao o Božjem Zakonu „Ne ubij“ i Zakon bi mu bio jasan, i znao bi da ne treba ubiti sina i da ne treba prinositi te odvratne krvne žrtve,životinjske a kamoli čovječje. On bi se pitao da li mu to Bog govori ili sila protivna Bogu i što uopće Bog govori,što je uopće Bog govorio kroz proroke. 

Kome je i danas potrebna ta priča o slijepoj vjeri Abrahamovoj? Ta je priča o ono vrijeme imala veliku ulogu u iskrivljavanju Mojsijevog prorokovanja i protiv krvnih žrtvi. Tako su krvne žrtve Sotoni dobile legitimitet i vjerodostojnost i sotonsko je moglo dalje „mirno ploviti“ i pripremiti se za nove obmane protiv očekivane Kristove misije u Isusu. Iako je sotonsko svojim presijavanjem zaslijepilo proročku Riječ ipak je u Pismu ostalo istine „u tragovima“, pa se tako ukazuje i na laž izvođenja krvnih žrtava. Jahve preko proroka Jeremija(8:8)ukazuje da je njegovu prijašnju Riječ „lažljiva pisaljka pisara u laž pretvorila“ (vidi i Otkrivenje 22:18), a ukazujući na laži o krvnim žrtvama i mesojedstvu kaže „ Ja ništa ne rekoh očevima vašim o paljenicama i klaonicama kad ih izvedoh iz zemlje egipatska“ (7:22). 

Da nešto debelo ne štima sa biblijskim konceptom promjenjivog boga koji je dozvolio mesojedstvo vidljivo je i iz zapisa o životu esena. Tako Filon Aleksandrijski u svome spisu 'Svaki dobar čovjek je slobodan' (Quod omnis probus liber sit) govori o jednom naročitom sakralnom življu palestinske Sirije, o redu (he táksis, to tágma, nom.) esena: »... Postoji kazivanje da se neki među ovima zovu eseji /essaíoi/, na broju, po mome mišljenju, nešto više od četiri tisuće, čije ime se izvodi iz njihove blagočestivosti /hosió-tētos/, jer oni su iznad svih ljudi predali sebe da služe /therapeytaí/ Bogu, ne prinoseći mu životinjske žrtve, već nastojeći radije da sačuvaju svoje vlastite umove u svetom i smjernom stanju« (Prg. 75; v.: 91). I crkveni spisatelj Epifanije u svom znamenitom spisu 'Panarion', čineći osvrt na neke judejske slijedbe, iznosi za posvećenike zvane nazorei, koje je sinagoga proklinjala, da oni priznaju Mojsija i vjeruju da je on primio zakone ― no ne biblijski zakon, već dakako neki drugi. I tako, oni, iako Jevreji koji drže mnoge jevrejske običaje, nisu htjeli da žrtvuju ili da jedu meso. Oni su, dakle, smatrali nezakonitim krvne prinose. Tvrdili su da su tzv. Mojsijeve knjige izmišljotina, i da nijedan od krvnih žrtvenih običaja nije bio ustanovljen od očeva. (haer. 29, 7) ― Prakrišćanima nazarenima, dakle, bilo potpuno jasno da krvne žrtve i mesna ishrana nema utemeljenja u izmijenjenim 'Mojsijevim knjigama'. Očito je da je „krvna žrtva“ uspostavljena od oca laži za sobom povratila poganski element ne samo u degradirano kršćanstvo nego i u degradirani i lažni Mojsijev kult prije toga,a da su „neznabošci“ esseni, nazareni,terapeuti,kao male sljedbe postale „sekte“ samo zato što nisu pristale uz glomazno i lazno (laž je uvjek u većini) sljedbeništvo „zakona“. Očito je da žrtve paljenice nije dokinuo Isus nego su ih dokinuli pravovjerni esseni i nazareni davno prije (u svom višestoljetnom postojanju) jer one nisu nikako mogle simbolizirati Kristovu žrtvu. Sa tom ludošću krvnih žrtava Lašcu,Sotoni nastavili su muslimani i tu odvratnost nazvali su svetkovinom kurban bajramom.

Smatrati istinitom "Mojsijevu" priča o Abrahamu i Božijoj kušnji da žrtvuje svoga sina (što idejno podržava i Kuran) nema neke osnove za ljude duha i mudrosti koji dublje poznaju Božiji Zakon i koji se ne dadnu zavarati ovakvim iskrivljavanjem stvarnog Božijeg Zakona i učenja preko Mojsija. Osobno sam dublje istine i Božiju Volju u početku duhovnih traganja spoznavao sa drugih istočnijih jogističkih izvora a Biblija (početni dio SZ ponajviše) i Kuran su mi bili gnjusni o odvratni sadržaj ali sam se povremeno osvrtao na biblije i Kristovo nauk kao izvor lijepih duhovnih nadahnuća. Stvari su mi oko biblije i drugih "apokrifnih" spisa kršćanstva i židovstva bolje "sjele na svoje mjesto" kada sam imao prilike upoznati se sa studijama ranokršćanskih i židovskih učitelja i povjesničara. Tada sam shvatio koliko su tzv. Mojsijeve biblijske priče izvrnuta laž kao i islamski Kuran koji stoji na istoj liniji krvno-žrtveničkog ludila dobivenog od Satane, i koliko zapravo rani povjesničari dobro izvješćavaju tko je zapravo imao pravi Mojsijev nauk i što je on govorio: Crkveni spisatelj Epifanije u svom znamenitom spisu 'Panarion', čineći osvrt na neke judejske slijedbe, iznosi za posvećenike zvane nazorei (nazireji), koje je sinagoga proklinjala, da oni priznaju Mojsija i vjeruju da je on primio zakone ― no ne biblijski zakon, već dakako neki drugi. I tako, oni, iako Jevreji koji drže mnoge jevrejske običaje, nisu hteli međutim da žrtvuju ili da jedu meso. Oni su, dakle, smatrali nezakonitim smatrali krvne prinose. Tvrdili su da su tzv. Mojsijeve knjige izmišljotina, i da nijedan od krvnih žrtvenih običaja nije bio ustanovljen od očeva. (haer. 29, 7) ― Prakrišćanima nazoreima je, dakle, bilo potpuno jasno da krvne žrtve i mesna ishrana nema utemeljenja u redigovanim 'Mojsijevim knjigama', što ukazno provejava još kod nekih proročkih zapisa, npr. u 'Knjizi proroka Jeremije' (7:22, 11:15). Nešto slično i za osene, esenima srodnu judio-hrišćansku slijedbu koja je se prijelila u samsonite, koja je takođe odbacivala krvne prinose i jedenje mesa, Epifanije izveštava: »Oni su pristigli, kako kaže predanje koje je došlo do nas, iz Nabateje, Itureje, Moabitske i Arielitidske oblasti. Rod osena, po tumačenju njegovog imena, označava rod revnosnih.. /.../ Čine sve što traži Zakon, a odbacuju samo, kao i nasarei /Mojsijeve/ knjige.« (Panarion, haer.19, 1.5) I doketisti kerdoniani, nisu prihvatali starozavjetne spise, za koje se držalo da su došli kroz Mojsija i Proroke (haer. 41, 1) Znameniti jevrejski historik Josip Flavije u De bello iudaico ukazuje za esene koji su velikim djelom živeli u celibatu da su uvažavali duboko svoje svete spise: »S naročitom ljubavlju proučavaju spise starih da bi doznali šta je za tijelo i dušu spasonosno. /.../ /Posvećenik/ se mora zavjetovati /.../ da će se groziti pljačkanja po putevima, da će knjige Reda i imena anđela čuvati u tajnosti. /.../ ... Među njima ima i takvih koji tvrde da predskazuju budućnost, postigavši to svojim proučavanjem od mladosti svetih spisa, izrijeka i proroka, te raznim čišćenjima.« (II, 8, 6.7.12) Neposredno prije 805. godine patrijarh Selutije, u pismu jednom svećeniku, iznosi da su deset godina unatrag, blizu Jerihona (dakle blizu ključnih esenskih nastambi), u jednoj pećini pronađene neke knjige od strane Jevreja, i to na osnovu naznaka nekog Arapina čiji lovački pas je pratio neku lovinu: »... Pas jednog arapskog lovca je pratio neku životinju u pećinu i nije se vratio. Nakon toga je ušao i Arapin i našao malu pećinu u kojoj su bile brojne knjige. Arapin je potom otišao u Jerusalim i saopštio to tamošnjim Jevrejima koji su onda u velikom broju izašli i našli knjige 'Starog Zavjeta' i ostale knjige napisane jevrejskim pismom. Kako je onaj koji mi je ispričao priču bio obrazovan čovjek /.../ pitao sam ga za mnoge odrednice u 'Novom Zavjetu' za koje se iznosi da potiču iz 'Starog Zavjeta', ali se tamo ne mogu pronaći. /.../ On mi je rijekao: 'One postoje i mogu se naći u knjigama iz pećine'.« ― U Lukinim 'Djelima', Pavlovim i sabornim poslanicama se tako mogu naći verzi kojih uopće nema u kanoniziranim judejskim knjigama, ali ni u kanoniziranim 'Evanđeljima' (npr. 'Djela', 20:35), što ukazuje da potiču iz odbačenog i zanemarenog 'Evanđelja po svetoj Dvanaestorici' i iz nezabeleženih Isusovih pouka, tzv. agrafa. I sam Isus Nazaren je se prije svega služio autentičnim nazarenskim kanonom. Pored ljudske nemarnosti i ratna previranja; tako su nestali spisi i zapisi: 'Knjiga Zakona', 'Knjiga Jehovinih bojeva' ('Brojevi', 21:14), 'Knjiga pravednika' ('Samuel', II, 1:18), izvorne kronike izraelskih i judinih kraljeva ('Kraljevi', I, 11:41; II, 26:22;'Letopisi', I, 29:29, ...), 'Knjiga Jehovinih vojni' ('Brojevi', 21:14), ...U egzotično-apokaliptičkoj 'Četvrtoj Ezrinoj knjizi', iznosi se da je prekoproroka Ezre, od strane pet pisara, tokom četrdeset dana, zapisano devedesi četiri knjige diktata Svete Mudrosti; "A kada je prošlo četrdeset dana,Preuzvišeni mi se obratio i rekao: 'Objavi dvadeset i četiri knjige koje su prvo zapisane, da bi ih čitali i oni koji su toga vrijedni i oni koji to nisu, ali zadrži sedamdeset knjiga koje su posljednje zapisane, i njihov sadržaj prenosi mudrim ljudima u tvome narodu, jer u njima je izvor Razumjevanja i vrelo Mudrosti i tok Saznanja." (14:45-48) - Ovaj ukaz nam svjedoči da su od davnine postajale i ezoterične knjige, namjenjene i za okrepu i duhovnu podršku Božijih posvećenika. A za potpunu obmanu svijeta došle su redigovane Mojsijeve knjige i Kuran koje fantastično obmanjuju svijet. Čak ima dosta i iskrivljavanja i Isusovog nauka,no toje jedna druga priča za šire argumentovanje za što će biti prilike sa moje strane akobogda... U svakom slučaju kuranska verzija kritike kršćanstva samo je jedan satanski muljaž kojeg nije teško rasturiti. I to će doći na red. To je već dobrano ostvareno i u ovom tematskom bloku u kojem je jasno na kojoj liniji stoji islamsko prihvatanje lažnog Ibrahimovog ludovanja i lažnih krvnih žrtava bogu krvniku ljudskom-Satani sa njihovim kurbanima. Koliko je ta scena satanistička vidljivo je i kroz plodove te idologije: grozni izljevi bijesa i ludila u hodočašču duhovnog "mira" oko one crne kocke (u Meki valjda...)gdje gaze jedni po drugima da bi "kamenovali " Satanu. Da bio njihov "duhovni" trans bio siguran počeli su angažirati vojsku policije da im se svijet ne smije.

Dakako da je cilj biblijske i kuranske priče da se pohvali slijepa vjera Abrahamova (Ibrahimova),koji ne treba kritički misliti svojom glavom već je tu njegov bog koji za njega misli,koji je njegov zaštitnik. Satana hoće poručiti da ga treba slijepo slušati,da u čovjeka Bog nije usadio moral i mudrost,da čovjek nije stvoren na "Božiju sliku i priliku". I kada Abraham (čovjek) isključi taj moralni mezhanizam koji ima u sebi onda sa njim možeš raditi što hoćeš. Ljudski bog hoće slijepe vojnike,mekušce koji ne znaju reći NE. 


Rekao bih da postoji samo bogobojaznost u znanju,da znam što je dobro i a što zlo i pazimo da zlo ne postane naša želja. Bog ako kuša onda kuša Istinom i Zakonom,tj. kuša onim što i treba učiniti i samo je pitanje da li se to može učiniti savršeno,djelomično ili ne moći učiniti. Trostruka kušnja je jednog Isusovog učenika bila u tome da je svjesno zanijekao Isusa kao učitelja,odnosno prepao se i nije mogao reći veličanstveno "Da On je moj učitelj". Isus je poručio učenicima da će imati satansku kušnju,da su mekušci koje će satana još neko vrijeme rešetati kako hoće.


 Bog dakle nikad ne kuša u stilu "Ubij ga" pa onda stopira "Stani,samo sam te iskušavao". Lažna priča o Abrahamu nitkovu koji bezuvjetno sluša boga je priča koju prihvataju lažni kršćani i muslimani jer jednostavno nemaju inteligenciju da shvate što je Bog i što je Zakon i Božija Ozbiljnost. Ako bi Bog kušao lažima onda možemo samo očekivati da ga mudra duša ne posluša,tj. Da Abraham odbije žrtvovati sina. U konačnici kada bi Bog doista bio takav da kuša lažima i da je zadovoljan sa slijepom poslušnošću svoga „roba“ onda nam se daje na volju da li da prihvatimo ili ne prihvatimo takvog nesavršenog boga. Ja takvog boga ne bi prihvatio,a tko hoće biti strašljivi mekušac i gmizavac neka bude. Ja hoću savršenog,etičkog i mudrog Boga koji nadilazi i ova moja shvaćanja. 


Zamislite sitoaciju da Abraham odbija poslušati Jahvu da žrtvuje svoga sina na žrtvenom oltaru uz gore navedeno obrazloženje?! U kojem moralnom ćorsokaku bi se našao Jahve jer bi se našao u sitoaciji da ga Abraham ne sluša za ono što i on smatra ispravnim (ludost ljudskih žrtvovanja). Kako bi se odrekao Bog Abrahama: odbacio bi ga što nije bio apsolutno poslušan,što je odbio žrtvovati sina sa činom kojeg je on itako kanio spriječiti riječima „Stani,ne čini to!“. Naime Bog je Bog i On to sebi ne može dopustiti da ga moralom,etikom može bilo u teoretskoj sitoaciji pobjediti jedno niže,bilo anđeosko bilo ljudsko biće. On jednostavno ne može sebe dovesti u takvu sitoaciju i nepriliku jer On je jednostavno uvjek iznad ljudskim mogućnosti. No u lažnim i namještenim pričicama u kojima je cilj da se zadivljuje ljude niskog morala i etike kao što su sljedbenici biblijskog jahvističkog krvnog kulta (židovi,muslimani i današnji "kršćani" koji slijede "nepogrešivu" bibliju) to je moguće.


 Po bibliji ono je bio doslovni događaj i bog je bio doslovno zadovoljan Abrahamovom voljom da ga sluša,a sam mogući izvršni čin posluha je užaš i ludost i ludi bog bi zadovoljan tom ludom poslušnošćšu.


 Dakle ova „predivna“ biblijska i kuranska priča je zapravo Satanina priča koji hoće poručiti da ga treba slijepo slušati,da u čovjeka Bog nije usadio moral i mudrost,da čovjek nije stvoren na "Božiju sliku i priliku". I kada Abraham (čovjek) isključi taj moralni mezhanizam i sebi koji ima onda sa njim možeš raditi što hoćeš. Ljudski bog hoće slijepe vojnike,mekušce koji ne znaju reći NE. 


Abraham je u slijepoj poslušnosti. U njemu je samo nada da "bog zna što radi" a na njemu je da ga slijepo slijedi, ne razumije ništa,glup je ali što god da uradim po Božijoj zapovjedi bit će dobro i u toj vjeri se sastoji "mudrost" poslušnih. Zar Bog ne zna da će Satana po istom mehanizmu predstavljajući se Bogom zavoditi čovjeka i tražiti slijepu poslušnost !? Pa upravo zbog toga Mudri Bog treba od čovjeka da očekuje da aktivira sigurnosni mehanizam svoje duše koja je „na Božiju sliku i priliku“,mudrost svog srca što je dobro a što loše. Ne kaže li apostol Pavao mudro da oni koji nemaju Božiju i proročku riječ pri ruci da će im biti suđeno ne po izvanjskom Zakonu nego po srcu. Zašto? Jer je i u srcu čovjekove duše Božiji Zakon,jer je čovjek stvoren „na Božiju sliku i priliku“ i da djeluje onaj mehanizam samosavjesti „ne čini drugom ono što ne bi želio da drugi čini tebi“ što je Isus potencirao kao suštinu Zakona koji djeluje iznutra u čovjeku. Ne kaže li mudrac u psalamima na Božiju slavu protiveći se ideji da je Bog naredio krvne žrtve životinja: "...nego si mi srce otvorio i ja shvaćam da Ti krvne žrtve niti ne tražiš", ili kako slično je "podkradeno" i neizmjenjeno ostalo u Jeremiju 7:22 "...ne rekoh ništa o paljenicama i klanicama ocima vašim kad vas izvedoh iz zemlje egipatske", čime se orušava cijala lažna konstrukcija krvnih žrtvovanja životinja, a koje se još danas drži lažna sestrinska religija islama.

Zanimljiv tekst.

Ne ulazim u to od koga potječe baš ta priča o Abrahamu, no, slijepo vjerovanje bez vlastitog kritičkog promišljanja i preispitivanja je, kako u drugim, tako i u religijskom kontekstu itekako nepoželjno i od čovjeka stvara zombija tupog i tromog uma.

Meni si samo dokazao ono što sam i prije o tebi mislio,,kako izgleda " budalasti vjernik !"

Ajd sad,u dvi rečenice,što je to "budalasto" kod Abrahama i Mojsija.??
Jer mi se neda čitati ove tvoje kobasice,s obzirom od koga su!
Dakle,po svome,,u dvi rečenice!

Patriot_1 wrote:Ajd sad,u dvi rečenice,što je to "budalasto" kod Abrahama i Mojsija.??
Jer mi se neda čitati ove tvoje kobasice,s obzirom od koga su!
Dakle,po svome,,u dvi rečenice!

Tolko pametan nisi da bi sve skužio u dvije rečenice...dakle čitaj sve redom !

Vegvísir wrote:Zanimljiv tekst.

Ne ulazim u to od koga potječe baš ta priča o Abrahamu,  

Ja rekoh i dokazah: od krivotvortelja istinskih Mojsijevih knjiga koje su  ostale živje jedino u nekih esena i nazireja...zato  je satansko i pokrenulo velike ratove da se zatru te prave vjerske sljedbe....no ostlali su tragovi...

Slap wrote:

Patriot_1 wrote:Ajd sad,u dvi rečenice,što je to "budalasto" kod Abrahama i Mojsija.??
Jer mi se neda čitati ove tvoje kobasice,s obzirom od koga su!
Dakle,po svome,,u dvi rečenice!

Tolko pametan nisi da bi sve skužio u dvije rečenice...dakle čitaj sve redom !

Neda mi se jer ja nisam koš za smeće!
Ali dvi rečenice bih podnio!Nisi valjda toliko plitak da to nemožeš sažeti tako kratko!

Abraham nije bio sljepovjerac kao naš slap.
Znanje o jednom Bogu postoji još od Adama i Have.
Abraham je prvi koji je svoje znanje obznanio i stao iza njega no matter what.
Usudio se pred svima reći da je Bog jedan i nema drugih, svi drugi bogovi su ljudski idoli napravljeni od propadaljivog materijala.
Iz njega je nastao veliki narod, ne po broju već po znanju, koji i dan danas stoji iza svojih riječi štogod svijet govorio.


Drugo, eseni su bili malobrojna židovska sekta iz prvog stoljeća .
Rimljani su ih uništili oko 68-e.
Imali su neke svoje ideje koje su propale zajedno s njima.
Sačuvani su neki njihov spisi veliki dio knjiga iz Tanah-a koje se skoro 100 % slažu s današnjim hebrejskim na hebrejskom jeziku.
I najvažnije, nisu imali nikakve veze s izvornim kršćanima koji su, btw, imali različita mišljenja o Isusovom božanstvu u samim počecima.
Tek u 4 -om stoljeću n.e. odlučeno je što naši tvrdokorni kršćani vjeruju bezglavo. I naravno, opet ne svi.

Drugo, gdje su te navodne prave Mojsijeve knjige ak su ove krivotvorene? Otkud ti znanje o njima, slap?
Ak su ove koje imamo krivotvorene gdje su onda prave? Imaš li ikakvih dokaza za njih da zanmo da ne pričaš u vjetar k'o teodor_ francic iz net.hr o prvoj civilizaciji.

Mad_Vlad wrote:Drugo, gdje su te navodne prave Mojsijeve knjige ak su ove krivotvorene? Otkud ti znanje o njima, slap?
Ak su ove koje imamo krivotvorene gdje su onda prave? Imaš li ikakvih dokaza za njih da zanmo da ne pričaš u vjetar k'o teodor_ francic iz net.hr o prvoj civilizaciji.

Citirao sam rane spisatelje i povjesničare Epifanija i Flavija. Što hoćeš više. Kao prvo nigdje nemaš orginalnih Mojsijevih knjiga i nigdje nemaš orginalnih  ostalih proročkih židovskih  spisa...sve samo prijepisi bez ukaza na izvor prijepisa...nigdje toga nema da bi se isti autoritet uzdizao iznad izvještaja Flavija i Epšifanija i pobio ih.

Mad_Vlad wrote:Abraham nije bio sljepovjerac kao naš slap.
Znanje o jednom Bogu postoji još od Adama i Have.
Abraham je prvi koji je svoje znanje obznanio i stao iza njega no matter what.
 

Kad ja kažem da su eseni i nazireji imali prave Mojsijeve knjige onda uzimam u obzir i pravog Abrahama slugu Božijeg a ne biblijskog  bedaka Abrahama i biblijskog bedaka Jahvu (a izgleda da  su ta dva bedaka i židovski miljenici i da židovi prihvataju tu priču također)  .... i ujedno kažem da iza pravog Boga i pravog Abrahama ne može stojati ta suluda i glupa priča o slijepoj Abrahamovoj poslušnosti i sjebanosti da je pristao dignuti nož na sina i sjebanom zadovoljstvu  Jahvinom da je zadovoljan tom slijepom poslušnošću koja ide protiv njegovog zakona "Ne ubij"...dakle obrazložio sam sve elemente nezdrave pameti tog boga i tog Abrahama.  

Naravno da je tvoj Abraham bio slijepovjerac jer je u slijepoj vjeri digao nož na sina  u ideji da ukoliko ga žrtveno ubije po Jahvinoj naredbi da će iza tog ubijanja ipak nešto dobro ispasti....jer njegov Jahve je uvjek "garancija kvalitete" . Tako je Jahve mogao reći Abrahamu da poyebe  sina u guzicu...pa poslije spriječiti  isto i reći "Nemoj...spusti svoj kurac i vrati ga u gaće...samo sam se zezao i provjeravao tvoju poslušnost. Ja hoću reći da je Bog vrlina i da je poslušnost moguća samo u vrlinskim djelima i da je nemoguće da Bog  iskušava sa glupostima. No ti za takvu debatu nisi sposoban.