O sektama !

Vegvísir wrote:Na samom početku kažu:

"definicije prepuštamo stručnjacima."

To je problem zato što se pod pojam sekte trpa koješta; i ovdje se za sektu koristi ono što ljudi često smatraju pod tim pojmom (i to u pejorativnom smislu), a ne na ono što sekta stvarno je u sociološkom smislu.

Patriot_1 wrote:A ona kakti,osoba koja ZNA!
Dakle ŠTO je sekta,,nitko nezna!
Pa nije li ona pozvana u emisiju kao stručna osoba za to područje?
I čudi me da nije u istu pozvan neki teolog!

Mišljenje laika je kaj god,,za njih je svaki protestant,,,sektaš,a njih je već odavno više nego pravoslavaca!
Nemaju pojma o ovom:
Prema statističkim pokazateljima kršćanstvo je najveća svjetska religija kojoj pripada gotovo 33%, odnosno 2,1 milijarda stanovništva. Islamu, drugoj po veličini, pripada 1,5 milijarda ljudi, nakon čega slijede agnostici i ateisti (1,1 mlrd), hinduisti 900 milijuna, budisti 376 milijuna...

Tri najveće kršćanske nacije su SAD s oko 224.457.000 vjernika (85 %), Brazil sa 139.000.000 (93 %) i Meksiko s 86.120.000 (99 %).

Broj kršćanskih denominacija
Danas postoji više od 38.000 kršćanskih denominacija. Tri najveće su:
-          Rimokatolici – oko 1 milijarda vjernika, što je polovica ukupne kršćanske populacije,
-          Protestanti (Evangelici, Reformirani, Anglikanci, Baptisti, Pentekostalci…) – 500 milijuna vjernika,
-          Pravoslavci – 225 milijuna vjernika.

Vegvísir wrote:

Ako govorimo o vrstama religijskih organizacija postoje 4 pojma: crkva, sekta, denominacija i kult.

Prvu podjelu koja je bila samo na crkve i sekte dao je Weber, a onda i Troeltsch i kao osnovnu razliku navode to da su crkve velika religijska tijela formalne organizacije, birokratizirana, integrirana u postojeći poredak s uređenom hijerarhijom, dok su sekte ili sljedbe manje skupine vjernika koje su se izdvojile iz matičnih religija zbog različitih neslaganja. One često nemaju tako organiziranu hijerarhiju. Članom crkve se najčešće postaje rođenjem, a sekti se pristupa. Stark i Bainbridge daju skoro istu definiciju sekte - kao skupine koja se formirala kao ogranak matične religije zbog unutarnjeg raskola.

Becker je kasnije dodao još dva tipa - denominaciju i kult. Denominacijom postaje sekta koja je preživjela duže vrijeme i institucionalizirala se. Dakle, nešto što je u početku nastalo kao sekta kasnije se razvije u denominaciju. Kultovi imaju još labaviju strukturu od sekti i često se formiraju oko kakvog karizmatskog vođe. Dvojac što sam ga gore već spomenula, Stark i Bainbridge kultove dijele na 3 skupine (audience cults, client cults i cult movements). Isto tako treba imati na umu da su nekad granice tanke i mutne između tih različitih tipova organizacije. 

Tu sad imaš i nove religijske pokrete koji se također dijele u različite skupine (one koji odbacuju vanjski svijet, one koji mu se prilagođavaju i one koji ga prihvaćaju), a i tu najčešće dolazi do preklapanja među različitim tipovima... ali da sad ne idem u detalje. Čisto kratki osnovni sociološki okvir.

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:Na samom početku kažu:

"definicije prepuštamo stručnjacima."

To je problem zato što se pod pojam sekte trpa koješta; i ovdje se za sektu koristi ono što ljudi često smatraju pod tim pojmom (i to u pejorativnom smislu), a ne na ono što sekta stvarno je u sociološkom smislu.

Pošto se navodi "definicije prepuštamo stručnjacima." tada ni sam video nema smisla ni gledati dalje.

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:

Ako govorimo o vrstama religijskih organizacija postoje 4 pojma: crkva, sekta, denominacija i kult.

Prvu podjelu koja je bila samo na crkve i sekte dao je Weber, a onda i Troeltsch i kao osnovnu razliku navode to da su crkve velika religijska tijela formalne organizacije, birokratizirana, integrirana u postojeći poredak s uređenom hijerarhijom, dok su sekte ili sljedbe manje skupine vjernika koje su se izdvojile iz matičnih religija zbog različitih neslaganja. One često nemaju tako organiziranu hijerarhiju. Članom crkve se najčešće postaje rođenjem, a sekti se pristupa. Stark i Bainbridge daju skoro istu definiciju sekte - kao skupine koja se formirala kao ogranak matične religije zbog unutarnjeg raskola.

Becker je kasnije dodao još dva tipa - denominaciju i kult. Denominacijom postaje sekta koja je preživjela duže vrijeme i institucionalizirala se. Dakle, nešto što je u početku nastalo kao sekta kasnije se razvije u denominaciju. Kultovi imaju još labaviju strukturu od sekti i često se formiraju oko kakvog karizmatskog vođe. Dvojac što sam ga gore već spomenula, Stark i Bainbridge kultove dijele na 3 skupine (audience cults, client cults i cult movements). Isto tako treba imati na umu da su nekad granice tanke i mutne između tih različitih tipova organizacije. 

Tu sad imaš i nove religijske pokrete koji se također dijele u različite skupine (one koji odbacuju vanjski svijet, one koji mu se prilagođavaju i one koji ga prihvaćaju), a i tu najčešće dolazi do preklapanja među različitim tipovima... ali da sad ne idem u detalje. Čisto kratki osnovni sociološki okvir.

U većini se slažem no neke stvari mi ne sjedaju nekako.
Npr.... "Članom crkve se najčešće postaje rođenjem"... kako? Kada bi to bilo točno, onda ritualne radnje krštenja nemaju smisla. Jedino u judaizmu se članom postaje rođenjem, pogotovo kod ortodoksnih koji ne prihvaćaju obraćenike i navode kako samo židovka rađa židova. Osim toga, u judaizmu ne postoji misionarenje te osobe koje žele konvertirati na judaizam se relativno dugo odbija za razliku od kršćanstva ili islama koje su invanzivne.
Što se tiče kulta i forme oko karizmatskog vođe, takav opis je više za sektu nego za kult (iako može biti kult - kult ličnosti). Sekta ili na hrvatskom slijedba time u potpunosti odgovara formi oko karizmatskog vođe koji ima suverenitet vođenja i kome su svi poslušni čak i do smrti (Jim Jones i Hram ljudi).
Kod kulta se mora uzimati u obzir da postoji "samostalni" ili "individualni" kult, ali i kult unutar neke religije poput kulta Marije u kršćanstvu (kult ličnosti). Osim toga za kultove su vezani i Redovi koji mogu također biti religijski poput franjevaca, isusovaca i inih u kršćanstvu ili pak derviša u islamu itd. koji su formirani kao sustav duhovnog razvoja nerijetko kroz stupnjeve "iskustva".

Cicero navodi "religija nije ništa drugo nego kult Boga/ova".

Vegvísir wrote:

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:

Ako govorimo o vrstama religijskih organizacija postoje 4 pojma: crkva, sekta, denominacija i kult.

Prvu podjelu koja je bila samo na crkve i sekte dao je Weber, a onda i Troeltsch i kao osnovnu razliku navode to da su crkve velika religijska tijela formalne organizacije, birokratizirana, integrirana u postojeći poredak s uređenom hijerarhijom, dok su sekte ili sljedbe manje skupine vjernika koje su se izdvojile iz matičnih religija zbog različitih neslaganja. One često nemaju tako organiziranu hijerarhiju. Članom crkve se najčešće postaje rođenjem, a sekti se pristupa. Stark i Bainbridge daju skoro istu definiciju sekte - kao skupine koja se formirala kao ogranak matične religije zbog unutarnjeg raskola.

Becker je kasnije dodao još dva tipa - denominaciju i kult. Denominacijom postaje sekta koja je preživjela duže vrijeme i institucionalizirala se. Dakle, nešto što je u početku nastalo kao sekta kasnije se razvije u denominaciju. Kultovi imaju još labaviju strukturu od sekti i često se formiraju oko kakvog karizmatskog vođe. Dvojac što sam ga gore već spomenula, Stark i Bainbridge kultove dijele na 3 skupine (audience cults, client cults i cult movements). Isto tako treba imati na umu da su nekad granice tanke i mutne između tih različitih tipova organizacije. 

Tu sad imaš i nove religijske pokrete koji se također dijele u različite skupine (one koji odbacuju vanjski svijet, one koji mu se prilagođavaju i one koji ga prihvaćaju), a i tu najčešće dolazi do preklapanja među različitim tipovima... ali da sad ne idem u detalje. Čisto kratki osnovni sociološki okvir.

U većini se slažem no neke stvari mi ne sjedaju nekako.
Npr.... "Članom crkve se najčešće postaje rođenjem"... kako? Kada bi to bilo točno, onda ritualne radnje krštenja nemaju smisla. Jedino u judaizmu se članom postaje rođenjem, pogotovo kod ortodoksnih koji ne prihvaćaju obraćenike i navode kako samo židovka rađa židova. Osim toga, u judaizmu ne postoji misionarenje te osobe koje žele konvertirati na judaizam se relativno dugo odbija za razliku od kršćanstva ili islama koje su invanzivne.
Što se tiče kulta i forme oko karizmatskog vođe, takav opis je više za sektu nego za kult (iako može biti kult - kult ličnosti). Sekta ili na hrvatskom slijedba time u potpunosti odgovara formi oko karizmatskog vođe koji ima suverenitet vođenja i kome su svi poslušni čak i do smrti (Jim Jones i Hram ljudi).
Kod kulta se mora uzimati u obzir da postoji "samostalni" ili "individualni" kult, ali i kult unutar neke religije poput kulta Marije u kršćanstvu (kult ličnosti). Osim toga za kultove su vezani i Redovi koji mogu također biti religijski poput franjevaca, isusovaca i inih u kršćanstvu ili pak derviša u islamu itd. koji su formirani kao sustav duhovnog razvoja nerijetko kroz stupnjeve "iskustva".

Cicero navodi "religija nije ništa drugo nego kult Boga/ova".

Što se tiče distinkcije postajanje rođenjem / pristupanjem odnosi se na to da se, kao npr. u katoličkoj crkvi, djecu krsti odmah nakon rođenja i automatski postaju članovima crkve u dobi kada nisu ni blizu u stanju samostalno donijeti tu odluku. To možda jest malo nespretan termin, ali u njegovoj srži je da uključenje u vjeru nije po tvojoj slobodnoj volji nego jer si rođen u obitelji vjernika koji automatski smatra da i ti pripadaš tu, to im se podrazumijeva i prenose tu vjeru na tebe i krste te bez tvog pristanka, za razliku od, primjerice, Jehovinih svjedoka (sad, kod njih je stvar da ih neki sociolozi smatraju sektom, neki denominacijom, kao što sam gore rekla, nekad su granice mutne) kod kojih se djeca ne krste dok samostalno ne donesu tu odluku. Hram ljudi koji si naveo, kao i recimo Grana Davidova su nekakvi ekstremniji primjeri sekti.

Vegvísir wrote:
Karizmatski vođa može biti i kod kultova i kod sekti, ali kod kultova je istaknutiji taj individualniji pristup, nema čvrsto definiranu doktrinu, otvoreniji je za osobna iskustva i tumačenja. Stark i Bainbridge daju tu trodijelnu podjelu kultova ovisno o stupnju organizacije - audience cults, client cults i cult movements. To zadnji su dosta strukturiraniji, npr. "Moonies" od Sun Myung Moona.

Ovo za judaizam i Židove sve stoji, to znam da su oni praktički jedina abrahamska religija koja nema misionarenja i gdje se religija direktno prenosi rođenjem.

Sad kao što sam rekla, ovo su nekakve sociološke kategorije, ali nekad je teško jednu zajednicu strpati u jednu konkretnu kategoriju.

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:

Ako govorimo o vrstama religijskih organizacija postoje 4 pojma: crkva, sekta, denominacija i kult.

Prvu podjelu koja je bila samo na crkve i sekte dao je Weber, a onda i Troeltsch i kao osnovnu razliku navode to da su crkve velika religijska tijela formalne organizacije, birokratizirana, integrirana u postojeći poredak s uređenom hijerarhijom, dok su sekte ili sljedbe manje skupine vjernika koje su se izdvojile iz matičnih religija zbog različitih neslaganja. One često nemaju tako organiziranu hijerarhiju. Članom crkve se najčešće postaje rođenjem, a sekti se pristupa. Stark i Bainbridge daju skoro istu definiciju sekte - kao skupine koja se formirala kao ogranak matične religije zbog unutarnjeg raskola.

Becker je kasnije dodao još dva tipa - denominaciju i kult. Denominacijom postaje sekta koja je preživjela duže vrijeme i institucionalizirala se. Dakle, nešto što je u početku nastalo kao sekta kasnije se razvije u denominaciju. Kultovi imaju još labaviju strukturu od sekti i često se formiraju oko kakvog karizmatskog vođe. Dvojac što sam ga gore već spomenula, Stark i Bainbridge kultove dijele na 3 skupine (audience cults, client cults i cult movements). Isto tako treba imati na umu da su nekad granice tanke i mutne između tih različitih tipova organizacije. 

Tu sad imaš i nove religijske pokrete koji se također dijele u različite skupine (one koji odbacuju vanjski svijet, one koji mu se prilagođavaju i one koji ga prihvaćaju), a i tu najčešće dolazi do preklapanja među različitim tipovima... ali da sad ne idem u detalje. Čisto kratki osnovni sociološki okvir.

U većini se slažem no neke stvari mi ne sjedaju nekako.
Npr.... "Članom crkve se najčešće postaje rođenjem"... kako? Kada bi to bilo točno, onda ritualne radnje krštenja nemaju smisla. Jedino u judaizmu se članom postaje rođenjem, pogotovo kod ortodoksnih koji ne prihvaćaju obraćenike i navode kako samo židovka rađa židova. Osim toga, u judaizmu ne postoji misionarenje te osobe koje žele konvertirati na judaizam se relativno dugo odbija za razliku od kršćanstva ili islama koje su invanzivne.
Što se tiče kulta i forme oko karizmatskog vođe, takav opis je više za sektu nego za kult (iako može biti kult - kult ličnosti). Sekta ili na hrvatskom slijedba time u potpunosti odgovara formi oko karizmatskog vođe koji ima suverenitet vođenja i kome su svi poslušni čak i do smrti (Jim Jones i Hram ljudi).
Kod kulta se mora uzimati u obzir da postoji "samostalni" ili "individualni" kult, ali i kult unutar neke religije poput kulta Marije u kršćanstvu (kult ličnosti). Osim toga za kultove su vezani i Redovi koji mogu također biti religijski poput franjevaca, isusovaca i inih u kršćanstvu ili pak derviša u islamu itd. koji su formirani kao sustav duhovnog razvoja nerijetko kroz stupnjeve "iskustva".

Cicero navodi "religija nije ništa drugo nego kult Boga/ova".

Što se tiče distinkcije postajanje rođenjem / pristupanjem odnosi se na to da se, kao npr. u katoličkoj crkvi, djecu krsti odmah nakon rođenja i automatski postaju članovima crkve u dobi kada nisu ni blizu u stanju samostalno donijeti tu odluku. To možda jest malo nespretan termin, ali u njegovoj srži je da uključenje u vjeru nije po tvojoj slobodnoj volji nego jer si rođen u obitelji vjernika koji automatski smatra da i ti pripadaš tu, to im se podrazumijeva i prenose tu vjeru na tebe i krste te bez tvog pristanka, za razliku od, primjerice, Jehovinih svjedoka (sad, kod njih je stvar da ih neki sociolozi smatraju sektom, neki denominacijom, kao što sam gore rekla, nekad su granice mutne) kod kojih se djeca ne krste dok samostalno ne donesu tu odluku. Hram ljudi koji si naveo, kao i recimo Grana Davidova su nekakvi ekstremniji primjeri sekti.

-Nemoj misliti da cjepidlačim, ovdje si jako dobro opisala, pogotovo me se dojmila ova ideja čime si obrazložila sve "...u dobi kada nisu ni blizu u stanju samostalno donijeti tu odluku.". No htio sam reći da prođe vrijeme od rođenja do krštenja (to ne rade ipak u samom rodilištu, odmah kako djete izađe iz majke. "Po rođenju" me vuče na to.). Više se slažem sa stilom krštenja kad osoba dođe u doba mogućnosti samoodlučivanja na temelju samosvijestnosti. To rade i u Gnostičkim Crkvama koliko znam.

Vegvísir wrote:
Karizmatski vođa može biti i kod kultova i kod sekti, ali kod kultova je istaknutiji taj individualniji pristup, nema čvrsto definiranu doktrinu, otvoreniji je za osobna iskustva i tumačenja. Stark i Bainbridge daju tu trodijelnu podjelu kultova ovisno o stupnju organizacije - audience cults, client cults i cult movements. To zadnji su dosta strukturiraniji, npr. "Moonies" od Sun Myung Moona.

Ovo za judaizam i Židove sve stoji, to znam da su oni praktički jedina abrahamska religija koja nema misionarenja i gdje se religija direktno prenosi rođenjem.

Sad kao što sam rekla, ovo su nekakve sociološke kategorije, ali nekad je teško jednu zajednicu strpati u jednu konkretnu kategoriju.

  


Da, čak je i "jakim" sociolozima teško napraviti pravu definiciju ali se trude  

Vegvísir wrote:

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:

Ako govorimo o vrstama religijskih organizacija postoje 4 pojma: crkva, sekta, denominacija i kult.

Prvu podjelu koja je bila samo na crkve i sekte dao je Weber, a onda i Troeltsch i kao osnovnu razliku navode to da su crkve velika religijska tijela formalne organizacije, birokratizirana, integrirana u postojeći poredak s uređenom hijerarhijom, dok su sekte ili sljedbe manje skupine vjernika koje su se izdvojile iz matičnih religija zbog različitih neslaganja. One često nemaju tako organiziranu hijerarhiju. Članom crkve se najčešće postaje rođenjem, a sekti se pristupa. Stark i Bainbridge daju skoro istu definiciju sekte - kao skupine koja se formirala kao ogranak matične religije zbog unutarnjeg raskola.

Becker je kasnije dodao još dva tipa - denominaciju i kult. Denominacijom postaje sekta koja je preživjela duže vrijeme i institucionalizirala se. Dakle, nešto što je u početku nastalo kao sekta kasnije se razvije u denominaciju. Kultovi imaju još labaviju strukturu od sekti i često se formiraju oko kakvog karizmatskog vođe. Dvojac što sam ga gore već spomenula, Stark i Bainbridge kultove dijele na 3 skupine (audience cults, client cults i cult movements). Isto tako treba imati na umu da su nekad granice tanke i mutne između tih različitih tipova organizacije. 

Tu sad imaš i nove religijske pokrete koji se također dijele u različite skupine (one koji odbacuju vanjski svijet, one koji mu se prilagođavaju i one koji ga prihvaćaju), a i tu najčešće dolazi do preklapanja među različitim tipovima... ali da sad ne idem u detalje. Čisto kratki osnovni sociološki okvir.

U većini se slažem no neke stvari mi ne sjedaju nekako.
Npr.... "Članom crkve se najčešće postaje rođenjem"... kako? Kada bi to bilo točno, onda ritualne radnje krštenja nemaju smisla. Jedino u judaizmu se članom postaje rođenjem, pogotovo kod ortodoksnih koji ne prihvaćaju obraćenike i navode kako samo židovka rađa židova. Osim toga, u judaizmu ne postoji misionarenje te osobe koje žele konvertirati na judaizam se relativno dugo odbija za razliku od kršćanstva ili islama koje su invanzivne.
Što se tiče kulta i forme oko karizmatskog vođe, takav opis je više za sektu nego za kult (iako može biti kult - kult ličnosti). Sekta ili na hrvatskom slijedba time u potpunosti odgovara formi oko karizmatskog vođe koji ima suverenitet vođenja i kome su svi poslušni čak i do smrti (Jim Jones i Hram ljudi).
Kod kulta se mora uzimati u obzir da postoji "samostalni" ili "individualni" kult, ali i kult unutar neke religije poput kulta Marije u kršćanstvu (kult ličnosti). Osim toga za kultove su vezani i Redovi koji mogu također biti religijski poput franjevaca, isusovaca i inih u kršćanstvu ili pak derviša u islamu itd. koji su formirani kao sustav duhovnog razvoja nerijetko kroz stupnjeve "iskustva".

Cicero navodi "religija nije ništa drugo nego kult Boga/ova".

Što se tiče distinkcije postajanje rođenjem / pristupanjem odnosi se na to da se, kao npr. u katoličkoj crkvi, djecu krsti odmah nakon rođenja i automatski postaju članovima crkve u dobi kada nisu ni blizu u stanju samostalno donijeti tu odluku. To možda jest malo nespretan termin, ali u njegovoj srži je da uključenje u vjeru nije po tvojoj slobodnoj volji nego jer si rođen u obitelji vjernika koji automatski smatra da i ti pripadaš tu, to im se podrazumijeva i prenose tu vjeru na tebe i krste te bez tvog pristanka, za razliku od, primjerice, Jehovinih svjedoka (sad, kod njih je stvar da ih neki sociolozi smatraju sektom, neki denominacijom, kao što sam gore rekla, nekad su granice mutne) kod kojih se djeca ne krste dok samostalno ne donesu tu odluku. Hram ljudi koji si naveo, kao i recimo Grana Davidova su nekakvi ekstremniji primjeri sekti.

-Nemoj misliti da cjepidlačim, ovdje si jako dobro opisala, pogotovo me se dojmila ova ideja čime si obrazložila sve "...u dobi kada nisu ni blizu u stanju samostalno donijeti tu odluku.". No htio sam reći da prođe vrijeme od rođenja do krštenja (to ne rade ipak u samom rodilištu, odmah kako djete izađe iz majke. "Po rođenju" me vuče na to.). Više se slažem sa stilom krštenja kad osoba dođe u doba mogućnosti samoodlučivanja na temelju samosvijestnosti. To rade i u Gnostičkim Crkvama koliko znam.

Vegvísir wrote:
Karizmatski vođa može biti i kod kultova i kod sekti, ali kod kultova je istaknutiji taj individualniji pristup, nema čvrsto definiranu doktrinu, otvoreniji je za osobna iskustva i tumačenja. Stark i Bainbridge daju tu trodijelnu podjelu kultova ovisno o stupnju organizacije - audience cults, client cults i cult movements. To zadnji su dosta strukturiraniji, npr. "Moonies" od Sun Myung Moona.

Ovo za judaizam i Židove sve stoji, to znam da su oni praktički jedina abrahamska religija koja nema misionarenja i gdje se religija direktno prenosi rođenjem.

Sad kao što sam rekla, ovo su nekakve sociološke kategorije, ali nekad je teško jednu zajednicu strpati u jednu konkretnu kategoriju.

  


Da, čak je i "jakim" sociolozima teško napraviti pravu definiciju ali se trude  

Ma ne, nije cjepidlačenje, zato i jest forum tu da se raspravlja. Nekad se može misliti slično, ali zbog upotrijebljenog termina može doći do nesporazuma. Zato se fino pojasni na što se misli i problem riješen. Ili produbljen, ovisno o situaciji.   

A čuj, nije ni nama sociolozima lako.   

Sefirot wrote:
E, upravo zato govorim da često ljudi koriste pojmove čije značenje ne znaju što je smješno. A kad im se kaže da obrazlože pojam onda često polude jer ih se uhvati u neobranom grožđu.....  

Općenito ljudi često ne znaju pravo značenje tih pojmova i pod sektu se trpa sve što se stigne, i to isključivo u negativnom smislu.
Tema je dosta zanimljiva i plodno tlo za raspravu, pogotovo u današnje vrijeme kada su granice među tim kategorijama fluidne i nestabilne. Al' ne može se ući u dublju raspravu ako osnovna terminologija nije razjašnjena.   

Vegvísir wrote:

Ako govorimo o vrstama religijskih organizacija postoje 4 pojma: crkva, sekta, denominacija i kult.

Prvu podjelu koja je bila samo na crkve i sekte dao je Weber, a onda i Troeltsch i kao osnovnu razliku navode to da su crkve velika religijska tijela formalne organizacije, birokratizirana, integrirana u postojeći poredak s uređenom hijerarhijom, dok su sekte ili sljedbe manje skupine vjernika koje su se izdvojile iz matičnih religija zbog različitih neslaganja. One često nemaju tako organiziranu hijerarhiju. Članom crkve se najčešće postaje rođenjem, a sekti se pristupa. Stark i Bainbridge daju skoro istu definiciju sekte - kao skupine koja se formirala kao ogranak matične religije zbog unutarnjeg raskola.

Becker je kasnije dodao još dva tipa - denominaciju i kult. Denominacijom postaje sekta koja je preživjela duže vrijeme i institucionalizirala se. Dakle, nešto što je u početku nastalo kao sekta kasnije se razvije u denominaciju. Kultovi imaju još labaviju strukturu od sekti i često se formiraju oko kakvog karizmatskog vođe. Dvojac što sam ga gore već spomenula, Stark i Bainbridge kultove dijele na 3 skupine (audience cults, client cults i cult movements). Isto tako treba imati na umu da su nekad granice tanke i mutne između tih različitih tipova organizacije. 

Tu sad imaš i nove religijske pokrete koji se također dijele u različite skupine (one koji odbacuju vanjski svijet, one koji mu se prilagođavaju i one koji ga prihvaćaju), a i tu najčešće dolazi do preklapanja među različitim tipovima... ali da sad ne idem u detalje. Čisto kratki osnovni sociološki okvir.

Vegvísir wrote:

Sefirot wrote:
E, upravo zato govorim da često ljudi koriste pojmove čije značenje ne znaju što je smješno. A kad im se kaže da obrazlože pojam onda često polude jer ih se uhvati u neobranom grožđu.....  

Općenito ljudi često ne znaju pravo značenje tih pojmova i pod sektu se trpa sve što se stigne, i to isključivo u negativnom smislu.
Tema je dosta zanimljiva i plodno tlo za raspravu, pogotovo u današnje vrijeme kada su granice među tim kategorijama fluidne i nestabilne. Al' ne može se ući u dublju raspravu ako osnovna terminologija nije razjašnjena.   

Patriot_1 wrote:

Vegvísir wrote:

Sefirot wrote:
E, upravo zato govorim da često ljudi koriste pojmove čije značenje ne znaju što je smješno. A kad im se kaže da obrazlože pojam onda često polude jer ih se uhvati u neobranom grožđu.....  

Općenito ljudi često ne znaju pravo značenje tih pojmova i pod sektu se trpa sve što se stigne, i to isključivo u negativnom smislu.
Tema je dosta zanimljiva i plodno tlo za raspravu, pogotovo u današnje vrijeme kada su granice među tim kategorijama fluidne i nestabilne. Al' ne može se ući u dublju raspravu ako osnovna terminologija nije razjašnjena.   

To ti dođe kao,,,"On je peder" a čovjek samo ima tanki glasić i lip je ka cura! 
Tako i vjernika,kršćanina,,u narodu(uglavnom neukom,,a to je većina)proglaše sektašom jer ,,,"budala" ne drži do Pape kao nekog "nadnaravnog" i ne moli se svecima,pe je sektaš!A ako nas kršćane Evanđelje definira,,tu stojimo ili padamo,onda se niti molitva i klanjanje svecima ili Papi nemože smatrati  evanđeoskim!Toga u Evanđeljima nema!Prije bi se moglo reć da je to u neskladu sa Evanđeljem!

piramida4 wrote:SEKTA – SLJEDBA
 
 
Wikipedija
 
Sekta ili sljedba je svaka religiozna grupa koja ima vlastiti i svojstveni pogled na svijet, što proizlazi iz naučavanja jedne od glavnih religija svijeta, ali nije s njime identičan.
 
Izraz sekta (u teologiji) označava grupe koje su nastale odvajanjem od većinske religije. Takve grupe obično drugačije tumače glavne tvrdnje religije iz koje su proizašle.
 
DJELA APOSTOLSKA 5,17       
Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše - SLJEDBA saducejska.
 
Gornje pokazuje da je već prije dolaska našeg Gospodina Isusa Krista,
postojala podvojenost u sljedbama.
 
Isus je bio sektaš za Židove.
Kršćani su bili sekta za Židove.
Obraćeni pogani su bili sekta za Krščanske Židove.
Katolici i Pravoslavci su bili sekta za prve Kršćane.
Protestanti su sekta za Katolike i Pravoslavce.
Jehovini Svedoci su sekta za Protestante.
Adventisti su sekta za sve gornje.
 
I tako u nedogled.
Svi smo mi sekta za one prije nas.
Zato ne gledaj ružno i ne govori pogrdno za sekte.
I ti si sektaš.
 
Svatko ima svoje – drugačije mišljenje od druge sekte.
Svaka sekta misli da je ona u pravu.
A najgore je to što svi imaju samo jednu Bibliju.
 
Ali Bog upozorava na to:
 
1.IVANOVA 4:1
Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet.
 
2.PETROVA 3:16,17
Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast. Vi dakle, ljubljeni pošto ste upozoreni, čuvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti.
 
Da li sve provjeravaš u Bibliji?

Ili provjeravaš kod učitelja?

Sefirot wrote:

Pretpostavit ću da si ovo pisao patriotu...

Slap wrote:

Sefirot wrote:

Pretpostavit ću da si ovo pisao patriotu...

Piramida4 nije rezervni patriotov nick...