Prepoznaj knjigu....

Ajmo....

"Djeca se nisu čudila prljavštini stanova,stjenicama,siromašnim namještaju. Poslije očeve smrti majka je živjela u vječitom strahu od sirotinje. Rodion i Lara navikli su da slušaju kako su na ivici propasti. Bilo im je jasno da oni nisu djeca ulice,ali smjernost pred bogatima bila je u njih duboko usađena,kao kod pitomaca sirotinjskih domova.
Živ primjer toga straha pružala im je mati. Amalija Karlovna bila je punačka plavuša od oko trideset i pet godina. Kod nje su srčane napade smjenjivali napadi gluposti. Bila je velika plašljivica i smrtno se bojala muškaraca. Upravo zato,od straha i izgubljenosti,padala je iz naručja u naručje." 

 


P.s. Ono gore u opisu naslova je jedan od mojih najdražih citata...neću reci odakle...:p

dr. živago

Bravo...!
Nisam ni sumnjala u tebe...;)

pa jedna od dražih knjiga, čak smo o njoj neki dan pričali na poslu..

Nisam znala...netko drugi ju je preporučio,mislim trinity....

Ta knjiga ima 2 dijela?

2 dijela? otkud ti to? :D

sad ja moram staviti nešto? samo tren, btw podnaslov teme je iz neke cajke? :^^

Zato sto ja imam knjigu doktor zivago I....hm možda je tiskana u 2 dijela.....

Kakva cajka...iznenadio bi se...

možda su dva sveska?

ti si nepoznati pjesnik? :^^

Nebitno KIC....daj redove....:p

- A zašto vi mene smatrate tako nesposobnim za duhovno uzlijetanje? Nečisti duh koji proizlazi iz oca...
- Proizlazi i iz sina. Filioque. Teološko-seksualni problem svake familije. Zato se i posvadio Istok sa Zapadom. Više je volio da se oslanja na oca, iskusnijega. Seksualni duh jeste nehotični tvorac sina, kažnjeni sladostrasnik koji plaća skupo svoju malu kratkotrajnu sreću. Sin je njegovo prokletstvo. Njegov inkarnirani svijesni seks koji mu se neprestano mota pod nogama kad mu se javi želja. Budno uho u bludnim noćima, sumnjičavo oko što vreba njegove požude s nepravednim i okrutnim gađenjem. Jadni roditelj koji se mora stidjeti svoje muškosti, jer ga je njegov muški potomak uškopio u svojoj fantaziji.
- Ja gledam na stvar više ekonomski. Kalistova muškost prilično opterećuje obiteljski budžet.
- A vi biste htjeli da on tu stavku prebaci na vašu muškost? Jer ona ima pravo na financijsku pomoć koja proizlazi iz jednog stidnog odricanja, pravo na žrtvu? A zašto? Čime je vaš poštovani klipan zaslužio više veselja? A možda je tamo već nastupila i panika pred posljednjim trzajima? Bez veselja, bez poezije, naprosto, neko tužno provjeravanje?
- Nemojte, zaplakat ću! - učini Ugo komično plačnu grimasu. - Sanjat ću Kalista in flagranti s gluhom i žestoko ću navijati za njega.
- I trebali biste, da ste više samostalna muška jedinka a manje glupavi tatin spermatozoid koji je u svojoj glavici pronašao ideju o bezgrešnom rođenju.

Ovo mora da je Eco...:D

ma nasumično sam otvorio stranicu, mnogima jednog od najdražeg romana XX. stoljeća s ovih prostora.

Nasumično pa o sexu..aha aha...:D

di bi ja

"Gospodin Tresić! Gospodin Tresić!" - lupa gospođa u Melkiorova vrata. Zove u pomoć.
Nije volio izvikivanje svoga imena. Prezimena. "Znaju i kako se zovem. Znači, vode računa tamo, pričaju..." To je pomislio prije nego se odazvao.
- Molim.
- Gospodin Tresić, molim vas - Gospođa je drhtala pred njegovim vratima. - Jeste li čuli? (skupila je kućnu haljinu na grudima pred Melkiorovim slučajnim pogledom.) - Čujete li što se ovdje događa?
- Ne, gospođo. Što se događa?
- Zar ne čujete, zaboga?
Hrkanje se još uvijek "događalo". Sada mirno, gotovo umno. Uzvišeno.
- Ah, to? Netko spava. - Melkior je uživao.
Na stubištu je zatekao prizor: u sredini sudac, sijed, visok, mršav, okrenut prema tavanu, s dlanovima iza ušiju, kao svećenik neke sekte u molitvi. S jedne i druge strane kćerke u dugim spavaćicama (kao anđeli), ministriraju. Djevojka obim rukama drži vrata, čvrsto, prema instrukcijama, gospođa zvoni po svim vratima, poziva vjernike...
Kad se Melkior pojavio, kćerke su s vriskom napustile obred. "Pobjegle. Lude djevice." Vidio je prvo cvjetanje grudi - "pupoljci" - i dvije duge obline, mazne, prpošne, u bijegu. A noge u silueti, duge, brze- "zvijerke" - spojene stidljivim oštrim kutom. Melkioru se osmjehnu heretičke misli, svetogrdne. Zaboravi na svetost straha i pogleda za anđelima - požudno.
- Trebalo bi ga probuditi - reče mu sudac.
- Zašto? Neka spava.
- Spava? To je ljudožder!
- Polifem Kiklop, gad, požderat će sve nas, jednook..
- Što kažete?
- Kažem kakvo veličanstveno hrkanje! Homersko!
Sudac se odvrati od njega s grimasom "nemam volje za šalu".
Gospođa je probudila dva kata, drugi i treći. Svi su izašli na stubište, kao u francuskom filmu. Svi govore odjednom, beskorisno, bez inicijative. Sudac ih najprije umiri, zatim objasni o čemu se radi. Spavač je ljudeskara, mogao bi ih sve pomlatiti, treba postupati oprezno i složno. Predlagali su da se pođe po metle i kišobrane. Da se pozovu vatrogasci (to svakako!), da se alarmira vojska tu prijeko u vojarni. Gospođa Ema, još pod dojmom nekog sna, misli da se postupi "jednostavno": treba mu odrezati kosu na spavanju i gotovo je s njegovom snagom. Kao što je Dalila Samsonu odrezala kosu...
Pojavi se napokon i ATMA na stubištu. Crni kućni ogrtač, bijeli šal i zlatni pauk, crna bradica i osmijeh stručnjaka učine kraj svim naklapanjima. Na stubištu zavlada poštovanje. I sam sudac izjednači se s ostalima. ATMA se uzdiže kao Spasitelj. Svečano spusti lakat desne u dlan lijeve i gladeći bradicu strpljivo sačeka da zavlada potpun mir. Onda reče:"Ja ću njega hipnotizirati".
Bila je to katarza. Začuli se i aplauzi. Uz jedno "pst" s prstom na ustima ATMA prekine ovacije i nakloni se publici na sve  tri strane gotovo s bolnim osmijehom. "Ah, čemu to." Tad otpočne uzašašće, jer on se uspinjao na tavan kao Bog na nebo. I nestane u mraku. Ostavio je za sobom uzdignute glave kao na renesansnoj slici.

ista knjiga, opet random stranica..

Marinkovićev Kiklop

I sad sam se uvalila u problem; nemam baš nikakvu ideju što bih stavila. Moram malo razmisliti.