Vic dana: Talijan platio mito i sa ušteđevinom otvorio tvornicu kraj Splita

http://www.24sata.hr/news/talijan-prera-uje-ribu-u-mucu-od-jezika-teza-je-birokracija-466608

U radnoj zoni Prisike kraj Muća otvorio pogon za preradu ribe Canicula, vrijedan 32 milijuna kuna , od čega je 10 milijuna kuna osigurano sredstvima iz EU fondova, a 22 milijuna financirano je kreditom HBOR-a. U tvornici, koja zasad proizvodi i pakira slane inćune, zaposleno je 40 ljudi . U idućih godinu dana planiraju proizvoditi 50 tona ribe dnevno, zapošljavati 130 radnika i dostići promet od 35 milijuna kuna.

Danas otvaramo pogon koji neće biti i posljednji. Otvorit ćemo i pogon za dimljenje ribe te proizvode od dimljene ribe . Jadransko more je idealno za ovakav posao jer se samo tu inćuni mrijeste dva puta godišnje. Pitali su me: ‘Zašto Muć?’, a ja kažem: ‘Zašto ne?’. Dobro je povezan sa Splitom, gdje živim, tu rade vrijedni ljudi, a ja radim ono što volim.

Na pitanje tko mu je preporučio Hrvatsku, kroz smijeh kaže: “Preporučili su mi je inćuni”.

Za početak će izvoziti u Rusiju i Italiju te nuditi u Hrvatskoj, a kasnije će proizvode plasirati u ostatku EU i trećim zemljama.

Ovaj očito ne zna da se u Hrvatskoj ne isplati poslovati zbog poreza i uhljeba koji kradu.


I zašto nije prvo uštedio 32 milijun kuna, pošteno, kao i svi ostali što marljivo štede, pa ih onda investirao, nego je uzeo tuđi novac, na kredit od banke.

Kad mu legnu s porezima i naknadama...ti ćeš tu nama zapošljavati, žabaru, vai via!

Pametan lik. Čitao sam taj tekst prije.Inaće nije now u Hr tako da te gluposti s porezima ne prolaze. Pajdo zna i hrwatski jezik. Naučio ga.

– U Hrvatskoj smo počeli raditi 2011., prvo u Tribunju, a zatim u Milni na Braču. Pokazalo se to iznimno skupim i nepraktičnim – veli Boris Nigojević, desna ruka mladog poduzetnika.
– Prije svega, troškovi prijevoza iz Milne su bili ubitačni. Naime, većina inćuna lovi se u dubrovačkom akvatoriju, a za kvalitetan proizvod najvažnije je da stignu što prije na preradu. Znači, prvo prijevoz od Dubrovnika do Splita, pa na Brač, pa gotovih proizvoda s Brača natrag u Split...
Osim toga, pogon je bio smješten u unajmljenim prostorima koji nisu bili adekvatni, a, na kraju, nedostajalo nam je radne snage. Na otoku nismo mogli pronaći radnike jer se svi uglavnom bave turizmom, pa smo radnike morali tražiti po Slavoniji. E sad, vi izračunajte koliki je trošak plaćati smještaj na otoku po "turističkim" cijenama...
Tako su odlučili preseliti pogon negdje primjerenije i praktičnije, a izbor je na koncu pao na Muć. Pola sata od Splita, po Cristianovoj računici Muć je na moru. Radovi na tvornici počeli su u ožujku 2014., no financijska priprema, kao i prikupljanje dozvola, trajalo je bar koliko i sama gradnja. Općini Muć ide svaka pohvala, ističe Cristian Serio.

http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/biznis/clanak/id/303811/sicilijanac-u-zagori-ovo-je-ribarski-raj