Najave kulturnih događanja

U posljednjih desetak godina nije održana ni jedna izložba ovog katalonskog umjetnika u zemljama kojima gravitira Hrvatska (Austrija, Italija, Mađarska), tako da će ova izložba, na neki način, biti i svojevrsno premijerno predstavljanje Joana Miróa na ovim prostorima. Izložbu u autorskoj koncepciji potpisuju direktor Fondation Maeght, Olivier Kaeppelin i ravnateljica Umjetničkog paviljona, Jasminka Poklečki Stošić. Oni su za izložbu selektirali ukupno četrdesetak radova – slike (veliki formati ), skulpture (21 kom), litografije i tapiserije – pri čemu je poseban naglasak stavljen na skulpture. Miró, koji je prije svega poznat kao slikar, bio je i izvanredan kipar, a Fundacija Maeght je prva u svijetu po broju njegovih skulptura. Ima ih više od 150. Izložba će omogućiti praćenje rođenja i evoluciju Miróovih izvanrednih skulptura nastalih u razdoblju od dva desetljeća- od ranih 1960.-ih godina prošloga stoljeća, kada se počeo ozbiljnije zanimati za ovaj oblik likovnog izražavanja, do samih početaka 1980.-ih. Iako je smatran članom nadrealističkog pokreta, Miró zapravo nikada nije predugo «prijateljevao» s bilo kojim stilom, on nikada nije izdao svoju umjetničku autonomiju i kreativnost.


Naprotiv, uvijek je težio novim izražajnim ciljevima kroz potpuno nove diskurse. Kontakt s pariškom avangardom, a naročito s Picassom, Tristan Tzarom i Andre Brentonom, rezultirao je stvaranjem novog kozmosa bića i simbola u njegovim djelima, a to je naročito vidljivo u dijelu njegovog skulpturalnog opusa. I dok su mu skulpture u keramici manjih formata one u bronci su monumentalnih, a najbolje mjesto gdje se takve mogu vidjeti je park skulptura Fundacije Maeght. Veza Miróa i Fundacije Maeght započela je sredinom 20. st. Miró je, naime, bio veliki prijatelj s osnivačem Fundacije, Aimeom Maeghtom. Fundacija je već dugi niz godina, nezaobilazna kada je riječ o modernoj i suvremenoj umjetnosti. Danas nije moguće da ijedna ozbiljna svjetska galerija ili muzej priredi izložbu Miróa ili Matissa, Bonnarda, Caldera, Giacomettia, Braquea,..bez posudbe njihovih djela iz Fundacije Maeght.

Julije Knifer u svijetu umjetnosti postao je prepoznatljiv po geometrijskoj formi meandra do kojega dolazi početkom šezdesetih godina tragajući za krajnjom redukcijom svih izražajnih elemenata : „U roku od nekoliko mjeseci došao sam takoreći do kraja, to jest do crnobijele slike (koju sam nazvao anti-slikom), do meandra od kojeg se dalje jednostavnije ne može.“