Konačno:Tomislav Nikolić kazneno prijavljen za ratni zločin u Hrvatskoj!

Starhemberg wrote:

Regoč wrote:

Starhemberg wrote:

Regoč wrote:
NDH bila je raj po mjerilima današnjih "antifašistah", prava multikulti utopija.

Aha.

Kako nije? Razne vjere (katolici, muslimani, pravoslavci, protestanti, židovi, ateisti), različite političke opcije (komunisti, fašisti, demokrati), različiti civilizacijski utjecaji (katolička središnja Europa, katoličko Sredozemlje, pravoslavni Balkan, islamski Orijent)... Milina!

I opet, aha.

Pa što nije točno? Zar nije postojalo sve što sam naveo?

Jernej Kopitar
Jernej Kopitar (Repnje kod Vodica, 21. kolovoza 1780. – Beč, 11. kolovoza 1844.), slovenski jezikoslovac.
Bio je ravnatelj bečke dvorske knjižnice i cenzor slavenskih i novogrčkih knjiga. Radio je na stvaranju zajedničkog književnog jezika Slovenaca, a pomogao je i projektu Vuka Karadžića za oblikovanje srpskog književnog jezika temeljenog na narodnom štokavskom govoru. Sa ovom reformom srpskog jezika, Jernej Kopitar je uspio slomiti kulturnu te pravoslavnu sponu između Srba i Rusije, i time ih vezati za Hrvate i za Habsburšku monarhiju

https://hr.wikipedia.org/wiki/Jernej_Kopitar

Regoč wrote:

dzango wrote:

Regoč wrote:

dzango wrote:Jeste razlika. Vuk Karadžić vam je darovao jezik a prevodila su ga braća Grim. Za ovog drugog niko ne zna ko je.

Informiraj se malo o razvoju hrvatskoga jezika, oblikovao se davno prije Vuka. Braća Grimm prevodila su ga tešku balkansku egzotiku, kao nešto gotovo azijsko. Hrvati nisu bili rubni da bi ih se doživjelo kao nešto novo i neotkriveno.

Uobličio se sa pojavom Vuka Karadžića. A Hrvati su i tada bili neinteresantni kao i danas.

Ne lupaj gluposti, majke ti. Pročitaj Relkovića i usporedi s današnjim hrvatskim standardom. Pa probaj pročitati išta prije Vuka i usporedi s današnjim srbskim standardom. Sve ti je jasno: hrvatski se jezik mirno i polako oblikovao stoljećima do svoje današnje norme. Srbski ima prekid i to gotovo do nerazumljivosti. A interes je stvar mode.

Vukovu sliku na zidove da stavite umesto Pavelića i Tuđmana. Umesto što ismevate njegovu fotografiju kao imbecili. Iz velikih vas je govna izvadio.

dzango wrote:

RayMabus wrote:

dzango wrote:

Regoč wrote:

dzango wrote:Jeste razlika. Vuk Karadžić vam je darovao jezik a prevodila su ga braća Grim. Za ovog drugog niko ne zna ko je.

Informiraj se malo o razvoju hrvatskoga jezika, oblikovao se davno prije Vuka. Braća Grimm prevodila su ga tešku balkansku egzotiku, kao nešto gotovo azijsko. Hrvati nisu bili rubni da bi ih se doživjelo kao nešto novo i neotkriveno.

Uobličio se sa pojavom Vuka Karadžića. A Hrvati su i tada bili neinteresantni kao i danas.

Pa nakon šta ste bili 500 godina pod Turcima normalno da smo vam mi koji nismo morali pomoć da obnovite jezik predaka.

Koji vi? Vama je Vuk dao jezik. Isti onaj kojeg onaj ismeva.

Nama Vuk nije ništa dao, mi imamo višestoljetni jezični kontinuitet, vi imate prekid. A Vuk je od nas uzimao te, kao i svaki Srbin, ukradeno predstavljao svojim.

Jernej Kopitar
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
[th]Rođenje[/th][th]Smrt[/th][th]Polje[/th]

Jernej Kopitar

21. august 1780. Repnje (današnja Slovenija)

11. august 1844. (dob: 63) Beč, Austrijsko Carstvo

lingvistika slavistika

Jernej Kopitar (rođen 21.8.1780. u Repnju, umro 11.8.1844. u Beču) je bio slovenački lingvista.
1808. godine objavio je prvu slovenačku gramatiku, Grammatik der slavischen Sprache in Krain, Karnten und Steyemark. Bio je najznačajniji saradnik Vuka Karadžića u radu na srpskom književnom jeziku.
Bio je član bečke dvorske biblioteke i cenzor slovenskih i novogrčkih knjiga. Radio je na stvaranju zajedničkog književnog jezika Slovenaca, a pomogao je i projektu Vuka Karadžića u oblikovanju srpskog književnog jezika temeljenog na narodnom govoru. Naime, Jernej Kopitar je preveo (istolkovao) reči na nemački i latinski jezik. Kada je Vuk Karadžić došao u Beč 1813. nakon Prvog srpskog ustanka, napisao je knjigu o propasti tog ustanka. Zamolio je Jerneja, kao cenzora slovenskih knjiga u Beču da mu je objavi. Jernej to nije učinio ali se zainteresovao za rad Vuka Karadžića, pa mu je već naredne godine objavio

• „Pismenicu serbskoga jezika po govoru prostoga naroda napisanu“ kao i
  
• „Malu prosto-narodnju slavenoserbsku pjesnaricu“.
  

Do kraja Kopitarevog života, među njima je vladalo izuzetno prijateljstvo i borba za narodni srpski jezik kao zvaničan u Srbiji.
Kao Vukov saradnik Jernej ga je savjetovao:

1. da objavi prvu gramatiku srpskog jezika
   
2. da prikuplja a zatim objavi narodne umotvorine
   
3. da prikuplja reči narodnog govora kako bi izdao Prvi srpski rečnik
   

zare i goci bog te jebo

RayMabus wrote:

dzango wrote:

RayMabus wrote:

dzango wrote:

Regoč wrote:

dzango wrote:Jeste razlika. Vuk Karadžić vam je darovao jezik a prevodila su ga braća Grim. Za ovog drugog niko ne zna ko je.

Informiraj se malo o razvoju hrvatskoga jezika, oblikovao se davno prije Vuka. Braća Grimm prevodila su ga tešku balkansku egzotiku, kao nešto gotovo azijsko. Hrvati nisu bili rubni da bi ih se doživjelo kao nešto novo i neotkriveno.

Uobličio se sa pojavom Vuka Karadžića. A Hrvati su i tada bili neinteresantni kao i danas.

Pa nakon šta ste bili 500 godina pod Turcima normalno da smo vam mi koji nismo morali pomoć da obnovite jezik predaka.

Koji vi? Vama je Vuk dao jezik. Isti onaj kojeg onaj ismeva.

KOnju nepismeni :

U Beču upoznaje Jerneja Kopitara koji mu dalje pomaže u ostvarenju planova. Započeo je svoj rad na reformi srpskoga jezika i pravopisa i uvođenju narodnog jezika u književnost. Slavno pravilo V. S. Karadžića »Piši kako govoriš«, imali su Hrvati prije Karadžića,^[5] a Karadžić ga je jednostavno izvadio iz djela Nijemca Johanna Adelunga, Vollstandige Anweisung zur deutschen Orthographie; koje glasi Schreib wie du sprichst (Piši kako govoriš). Sve biografije o Karadžiću ističu velik utjecaj Kopitara na njegov rad. U početnim koracima Karadžića Kopitar je bio glavni pokretač. Općenito je potvrđena misao, da nije bilo Kopitara, nikada ne bi bilo Karadžića, ni njegovih zasluga za srpski jezik.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Vuk_Karad%C5%BEi%C4%87

Po Vuku pišeš sve što si na ovom forumu napisao. Dole glavu marvo kada o Vuku govoriš.

dzango wrote:

Regoč wrote:

dzango wrote:

Regoč wrote:

dzango wrote:Jeste razlika. Vuk Karadžić vam je darovao jezik a prevodila su ga braća Grim. Za ovog drugog niko ne zna ko je.

Informiraj se malo o razvoju hrvatskoga jezika, oblikovao se davno prije Vuka. Braća Grimm prevodila su ga tešku balkansku egzotiku, kao nešto gotovo azijsko. Hrvati nisu bili rubni da bi ih se doživjelo kao nešto novo i neotkriveno.

Uobličio se sa pojavom Vuka Karadžića. A Hrvati su i tada bili neinteresantni kao i danas.

Ne lupaj gluposti, majke ti. Pročitaj Relkovića i usporedi s današnjim hrvatskim standardom. Pa probaj pročitati išta prije Vuka i usporedi s današnjim srbskim standardom. Sve ti je jasno: hrvatski se jezik mirno i polako oblikovao stoljećima do svoje današnje norme. Srbski ima prekid i to gotovo do nerazumljivosti. A interes je stvar mode.

Vukovu sliku na zidove da stavite umesto Pavelića i Tuđmana. Umesto što ismevate njegovu fotografiju kao imbecili. Iz velikih vas je govna izvadio.

Ni iz čega. Jezik smo imali i prije njega.

Stanojko wrote:

Regoč wrote:

Stanojko wrote:

Regoč wrote:

dzango wrote:Jeste razlika. Vuk Karadžić vam je darovao jezik a prevodila su ga braća Grim. Za ovog drugog niko ne zna ko je.

Informiraj se malo o razvoju hrvatskoga jezika, oblikovao se davno prije Vuka. Braća Grimm prevodila su ga tešku balkansku egzotiku, kao nešto gotovo azijsko. Hrvati nisu bili rubni da bi ih se doživjelo kao nešto novo i neotkriveno.

УНЕСКО је тело Уједињених нација које брине о светској културној баштини. Под његовом заштитом су старе грађевине, стари рукописи, књиге, религиозни објекти, музика и друга културна добра свих народа. Посебна брига води се о очувању свих језика света – чак и оних којима говори још једва неколико десетина људи. Сваки језик је цивилизацијско благо и својеврсан археолошки локалитет, у којем се могу наћи поруке искона и декодирати садржаји живљења најстаријих људских заједница.

Херодот је записао да је и грчки језик новијег датума, ако се упоређује са језицима балканских староседелаца, из којих су Грци позајмљивали речи за свој будући језик, који ће, касније, изузетно задужити Цивилизацију).

Не треба сумњати да би се посленици науке у овом телу Уједињених нација беспоговорно прихватили овог задужења – само кад би знали да хрватски језик постоји и да је угрожен. Нажалост, хрватски није на списку ни угрожених ни неугрожених језика. На УНЕСКО-овом списку њега нема.

Propust koji će se ispraviti, ako je to uopće točno što se tvrdi u tekstu.

Hahahaaha...Hoce, nema da omane... Usput nek ubace i "crnogorski", "bosnjacki"... Danas sve moze. Kad svaki kurac ima "drzavu" sto ne i jezik... :)

cica preglanco ti cizme sad se mos ko u ogledalo gledat i pitat 'ko ej najlepsi na ovom svetu ti ili nato'

Politically, Kopitar was a supporter of Austroslavism, a doctrine aimed at the unity of Slavic peoples within the Austrian Empire. He was also a staunch conservative, and supporter of the Metternich regime, with a paternalistic approach to the peasant culture. On the other side, Čop and Prešeren emphasized on the cultivation of the Slovene language as the means for the emergence of a lay Slovene intelligentsia that would foster and develop a specific Slovene identity within the framework of Slavic solidarity. After the Alphabet War in the 1830s, Kopitar's political and cultural influence in his native Slovene Lands diminished significantly. At the same time, however, he gained influence among other South Slavic intelligentsia, especially the Serbian one. He influenced Vuk Stefanović Karadžić in forming a new standard for the Serbian literary language based on common use.

https://en.wikipedia.org/wiki/Jernej_Kopitar

dzango wrote:

RayMabus wrote:

dzango wrote:

RayMabus wrote:

dzango wrote:

Regoč wrote:

dzango wrote:Jeste razlika. Vuk Karadžić vam je darovao jezik a prevodila su ga braća Grim. Za ovog drugog niko ne zna ko je.

Informiraj se malo o razvoju hrvatskoga jezika, oblikovao se davno prije Vuka. Braća Grimm prevodila su ga tešku balkansku egzotiku, kao nešto gotovo azijsko. Hrvati nisu bili rubni da bi ih se doživjelo kao nešto novo i neotkriveno.

Uobličio se sa pojavom Vuka Karadžića. A Hrvati su i tada bili neinteresantni kao i danas.

Pa nakon šta ste bili 500 godina pod Turcima normalno da smo vam mi koji nismo morali pomoć da obnovite jezik predaka.

Koji vi? Vama je Vuk dao jezik. Isti onaj kojeg onaj ismeva.

KOnju nepismeni :

U Beču upoznaje Jerneja Kopitara koji mu dalje pomaže u ostvarenju planova. Započeo je svoj rad na reformi srpskoga jezika i pravopisa i uvođenju narodnog jezika u književnost. Slavno pravilo V. S. Karadžića »Piši kako govoriš«, imali su Hrvati prije Karadžića,^[5] a Karadžić ga je jednostavno izvadio iz djela Nijemca Johanna Adelunga, Vollstandige Anweisung zur deutschen Orthographie; koje glasi Schreib wie du sprichst (Piši kako govoriš). Sve biografije o Karadžiću ističu velik utjecaj Kopitara na njegov rad. U početnim koracima Karadžića Kopitar je bio glavni pokretač. Općenito je potvrđena misao, da nije bilo Kopitara, nikada ne bi bilo Karadžića, ni njegovih zasluga za srpski jezik.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Vuk_Karad%C5%BEi%C4%87

Po Vuku pišeš sve što si na ovom forumu napisao. Dole glavu marvo kada o Vuku govoriš.

Ne, odakle ti da pišem ja ili bilo tko po Vuku?

Austroslavizam

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Narodi Austro-Ugarske (William R. Shepherd, 1911.)
Austroslavizam označava političku koncepciju rješenja slavenskog problema u Austrijskoj, odnosno Austro-Ugarskoj Monarhiji. Austroslavizam je bio posebno raširen među češkim liberalima 19. stoljeća. Prvi ga je predložio Karel Havlíček Borovský 1846. g. kao protutežu panslavizmu. Kasnije ga je češki političar František Palacký razvio u koherentan politički program. Austroslavizam su djelomično podržali i drugi slavenski narodi u Austrijskom Carstvu. Jedan od prijedloga teritorijalnog preustroja Austrto-Ugarske bio je i onaj Aurela Popovicia, koji je predlagao federalizaciju države pod nazivom Ujedinjene Države Velike Austrije.

Program

Austroslavizam je zamišljao suradnju slavenskih naroda srednje Europe u okviru Habsburške Monarhije, koja je tada bila pod dominacijom njemačkih elita. Palacký je predlagao federaciju osam nacionalnih regija s istaknutom samoupravom. Nakon poraza češke revolucije u Pragu u lipnju 1848., program je izgubio na značaju. Slovenac Jernej Kopitar (1780-1844) okupio je početkom 19. stoljeća brojne slaviste i djelovao kao suosnivač slavistike unutar Habsburške Monarhije u smislu kulturnog nacionalizma.
Kao politički koncept austroslavizam je ustrajao sve do raspada Austro-Ugarske 1918.

dzango wrote:

RayMabus wrote:

dzango wrote:

RayMabus wrote:

dzango wrote:

Regoč wrote:

dzango wrote:Jeste razlika. Vuk Karadžić vam je darovao jezik a prevodila su ga braća Grim. Za ovog drugog niko ne zna ko je.

Informiraj se malo o razvoju hrvatskoga jezika, oblikovao se davno prije Vuka. Braća Grimm prevodila su ga tešku balkansku egzotiku, kao nešto gotovo azijsko. Hrvati nisu bili rubni da bi ih se doživjelo kao nešto novo i neotkriveno.

Uobličio se sa pojavom Vuka Karadžića. A Hrvati su i tada bili neinteresantni kao i danas.

Pa nakon šta ste bili 500 godina pod Turcima normalno da smo vam mi koji nismo morali pomoć da obnovite jezik predaka.

Koji vi? Vama je Vuk dao jezik. Isti onaj kojeg onaj ismeva.

KOnju nepismeni :

U Beču upoznaje Jerneja Kopitara koji mu dalje pomaže u ostvarenju planova. Započeo je svoj rad na reformi srpskoga jezika i pravopisa i uvođenju narodnog jezika u književnost. Slavno pravilo V. S. Karadžića »Piši kako govoriš«, imali su Hrvati prije Karadžića,^[5] a Karadžić ga je jednostavno izvadio iz djela Nijemca Johanna Adelunga, Vollstandige Anweisung zur deutschen Orthographie; koje glasi Schreib wie du sprichst (Piši kako govoriš). Sve biografije o Karadžiću ističu velik utjecaj Kopitara na njegov rad. U početnim koracima Karadžića Kopitar je bio glavni pokretač. Općenito je potvrđena misao, da nije bilo Kopitara, nikada ne bi bilo Karadžića, ni njegovih zasluga za srpski jezik.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Vuk_Karad%C5%BEi%C4%87

Po Vuku pišeš sve što si na ovom forumu napisao. Dole glavu marvo kada o Vuku govoriš.

glavu dole preda mnom

SACUVAJMO HRVATSKI JEZIK!!!



Hrvatska država ubija hrvatski jezik
Odbacivanje maternjeg jezika u Hrvatskoj i preuzimanje za službenu upotrebu jezika drugog naroda je svojevrsan fenomen u svetu. Takvog primera više nema. Tamo gde su kolonijalne sile ugrozile jezike domorodac, čini se sve da se ti jezici očuvaju i uvedu u službenu upotrebu. U Hrvatskoj je potpuno drukčije. Država čini sve da hrvatski jezik iščezne – da odumre, kako bi se to reklo marksistički. On se ne predaje ni u obdaništima, ni u osnovnim, ni u srednjim školama, ni na univerzitetima. Na njemu se ne stvaraju ni naučna, ni umetnička dela. Ne štampaju se ni knjige na hrvatskom, niti se on koristi na računarima.
Da bi se država narugala samrtniku na odru, u Hrvatskoj se hrvatski jezik koristi još jedino u humorističkim delima – zaista, crni humor. Toliko malo hrvatskog jezika mogu (još) da razumeju Hrvati iz Hrvatske, a vrlo teško (i toliko) Srbi prevedeni u Hrvate.
 
UNESKO nije registrovao postojanje hrvatskog jezika
UNESKO je telo Ujedinjenih nacija koje brine o svetskoj kulturnoj baštini. Pod njegovom zaštitom su stare građevine, stari rukopisi, knjige, religiozni objekti, muzika i druga kulturna dobra svih naroda. Posebna briga vodi se o očuvanju svih jezika sveta – čak i onih kojima govori još jedva nekoliko desetina ljudi. Svaki jezik je civilizacijsko blago i svojevrsan arheološki lokalitet, u kojem se mogu naći poruke iskona i dekodirati sadržaji življenja najstarijih ljudskih zajednica.
Hrvatski je u grupi najstarijih jezika Evrope, jer je u porodici slovenskih jezika. (Zapadnoevropski jezici su mlađi – nastali iz latinskog, po državnoj volji kolonijalne Rimske Imperije. Herodot je zapisao da je i grčki jezik novijeg datuma, ako se upoređuje sa jezicima balkanskih starosedelaca, iz kojih su Grci pozajmljivali reči za svoj budući jezik, koji će, kasnije, izuzetno zadužiti Civilizaciju).
Hrvatski, kao stari jezik, morao bi da se nađe na listi jezika koji su ugroženi i UNESKO bi, na osnovu svog radnog programa, morao da preduzme sve da ga sačuva od izumiranja. Ne treba sumnjati da bi se poslenici nauke u ovom telu Ujedinjenih nacija bespogovorno prihvatili ovog zaduženja – samo kad bi znali da hrvatski jezik postoji i da je ugrožen. Nažalost, hrvatski nije na spisku ni ugroženih ni neugroženih jezika. Na UNESKO-ovom spisku njega nema. Pod njegovim imenom je samo srpski jezik. A hrvatski je jedino na samrtničkom odru – i hrvatska država rado očekuje njegovu smrt. Hrvati neće pozvati hitnu pomoć za njegovo spasavanje, iako za tako nešto još nije kasno. Boje se da bi prezdraveli Zagorac bio velika smetnja teritorijalnom integritetu države. Možda će poziv za spas hrvatskog jezika uputiti Srbi. Ionako su, bez obzira na gorka iskustva, uvek bili jedini narod koji je prijateljski pružao ruku Hrvatima. Drugog takvog naroda, u svom okruženju, Hrvati nemaju – ni danas.
 
O povjesti srpskog ili hrvatskog jezika
Hrvatski linvisti se neće složiti ni s jednom činjenicom u ovom tekstu. Mnogo su mastila potrošili da bi dokazali da su Srbi prisvojili “hrvatski književni jezik” i mnogo su ljuti na Vuka Stefanovića Karadžića što je došao u “hrvatsku” Hercegovinu i iz nje odneo “najčistiji hrvatski govorni jezik” – 1817. Ako bismo bili malo strpljiviji (ne dokazujući da je Hercegovina srpska pokrajina – u svakom smislu), mogli bismo hrvatske učenjake zamoliti da nam objasne kako je, onda, Dositej Obradović (1790), pre Vuka Karadžića, mogao da obilazi krajeve zapadno od Drine i da tamo (pa i u Severnoj Dalmaciji) podučava decu na srpskom jeziku. On je rođen u Banatu (u Srbiji) i nikako nije mogao iz njega poneti hrvatski jezik. Prilikom svog boravka u Trstu, opet je bio među Srbima i ti Srbi su čitali njegova dela – pisana na srpskom jeziku. U oslobođenoj Srbiji, Dositej Obradović će biti prvi ministar prosvete – 1811.
Za to vreme, u Zagrebu se govorilo nemačkim ili mađarskim, a u okolini Zagreba hrvatskim – zagorskim, iliti kajkavskim. A to je jezik, rekli smo, koji se od srpskog razlikuje više nego što se, recimo, razlikuje bugarski od srpskog.
Bilo bi dobro da nam hrvatski učenjaci odgovore i na pitanje šta je bilo sa srpskim jezikom, ako uzmemo da je Vuk Karadžić (iz nekog razloga) prisvojio hrvatski jezik za službenu upotrebu u srpskim državama. Onda bi oni morali da identifikuju taj srpski jezik, kojeg Vuk Karadžić nije hteo da koristi za srpski književni jezik. Ali, ni tada ni danas, nema tragova tog “odbačenog srpskog jezika”. Nema drugog, osim Vukovog jezika – ni u Dalmaciji, ni u Crnoj Gori, ni u Dubrovniku, ni u Lici, ni na Kordunu, ni na Žumberku, ni na Baniji, ni u Sremu, ni u Slavoniji, ni u Baranji, ni u Hercegovini, ni u Bosni, ni u Šumadiji, ni u Vojvodini, ni u Raškoj, ni u Mađarskoj, ni u Rumuniji – među tamošnjim Srbima.
A ako iz ovog ugla pogledamo hrvatski jezik, zaključićemo da je slika drukčija. Hrvati su uzeli srpski narodni jezik za službeni jezik hrvatske države, ali je lako identifikovati odbačeni hrvatski jezik. Njime govore Hrvati, rasprostranjeni od Zagreba do slovenačke i mađarske granice i tamo do Virovitice, odakle se prostire Mala Vlaška ili Mala Srbije, gde više nema Srba, jer su prognani – 1991-1995.
U vreme dok su Hrvati govorili jedino svojim maternjim jezikom, lingvistima nije padalo na pamet da taj jezik poistovećuju sa srpskim, niti su se mogli navesti na zaključak da su srpski i hrvatski dijalekti nekog zajedničkog južnoslovenskog jezika, kako će se to falsifikovati posle smrti Vuka Karadžića. U vreme kad će hrvatski intelektualci prisvojiti (opet prisvajanje) ilirsko ime za svoje nacionalno obeležje (u Austriji su samo Srbe zvali Ilirima), francuski lingvista Ami Bue, svom delu „La Turquie d’Europe", II tom, Paris, 1840, piše:
“Srpski jezik je bogat, lakonski, energičan i harmoničan: on podjednako dobro pistaje i muškom i ženskom polu i upotrebljava se isto tako srećno za opevanje ljubavnih nežnosti, kao i velikih i krvavih podviga Boga Marsa…. Srbi poseduju mnogo mnogo lepe poezije i samo to bi trebalo da nas obaveže da učimo njihov jezik… Poznati suradovi izvesnih filologa da pronađu potpuno zajedničke korene grčkog i srpskog jezika… Hrvati, s obzirom na siromaštvo svoje literature i na neredovnost svog jezika, nisu uspeli da stvore posebnu literaturu, već su bili prisiljeni da se približe Srbima i da se služe njihovim jezikom, na takav način da su spali na to da im predlože da se s njima ujedine pod banalnim nazivom Ilirstva. Međutim, Srbi su odbacili ovaj podmukli predlog, čiji je cilj iščezavanje srpske nacionalnosti…”
Nema šta, ovaj učeni Francuz je proročki napisao da će Hrvati, prisvajanjem srpskog jezika, poraditi na iščezavanju srpskog naroda – ne samo njegovim fizičkim istrebljenjem, o tome ne govorimo u ovom zapisu. To iščezavanje vidimo i na hercegovačkom području, za koje Hrvati misle da hrvatskog -–zbog katolika Hercegovaca. U prošlom veku, katolički sveštenici u Hercegovini su znali da su Srbi. Jedan od njih, don Ivo Rajič, skupljao je srpske narodne pjesme, ali se iznenadio kad ih je Matica hrvatska objavila kao “hrvatske narodne pjesme”. Sveštenik Rajič je poslao Matici Hrvatskoj protestno pismo:
"Na znanje Matici hrvatskoj, iz Hercegovine, Trebinja, u juliju 1896. Kad sam ja potpisani bio godine 1884. gimnazijalac u Dubrovačkom sjemeništu, imao sam profesora Srpskog jezika (u školi se zvao srpsko-hrvatski) dum Balda Glavića, sada, čini mi se, paroha na Šipanu. Mene je velečasni dum Baldo Glavić svjetovao, e bi bilo lijepo da pokupim u Hercegovini nekolko narodnijeh pjesama, što se uz gusle kite – pa da te pjesme dum Baldu donesem, jer da on ima još takovijeh pjesama, što je, i on isti, sabrao iz naroda. Ja sam se bio dozvao svome profesoru i, preko praznika školske godine, u svom rodnom mjestu, u Dračevu, iskupo lijepih Srpskijeh pjesama. To sam predao dum Baldu Glaviću, došavši u Dubrovnik, početkom školske godine, a to je bilo 1884.
Izjavljujem kako meni dum Glavić Baldo nije kazao nikada kako će se te pjesme zvati “hrvacke" – jer, da bi ja to znao, ne bih ih, doista, dao da se tako nazivaju… a jesu li to Srpske narodne pjesme, mogao bi se svak uvidijeti, samo kad bi iste proštio…"
Ovaj katolički sveštenik, jasno je, Hercegovce – i katolike i pravoslavne vidi kao Srbe.
O srpskom jeziku Dubrovnika i Hercegovine, pisao je i hrvatski istoričar Natko Nodilo, jedan od retkih hrvatskih intelektualaca koji svoje naučno delo nije stavio u službu velikih sila. Nije srpsku kulturu krao i pripisivao je hrvatskom nasleđu. Svoju doslednost istini, dokazao je i u svom delu: Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1883, sveska 65, strane od 92. do 128), gde je o jeziku u Dubrovniku napisao:
"U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo – kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik”.
Hrvatska država pokušava sve da svoj službeni jezik promoviše kao jezik koji se razlikuje od službenog jezika u srpskim državama. Počela je borba i na katedrama filoloških fakulteta u svetu. Hrvati se trude da se umesto srpsko-hrvatskog izučava hrvatski jezik i rado bi prihvatili da se tamo predaje i srpski jezik. No, teško je podmititi ljude verne nauci. Oni znaju da je jezik kojim se govori u Beogradu i Zagrebu jedan, isti. U objašnjenju toga, najjasniji je bio Per Jakobson, lingvista iz Danske. U intervjuu “Politici”, 13. januara 2000, rekao je, između ostalog:
“Jednog dana će, možda, moći da se govori o srpskom i hrvatskom jeziku, ali to je još mnogo daleko. To zavisi od toga koliko će kajkavski dijalekat da utiče na hrvatski standardni jezik”.
Profesor Jakobson nas vraća na početak priče. Treba mu verovati da hrvatskog jezika u službenoj upotrebi neće biti, ako se ne bude koristio kajkavski jezik.
Ovaj kojim sada govore u Hrvatskoj je srpski jezik. A to je ono radi čega smo i počeli ovu raspravu – hrvatski treba sačuvati, da ne bi delio sudbinu oko 6000 svetskih jezika, koji su, po svemu sudeći, osuđeni na umiranje. Hrvatski ne mora da bude u takvoj grupi – i radi kulturnog nasleđa i radi oko milionipo ljudi, koji još uvek, bar u okviru porodice, govore njime.

Starhemberg wrote:

Regoč wrote:

Starhemberg wrote:

Regoč wrote:

Starhemberg wrote:

Regoč wrote:
NDH bila je raj po mjerilima današnjih "antifašistah", prava multikulti utopija.

Aha.

Kako nije? Razne vjere (katolici, muslimani, pravoslavci, protestanti, židovi, ateisti), različite političke opcije (komunisti, fašisti, demokrati), različiti civilizacijski utjecaji (katolička središnja Europa, katoličko Sredozemlje, pravoslavni Balkan, islamski Orijent)... Milina!

I opet, aha.

Pa što nije točno? Zar nije postojalo sve što sam naveo?

Postojalo je i ono što nisi naveo, no nije tema...

Postojao je. Bilo je i Romah, zaboravio sam ih, omaška, nenamjerna.

Ključ. Bolje nego da banova bude.