U čemu je tajna italijanskog privrednog čuda?

Izvor: Deutsche Welle  Subota, 30.03.2024.  12:25












 Italija je navodno treća ekonomija u Evropi i dok drugi posrću - beleži rekordni privredni rast, ali i dugove. To nije novi fenomen, Italijani prosto umeju sa parama koje stižu iz Brisela, kreditima, subvencijama.

Mario Konđedo s bratom i ocem već 25 godina traži imanja i zgrade na Salentu, poluostrvu na krajnjem jugoistoku Italije, na štikli italijanske čizme, renovira ih i prodaje.

- Opet ide dobro - kaže 50-godišnji arhitekta. Kupaca za renovirane nekretnine opet ima - često i iz Nemačke ili Engleske. U doba pandemije je posao gotovo stao, ali to što se sada dešava u građevinskom sektoru Italije je, kaže, "čisto ludilo" - i to ne samo u pozitivnom smislu.

Naizgled je sve odlično: dok je u poslednjem kvartalu prošle godine nemačka privreda zabeležila minus od 0,3%, italijanska je narasla za 0,6%. 

- Od 2019. je italijanska privreda narasla za 3,8%, to je dvostruko više od Francuske i pet puta više od Nemačke - kaže Jerg Kremer iz banke Komercbank. I to nije sve: ove godine je prognoza za Nemačku jadnih 0,1% rasta, a OECD predviđa rast italijanske privrede od 0,7%.


Upitna zasluga vlade

Premijerka Đorđa Meloni voli da se hvali kako je taj privredni rast zasluga njene vlade, iako su ekonomski stručnjaci proricali crne dane kad je u jesen 2022. na vlast došla njena desničarska populistička stranka Braća Italije. Magazin Štern je Melonijevu proglasio "najopasnijom ženom Evrope".

Ali koliko god da je najavljivala "nacionalnu ekonomsku politiku" i oštre mere protiv migranta, zapravo je nastavila ekonomsku politiku svog prethodnika Marija Dragija. A to je prihvatljivo za svetsko tržište novca tako da su kamate koje Italija mora da plaća za kredite na nivou na kojem su bile pre nego što je ona došla na vlast.

No ima istine u tvrdnji italijanske premijerke da je privredni rast Italije kočila politička nestabilnost - iako ekonomista Komercbank ima jasno mišljenje o tome koliko je to zasluga Meloni:

- Jedva. Snažan rast se lako može objasniti komotnom fiskalnom politikom Italije - kaže Kremer. 

Drugim rečima, italijanska država troši novac šakom i kapom, a taj novac najpre nalazi u novom državnom dugu: pre korone je državni dug bio 1,5% BDP-a, u prvoj polovini 2023. je već bio 8,3%. Ukupan dug je sada veći od 140% BDP-a i raste iz dana u dan.


"Zašto tako mali račun?"

Jer još sa vladom Dragija Italija je počela sa čitavim nizom subvencija, a posebno je bitan takozvani "Superbonus 110" za energetsko saniranje kuća. To je čak i unosnije nego što zvuči: onaj ko se odluči da obnovi kuću da bi postala energetski efikasnija, može da računa da će mu država platiti sve troškove pa čak i 10% više od toga – poreskim olakšicama koje će trajati više godina.

- Možete zamisliti da su građevinske investicije eksplodirale. Taj učinak objašnjava dobre dve trećine privrednog rasta koji vidimo u Italiji - kaže nemački ekonomista. 

Građevinski preduzetnik iz Salenta bi zapravo trebalo da bude najveći dobitnik tih astronomskih subvencija, a nije oduševljen. Jer problem je da su se svi polakomili za tim državnim novcem i da su eksplodirale cene građevinskog materijala, a radnike je nemoguće dobiti. A onda je tu i inflacija.

- Kad država sve plaća, onda je ljudima svejedno koliki je račun - kaže Konđedo. 

Tome treba dodati i da niko ne kontroliše račune i da li oni uopšte imaju veze sa sprovedenim radovima. A zna se i šta to znači, pogotovo na jugu Italije: čitav niz građevinskih firmi je tražio od njega da piše mnogo veće iznose na računu.


- Tražili su da naplatim dvostruko u odnosu na ono što sam tražio. To nisam radio, to mi izgleda kao krađa - kaže italijanski preduzetnik.


Kiša novca za koronu

Koliko takvih poštenjačina ima - to je druga priča. U osnovi, on naravno podržava ideju državnih subvencija za energetsku sanaciju, ali to treba da ima neku razumnu meru i vlasnik tu mora da snosi bar deo troškova. Utoliko i o njegovoj premijerki nema posebno mišljenje, iako je i Meloni konačno ukinula takvo razbacivanje novca: od 2023. subvencije su još "samo" 70%, a od ove godine - 65%.

Pa i tako će zbog silnih poreskih olakšica i prihodi od poreza građana u ovoj i sledećim godinama biti bitno manji. No vlada Italije zato računa sa pravom kišom novca koja joj stiže iz Brisela u ime naknade za posledice korone. Italija je među prvima bila pogođena pandemijom, doduše, zbog fatalnih grešaka italijanskog zdravstvenog sistema je tamo bilo mnogo preminulih, ali će zato upravo Italija dobiti najviše iz fonda EU za oporavak.

To je skoro 200 mlrd EUR, a novac će stizati sve do 2026. 

- Ali najkasnije tada će Italija morati da smanji svoj ogromni državni deficit. A ako tek tada počnu i da štede, onda će se verovatno i ovo italijansko privredno čudo brzo istopiti jer tokom svih ovih godina novac nije potrošen za strukturalne reforme - procenjuje ekonomista banke Komercbank.

Za italijanskog građevinskog preduzetnika je najvažnija ova posledica "Superbonusa": 

- Cene su visoke, a i mi smo se zadužili u novim projektima - kaže Konđedo. 

Ali zasad ipak ne može da se požali: posla ima - trenutno radi na osam gradilišta istovremeno.



https://www.ekapija.com/news/4637085/u-cemu-je-tajna-italijanskog-privrednog-cuda

Ispumpavanje novca iz Brisela od strane mafije .

Pisu racune koliko hoce i niko nista ne proverava.

EU.

Finansiranje mafije, gde obican covek ne oseti nista.

Oh, pa to je davno viđen i oproban recept, pa i u Italiji.

Italija, istina, puno proizvodi i izvozi, ali se još jače zadužuje - za potrošnju.

Njemačka naprosto mora restrukturirati poreznu presiju i smanjiti socijalne programe, te ići postepeno na “zelenu ekonomiju”, nakon što su ukrajinski jahtašima zabunom digli NordStream II u zrak.

A i NordStreamu I se nešto desilo, slučajno. Istog dana.

Inače, tko jamči za euro?

niels wrote:Inače, tko jamči za euro?

Centralna banka EU u kojoj glavnu riječ vodi šef tj sad je šefica eu banke tj žena a nju postavljaju političari iz najmoćnijih država uz suglasnost svih ostalih s tim da se odluke donose na glasanju a to rade ministri finacija država članica EU.

Centralna banka je odgovorna al se odluke donose nakon sastanaka ministra finacija država članica EU pa onda oni vode tu politiku s tim da najjače ekonomije tu imaju puno jače pravo glasa iako ne mogu one same donosit odluku bez suglasnosti ostalih al obično se usuglase jer su ekonomije svima više manje na istoj razini pa se nađe neki ključ koji svima odgovara.

Znači nijedna zemlja izravno ničim ne jamči za euro?

Ne.

Inače samo mala ispravka pošto ovo s bankom nisu ministri financija članica nego guveneri banka država članica.

Negdi sam o tome detaljno pisa al ne znam di san to pisa na kojoj temi al poanta ti je da su davali onom prije jer je njihov a sad kad je došla Meloni onda globalna kabala nije baš voljna istoj davati pare tj finacirati krajnju desnicu.

Uglavnom kokice.

Naš guverner je za mjere štednje tako da mi pripadamo lobiju koji je njemačko nizozemsko švedska osovina dok su Italijani ko i Grci i drugi dole na jugu za rasipanje para a logično jer oni su siromašniji od ovih sa sjevera pa oće da oni njima dadnu.

Uglavnom Meloni neće dobit ništa jer je musolinijevka i nije dio globalne kabale pa onda nek izvoli dovest državne financije u red kad presuše ovi poticaji koje je Italija dobila dok su bili ljevičari na vlasti.

Ministri financija država članica se sastaju u Briselu na sastancima EU a ovo s centralnom bankom eu su guveneri nacionalnih banaka država članica koji se sastaju na sastancima centralne banke EU.

Primjerice: Kolike će biti carine za zajedničko EU tržište se odlučuje u Brisleu a kolike će biti kamatne stope u centralnoj EU banci se odlučuje na sastancima centralne EU banke dakle tu se isključivo odlučuju stvari vezano uz samu valutu i bankarski sektor.

Ukupan dug je sada veći od 140% BDP-a i raste iz dana u dan.

---

Vračati će ga buduće generacije.  


Italija je 2023. zabilježila najmanji broj rođenih od 19. stoljeća, objavila je agencija za statistiku Istat. Prvi podaci pokazuju da je prošle godine u Italiji rođeno oko 379 tisuća djece, što je 11. rekordno niska godina zaredom. Nasuprot tome, prošle je godine registrirano 661 000 smrti.

Broj rođenih počeo je padati u godinama nakon 2008., kad ih je bilo 557 tisuća, a od 2013. taj se pad ubrzava. Od ujedinjenja Italije u 19. stoljeću, kad su se počeli bilježiti ti podaci, nikad nije bilo tako malo rođenih kao 2023.

Italija održava broj stanovnika isključivo zbog migranata

Ti brojevi znače da je prošle godine ta zemlja s 58,99 milijuna stanovnika imala šestero rođenih na 11 umrlih. Italija bilježi i rast prosječne dobi stanovništva koja je sada na 46.6 godina. Rekordnih 22.5 tisuća Talijana starije je od stotinu godina.

Talijanke sve kasnije postaju majke, pa je prosječan broj djece po ženi pao s 1,24 u 2022. na 1,20 u 2023. Dok je 2023. bilo oko 282.000 više umrlih nego rođenih, ukupna talijanska populacija pala je samo za 7000 zahvaljujući dolasku više stranih migranata.

Potpuna promjena demografske slike susjedne zemlje: Najmanje rođenih od 19 st.

Europska središnja banka sazvala je hitni sastanak Vijeća nakon što je prinos na talijanske obveznice po prvi put nakon 2014. godine narastao na više od 4 posto. Ta panična reakcija ESB posljedica je stava dijela članica EU, kao i dijela eksperata ESB-a, da je potrebno zaštiti najslabije članice.

Nejasno je kako u ESB-u misle štiti selektivno članice poput Italije, Grčke, Španjolske…koje su godinama vodile neodgovorne fiskalne politike pa sada, sasvim očekivano, imaju problem s cijenom zaduživanja.

Otvaraju se pitanja hoće li u možebitnim selektivnim akcijama ESB štititi i zemlje poput Hrvatske, kojoj također ubrzano raste cijena zaduživanja, a vodila je puno odgovorniju fiskalnu politiku u odnosu na Grčku ili Italiju?

Nejasno je, isto tako, misle li doista u ESB-u da mogu s jedne strane realizirati najavljenu odluku od dizanju kamata u srpnju (kako bi zaustavili inflaciju), a istodobno stimulirati ekonomije loših članica kroz otkup vrijednosnica. To su kontradiktorne politike, čiji su ciljevi u međusobnom sukobu.

Dizanje kamata trebalo bi teoretski usporiti inflaciju, dok otkup vrijednosnica teoretski pak ubrzava rast cijena. Činjenica je da investitori nisu 'kupili' priču ESB-a da je moguće i jedno i drugo istodobno, a posljedica je ubrzanje rasta cijene duga Italije te ostalih fiskalno problematičnih destinacija.

Zanimljivo je da ESB saziva hitni sastanak zbog rasta cijene talijanskog duga, ali nije imala takve alarmantne ad hoc sastanke zbog inflacije, iako je stabilnost cijena temeljna zadaća centralne banke. Ovakvi potezi ESB iznova otvaraju pitanje upravljaju li zapravo neuspješnije i previše zadužene članice eurozone Europskom središnjom bankom, iako bi bilo logičnije prepustiti ključne odluke onim uspješnijim članicama.

Europska središnja banka sazvala hitni sastanak nakon loše vijesti iz Italije: Sada se otvaraju brojna pitanja...[/size]

Onda je euro opasniji od bilo koje kriptovalute.

Nekoć je svaka banknota, to sigurno znaš, imala podlogu u zlatu. Zapravo, tako je i počela, na ime, u zlatu, onda na donositelja.

Eh sad, zlata ima u ograničenim količinama, a želje su neograničene. Pa je zlatna podloga ukinuta, ali za svaku banknotu jamči krajnji izdavatelj - država sa svojom imovinom.

U slučaju eura - nijedna država, pa ni one eurozone ne jamče svojom imovinom. 

Naravno, sve bi mogle jamčiti svojom imovinom, ali proporcionalno svom BDP-u, državnim financijama, gospodarskim kretanjima, ostalim parametrima, a ESB bi onda imao fiksnu i jasnu cifru dokle može štampati, sastanci bi bili suvišni.

Ovako euro i nije novac nego instrument usmjerenog financiranja bez pokrića. Uvijek sam se pitao zašto nitko nije uništio svoje banknote, nego ih je uskladištio, kao i mi.

Sad znam, zapakirane, to su jedine prave klasične pare u državi.

Tako nekako a još je i ta Italija treća ekonomija eurozone a ni ova druga ( Francuska ) ne stoji baš najbolje.

---

PRESTIGLI ŠPANJOLSKU

Europa će dobiti novog bolesnika: Planina državnog duga je zastrašujuća, sve su bliži Italiji i Grčkoj

Francuska je po državnom dugu u prvom kvartalu prestigla i Španjolsku, a lošije stoje još samo Italija i Grčka

---

Pierre Moscovici, bivši francuski ministar financija i sadašnji predsjednik tamošnjeg ureda za reviziju mora priznati kako je stanje francuske državne blagajne u žalosnom stanju: po posljednjim računicama iz prvoga kvartala ove godine, vlada u Parizu troši 5,5% novca više nego što zapravo ima, a Francuska je sa 111,9% državnog duga obzirom na BDP prestigla i Španjolsku (109,8%).

To doduše nije još razina jedne Italije (140,6%)ili Grčke (165,5%), ali ako se taj deficit drugog po veličini gospodarstva Europe pogleda u apsolutnim brojkama, to je onda zastrašujuća planina državnog duga. Ove godine će Francuska morati platiti 57 milijardi eura – čak ne za otplatu, nego samo za kamate na nagomilane dugove, što je dobrih tri puta više nego što je bilo 2021., piše DW.

Moscovici je bio gost radija France Inter i tamo su ga suočili s teškim pitanjima: kako da Francuska uloži golema sredstva u ekološku transformaciju, u digitalizaciju i nove tehnologije, kako da i Francuska i Europa plate i za svoju obranu i da pomognu Ukrajini dok je državna blagajna prazna?

Tu se nije čulo ništa osim uobičajenih fraza političara: treba se „mudro“ djelovati, mora se smanjiti deficit i dugove bez da se ugrozi gospodarski rast. Tu bi možda bilo potrebno i razmisliti o povećanju poreza, tim više što i francuska oporba glasno traži drastično povećanje poreza i za međunarodne kompanije i za super-bogate.

To redovito dobro zvuči građanima i biračima, makar kad se to preračuna u eure i cente, to su u pravilu iznosi daleko od dovoljnih da bi se pokrila rastrošnost države. Ali i takvo povećanje poreza kategorički odbija trenutni francuski ministar financija Bruno le Maire. On je „apsolutno protiv povećanja poreza za naše građane“, izjavio je na postaji RTL. No vlada već ima spremne mjere štednje: tu će se „rezati“ razvojna pomoć, potpora za ekološko saniranje zgrada, smanjit će se pomoć za daljnje školovanje... Tu bi se trebalo uštedjeti nekih 10 milijardi eura, a već se radi i na novom programu gdje će se uštedjeti još 20 milijardi.

Francuski ured za reviziju računa da bi država trebala smanjiti svoje troškove za najmanje 50 milijardi eura godišnje kako bi tako, barem do 2027. došla do propisane granice deficita u zoni eura od 3% BDP-a. Naravno, bilo bi bolje štedjeti još više kako bi se otplatio i dio državnog duga. „Moramo konačno odlučiti, koji državni izdaci su dobri, a koji nisu. Što potiče inovacije, investicije, gospodarski rast i zaposlenost? I što se može rezati bez da se ugrozi razvoj naše zemlje?“ - pita Moscovici na France Inter.

Francuska država zapravo ima znatno veće izdatke od gotovo svih drugih zemalja Europe: oni čine 56% BDP-a. Ali to je tijesno povezano s ionako borbenim zahtjevima sindikata i zaposlenih: sjetimo se pravog rata koji se vodio za reformu mirovina, iako i po toj „novoj“ mirovini Francuzi stoje daleko bolje nego mnogi umirovljenici Europe. Francuski ministar u ovim mjerama štednje očito želi smanjiti i druge izdatke socijalne skrbi, kao što je potpora nezaposlenima – i tu je prilično izvjesno kako bi opet moglo biti prosvjeda i nemira na ulicama gradova Francuske.

Francuski ministar Le Maire je već sedam godina na čelu ministarstva financija – osjeća li se odgovornim što je francuska blagajna u tako lošem stanju? Naravno da ne: deficit i dug su „otprilike“ na razini koju je i predvidio i to je čak „razmjerno dobro“. Ministar objašnjava kako je problem negdje drugdje: „Mi smo možda podcijenili mogućnost da će se inflacija tako brzo smanjiti. Tako imamo manje prihoda od poreza na dodanu vrijednost, manje prihoda iz mase prihoda građana i manje poreza iz poduzeća. Sve u svemu, to je nekih 21 milijarda eura manjih državnih prihoda.“

No problem je i što je „inflacija“ u ovom slučaju bila posljedica poskupljenja, a ne tiskanja novca. Građani doista manje troše i tvrtke manje ulažu, ali to je proces s kojim su se morale pomiriti sve države zone eura. Francuskoj nema drugog izbora nego dobro pogledati, gdje to troši novac – a to će biti vrlo vruće političko pitanje i za francuskog predsjednika Macrona, zaključuje DW.

Europa će dobiti novog bolesnika: Planina državnog duga je zastrašujuća, sve su bliži Italiji i Grčkoj

Ali svejedno je - dugovi su u eurima, a iza eura nitko ne stoji. To su samo bilance, to nije pravi dug, osim vjerovniku, i osim ako ga dužnik ne plaća svojevoljno. Dok je tako, euro postoji, priznaje se. Što kad većina eurozone ne bude mogla vraćati dugove? Izaći će iz eurozone, raspakirati stare valute i uništiti vjerovnike.

Dok god u vojarni stoje zapakirane kune i lipe, i Hrvatska, kao i svi ostali, posluje s eurima s figom u džepu. Tako i ostali.

Sad sam shvatio svrhu eura, konačno. Hvala ti longi na pojašnjenju.

niels wrote:
U slučaju eura - nijedna država, pa ni one eurozone ne jamče svojom imovinom. 

Naravno, sve bi mogle jamčiti svojom imovinom, ali proporcionalno svom BDP-u, državnim financijama, gospodarskim kretanjima, ostalim parametrima, a ESB bi onda imao fiksnu i jasnu cifru dokle može štampati, sastanci bi bili suvišni.

Ovako euro i nije novac nego instrument usmjerenog financiranja bez pokrića.

Točno.

Dolar ima drugi problem: riječ je o svjetskoj valuti, valuti u kojoj se prodaje/kupuje 90% nafte, iza koje stoje SAD. Eh, sad, nije uputno (osim kod obveznica) imati SAD kao dužnika, Kina je naučila to na vlastitoj koži, a 25 godina prije Kine, zaljevske države s petrodolarima.

Kako od SAD naplatiti dug?

niels wrote: Što kad većina eurozone ne bude mogla vraćati dugove? Izaći će iz eurozone, raspakirati stare valute i uništiti vjerovnike.

Kad država postane platežno nemoćna da vrati dug ili ima probleme s otplatom svojih dugova onda joj nitko ne želi dati novac ( pozajmice ) a ako tko šta i da taj traži velike kamate na to jer nije baš siguran oće li mu ista to vratiti.

I onda nitko neće obveznice ( sigurnosni papiri koje država izdaje u zamjenu za to da joj netko posudi novac ) takve države pa kamate na takve obveznice rastu jer su to rizične obveznice a one kreditne agencije ( specijalizirane agenije koje se bave procijenom rizika ulaganja poput Moodya, Stadar&Poor itd  ) takve države stavljaju u niži kamatni rejting tako da ulagači to imaju na umu ako istoj žele  posuditi novce.

No na sreću Italije Njemačka želi vladati Europom ( četvrti rajh ) pa će joj posuditi nešta da se drži taman iznad vode da ne potone a u zamjenu za to Italija će morati klimati glavom na sastancima EU kad Njemačka nešto kaže.

Europska središnja banka sazvala je hitni sastanak Vijeća nakon što je prinos na talijanske obveznice po prvi put nakon 2014. godine narastao na više od 4 posto. Ta panična reakcija ESB posljedica je stava dijela članica EU, kao i dijela eksperata ESB-a, da je potrebno zaštiti najslabije članice.

Nejasno je kako u ESB-u misle štiti selektivno članice poput Italije, Grčke, Španjolske…koje su godinama vodile neodgovorne fiskalne politike pa sada, sasvim očekivano, imaju problem s cijenom zaduživanja.

Otvaraju se pitanja hoće li u možebitnim selektivnim akcijama ESB štititi i zemlje poput Hrvatske, kojoj također ubrzano raste cijena zaduživanja, a vodila je puno odgovorniju fiskalnu politiku u odnosu na Grčku ili Italiju?

Nejasno je, isto tako, misle li doista u ESB-u da mogu s jedne strane realizirati najavljenu odluku od dizanju kamata u srpnju (kako bi zaustavili inflaciju), a istodobno stimulirati ekonomije loših članica kroz otkup vrijednosnica. To su kontradiktorne politike, čiji su ciljevi u međusobnom sukobu.

Dizanje kamata trebalo bi teoretski usporiti inflaciju, dok otkup vrijednosnica teoretski pak ubrzava rast cijena. Činjenica je da investitori nisu 'kupili' priču ESB-a da je moguće i jedno i drugo istodobno, a posljedica je ubrzanje rasta cijene duga Italije te ostalih fiskalno problematičnih destinacija.

Zanimljivo je da ESB saziva hitni sastanak zbog rasta cijene talijanskog duga, ali nije imala takve alarmantne ad hoc sastanke zbog inflacije, iako je stabilnost cijena temeljna zadaća centralne banke. Ovakvi potezi ESB iznova otvaraju pitanje upravljaju li zapravo neuspješnije i previše zadužene članice eurozone Europskom središnjom bankom, iako bi bilo logičnije prepustiti ključne odluke onim uspješnijim članicama.

Europska središnja banka sazvala hitni sastanak nakon loše vijesti iz Italije: Sada se otvaraju brojna pitanja...[/size]

niels wrote:Inače, tko jamči za euro?

samo zlato ima stalnu vrijednost
treba tražiti da zlato ima platežnu moć

niels wrote:Dolar ima drugi problem: riječ je o svjetskoj valuti, valuti u kojoj se prodaje/kupuje 90% nafte, iza koje stoje SAD. Eh, sad, nije uputno (osim kod obveznica) imati SAD kao dužnika, Kina je naučila to na vlastitoj koži, a 25 godina prije Kine, zaljevske države s petrodolarima.

Kako od SAD naplatiti dug?

Obveznice su sigurnosni papiri ( komad hartije na kojoj piše da ti ta i ta država duguje toliko i toliko jer si im dao novac i na taj komad papira oni udare svoj pečat i potpis i to je ta obveznica ) koje država izadaje nekome da joj taj isti posudi novac na određeno razdoblje ( piše u obveznici npr za pet il deset godina nakon čega on može doći tražiti novac od te države plus kamata koja se dogovorila ).

Ne moraš od SAD naplatiti, jednostavno prodaš tu istu obveznicu nekome tko je želi kupiti pa neka je on naplaćuje od SAD kad istekne dogovoreno vrijeme koje piše u toj obveznici da nakon tog i tog datuma vlasnik obveznice može doći naplatiti istu po dogovoru tj dani novac plus kamata po kojoj se posudio dani novac državi koja je u zamjenu za taj dani novac izdala tome i tome tu svoju obveznicu na određeno dogovoreno vrijeme.