Karadžićeva Šesta krajiška pobila 68 Hrvata u Briševu

Karadžićeva vojska je u samo dva srpanjska dana 1992. u okolici Banje Luke poubijala više od 1800 ljudi. Stradala su uglavnom hrvatska i muslimanska sela poput Čarakova, Hambarina, Zecova, Raljaša, Stare Rijeke... Između ostalih, stradalo je i gotovo sve muško stanovništvo većinski hrvatskoga sela Briševo kod Prijedora, koje je pritom i spaljeno do temelja, uključujući crkvu. Od zore do sumraka ubijeno je 68 mještana, no među žrtvama je bilo i 14 žena, te dvoje djece do 15 godina i četvero invalida.

Briševo nije imalo nikakav strateški vojni značaj, stanovništvo je čak tražilo od srpskih vojnih vlasti da im dozvoli da se svi mirno isele, no molbama im nije udovoljeno nego je uslijedio ritualni pokolj. Egzekucije su izveli pripadnici dviju brigada vojske bosanskih Srba – Šeste krajiške i Pete kozaračke, uz pomoć pripadnika lokalnih srpskih milicija. Haaška presuda Radovanu Karadžiću - nadaju se preživjeli Briševljani - mogla bi usprkos proteku vremena otvoriti korice dosjea i njemu podređenih terenskih egzekutora.

Zdenko Lovrić jedan je od rijetkih muških stanovnika koji je u samom selu preživio taj sudnji dan Briševa.
Ostala spaljena zemlja
- Ja i jedan kolega smo imali sreće, skrili smo se u drugome dijelu sela kad su otpočeli čišćenje paljenjem i ubijanjem po njegovome rubu. Povremeno su naoružani pojedinci i pripadnici srpske vojske dolazili i ranije, provocirali su, otimali ovce ili odvodili politički sumnjive, ali tad je bilo jasno kako je posrijedi nešto puno gore i da je počelo sistematsko ubijanje.

Na razmaku od svakih deset metara bio je vojnik, vrlo detaljno su češljali prostor i iza sebe ostavljali spaljenu zemlju. Briševo je bilo dominantno hrvatsko, brojilo je četiristotinjak mještana, a danas je posve pusto, raseljeno i gotovo posve neobnovljeno. Njive i okućnice su uglavnom zarasle u šikaru, stanovnici žive od Bjelovara, Slavonije i Zagreba, pa sve do Austrije i Njemačke. Gotovo se nitko u selo nije vratio – priča nam Zdenko Lovrić.

On je pokolj preživio skrivajući se i spavajući danima po šumama, ali u operaciji etničkoga čišćenja ubijen mu je otac, kao i dvojica bratića, od kojih je jedan bio i invalid.
Mučenja i silovanja
Briševljane su života lišavali uglavnom rafalima, ali bilo je i prethodnih mučenja, pa i silovanja. One koje nisu smaknuli na licu mjesta odveli su u logor u Sanski Most ili u rudnik Ljubiju. Na području Prijedora bilo je čak 59 logora ili ustanova za zatočenje pod upravom Karadžićeve vojske, gdje su se sistematske egzekucije nesrba predano nastavljale. Zna se sav zapovjedni kadar koji je sudjelovao u zločinu nad Briševom, znaju im se i lokalni vodiči.

Prošle su od tada 24 godine, svake godine se koncem srpnja mještani okupe na komemoraciji pored grobnica u koje su žrtve pokopane. Dođu i brojni novinari, kako iz Zagreba, tako i iz Banje Luke, ali neposredno odgovorne za to što Briševa više nema ipak nitko ne pita za junačko zdravlje. Haaški sud je dosad osudio 16 bosanskih Srba za ratne zločine počinjene na području Prijedora, no za Briševo nitko posebno nije odgovarao.

Stavljalo ga se, doduše, na dušu Ratku Mladiću, protiv bivšeg zapovjednika Vojske Republike Srpske svjedočio je u Haagu i preživjeli Briševljanin Ivo Atlija, no presuda Mladiću očekuje se tek iduće godine.

http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/306735/karadziceva-sesta-krajiska-pobila-68-hrvata-u-brisevu

Karadžić nakon presude: Zar Evropa ni nakon Brisela i Pariza ne vidi s čim smo se suočavali 1990-ih?

http://www.klix.ba/vijesti/bih/karadzic-nakon-presude-zar-evropa-ni-nakon-brisela-i-pariza-ne-vidi-s-cim-smo-se-suocavali-1990-ih/160325033

Reči ti lijepo swojim riječima a sa čime ste se to suočawali ?

Sa zenama i djecom u bijegu su se najvise suocavali.

Postoji Sud u Beogradu za ratne zlocine, ako imaju konkretne dokaze, isti je uvek otvoren i procesuirace iste.
Glavni Suda Hrvat Bruno Vekaric.
Sto se tice istih slucajeva u HR, jasno je da nema kome ni da se obrate a i ako se pokrene nesto, dobiju po godinu, dve za masovna ubistva.