Re: Prepoznaj knjigu....

by Guest Sat 18 Oct - 21:44

I sad sam se uvalila u problem; nemam baš nikakvu ideju što bih stavila. lol!

Moram malo razmisliti. scratch

by **kic** Sat 18 Oct - 21:52

baci par knjiga na krevet i prepiši što ti se svidi, moja metoda bar.

by Guest Sat 18 Oct - 22:05

Ma evo, uzela sam prvu s reda, nešto sasma lagano.

Njegovi prsti kopkali su po zbrci od porazbacanih limenih tuba i ukrućenih kistova, kao da nešto traže. Da, ti su prsti tražili slikarski nož s tankom oštricom od gipka čelika. Konačno ga nađe! Htio je rasparati platno.
Kriknuvši prigušeno, mladić skoči s divana, pojuri do Hallwarda, istrgne mu nož iz ruke i baci ga u najudaljeniji kut atelijera.
- Nemojte, Basile, nemojte! - poviče. -To bi bilo umorstvo!
- Drago mi je, Doriane, da konačno cijenite moje djelo - slikar će hladno pošto se pribrao. -Nisam vjerovao da ćete ga ikad cijeniti.

by **kic** Sat 18 Oct - 23:33

prelako..

by **kic** Sun 19 Oct - 0:41

slika doriana graya - oscar wildea.

by **kic** Sun 19 Oct - 1:08

- Vi niste nimalo nalik na moje ružu, vi još niste ništa - reče im. - Nitko vas nije pripitomio, ni vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao moja lisica. Ona je samo lisica nalik na stotine drugih. Ali ja sam je pretvorio u svoju prijateljicu, i sad je jedina na svijetu.
Ruže se opet silno pokunjiše.
- Vi ste lijepe, ali ste prazne - još im on pripomene. - Za vas se ne umire. Naravno da bi se običnom namjerniku učinilo kako je moja ruža nalik na vas. Ali ona je samo važnija od svih vas, jer sam ja nju jedinu napojio. Jer sam je stavio pod zvono. Jer sam je zaklonio vjetrobranom. Jer sam joj ja istrijebio gusjenice (osim dvije-tri za leptire). Jer sam je ja čuo kako kuka, ili se hvali, ili čak ponekad šuti. Jer je to moja ruža.
I on se vrati lisici.
- Zbogom.
- Zbogom - reče lija - Slušaj moju tajnu. Vrlo je jednostavna: samo se srcem dobro vidi. Ono bitno je nevidljivo očima.
- Bitno je nevidljivo očima - ponovi ne bi li upamtio..

by Guest Mon 20 Oct - 19:16

Prelako...mali princ?

by **kic** Mon 20 Oct - 19:37

by Guest Mon 20 Oct - 19:40

Nisi valjda lijeni dalmos? :D

Joj pričekat ćete malo na citat....

by **kic** Mon 20 Oct - 19:50

toliko šovinizma šmrc-

by Guest Mon 20 Oct - 19:55

Zašto šovinizma?

Pisete skraćeno jer vam se ne da...to je činjenica...:p

by **kic** Mon 20 Oct - 20:11

a možda volimo pustiti druge u mišljenju da su pametniji :p

by Guest Mon 20 Oct - 20:26

Eh sad...

by Guest Tue 21 Oct - 20:14

"Kad bi barem na zemlji postojalo biće,jako i lijepo i hrabro,sposobno za oduševljenje i sa iskustvomda voli u isto vrijeme,sa srcem pjesnika i tijelom andjela,šarmer i pjevač,zašto ga nikad nije slučajno srela?
Ah,jer je to nemoguce! Uzaludno je tražiti ga! Jer je sve laž i prevara! Svaki osmjeh skriva zijevanje dosade,svaka radost prokletstvo,svako uživanje gađenje,koje ga nezaobilazno slijedi! Najvrući poljupci ostavljaju čovjeku ništa nego nezasitnu zelju za požudom bogova! "

Prevela sam sa njemačkog...valjda nisam puno falila....

by **kic** Mon 27 Oct - 16:13

prepiši još nešto, jer hrpu ružičastih riječi može napisati bilo tko :^^ u suptilnosti i detaljima je književnost!

by Guest Mon 27 Oct - 16:18

Ok budem

by **kic** Mon 27 Oct - 16:19

iako ovo: svaki osmijeh skriva skriva zijevanje dosade me podsjeća na nešto, sigurno neki francuski fag-

by Guest Mon 27 Oct - 16:31

Jeste francusko...klasik...pokušaj da ne prevodim opet! :D

by **kic** Mon 27 Oct - 16:35

Flaubert_Bovary mi nije dala

tko će sad tražiti citat, bacanje knjiga na krevet it is!

by Guest Mon 27 Oct - 17:45

Da! :D

by **kic** Mon 27 Oct - 20:25

Žao mi je što moram prekinuti pisanje. Ali nastavivši ovako pokvario bih sve ono što sam napisao i bilo bi kao da sam s nespretnosti prevukao vlažnu ruku preko neosušene tinte. Kad sam naime pošao pisati prvu novelu, nisam ni u snu mislio napisati njih deset, čitavu jednu knjigu, i nazvati sve to "lakrdije". Tek pošto prvu otposlah jednoj redakciji, pomamih se za honorarom i rekoh:"Vidiš malo! Ono istina bacih onda jednu krunu za brijanje; ali da je ne bacih baš u ništa, ne bih mogao sada napisati toliko redaka koji vrijede dvadeset kruna." I ovo me je tako raspoložilo, te odlučih pisati još jednu, dvije, deset... Uzeh život i stadoh izvlačiti iz njega sve one dogodovštine koje su tako sitne i bezvrijedne, te ih svaki ima napretek i svi ih mimoilaze; a s druge strane tako velike i neobične, te ih vrijedi podcrtati. Sitne kao materijalan fakat, velike kao psihološka činjenica. Tako koncipirah "lakrdije": naći u našoj psihi ono što drugi već nađoše u životu: grotesknost vezanu za trice, krupnoću za beznačajnost, nevjerojatnost za običnosti, slučaj za svakidašnjost:"začarani ormar - seljaci u gradu - jedan sat poslije ponoći - miš..." Svagdje je tu slučaj glavni faktor, grotesknost jedina nota, a duh ovisi više o dobroj volji glumca, negoli o maru autora. Autor baci lakrdiju na papir lakoumno: slučaj može napraviti od nje vrijednu stvarcu; glumac prođe svoju ulogu površno: slučaj može iznijeti brilijantnu igru...

Tako eto ni ja ne uložih u pisanje ovih naveleta ni mara ni vremena ni studija: pisao bih, kad sam se odmarao od nauka, probavljao objed, čekao da prestane kiša i - tu valja stati radi razjašnjenja:

Ja sam čovjek vrlo nespretan: dogodi se, te s neopreza razbijem očale i ta me nespretnost tako natjera u bjesnilo, te u srditosti razbijem lampu...

Ja sam i naivan: jedamput vidjeh napisano na prodavaonici likera "Bar amerikanski po 10 filira". Uđoh i rekoj:"Jedan bar!" Svi prasnuše u smijeh. Protumačiše mi, šta je to bar i da se to ne pije na čašice kao ni stvarca "kavana", "pekarna" itd. Ja se užasno zasramih. "Držat će me za ignoranta, glupana, seljaka, divljaka, kretena, tele..." pomislih i to me ubijalo u pojam. Pokušah se nasmiješiti kao da sam ja samo htio napraviti "vic". Ali rumenilo me je već bilo izdalo. Onda se snađoh: kraj mene je jedan gospodin plaćao svoj račun; ja stadoh pozorno pratiti njegove prste, gledati postrance u novčarku, džepove i čitavu njegovu osobu. Ne uzeh ništa; izađoh, zastah i stadoh ga izdaleka slijediti. Svi su opazili moje ponašanje i dapače stadoše gledati za mnom. Ja sam slijedio nepoznanca i ugledav jednog stražara, dobih nenadano maglu... S time sam bio zadovoljan. "Oni me sad drže za tata; to više, što ništa ne uzeh u baru. Tako će sada tumačiti moje naivno pitanje i zbunjenost kao majstorsko pretvaranje jednog prefriganca koji ima druge namjere, no što to može i hoće iskazati..."

by Sponsored content