Religijska samoidentifikacija roditelja i odgoj djece

U ovoj temi zanimljivo mi je čuti odgovore kako vjernika, tako i ateista i agnostika.

Zanima me, kako bi ste, kao vjernici, reagirali da vam dijete u nekom trenutku (primjerice, u srednjoj školi) kaže da ne vjeruje u boga, da mu religija nema smisla te da ne želi pohađati satove vjeronauka? Ili možda da se pronalazi u nekoj posve drugoj religiji? Biste li pokušavali nametnuti svoje stavove, inzistirali na tome da pohađa vjeronauk i odlazi na bogoslužja ili biste prihvatili njegov izbor i odluku?

Također, pitanje agnosticima i ateistima - kako biste vi reagirali da vam dijete kaže da želi pohađati vjeronauk, da je čuo od prijatelja kako pričaju o tom Isusu/Krišni/Allahu/kome god i da baš jako želi ići s njima u crkvu/hinduistički hram/džamiju/koji god drugi vjerski objekt? Biste li ga pokušali u startu uvjeriti da su to sve gluposti i da bog ne postoji ili biste prihvatili njegovu želju za upoznavanjem tih religija? Što ako kaže da želi postati članom neke od tih zajednica? Biste li ga podupirali u njegovoj odluci?

"Zanima me, kako bi ste, kao vjernici, reagirali da vam dijete u nekom trenutku (primjerice, u srednjoj školi) kaže da ne vjeruje u boga, da mu religija nema smisla te da ne želi pohađati satove vjeronauka? Ili možda da se pronalazi u nekoj posve drugoj religiji? Biste li pokušavali nametnuti svoje stavove, inzistirali na tome da pohađa vjeronauk i odlazi na bogoslužja ili biste prihvatili njegov izbor i odluku?"

>>Opako pitanje!
Samo budala inzistira,postavlja uvjete djetetu u srednjoj!U prvoj varijanti,"ne vjeruje u Boga" rekao bih
"Ok,to je tvoje pravo!"Pokušao bih,ako hoće razgovarati,uvjeriti ga da Bog postoji i zašto tako mislim!
Ako pak neće razgovarati,pustio bih ga na miru i molio za njega!
Druga varijanta,,po meni opasnija,,npr da želi uć u Hara Krišnu ili među okultiste ili postati musliman,,
uh to bi mi bila još gora varijanta.I tada isto,pokušati razgovarati,razuvjeriti,ako neće pustiti ga,i moliti za njega!I voljeti ga i dalje!
Čak i ako ostane u teme,,nečemu,on je moje drago dijete!

Vegvísir wrote:Također, pitanje agnosticima i ateistima - kako biste vi reagirali da vam dijete kaže da želi pohađati vjeronauk, da je čuo od prijatelja kako pričaju o tom Isusu/Krišni/Allahu/kome god i da baš jako želi ići s njima u crkvu/hinduistički hram/džamiju/koji god drugi vjerski objekt? Biste li ga pokušali u startu uvjeriti da su to sve gluposti i da bog ne postoji ili biste prihvatili njegovu želju za upoznavanjem tih religija? Što ako kaže da želi postati članom neke od tih zajednica? Biste li ga podupirali u njegovoj odluci?

Uglavnom bi ga pokušao naučit dvijema stvarima. Da je slobodan raditi što god želi dokle god ne ugrožava tuđu slobodu i da ne radi drugima ono što nebi htjeo da drugi rade njemu. Mislim da je najbitnije to shvatit. Poslije može biti kaj god želi.

Zanimljivi odgovori.

zanstr wrote:Uglavnom bi ga pokušao naučit dvijema stvarima. Da je slobodan raditi što god želi dokle god ne ugrožava tuđu slobodu i da ne radi drugima ono što nebi htjeo da drugi rade njemu. Mislim da je najbitnije to shvatit. Poslije može biti kaj god želi.

Ovo je dosta blisko mom razmišljanju i stavovima. Ono što bih još dodala tu je da bih voljela da nauči kritički promatrati stvari i ne prihvaćati "zato što to negdje tako piše/zato što to netko kaže" kao krajnji odgovor. A dalje od toga, it's up to him/her.

Vegvísir wrote:Zanimljivi odgovori.

zanstr wrote:Uglavnom bi ga pokušao naučit dvijema stvarima. Da je slobodan raditi što god želi dokle god ne ugrožava tuđu slobodu i da ne radi drugima ono što nebi htjeo da drugi rade njemu. Mislim da je najbitnije to shvatit. Poslije može biti kaj god želi.

Ovo je dosta blisko mom razmišljanju i stavovima. Ono što bih još dodala tu je da bih voljela da nauči kritički promatrati stvari i ne prihvaćati "zato što to negdje tako piše/zato što to netko kaže" kao krajnji odgovor. A dalje od toga, it's up to him/her.

Da, i to svakako.

Vegvísir wrote:U ovoj temi zanimljivo mi je čuti odgovore kako vjernika, tako i ateista i agnostika.

Zanima me, kako bi ste, kao vjernici, reagirali da vam dijete u nekom trenutku (primjerice, u srednjoj školi) kaže da ne vjeruje u boga, da mu religija nema smisla te da ne želi pohađati satove vjeronauka? Ili možda da se pronalazi u nekoj posve drugoj religiji? Biste li pokušavali nametnuti svoje stavove, inzistirali na tome da pohađa vjeronauk i odlazi na bogoslužja ili biste prihvatili njegov izbor i odluku?

Također, pitanje agnosticima i ateistima - kako biste vi reagirali da vam dijete kaže da želi pohađati vjeronauk, da je čuo od prijatelja kako pričaju o tom Isusu/Krišni/Allahu/kome god i da baš jako želi ići s njima u crkvu/hinduistički hram/džamiju/koji god drugi vjerski objekt? Biste li ga pokušali u startu uvjeriti da su to sve gluposti i da bog ne postoji ili biste prihvatili njegovu želju za upoznavanjem tih religija? Što ako kaže da želi postati članom neke od tih zajednica? Biste li ga podupirali u njegovoj odluci?

Odlična tema.

Tome ću odmah na početku stati na kraj jer ću ga podučavati svim religijama, kao starim, drevnim tako i novim, kako pozitivno tako i negativno i poticati na slobodno razmišljanje. Ne namjeravam ga krstiti niti ću dozvoliti da ga se krsti. Kad navrši punoljetnost, sam će izabrati za sebe. Nametati neću ali poticati njgovu slobodnu volju i proučavanje, da.
Za vrtić ću izravno pitati da li je vjerski ili sekularni jer ako je sekularni, a kaže se nešto po vjerskom pitanju, slijedi automatska tužba za kršenje Ustava i child abuse.

A kad bi bilo vriijeme zamoli bi ga kad ja umrem da me pokopa sa regalijama i pregačom te da samo stavi mramorni belisk na grob sa simbolima svih religija, a na vrhu ugravirani pentagramom u jednopoteznom hexagramu sa izjavom....

ovako:

Patriot_1 wrote:"Zanima me, kako bi ste, kao vjernici, reagirali da vam dijete u nekom trenutku (primjerice, u srednjoj školi) kaže da ne vjeruje u boga, da mu religija nema smisla te da ne želi pohađati satove vjeronauka? Ili možda da se pronalazi u nekoj posve drugoj religiji? Biste li pokušavali nametnuti svoje stavove, inzistirali na tome da pohađa vjeronauk i odlazi na bogoslužja ili biste prihvatili njegov izbor i odluku?"

>>Opako pitanje!
Samo budala inzistira,postavlja uvjete djetetu u srednjoj!U prvoj varijanti,"ne vjeruje u Boga" rekao bih
"Ok,to je tvoje pravo!"Pokušao bih,ako hoće razgovarati,uvjeriti ga da Bog postoji i zašto tako mislim!
Ako pak neće razgovarati,pustio bih ga na miru i molio za njega!
Druga varijanta,,po meni opasnija,,npr da želi uć u Hara Krišnu ili među okultiste ili postati musliman,,
uh to bi mi bila još gora varijanta.I tada isto,pokušati razgovarati,razuvjeriti,ako neće pustiti ga,i moliti za njega!I voljeti ga i dalje!
Čak i ako ostane u teme,,nečemu,on je moje drago dijete!

Trebam li komentirati  
Pa samo je opisao ono što cijelo vrijeme govorim... eto, potvrdio sam dovoljno....

zanstr wrote:

Vegvísir wrote:Također, pitanje agnosticima i ateistima - kako biste vi reagirali da vam dijete kaže da želi pohađati vjeronauk, da je čuo od prijatelja kako pričaju o tom Isusu/Krišni/Allahu/kome god i da baš jako želi ići s njima u crkvu/hinduistički hram/džamiju/koji god drugi vjerski objekt? Biste li ga pokušali u startu uvjeriti da su to sve gluposti i da bog ne postoji ili biste prihvatili njegovu želju za upoznavanjem tih religija? Što ako kaže da želi postati članom neke od tih zajednica? Biste li ga podupirali u njegovoj odluci?

Uglavnom bi ga pokušao naučit dvijema stvarima. Da je slobodan raditi što god želi dokle god ne ugrožava tuđu slobodu i da ne radi drugima ono što nebi htjeo da drugi rade njemu. Mislim da je najbitnije to shvatit. Poslije može biti kaj god želi.

  Najbolje

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:U ovoj temi zanimljivo mi je čuti odgovore kako vjernika, tako i ateista i agnostika.

Zanima me, kako bi ste, kao vjernici, reagirali da vam dijete u nekom trenutku (primjerice, u srednjoj školi) kaže da ne vjeruje u boga, da mu religija nema smisla te da ne želi pohađati satove vjeronauka? Ili možda da se pronalazi u nekoj posve drugoj religiji? Biste li pokušavali nametnuti svoje stavove, inzistirali na tome da pohađa vjeronauk i odlazi na bogoslužja ili biste prihvatili njegov izbor i odluku?

Također, pitanje agnosticima i ateistima - kako biste vi reagirali da vam dijete kaže da želi pohađati vjeronauk, da je čuo od prijatelja kako pričaju o tom Isusu/Krišni/Allahu/kome god i da baš jako želi ići s njima u crkvu/hinduistički hram/džamiju/koji god drugi vjerski objekt? Biste li ga pokušali u startu uvjeriti da su to sve gluposti i da bog ne postoji ili biste prihvatili njegovu želju za upoznavanjem tih religija? Što ako kaže da želi postati članom neke od tih zajednica? Biste li ga podupirali u njegovoj odluci?

Odlična tema.

Tome ću odmah na početku stati na kraj jer ću ga podučavati svim religijama, kao starim, drevnim tako i novim, kako pozitivno tako i negativno i poticati na slobodno razmišljanje. Ne namjeravam ga krstiti niti ću dozvoliti da ga se krsti. Kad navrši punoljetnost, sam će izabrati za sebe. Nametati neću ali poticati njgovu slobodnu volju i proučavanje, da.
Za vrtić ću izravno pitati da li je vjerski ili sekularni jer ako je sekularni, a kaže se nešto po vjerskom pitanju, slijedi automatska tužba za kršenje Ustava i child abuse.

A kad bi bilo vriijeme zamoli bi ga kad ja umrem da me pokopa sa regalijama i pregačom te da samo stavi mramorni belisk na grob sa simbolima svih religija, a na vrhu ugravirani pentagramom u jednopoteznom hexagramu sa izjavom....

ovako:

A što ako dijete koje je stariji maloljetnik od 16,17 godina samo zatraži da se krsti ili da postane članom neke religijske zajednice?
Ili ako dijete zatraži da ide na vjeronauk jer, eto, svi njegovi prijatelji idu?

Vegvísir wrote:

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:U ovoj temi zanimljivo mi je čuti odgovore kako vjernika, tako i ateista i agnostika.

Zanima me, kako bi ste, kao vjernici, reagirali da vam dijete u nekom trenutku (primjerice, u srednjoj školi) kaže da ne vjeruje u boga, da mu religija nema smisla te da ne želi pohađati satove vjeronauka? Ili možda da se pronalazi u nekoj posve drugoj religiji? Biste li pokušavali nametnuti svoje stavove, inzistirali na tome da pohađa vjeronauk i odlazi na bogoslužja ili biste prihvatili njegov izbor i odluku?

Također, pitanje agnosticima i ateistima - kako biste vi reagirali da vam dijete kaže da želi pohađati vjeronauk, da je čuo od prijatelja kako pričaju o tom Isusu/Krišni/Allahu/kome god i da baš jako želi ići s njima u crkvu/hinduistički hram/džamiju/koji god drugi vjerski objekt? Biste li ga pokušali u startu uvjeriti da su to sve gluposti i da bog ne postoji ili biste prihvatili njegovu želju za upoznavanjem tih religija? Što ako kaže da želi postati članom neke od tih zajednica? Biste li ga podupirali u njegovoj odluci?

Odlična tema.

Tome ću odmah na početku stati na kraj jer ću ga podučavati svim religijama, kao starim, drevnim tako i novim, kako pozitivno tako i negativno i poticati na slobodno razmišljanje. Ne namjeravam ga krstiti niti ću dozvoliti da ga se krsti. Kad navrši punoljetnost, sam će izabrati za sebe. Nametati neću ali poticati njgovu slobodnu volju i proučavanje, da.
Za vrtić ću izravno pitati da li je vjerski ili sekularni jer ako je sekularni, a kaže se nešto po vjerskom pitanju, slijedi automatska tužba za kršenje Ustava i child abuse.

A kad bi bilo vriijeme zamoli bi ga kad ja umrem da me pokopa sa regalijama i pregačom te da samo stavi mramorni belisk na grob sa simbolima svih religija, a na vrhu ugravirani pentagramom u jednopoteznom hexagramu sa izjavom....

ovako:

A što ako dijete koje je stariji maloljetnik od 16,17 godina samo zatraži da se krsti ili da postane članom neke religijske zajednice?
Ili ako dijete zatraži da ide na vjeronauk jer, eto, svi njegovi prijatelji idu?

To bi i mene zanimalo.

von_Starhemberg wrote:

Vegvísir wrote:

Sefirot wrote:Odlična tema.

Tome ću odmah na početku stati na kraj jer ću ga podučavati svim religijama, kao starim, drevnim tako i novim, kako pozitivno tako i negativno i poticati na slobodno razmišljanje. Ne namjeravam ga krstiti niti ću dozvoliti da ga se krsti. Kad navrši punoljetnost, sam će izabrati za sebe. Nametati neću ali poticati njgovu slobodnu volju i proučavanje, da.
Za vrtić ću izravno pitati da li je vjerski ili sekularni jer ako je sekularni, a kaže se nešto po vjerskom pitanju, slijedi automatska tužba za kršenje Ustava i child abuse.

A kad bi bilo vriijeme zamoli bi ga kad ja umrem da me pokopa sa regalijama i pregačom te da samo stavi mramorni belisk na grob sa simbolima svih religija, a na vrhu ugravirani pentagramom u jednopoteznom hexagramu sa izjavom....

ovako:

A što ako dijete koje je stariji maloljetnik od 16,17 godina samo zatraži da se krsti ili da postane članom neke religijske zajednice?
Ili ako dijete zatraži da ide na vjeronauk jer, eto, svi njegovi prijatelji idu?

To bi i mene zanimalo.

U principu mi je i u ovom odgovoru, kao i kod zanstrovog, dosta toga blisko i slično mojim razmišljanjima. Pogotovo ideja o učenju o svim religijama.
Ali ovo pitam čisto zato što je u odgovoru spomenuta punoljetnost.

A sad, djeca k'o djeca, mogu htjeti nešto samo zato što i svi drugi oko njih to prakticiraju. Ili pubertetlije koje se u tom razdoblju traže kako u drugim poljima, tako i u duhovnom... I sad, što u tom slučaju?

Ne znam, meni je to dosta zanimljivo pitanje.

Kad razmislim o tome, osobno ne bih ništa od navedenog branila... Nego ono što sam već gore napisala, radila s djetetom na razvoju kritičkog mišljenja da bude u stanju samo za sebe izabrati, pa što god to onda bilo.

Obično ih u srednjoj bilokakva religija malo zanima. Najradije ne bi uopće išli na vjeronauk (ili etiku), pa imaju , bar što se toga tiče nekakav izbor.
Roditelji naravski najprije odgajaju dijete u svojoj vjeri ali tako da ne kažu da će svi ostali gorjeti u paklu. Kako su odrasliji roditeljski pritisak popušta i svaka zabrana više nema smisla.
Ako je moguće, roditelj ih sam može (ako ima vremena i znanja) upoznati s drugim religijama, ako ne onda ih može (i mora) bar naučiti vjerskoj i svakoj drugoj toleranciji.
Ako se dijete nađe u nekoj drugoj religiji, pa poželi promijeniti dotadašnju (teško bi se moglo reći da u osnovnoj i srednjoj školi uopće vjeruju), onda ga pustiš. Samo da se ne radi o kakvom fanatizmu ili radikalizmu.

Vegvisir wrote: Ono što bih još dodala tu je da bih voljela da nauči kritički promatrati stvari i ne prihvaćati "zato što to negdje tako piše/zato što to netko kaže" kao krajnji odgovor. 

Definitivno.

Sefirot wrote:

Patriot_1 wrote:"Zanima me, kako bi ste, kao vjernici, reagirali da vam dijete u nekom trenutku (primjerice, u srednjoj školi) kaže da ne vjeruje u boga, da mu religija nema smisla te da ne želi pohađati satove vjeronauka? Ili možda da se pronalazi u nekoj posve drugoj religiji? Biste li pokušavali nametnuti svoje stavove, inzistirali na tome da pohađa vjeronauk i odlazi na bogoslužja ili biste prihvatili njegov izbor i odluku?"

>>Opako pitanje!
Samo budala inzistira,postavlja uvjete djetetu u srednjoj!U prvoj varijanti,"ne vjeruje u Boga" rekao bih
"Ok,to je tvoje pravo!"Pokušao bih,ako hoće razgovarati,uvjeriti ga da Bog postoji i zašto tako mislim!
Ako pak neće razgovarati,pustio bih ga na miru i molio za njega!
Druga varijanta,,po meni opasnija,,npr da želi uć u Hara Krišnu ili među okultiste ili postati musliman,,
uh to bi mi bila još gora varijanta.I tada isto,pokušati razgovarati,razuvjeriti,ako neće pustiti ga,i moliti za njega!I voljeti ga i dalje!
Čak i ako ostane u teme,,nečemu,on je moje drago dijete!

Trebam li komentirati  
Pa samo je opisao ono što cijelo vrijeme govorim... eto, potvrdio sam dovoljno....

Ovako to može interpratirati samo zadnji ljigavac od čovjeka!

A ovako poštenjačina:
Samo budala inzistira,postavlja uvjete djetetu u srednjoj!U prvoj varijanti,"ne vjeruje u Boga" rekao bih
"Ok,to je tvoje pravo!"Pokušao bih,ako hoće razgovarati,uvjeriti ga da Bog postoji i zašto tako mislim!
Ako pak neće razgovarati,pustio bih ga na miru i molio za njega!
Druga varijanta,,po meni opasnija,,npr da želi uć u Hara Krišnu ili među okultiste ili postati musliman,,
uh to bi mi bila još gora varijanta.I tada isto,pokušati razgovarati,razuvjeriti,ako neće pustiti ga,i moliti za njega!I voljeti ga i dalje!
Čak i ako ostane u teme,,nečemu,on je moje drago dijete!

"Čak i ako ostane u tome,,nečemu,on je moje drago dijete!"

Vegvísir wrote:

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:U ovoj temi zanimljivo mi je čuti odgovore kako vjernika, tako i ateista i agnostika.

Zanima me, kako bi ste, kao vjernici, reagirali da vam dijete u nekom trenutku (primjerice, u srednjoj školi) kaže da ne vjeruje u boga, da mu religija nema smisla te da ne želi pohađati satove vjeronauka? Ili možda da se pronalazi u nekoj posve drugoj religiji? Biste li pokušavali nametnuti svoje stavove, inzistirali na tome da pohađa vjeronauk i odlazi na bogoslužja ili biste prihvatili njegov izbor i odluku?

Također, pitanje agnosticima i ateistima - kako biste vi reagirali da vam dijete kaže da želi pohađati vjeronauk, da je čuo od prijatelja kako pričaju o tom Isusu/Krišni/Allahu/kome god i da baš jako želi ići s njima u crkvu/hinduistički hram/džamiju/koji god drugi vjerski objekt? Biste li ga pokušali u startu uvjeriti da su to sve gluposti i da bog ne postoji ili biste prihvatili njegovu želju za upoznavanjem tih religija? Što ako kaže da želi postati članom neke od tih zajednica? Biste li ga podupirali u njegovoj odluci?

Odlična tema.

Tome ću odmah na početku stati na kraj jer ću ga podučavati svim religijama, kao starim, drevnim tako i novim, kako pozitivno tako i negativno i poticati na slobodno razmišljanje. Ne namjeravam ga krstiti niti ću dozvoliti da ga se krsti. Kad navrši punoljetnost, sam će izabrati za sebe. Nametati neću ali poticati njgovu slobodnu volju i proučavanje, da.
Za vrtić ću izravno pitati da li je vjerski ili sekularni jer ako je sekularni, a kaže se nešto po vjerskom pitanju, slijedi automatska tužba za kršenje Ustava i child abuse.

A kad bi bilo vriijeme zamoli bi ga kad ja umrem da me pokopa sa regalijama i pregačom te da samo stavi mramorni belisk na grob sa simbolima svih religija, a na vrhu ugravirani pentagramom u jednopoteznom hexagramu sa izjavom....

ovako:

A što ako dijete koje je stariji maloljetnik od 16,17 godina samo zatraži da se krsti ili da postane članom neke religijske zajednice?
Ili ako dijete zatraži da ide na vjeronauk jer, eto, svi njegovi prijatelji idu?

što se tiče da traži krštenje... sumnjam da bi se to dogodilo nakon što sam rekao da bi ga od početka podučavao svim religijama i povijesti religija, kako pozitivne tako i negativne strane. Čim osoba razumno zaključuje teško da bi pala na lijepe riječi.
ako zatraži ići na vjeronauk, ok, i ovako nakon što bi ga podučavao bi postavljao pitanja vjeroučitelju da bi vjeroučitelj pobjegao glavom bez obzira  hehehe, pa neka me slobodno zovu u školu, hehehe

Vegvísir wrote:

von_Starhemberg wrote:

Vegvísir wrote:

Sefirot wrote:Odlična tema.

Tome ću odmah na početku stati na kraj jer ću ga podučavati svim religijama, kao starim, drevnim tako i novim, kako pozitivno tako i negativno i poticati na slobodno razmišljanje. Ne namjeravam ga krstiti niti ću dozvoliti da ga se krsti. Kad navrši punoljetnost, sam će izabrati za sebe. Nametati neću ali poticati njgovu slobodnu volju i proučavanje, da.
Za vrtić ću izravno pitati da li je vjerski ili sekularni jer ako je sekularni, a kaže se nešto po vjerskom pitanju, slijedi automatska tužba za kršenje Ustava i child abuse.

A kad bi bilo vriijeme zamoli bi ga kad ja umrem da me pokopa sa regalijama i pregačom te da samo stavi mramorni belisk na grob sa simbolima svih religija, a na vrhu ugravirani pentagramom u jednopoteznom hexagramu sa izjavom....

ovako:

A što ako dijete koje je stariji maloljetnik od 16,17 godina samo zatraži da se krsti ili da postane članom neke religijske zajednice?
Ili ako dijete zatraži da ide na vjeronauk jer, eto, svi njegovi prijatelji idu?

To bi i mene zanimalo.

U principu mi je i u ovom odgovoru, kao i kod zanstrovog, dosta toga blisko i slično mojim razmišljanjima. Pogotovo ideja o učenju o svim religijama.
Ali ovo pitam čisto zato što je u odgovoru spomenuta punoljetnost.

A sad, djeca k'o djeca, mogu htjeti nešto samo zato što i svi drugi oko njih to prakticiraju. Ili pubertetlije koje se u tom razdoblju traže kako u drugim poljima, tako i u duhovnom... I sad, što u tom slučaju?

Ne znam, meni je to dosta zanimljivo pitanje.

Kad razmislim o tome, osobno ne bih ništa od navedenog branila... Nego ono što sam već gore napisala, radila s djetetom na razvoju kritičkog mišljenja da bude u stanju samo za sebe izabrati, pa što god to onda bilo.

kritičko mišljenje kao temelj zdravog razuma je odgovor. Takva osoba teško da bi pala na gluposti...

Trinity wrote:Obično ih u srednjoj bilokakva religija malo zanima. Najradije ne bi uopće išli na vjeronauk (ili etiku), pa imaju , bar što se toga tiče nekakav izbor.
Roditelji naravski najprije odgajaju dijete u svojoj vjeri ali tako da ne kažu da će svi ostali gorjeti u paklu. Kako su odrasliji roditeljski pritisak popušta i svaka zabrana više nema smisla.
Ako je moguće, roditelj ih sam može (ako ima vremena i znanja) upoznati s drugim religijama, ako ne onda ih može (i mora) bar naučiti vjerskoj i svakoj drugoj toleranciji.
Ako se dijete nađe u nekoj drugoj religiji, pa poželi promijeniti dotadašnju (teško bi se moglo reći da u osnovnoj i srednjoj školi uopće vjeruju), onda ga pustiš. Samo da se ne radi o kakvom fanatizmu ili radikalizmu.

Slažem se. No problem je u boldanom jer mnogi nemaju mnogo za reći o drugima i drugačijima osim floskula koje su čuli od svog popa. Što reći kad su kršćani govorili i za muslimane i hinduse i budiste i druge da jedu svoju djetu itd itd itd...
Sa isprikom patriotu, ali Trinity, zar zaista misliš da bi on mogao svoju djecu naučiti ozbiljno, razumno i tolerantno išta o drugim i drugačijim religijama?

Patriot_1 wrote:

Sefirot wrote:

Patriot_1 wrote:"Zanima me, kako bi ste, kao vjernici, reagirali da vam dijete u nekom trenutku (primjerice, u srednjoj školi) kaže da ne vjeruje u boga, da mu religija nema smisla te da ne želi pohađati satove vjeronauka? Ili možda da se pronalazi u nekoj posve drugoj religiji? Biste li pokušavali nametnuti svoje stavove, inzistirali na tome da pohađa vjeronauk i odlazi na bogoslužja ili biste prihvatili njegov izbor i odluku?"

>>Opako pitanje!
Samo budala inzistira,postavlja uvjete djetetu u srednjoj!U prvoj varijanti,"ne vjeruje u Boga" rekao bih
"Ok,to je tvoje pravo!"Pokušao bih,ako hoće razgovarati,uvjeriti ga da Bog postoji i zašto tako mislim!
Ako pak neće razgovarati,pustio bih ga na miru i molio za njega!
Druga varijanta,,po meni opasnija,,npr da želi uć u Hara Krišnu ili među okultiste ili postati musliman,,
uh to bi mi bila još gora varijanta.I tada isto,pokušati razgovarati,razuvjeriti,ako neće pustiti ga,i moliti za njega!I voljeti ga i dalje!
Čak i ako ostane u teme,,nečemu,on je moje drago dijete!

Trebam li komentirati  
Pa samo je opisao ono što cijelo vrijeme govorim... eto, potvrdio sam dovoljno....

Ovako to može interpratirati samo zadnji ljigavac od čovjeka!

A ovako poštenjačina:
Samo budala inzistira,postavlja uvjete djetetu u srednjoj!U prvoj varijanti,"ne vjeruje u Boga" rekao bih
"Ok,to je tvoje pravo!"Pokušao bih,ako hoće razgovarati,uvjeriti ga da Bog postoji i zašto tako mislim!
Ako pak neće razgovarati,pustio bih ga na miru i molio za njega!
Druga varijanta,,po meni opasnija,,npr da želi uć u Hara Krišnu ili među okultiste ili postati musliman,,
uh to bi mi bila još gora varijanta.I tada isto,pokušati razgovarati,razuvjeriti,ako neće pustiti ga,i moliti za njega!I voljeti ga i dalje!
Čak i ako ostane u teme,,nečemu,on je moje drago dijete!

patriote, ja sam i komentirao sa strane poštenja... to što si vjerski fanatik sa nikakvim znanjem o ičemu, to nije zaista moj problem.

Patriot_1 wrote:"Čak i ako ostane u tome,,nečemu,on je moje drago dijete!"

i da je homoseksualac  također je tvoje djete patriote...