Krešimir Milanović moli: 'Oprostite nam 15 milijuna kuna duga!'

Modestus banci duguje 32,7 milijuna kuna, a ostalim vjerovnicima 8,3 milijuna kuna
Procesom restrukturiranja Modestusa d.o.o. želi se trajno uspostaviti likvidnost i financijska stabilnost društva, odnosno smanjiti kratkoročne obveze za iznos od najmanje 15 milijuna kuna - navodi jedan od dvojice direktora tvrtke Krešimir Milanović, brat bivšeg premijera Zorana Milanovića, u dokumentu naslovljenom “Plan financijskog i operativnog restrukturiranja - MODESTUS d.o.o.”, priloženom uz ostalu dokumentaciju pri Financijskoj agenciji.

VEZANE VIJESTI

Vijesti

• BRAT PREMIJERA POD OVRHOM! ‘Dežurni sam krivac samo zato što mi je Zoran brat. Čekam da mu istekne mandat...’
  
• TAJNI SVIJET PREMIJEROVA BRATA ‘Naš Krešo nije loš, ali nekad voli popiti i ulaziti u čudne poslove’
  

Postupak predstečajne nagodbe pokrenut je u jednoj od tvrtki povezanih s Milanovićevim bratom krajem prošle godine zbog dugova koji su u srpnju 2015. godine iznosili, kako direktori navode u dokumentu: 38,8 milijuna kuna, a većina duga odnosila se na kredit iz 2007. godine podignut kod LHB Internationale Handelsbank AG za koji je pod hipotekom svojedobno bio i stan roditelja bivšeg premijera Zorana Milanovića. Banka je pak u postupku nagodbe prijavila potraživanje spram tvrtke Modestus d.o.o. navodeći da na dan otvaranja predstečajne nagodbe dug samo spram njih s kamatama iznosi 4,2 milijuna eura, odnosno 32,7 milijuna kuna.
Riječ je naime o kreditu koji je proteklih godina plijenio pažnju medija jer je od 2007. do 2009. godine pod zalogom zbog tog kredita bio i stan roditelja bivšeg premijera, Stipe i Đurđice Milanović, što je sad vidljivo i iz samog ugovora o kreditu.

Kamata od 7,628 posto

Afere s poslovima mlađeg brata bivšeg premijera Zorana Milanovića pratile su cijeli mandat, no tek s pokretanjem predstečajne nagodbe krajem prošle godine dokumenti iz tog posla postali su javno dostupni. Pokušali smo doći do Kreše Milanovića, ali nije se odazvao. Iz tih dokumenata je vidljivo da je taj kredit bio namjenski, podignut 2007. godine na rok od dvije godine, i to “isključivo u svrhu kupnje navedene nekretnine” u Dubrovniku. U ugovoru je definirano da je “kamatna stopa vezana za 12-mjesečni EURIBOR s dodatkom marže od tri posto godišnje i u trenutku podizanja kredita iznosila je 7,628 posto”. Ugovor o kreditu ima i devet aneksa od kojih je posljednji sastavljen u svibnju 2012. godine. Prve dvije godine kredita založno pravo bilo je upisano na dva stana: onaj Milanovićeva poslovnog partnera te stan njegovih roditelja, a i na novčana sredstva od 650 tisuća eura položena u banci na računu još jednog od partnera iz tvrtke. No 2009. godine založno pravo sa stanova Milanovićevih roditelja i njegova partnera skinuto je. Upravo te godine udjele u toj tvrtki od partnera Igora Maksimilijanovića i Kreše Milanovića preuzeo je Ivan Bašić iz Posušja, koji nam je to sam potvrdio, a i navodi se među vjerovnicima tvrtke s potraživanjem od 1,4 milijuna kuna. Bašić nam je u telefonskom razgovoru potvrdio da je 2009. godine “kupio udjele u toj tvrtki od Maksimilijanovića i Milanovića”. No posao je, kaže Bašić, poslije propao pa nije, kaže, uspio vratiti uloženi novac. Bašić je inače poznat kao dobavljač luksuznih automobila kojeg zovu Inja, a znao se naći i na stranicama Crne kronike, primjerice 2012. godine, kad mu je netko bacio ručnu bombu u dvorište kuće na zagrebačkoj Knežiji, te se pisalo o njemu i kad mu se krajem devedesetih sudilo zajedno s Maglovljevom skupinom.
U ugovorima priloženim na Fini vidljivo je da je 2009. brisan zalog na tim stanovima Milanovićevih roditelja, ali stavljeni su pod zalog pak drugi stanovi u vlasništvu trećih osoba do kojih smo pokušali doći, ali nisu se odazvali na naše pozive. Osim dugova prema banci, tvrtka Modestus predala je i popis vjerovnika kojima, kako navode, ukupno duguje 8,3 milijuna kuna.
Na listi vjerovnika je i sam Krešo Milanović, koji od tvrtke potražuje 4,8 tisuća kuna, no među vjerovnicima najviše potražuje M. Đ. (ime i prezime te adresa navedeni su u dokumentu) iz Posušja. Riječ je o potraživanju u visini od 4,8 milijuna kuna. Nazvali smo broj prijavljen na toj adresi, također u Posušju, i javila se žena koja nam je objasnila da je njegova supruga te da je M. Đ. trenutno u Kanadi. Ostala je šokirana kad smo joj rekli zašto zovemo, rekavši nam da je njezin suprug “bauštelac” te da je gotovo nemoguće da je uložio toliki novac u tvrtku u Hrvatskoj. Objasnila nam je da je u Kanadu otišao ne bi li našao nekog posla i do kraja razgovora se čudila što se njezin suprug navodi kao osoba koja je uložila toliki novce, te je zaključila da je to sigurno neka zabuna. No potvrdila nam je da njezin suprug poznaje Ivana Bašića. Ostavili smo broj ne bi li nam se M. Đ. sam javio, ali do zaključenja broja nije nas kontaktirao pa nismo uspjeli doznati kako se točno našao na listi vjerovnika tvrtke Modestus, koju njezini direktori žele spasiti restrukturiranjem.
Direktori tvrtke nadalje u dokumentaciji objašnjavaju kako se taj projekt u Dubrovniku našao u problemima: “Nastupanjem globalne gospodarske i ekonomske krize koja je zahvatila još 2008. godine i našu zemlju s direktnim utjecajem na smanjenje investicija.

Blokirani račun

Tijekom 2011., 2012. i 2013. poslovanje je u daljnjem opadanju u skladu s gospodarskim kretanjima u zemlji, a pogotovu u odnosu na granu gospodarstva kojom se društvo bavi kao osnovnom djelatnošću - poslovanju s nekretninama. Kako su građevinske djelatnosti najviše zahvaćene gospodarskom krizom, to se uvelike osjetilo na poslovanju društva... Na dan 31. srpnja 2015. dugoročne i kratkoročne obveze iznosile su 38,879.108,96 kuna. Žiroračun društva blokiran je neprekidno od travnja 2011. zbog nepodmirenih obveza prema dobavljačima, poreznoj upravi te uslijed dugotrajne blokade prijeti stečaj i likvidacija. Evidentno je da društvo bez restrukturiranja i reorganizacije ne može uspostaviti stanje likvidnosti i solventnosti”.
Nadalje traže poček od najmanje godine dana, u kojem vremenu bi se investicija završila te bi se počelo s prodajom imovine. Problem je jedino što “još nisu osigurana sredstva za završetak projekta, a završetak poslovanja ovisi o izvoru financiranja”. Stoga direktori predlažu vjerovnicima da im oproste dio duga te pristanu na otplatu u ratama, a banci nude “plaćanje u 60 mjesečnih obroka bez kamata uz otpis 50 posto glavnice te otpis zateznih kamata i uz 12 mjeseci počeka”.
I dok čekaju dogovor s vjerovnicima u predstečajnom postupku, na stanu Milanovićevih roditelja i dalje je vidljiva zabilježba za drugi kredit od Hypo Alpe Adria Banke u visini od 965.000 eura koji se pak veže uz drugi projekt u Dubrovniku u kojem je bio uključen Krešo Milanović. Iz tvrtke Magnitudo Milanović je službeno izašao, a ona je danas također u problemima. Račun tvrtke je u blokadi od rujna 2014. godine, a bilježi i porezni dug od 2,8 milijuna kuna, iako su 2014. godine prijavili prihod od 16,1 milijun kuna. No iz izvora bliskog dubrovačkim projektima Kreše Milanovića doznajemo da je projekt tvrtke Magnitudo nedavno ipak dovršen, odnosno da se radovi privode kraju jer da se stanovi još završavaju iznutra. Riječ je o projektu s osam stanova (3+3+2) u tri zgrade (dvojna i samostojeća).

Kredit HBOR-a na ženu

- Koliko mi je poznato, ostala su još dva neprodana stana, a prodavani su, kako nam je rekao gospodin iz tvrtke, po velikoj cijeni od pet tisuća eura po četvornom metru, ne znam jedino je li to bio marketinški trik. Iz tog projekta Milanović je odavno izašao jer je došla kriza i više nije mogao servisirati kredite, a nitko od njih nije imao vlastiti novac, sve je to bio novac banke. No Milanović je valjda s novim vlasnikom imao dogovor da mu ostanu dva stana: jedan njemu, drugi ujaku - kaže nam izvor.
Uvidom u zemljišne knjige utvrdili smo da je kao vlasnica dva stana (svaki od 83 četvorna metra) upisana majka prve supruge Kreše Milanovića, na koju je glasio i stan u Zagrebu, na čijoj su adresi bile prijavljene i druge tvrtke Kreše Milanovića, pa i on sam.
Podsjetimo isto tako da je svojedobno kredit Hrvatske banke za obnovu i razvoj, za što se bivšeg premijera prozivalo na sredini mandata, dobila upravo bivša supruga Kreše Milanovića. Ali ni taj posao nije uspio jer je i ta tvrtka sada u postupku predstečajne nagodbe. Kredit koji je Hrvatska banka za obnovu i razvoj dala preko nekadašnje Centar banke iznosio je oko 1,8 milijuna kuna, a u postupku predstečajne nagodbe prijavljeni su dugovi veći od četiri milijuna kuna, no bivša Milanovićeva supruga 2012. izašla je iz tog posla te ga prepustila poslovnoj partnerici.

Povezan s nizom biznisa

Krešu Milanovića povezivalo se s još nizom raznih biznisa, no najveća afera u kojoj se našao bila je ona s tvrtkom Pismohrana servis d.o.o. Prva je s tom pričom u javnost izašla Vlatka Lemić, ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva, a poslije ga je prozvala i poreznica Ana Marčeta.
- Sve je moguće kad ti je krsni kum premijerov brat - rečenica je koju je među ostalim Marčeta izrekla u razgovoru za Jutarnji list u listopadu 2015. godine. Ona je uvjerena kako je smijenjena s rukovodeće funkcije u Poreznoj upravi zbog otkrića da je tvrtka u vlasništvu kuma Kreše Milanovića poslovala s jednom od fiktivnih tvrtki koje su sudjelovale u lancu kružnih prijevara fiktivnom trgovinom zlatom. Javno je na Pismohranu servis ukazivao i bivši ministar financija Slavko Linić, koji i danas stoji kod svega što je iznio u govoru nakon smjene u kojem se najviše obrušio na Krešu Milanovića. Kaže da je najveći problem s tvrtkom Pismohrana servis to što je najviše poslovala s državnim institucijama.
- Upravo zato Milanović ne može reći da se odriče bratovih poslova - rekao je Slavko Linić. Splitski gradonačelnik Ivo Baldasar dosad nije javno govorio o osobnim susretima s Krešom Milanovićem, ali s obzirom na to da su se okolnosti promijenile, ispričao nam je ovih dana kako je i njega obilazio. Prvi put mu se javio prije nekoliko godina, kad mu se najavio e-mailom.
- Rekao je da bi želio da ga primim zbog razgovora o poslu. Dogovorili smo termin i on je došao, primao sam tako i druge, ali naravno da sam premijerova brata malo prije primio. Pričao mi je tada o tvrtki Pismohrana servis, predlagao arhiviranje građa preko njih, ali nije mi rekao u kojem svojstvu dolazi, no rekao sam mu da ću vidjeti. Kad sam se raspitao, uvidio sam da nismo još spremni za takav način arhiviranja i odbio sam ga - prisjetio se Baldasar. Rekao je da se s Krešom Milanovićem poslije vidio još nekoliko puta te da je dolazio s organizatorima festivala Ultra.
- Rekao mi je da su to njegovi prijatelji pa je poslije znao i s njima doći, no više ništa nije tražio niti se pozivao na brata, zapravo smo uvijek izbjegavali razgovor o njegovu bratu. Ne mogu ništa loše reći o njemu, zapravo mi se svidio više od Zorana, koji me nikad nije pitao ništa o bratovim poslovima - otkrio je Baldasar.
No Baldasar nije jedini kojeg je Milanović junior obilazio na početku mandata: poznato je da je redovito zalazio i u Poreznu upravu u kojoj ga je primala i Nada Čavlović Smiljanec, još dok je bila na čelu Porezne, a među ostalim bio je i kod Mirele Holy dok je bila ministrica zaštite okoliša i prirode.
- Bila sam ministrica kad me Zoran Milanović zamolio da primim njegova brata. Dao mu je moj broj pa mi se Krešo javio i dogovorili smo termin. Krešo Milanović mi nije rekao u kojem svojstvu dolazi, a ni zašto je osobno zainteresiran, ali raspitivao se za obnovljive izvore energije koji nisu bili u mojoj nadležnosti, te za dva konkretna projekta: prvi je bio tada Pataftin pogon za mehaničko-biološku obradu otpada u Varaždinu, koji je poslije kupila Pripuzova tvrtka, a drugi je kanal Pag-Košljun za koji sam mu odmah rekla da neće proći. Zoran Milanović kasnije me nije zvao niti se raspitivao što i kako je bilo - ispričala je Holy.

Cavtat i Slavonski Brod

I Linić je nakon smjene istaknuo da je Zoran Milanović grčevito branio bivšu šeficu Porezne uprave Čavlović Smiljanec jer je pogodovala njegovu bratu oko predmeta koji su se rješavali u Poreznoj. Linić je tada ustvrdio da je Krešimir putem ravnateljice aktivno sudjelovao u predmetu zamjene nekretnina u Cavtatu, a na sličan način i kod nekretnina tvrtke Mostarkić u Slavonskom Brodu. Danas je u zemljišnim knjigama vidljivo da na tvrtku Štukatura Nikole Mostarkića glasi stan koji je prije bio u vlasništvu tvrtke Magnitudo.
Taj stan još uvijek je opterećen kreditom kod Hypo Alpe-Adria banke od 965.000 eura, kao i stan Milanovićevih roditelja. Ali to nisu svi problemi za Nikolu Mostarkića protiv kojeg je zajedno s Tomislavom Opačkom, SDP-ovcem iz Brodsko-posavske županije, Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podignulo optužnicu zbog sudjelovanja u prijevari kojom su otuđene dionice vrijedne 1,5 milijuna kuna, kako su mediji pisali 2014. godine, Optužnica, doznajemo na dubrovačkom sudu, još nije potvrđena.
Slavko Linić je naime te iste godine govorio i o drugim slučajevima, ali naš izvor iz Dubrovnika ukazuje nam da su iza tih projekata ostali mnogi koji nisu uspjeli naplatiti svoje usluge, a da su se glavni akteri međusobno posvađali.
- Krešo Milanović je inače OK, prva liga, super momak. Ali kad planirate na osnovi određenih tržišnih uvjeta kakvi su bili u trenutku kupnje zemlje, i radite planove, a za godinu-dvije dana je došla kriza, sve se okrenulo pa je cijeli lanac u nizu propao. Svi su oni računali drukčije, na temelju onoga koliko su nekretnine tada vrijedile, u trenutku kupnje, ali poslije je vrijednost pala. Na krizu ih je još udarila i naša administracija jer dozvole se čekaju godinama. Svi su oni krenuli, kao i mnogi drugi, nadobudno, a poslije su tražili spas - govori na sugovornik.

a?

Buahahahahahahaha...e, ne bude!

Kaj ovaj nije skuzil da mu buraz vise nije premijer

a onda če ti Đuro oprostit što tje je tukoo...

Ma mora mu se oprostiti, ako mu se ne oprosti to je revanšizam. Sad će to Eva elaborirati.

Regoč wrote:Ma mora mu se oprostiti, ako mu se ne oprosti to je revanšizam. Sad će to Eva elaborirati.

Zakaj bi mu se oprostilo? Njet, nje vazmožno.

procesuirat

Eva wrote:

Regoč wrote:Ma mora mu se oprostiti, ako mu se ne oprosti to je revanšizam. Sad će to Eva elaborirati.

Zakaj bi mu se oprostilo? Njet, nje vazmožno.

Pa kad je Partiji važan, a i antifašist je. Pa nećete valjda poreze plaćati ustaškoj vlasti? Pa da oni snimaju filmove o hrvatskim braniteljima koji nisu svi redom zločinci i narkomani! Ne, ne, ne! Oprost pa dati Viliju i Urši.

Regoč wrote:

Eva wrote:

Regoč wrote:Ma mora mu se oprostiti, ako mu se ne oprosti to je revanšizam. Sad će to Eva elaborirati.

Zakaj bi mu se oprostilo? Njet, nje vazmožno.

Pa kad je Partiji važan, a i antifašist je. Pa nećete valjda poreze plaćati ustaškoj vlasti? Pa da oni snimaju filmove o hrvatskim braniteljima koji nisu svi redom zločinci i narkomani! Ne, ne, ne! Oprost pa dati Viliju i Urši.

Kaj god! Skorz si zabrazdil u Karamarkovom smjeru.

Afera ”Zlato za odvažne”
Gebruder Milanović GmbH
piše Denis Kuljiš

Što povezuje Zorana Milanovića, peruanski narkokartel, jednu od najvećih banaka u Zagrebu i Antu Bakovića, bivšeg zamjenika šefa hrvatske krovne obavještajne agencije (HIS) involviranog u neke od najgorih kriminalnih afera početkom prošlog desetljeća kad se u Zagrebu vodio oružani rat dvaju klanova, hercegovačkog i knežijskog?

 

Povezuje ih, ako je točna rekonstrukcija vodećih hrvatskih novinara – biznis biznismena Krešimira Milanovića, mlađeg brata Zorana Milanovića. ”Za njega ja”, kaže premijer, ”ne mogu odgovarati!” No, Krešo se u sklapanju poslova oslanja upravo na bratov autoritet, svjedoči bivši ministar financija, Slavko Linić, koji je objasnio da je dečko ”više od sto puta” intervenirao u Poreznoj upravi oko poslova nekih svojih partnera. A sad se pokazalo da ga je Zoran spreman zaštiti autoritetom svoga ministarstva financija kojim upravlja novi poslušni kadar Boris Lalovac!

 

Krešo ima 45 godina i o njegovu predživotu ne zna se puno – nije završio fakultet, nego je postao, navodno, NKV građevinski poduzetnik. Kao i oca, Zoran Milanović ga je nastojao zadržati u dubokoj pozadini, s tim što je za Krešom u posljednje četiri godini ostajao dug trag afera i propalih poslova (a tata je od afera imao jedino verbalni nasrtaj na zagrebačkog smetlara slabih živaca). O Kreši su novine pisale samo sporadično, što nije čudno uzme li se u obzir kakav je medijski teror zavela SDP-ova vlada.

 

Nikad se u Hrvatskoj nije vodila tako restriktivna politike prema novinama i novinarima. Tuđman te tužio sudu, Sanader nastojao potkupiti, ali Milanović i Josipović unijeli su u zakon i četvrti stupanj kaznenog progona – institut ”blaćenja”, koji sucu omogućuje da osudi novinara koji objavi istinitu vijest, ako ta istina škodi tužitelju, a ”nije u javnom interesu”. Na sudu ti, dakle, više ne vrijedi dokaz istine. Svim političarima sviđa se ta legislacija, ali jedino su Milanović i Josipović bili dovoljno bezobzirni i antieuropski orijentirani da to pretoče u zakonsku normu.

 

Istodobno s ”pravosudnim kliještima”, Milanovićeva Vlada upotrebila je fiskalne mjere i intervenirala na medijsko tržište uvodeći povlašteni PDV za dnevne novine. U svakom trenutku može odluku izmijeniti, pa izdavače baciti u teške probleme. Istodobno, stvorili su niz potpomognutih, provladinih elektronskih glasila koje financira Ministarstvo kulture te paradržavno Vijeće za elektronske medje. Mrežu je organizirala ”volonterka” u premijerovu Uredu, njegova PR-operativka Zinka Bardić. Zauzvrat, tvrka u kojoj je bila uposlena, dobila je ugovor za promociju SDP-a.

 

Između državne (”javne”) televizije, državnih (”javnih”) regionalnih medija koji se financiraju iz parafiskalnih nameta te žive internetske aktivnosti raznih ljevičarskih i alternativnih asocijacija bliskih vladinoj koaliciji, komercijalni mediji ostaju ograničeni rigidnim, preživjelim zakonodavstvom što ne dopušta, primjerice, da novinski izdavači proizvode sadržaj za televiziju i radio. Razvoj nezavisnog žurnalizma na internetu onemogućen je pak nelojalnom konkurencijom ”Zinkine kabale”. Ljevičarska baraža koja se osniva na idejnim hajkama i prepisivačini, pokrenuta je da se potisne autorski komentar. Plaćeni moralisti ubijaju one koji istupe s vlastitim mišljenjem.

 

U takvoj klimi, nitko se, naravno, nije odvažio baviti premijerovim bratom. Riskiraš izvanredni poreski nadzor, policijsku intruziju i tvorne napade angažiranih blogera koje od ubožnice spasava vladina milostinja. Osim toga, činilo se kako je to ipak prvenstveno obiteljski, a ne politički problem. Kad je smijenjeni Linić progovorio o Krešinim intervencijama u državnim uredima, pripisivalo se to Slavkovoj osvetoljubivosti i neodgovornosti mlađega Milanovića. Ali, afera koja se sad valja pokazuje da je posrijedi dublji, sistemski problem.

 

Još prije nekoliko tjedana, zagrebački tabloid ”24 sata” objavio je priču o pranju novca fiktivnim kupovanjem zlata u Zagrebu. Grad je doista pun otkupnih stanica – uz kladionice i pekare postale su zadnjih godina najbrojniji ulični lokali. To su jedini dućani koji još nisu propali. Čovjek se morao upitati – odakle Hrvati vade toliko zlato koje se ondje zalaže i prodaje? Čini se da je sve to bila kulisa – služila je da se legalizira zlato koje postoji na drugim mjestima na globusu, u trezorima, za koje samo valja pribaviti ispravu o porijeklu. Narkokarteli ne mogu normalno trgovati vrijednosnim papirima, a i ni kešom, jer su novčanice numerirane, pa je najzgodnije ako se droga zamijeni za zlato, a zlatu priskrbi potvrda o legalnom izvoru. Taj kanal pranja novca, odnosno zlata, otkrila je američka globalna narko-policija, DEA (Drugs Enforcement Administration) i o tome obavijestila hrvatske vlasti. Istragu je započela Porezna uprava. Riječ je o golemom iznosu – više od sto milijuna dolara oprano je u Zagrebu u prilično kratko vrijeme. Računi su u jednoj od najvećih hrvatskih banaka, a sa slučajem je povezan ugledni odvjetnik koji često na sudu brani gangstere – što je advokatski posao. No u ovom pothvatu s njegovim su uredom surađivale tvrtke koje su izdavale najrazličitije fiktivne račune otkupljivačima zlata, jer je promet, prihod od fiktivnog otkupa zlata, trebalo u knjigama ”počistiti”, anulirati fiktivnim fakturama drugih poduzeća, da se izbjegne plaćanje poreza. Sav taj golemi promet u tvrtkama neznatne veličine, bez stalno zaposlenih, privukao je naposlijetku pažnju Porezne uprave, kad je dojavljeno kako se u Zagrebu (te u još nekim srednjoeuropskim zemljama) vode poslovi za račun peruanskog i kolumbijskog narko-karetela.

 

U ovoj priči sve je do sad – regularna crna kronika. Negativci organiziraju ilegalne aktivnosti, državni organi to suzbijaju. Ali onda se počelo događati nešto jako neobično. Službenice Porezne uprave koje su provodile to dubinsku istraživanje, odjednom su premještene na druga radna mjesta s obrazloženjem da nisu zadovoljile u ranijem radu, a ministar financija doveo je na čelo odjela novu šeficu. Ubrzo se razjasnilo zašto je došlo do te dramatične reakcije Ministarstva financija – inspektorice su zatražile provođenje poreznog nadzora u tvrtki ”Pismohrana d. d.”. Reakcija koja je uslijedila mogla bi dovesti do erozije reputacije vlade i premijera koji svoj izborni nastup grade na općoj predodžbi da esdepeovci, ako i nisu naročito sposobni, barem nisu takvi lupeži kao razni likovi iz ranijih vlada.

 

Ministar financija, Lalovac, počeo je davati intervjue po novinama, ali sve što je rekao, udaljilo nas je od osnovnih pitanja i vodilo na neki sporedni kolosjek – nije jasno tko je, zapravo, tom golemom ilegalnom operacijom upravljao ni kako je moguće da se zbivala nezamijećeno, uz sav nadzor u bankama i u javnim financijskim institucijama koje nesmiljeno progone svakog prekršitelja besmislenih administrativnih regula? Sto milijuna dolara ne može proći kroz papire bez traga – nije Hrvatska Kalifornija! Nije presmiona pretpostavka kako je za održanje diskrecije bila neophodna institucionalna pomoć u bankarskim i državnim ustanovama, zaštita koja se plaćala mnogobrojnim umreženim ljudima…

 

Ključna je činjenica da je uzbuna nastala u času kad je inspekcija Porezne uprave zatražila nadzor poduzeća ”Pismohrana d. d.”. Kad su činovnice koje su na tome radile uklonjene, u nadzoru tijelu našla se žena čiji je muž bio jedan od suvlasnika ”Pismohrane”! Naravno, nije tu bitan muž, a nije ni ona, osim kao pokazatelj da se stvara zaštitni perimetar oko te firme, koja kao da je najvažnija u državi. ”Pismohrana” je u vlasništvu – Ante Bakovića. Baković je bio podšef hrvatske tajne službe, šef hercegbosanske Službe i najbliži suradnik Ante Jelavića, generala HVO, političkog prvaka bosanskih Hrvata, uklonjenog odlukom međunarodne administracije u BiH. Ne očekuješ da bi takav lik mogao biti povezan s esdepoeovcima i Milanovićevim ministrom financija, ali, sudeći po svemu, ipak jest. Ta tvrtka koja se bavi ”ekspertnim administriranjem” redovno dobiva značajne poslove od drugih ministarstava (primjerice od Ministarstva zaštite okoliša) i od javnih poduzeća. Naime, za ”Pismohranu” lobira premijerov brat Krešo Milanović. Kako je samo upao u to društvo i povezao se s Bakovićem? Karijernom logikom svog ”nekretninskog” biznisa.

 

Krešin je poslovni profil, što bi se uličnim žargonom reklo, ”općekokošarskog” tipa. Njegova tvrtka ”Modestus” isposlovala je kredit od tvrtke-kćeri ”Ljubljanske banke” (LHB Handelsbank A.G.) u kojoj je kao broker zadužen za Hrvatsku radio jedan blisku suradnik Hrvoja Petrača, kojega se smatralo šefom hrvatskog podzemlja. Oko tri milijuna eura posuđeno je uz kamatu od samo 3 posto za gradnju luksuznih stanova u Dubrovniku. Novac je odobren 2007. uoči Zoranove pobjede na unutarstranačkim izborima, koja je Krešina starijeg brata kasnije dovela na premijersku poziciju.

 

U dubrovačku operaciju Krešo se upustio u partnerstvu s Igorom Maksimilijanovićem, jednim od ”dopisnih članova” knežijskog klana, koji se, međutim, proslavio kao partner i pratilac viđenih manekenki i novobogatašica, pa je njegova uloga u poslovno-nekretninskom miljeu prilično zanemarena. Jamstvo za Krešin kredit dao je Igor, a polog je bio stan Milanovićevih roditelja! Biznis je propao jer su maheri zaboravili objekt uvrstiti u prostorni urbanistički plan. Na livadu gdje se trebalo graditi, potrošeno je – milijun eura. Zatim je posao 2011. prodan ženi Roberta Jukića, ravnatelja Hrvatske pošte, koji je imao nevolja jer je optužen za suradnju s HDZ-ovom firmom za ispumpavanje novca iz javnih poduzeća (Fimi-media). Ako je Jukić mislio da će mu ta akvizicija spasiti karijeru, prevario se. Milanovićeva ga je Vlada uredno smijenila.

 

Odmah poslije slovenskog kredita, u Krešinu obiteljsku blagajnu stigao je i novac Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR). Njegova žena dobila je 250 tisuća eura (preko Centar-banke) za otvaranje – samoposlužne praonice auta. To se čini kao prilično velika svota – za toliki novac aute bi sigurno bila spremna prati i Jelena Rozga pjevajući pritom svoje hitove.

 

”Pismohrana” nije u Krešinu vlasništvu – nakon bankrota njegovih poduzeća svi su valjda shvatili da se u njih ne isplati ulagati jer se uz garantirani novčani gubitak ne garantira politička protekcija, pa se u sljedećem avataru Krešo pojavljuje tek kao ”lobist” i s Bakovićem obilazi razne državne ustanove od kojih se mogu dobiti neke poslovi. To je posvjedočila i ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva, koja opisuje kako joj je na vrata zakucao neobični dvojac. Spojio ih je život na vrućem zagrebačkom asfaltu. Krešo njenu storiju demantira, ali žena se čini puno ozbiljnijom od njega, pa si joj sklon povjerovati…

 

”Pismohrana” inače nije neka multinacionalka, nego relativno malo poduzeće iz kojega premijerov brat, kad bi iz njega izvlačio profit, ne bi nabrao više od 50 tisuća eura godišnje, što bi trebalo biti dovoljno za čovjeka normalnog lajfstajla. No, Krešin lajfstajl, kao i društvo u kojem se kreće, nisu sasvim normalni.

 

U Splitu ga je jednom jurila policija kad im je u autu pokušao pobjeći sa 1,34 promila alkohola u krvi. Na kraju potjere pod sirenama, pokazalo se da nema ni važeću vozačku dozvolu. ”Mercedes” koji je vozio nije bio registriran. U izjavi za novine objasnio je svoj prekršaj kao – ”ništa spektakularno”. Po nekim portalima pisalo se da je općenito sklon pijankama i da se pojavljuje u društvu ”starleta”, ali to je informacija kojoj ne treba poklanjati naročitu pažnju, iako njegova sad već bivša žena očito jest, pa je došlo do razvoda braka. On se potom preselio kod Sare Sikirić, prominentne u suđenju za podvođenje poznatih hrvatskih manekenki, pjevačica i drugih profesionalki, na kojemu je osuđen siromašni Nebojša Perunović Pančo. Cijelo je vrijeme govorio da je on tu pik-zibner, ali na to nitko nije obraćao pažnju jer vjerojatno i jest, ali je trebalo hitno zaključiti aferu u kojoj su osim ovih estradnih radnica bili involvirani najviši dužnosnici i poslovni ljudi. U klubu gdje su operirale dilao se kokain te zaključivali poslove između državnih poduzeća i privatnih zaštitarskih tvrtki.

 

To da se premijerov brat mota s kojekakvim ljudima, samo je njegova stvar, ali ako se u zaštitu interesa tvrtke s kojom je povezan (tvrde to ravnateljica Državnog arhiva i bivši ministar financija) uključuje Porezna uprava, čini se da je posrijedi ozbiljna stvar. I jest. Iznosi lažnih faktura ispostavljenih firmama koje su trgovale nepostojećim zlatom nisu veliki, ali posve je očito kako je riječ o povezanoj operaciji, kriminalnoj zavjeri u funkciji narko-kartela. Nitko se tu nije našao slučajno. Riječ je o velikoj korupcijskoj mreži – ta oprano je sto milijuna dolara južnoameričke mafije! U Sjedinjenim Državama za to se obavezno dobivaju doživotne osude. Zbilja to ne možeš ocijeniti kao – ništa spektakularno!

 

Kako vlast štiti premijerova brata?

 

Kad je u novinama napokon izašao članak o aferi, promptno je reagirala Porezna uprava. Poslala je demanti u kojem ni jedan od navoda nije demantiran. Istodobno, novinaru se prijeti tužbom, a izvorima koji su podatke dali – internom istragom i ”poduzimanjem potrebnih mjera”. Pritom je demanti nepotpisan – nitko ga se nije usudio potpisati, što ga po Zakonu o medijima čini ništavim, a sve navodi na pomisao da je sastavljen po diktatu samog Lalovca.

 

Tko je novinarka koja je članak napisala? To je Slavica Lukić, potpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva. U javnosti uživa ugled skrupulozne istraživačice visokog integriteta, a postala je općenito poznata kao prva žrtva Milanovićeva drakonskog zakona kad je u Hrvatsku, prvi put poslije pada komunizma, i zakonski uveo cenzuru. Slavica je objavila tekst o medicinskoj ustanovi ”Medikol”, pa je dobila njihovu tužbu i proces uredno izgubila, iako se na sudu pokazalo da je sve što je napisala bilo točno. No, nije bitno što je istina. Ta istina njima je – škodila, narušila je njihov poslovni ugled! I Slavica je osuđena. Bijes javnosti bio je tako žestok da je Ministarstvo pravde išlo s hitnom revizijom zakona, ali ga nije ukinulo, nego je umjesto da ga baci u koš skupa s ostalim antieuropskim i antiliberalnim propisima koji omogućuju kriminalni progon novinara, ostavilo sucima pravo da prosuđuju po svojim mjerilima… Što znači da se situacija još pogoršala, jer te lokalni sudac osudi u skladu s lokalnim mjerilima, a ne u duhu prava na slobodu riječi.

 

Kako će ova storija završiti po njegova brata Krešu, ali i po njega samoga? Prvi put neće moći krivicu svaliti na druge. Lalovac očito radi u skladu s njegovim instrukcijama. Krešo je očito povezan s Bakovićem. Baković je očito umiješan u aferu s pranjem novca od fiktivnog zlata. Zlato nesumnjivo pripada narko-kartelu. Kako će Milanović to objasniti biračima? Hoće li ih moći uvjeriti da su on i njegova vlada nesposobni, ali pošteni?

Regoč wrote:

Eva wrote:

Regoč wrote:

Eva wrote:

Regoč wrote:Ma mora mu se oprostiti, ako mu se ne oprosti to je revanšizam. Sad će to Eva elaborirati.

Zakaj bi mu se oprostilo? Njet, nje vazmožno.

Pa kad je Partiji važan, a i antifašist je. Pa nećete valjda poreze plaćati ustaškoj vlasti? Pa da oni snimaju filmove o hrvatskim braniteljima koji nisu svi redom zločinci i narkomani! Ne, ne, ne! Oprost pa dati Viliju i Urši.

Kaj god! Skorz si zabrazdil u Karamarkovom smjeru.

Obećali ste pakao. Zar ćete stati na klevetama i uličnim prosvjedima? Gdje je tu ekonomsko uništavanje ustaške vlasti? Nemojte stati na pola puta.

Obećanje, ludom radovanje!