OD GRADA NA NERETVI OSTALO JE TEK SJEĆANJE NA PROŠLA VREMENA: Mostar je bošnjačka Gaza

OD GRADA NA NERETVI OSTALO JE TEK SJEĆANJE NA PROŠLA VREMENA: Mostar je bošnjačka Gaza

Današnje stanje u Mostaru je potpuno isto kao i 1993.godine. Grad je podijeljen, život udvojen, zapadna strana se razvija dok se od istoka tijekom agresije na Republiku BiH napravila hercegovačka Gaza koja je i danas potpuno živa piše BNN.
Poratno vrijeme donijelo je kontinuitet istih politika koji su od Mostara napravili “grad slučaj” a bošnjačke vladajuće stranke su od “velike brige za Mostar” dovele vlastiti narod na zadnji stadij opstanka. Može li Mostar preživjeti politiku podjela ili je politika podjela postao jedini način nastavka “suživota” ?! Jesu li birači u Mostaru sami sebi izabrali put u bespuće?
Još je rujna i listopada 1993.godine, tadašnji ministar vanjskih poslova Vlade Republike BiH, a potom i predsjednik te iste Vlade, Haris Silajdžić okupljenim braniteljima koji su se borili da oslobode i (li) deblokiraju Mostar kazao, otprilike, ovako: “Džabe ginete , mi ćemo te teritorije morati vratiti / dati Hrvatima “.
Kasniji stenogrami o podjeli Bosne i Hercegovine po etničkom principu, ali i po principu ratnog plijena, posvjedočili su da su tri strane, koje su se našle za političkim zelenim stolom, dale pristanak za diobu države u sklopu kojeg je i Mostar, de facto, pripao “hrvatskoj strani” te je postalo očito kako je nakon agresije na Republiku BiH život u istočnom, uvjetno rečeno bošnjačkom dijelu Mostara ubijan do granice nemogućnosti fizičko-ekonomsko-političkog opstanka što je, u utrci od dva desetljeća, dalo “rezultat” na način da je u ovom gradu ubijen život.
Današnji istočni Mostar je, zapravo, bošnjačka Gaza. Podjele grada su otišle toliko daleko da se velika većina građana zapadnog dijela Mostara odrekla čak i mostarskog simbola – Starog mosta, samo zbog toga jer je ostao na teritoriju gdje većinski žive Bošnjaci.
Drugi gradski simbol, nogometni klub Velež protjeran je sa zapadne strane Mostara i igra na gotovo seoskom igralištu već duže od dva desetljeća te do danas sve “legende” Veleža, svi oni kojima su usta puna Mostara nisu napravili gotovo ništa kako bi pomogli klubu od kojeg je ostalo samo ime i posljednje generecije koje ga se uopće i sjećaju.
(Napomena: Ova teza oko Veleža je laž. Naime i sami Bošnjaci su 90-ih godina otpisali Velež, rušili petokrake, Tita i svaki simbol komunizma. Tek je kasnije izronio Velež u Vrapčićima. I od tada je u upotrebi termin “Velež je protjeran iz Mostara”)
Sva politika i sve ljubavi prema Mostaru i Veležu, sve zajedničke vlade i institucije nisu mogle isposlovati da se jedan lokalni klub vrati na svoj stadion i već to je dovoljna signalizacija da se ničemu više od toga ne može nadati. I upravo tu je sva politika stala.
Iznad Mostara se danas nalazi ogromni katolički križ i to je, zapravo, novi simbol nekog novog Mostara. Nad samim gradom, unutar gradske jezgre sa zapadne strane dominira ogromna katolička katedrala dok će s istočne, u dogledno vrijeme, dominirati sjedište pravoslavne eparhije za hercegovačko područje u kojem bi trebao stolovati vladika Gligorije.
Ekonomija Mostara više nema kada su u pitanju Bošnjaci koji su svedeni na razinu kafića, suvenirnica i ćevabdžinica, dok je strateška ekonomija već odavno na drugoj, zapadnoj strani Mostara i ima svoj ogroman upliv čak i u Sarajevu. Kompletna instrastruktura nalazi se u rukama HDZ-a te Bošnjaci u bilo kojem dijelu Mostara ne mogu napraviti niti običnu kuću ili šupu a da za to ne dobiju dozvolu od HDZ-a.
Što je “bošnjačka politika” radila u Mostaru proteklih dva desetljeća nije teško dokučiti kada su se Bošnjaci našli u ovakvom, jadnom stanju u koje su ih doveli i njihovi predstavnici i “dušebrižnici”. S druge strane nemoguće je ne primjetiti a su u Mostaru na vlasti iste one stranke (ne i OHR???) koje su ga, de facto, uništile te bi se moglo zaključiti da je jedan dio građana Grada na Neretvi sam sebi izabrao dželate.
Kada se sve uzme u obzir jasno je da je Mostar već 23 godine podijeljen grad u fizičkom smislu, ali je u funkcionalno-ekonomsko-političkom smislu on u potpunosti predan HDZ-u. Bošnjacima je ostavljen tek Stari most a od njega se, kao što je poznato, ne živi jer život se polako ubija na istočnoj strani Mostara i od tamo ljudi masovno odlaze ako imaju gdje.(Kako FTV o tome ne izvještava?) Ta činjenica, da ljudi napuštaju grad, demantirat će  svaku teoriju o raznim brigama za narod koji je od tih briga ostao bez grada, kluba, simobola, posla i normalnog života.
 
K.M./BNN

Iz Istočnog Mostara ljudi se sele (vitalno stanovništvo) u Sarajevo, iz kojeg su protjerani ili iseljeni Srbi i Hrvati.Bilo praznih kuća i stanova, ljudi se snašli. Ne može se istovremeno biti i u Sarajevu i Mostaru. Istovremeno u Zapadni Mostar doseljavaju protjerani i iseljeni Hrvati iz Srednje Bosne, pa i iz Sarajeva. Na taj način se povećao broj vitalnog stanovništva, što se jasno pokazuje i bržem razvoju zapadnog dijela od istočnog.
Naravno, najlakše je sve vlastite probleme pripisati onoj drugoj strani. 
Zanimljivo je bošnjačko mijenjanje zahtjeva o statusu grada Mostara. 
Najprije su htjeli jedinstven grad, pa onda podjelu na bošnjačke i hrvatske općine, a sad bi opet jedinstven grad. 
Stav hrvatske strane je uvijek bio da  status Mostara bude jednak sa srednjebosanskim gradovima, ali se na to ne pristaje. Sve po načelu što je moje je moje, a što je tvoje je također moje.

ogranci(krscanstvo,islam)zidovske sekte(judaizma)podijelili jedan te isti,Hrvatski,narod.da gorko zaplaces,sudbino kleta..

Stolni grad Mostar. Žao mi je što nismo uspjeli osigurati čitav donji tok Neretve za sebe.