NAJNOVIJI STATISTIČKI PODATCI O IZRAELSKOM STANOVNIŠTVU: Ugrožavaju li Arapi izraelsku većinu?

U svezi 68. obljetnice izraelskog Dana nezavisnosti, tamošnji Središnji ured za statistiku objavio je nove informacije o stanovništvu Izraela. Ukupan broj stanovnika te zemlje iznosi 8 milijuna i 522 tisuće, za usporedbu s 1948. godinom (te je godine uspostavljena izraelska država) kada je u Izraelu živjelo svega 806 000 stanovnika. Iz toga proizlazi kako je za posljednjih 7 desetljeća broj stanovnika porastao za više od 10 puta.

Prema službenim informacijama, 6 377 000 Izraelaca, ili 74,8 %, izjašnjavaju se kao Židovi. Njima treba pridodati još oko 350 000 stanovnika, statistički vođeni pod kategoriju „ostali“, koji su „miješane“ osobe (bilo da su rođene u inozemstvu, bilo u Izraelu), i pripadnici židovskih obitelji koji su pristigli u Izrael temeljem Zakona o povratku. Oni ne spadaju pod tradicionalno vjersko opredjeljenje Židova (zapisano u talmudskom pravu – Galahu) i zato se ne uključuju u službenu izraelsku statističku kategoriju „Židovi“, ali te osobe u stvarnosti čine izraelski nacionalni korpus koji je i nositelj izraelske državnosti.

Osim potonjih, kategoriji „ostali“ pripadaju i malobrojne (od nekoliko stotina do nekoliko tisuća pripadnika – svaka etnička zajednica) naerapsko-jezične kršćansko-armenske zajednice, Grci, Asirci i drugi.

U kategoriju „Arapi“ službeno je registrirano 1 771 000 Izraelaca (20.8 %). Velika većina njih (oko 1 400 000) je islamske vjeroispovjedi. Osim arapa-muslimana, u tu statističku kategoriju spadaju i malobrojni (oko 5 tisuća) muslimani-čerkezi koji su očuvali vlastiti jezik. Većina izraelskih muslimana su suniti ali ima i manjih općina (od po nekoliko tisuća svaka) muslimana ahmadija i alavita. Manji dio stanovnika koji se nalazi u istoj kategoriji su kršćani i druzi.

Od prošlogodišnjeg Dana nezavisnosti do sada, stanovništvo Izraela poraslo je za 182 tisuće (2,2 %). U godini dana rodilo se 195 tisuća djece, a umrlo 47 tisuća osoba. Istodobno, u državu je ušlo 36 tisuća repatrianata iz židovske dijaspore.

Ali ipak, prirodni prirast, a ne povratak iz dijaspore, temeljni je uzrok porasta broja stanovnika. Oko 75 % izraelskih Židova (ne računajući one iz kategorije „Ostali“, čine domicilni Židovi „sabrami“. Za usporedbu, 1948. godine takvih je bilo svega 35 posto ukupnih izraelskih Židova.

Za Izrael je karakterističan visoki stupanj urbanizacije. Postoji čak 14 gradova većih od 100 tisuća stanovnika, a od njih je čak 8 s više od 200 tisuća stanovnika (Jeruzalem, Tel Aviv, Jaffa, Haifa, Rishon-LeZion, Petah-Tikva, Ashdod, Netanya i Beersheba. Za usporedbu, 1948. godine samo je Tel Aviv imao više od 100 tisuća stanovnika.

Sukladno prognozi izraelskog Središnjeg ureda za statistiku, 2035. godine Izrael će imati 11 300 000 stanovnika. Međutim, prema mišljenju pojedinih analitičara, stvarni broj stanovnika Izraela može ovisiti i o čitavom nizu teško predskazujućih čimbenika. Spomenut ću samo dva glavna:

– Veliko povećanje repatrianata koji stižu iz izraelske dijaspore: primjetan je rast agresivnog antisemitizma u Zapadnim državama, poglavito u Francuskoj, u kojima žive milijuni Židova, kao i politička i gospodarska nestabilnost u Rusiji i Ukrajini gdje još živi oko 500 tisuća Židova. Te okolnosti čine scenarij iseljavanja u Izrael vjerojatnim već u nadolazećim godinama;

– Aneksija Judeje i Samarije (Zapadne obale, arap.). Obrađeni podaci o broju stanovnika Izraela uključuju u sebe židovske stanovnike navedenih regija (ili Zapadne obale), međutim, oni danas, pravno gledano, ne spadaju u dio Izraela, a ti podatci u sebe ne uključuju i arapske stanovnike tih područja kojih ima između 1,5 i 2,5 milijuna. Ukoliko se u buduće Izrael iz sigurnosnih ili nekih drugih razloga odluči na aneksiju tog područja, ili tim stanovnicima dodjeli izraelsko državljanstvo ili status trajnog nastanjenja, oni će se morati pribrojiti službenim statistikama o broju stanovnika u Izraelu, a što bi onda značajno utjecalo i na promjenu etničke i vjerske slike zemlje.

Da je to sada slučaj, Izrael bi imao oko 11 milijuna stanovnika, s još većim udjelom arapskog i muslimanskog elementa (oko 36 %). Upravo ta činjenica, uz onu o velikom prirodnom prirastu muslimanskog stanovništva u odnose na ostale, i jest najveći jamac da se Izrael neće odlučiti na formalno uključivanje tih regija u sastav izraelske države jer bi dugoročno došlo do radikalne promjene demografske strukture zemlje.