Tomo Medved(osobno):'Najteže mi je bilo u ljeto 1991"

Tomo Medved u intervjuu za Radio Banovinu opisoa je svoj ratni put koji je velikim dijelom nastao i na Banovini:'Da,za Banovinu me veže dosta dirljivih uspomena,u biti to mi je bio ajmo reci i prvi pravi teren onaj borbeni.Moj prvi susret sa ratnom Banovinom desio se kad smo mi iz Tigrova nas oko stotinjak usli u napustenu Hrv.Kostajnicu koja je bila tada pocetkom 8 mjeseca 'nicija zemlja'.Snage mup-a povukle su se iz Kostajnice krajem 7 mjeseca 1991 nakon velike srpske ofanzive u PounjuShvativsi da sa malim snagama tesko se mogu oduprijeti brojnijem i tehnicki nadmocnijem agresoru.Ipak i sam agresor se nije usudio uci u Hrv.Kostajnicu jer nisu imali prave obavjestajne podatke i saznanja da je tog trenutka Hrv.Kostajnica prazna.Dobili smo zapovjed tada od od ministra obrane kao i od naseg zapovjednika da hitno odemo za Kostajnicu i sto prije preuzmemo nadzor nad gradom.U ranojutarnjim satima nas stotinjak 'Tigrova' uslo je u praznu Kostajnicu.Do popodnevna smo stavili citav grad pod nasu kontrolu te postavili linije prema Volinji i Cukur brdu te prema Dubici.Drugi dan dobili smo pojacanje od pedesetak pripadnika mup-a a i prikljucili su nam se lokalni dragovoljci narocito iz Majura i Dubice.Drugi dan smo dobili dojavu da se grupa cetnika nalazi blizu brda Djed iznad same Kostajnice te smo tamo uputili jedan nas vod kojima su se pridruzili policajci koji su nadzirali prilaz Djedu.Na mjestu gdje se nalazi danas lijepi restoran docekala nas je snajperska vatra iz sumarka dvjesto metara dalje gdje smo trenutacno bili.Vrlo brzo smo odgovorili na njihovu provokaciju te smo ih usutkali nakon toga vjerojatno su se povukli prema Cukuru.Time smo stavili pod potpuni nadzor sam grad i dobar dio okoline a imali smo i Bos.Kostajnicu kao na dlanu.Koliko je to bilo vazno pokazuje i to da je agresor sljedecih dana najvise paznje usmjerio upravo na nase polozaje na brdu Djed te izvidjanjem zrakoplova gađali nase polozaje svakodnevno topnistvom.Jedan od najtezih trenutaka mi je bila pogibija ratnog snimatelja Gordana Lederera koji je gotovo s nama bio od prvog dana u Kostajnici.Sa ove danas pozicije smatram da je u to vrijeme sredinom ljeta 1991 situacija u Hrv.kostajnici kao i na banovini bila najteza u Hrvatskoj.Imali smo dosta gubitaka kako među pripadnicima ZNG-a i MUP-a zako jos vise među civilima.I danas tvrdim da mi je bilo najteže upravo tog ljeta 1991 na banovini iz dosta razloga.malobrojnost nasih snaga za tako zahtjevan teren bez obzira na motiviranost,tu je naravno nedostatak potrebitog naoruzanja a povrh svega jaki napadi agresora i jos veca njihova okrutnost tih napada'.