Saveznici nas bombardovali na Titov zahtev!

KRVAVI USKRS 1944.

Saveznici nas bombardovali na Titov zahtev!

Ubijeno više od dve hiljade srpskih civila. Beograd brutalno rušili tri dana uzastopno tako da ni žrtve nisu mogle da budu sahranjene. Partizansko vođstvo podsticalo ovakve akcije



KRVAVI Uskrs, kako je nazvano savezničko bombardovanje Beograda 16. i 17. aprila 1944. u kome je poginulo više od 2.000 ljudi, dugo je bio tabu tema, a ni danas sa njega nije potpuno skinut veo tajne. Dosijei Balkan er-forsa, koji je 1944. pod britanskom komandom 11 puta bombardovao Beograd i druge srpske gradove, i dalje su zapečaćeni. Britanski obaveštajac Majkl Liz bio je član vojne misije u Jablaničkom okrugu 1944. i gorko je zaključio da se Staljin sigurno grohotom smejao dok su saveznički bombarderi ubijali Srbe za račun njegovog pulena Tita.

- Intenzitet bombardovanja prevazišao je čak i napade nemačkog Luftvafea iz 1941. Za partizansko vođstvo svrha tih i ostalih bombardovanja nije bila vojničko već političko dejstvo. Cilj je bio da se stanovništvu pokaže ko su sada gazde - konstatovao je Liz.

Istoričari kažu da svako bombardovanje ima četiri aspekta: vojni, ekonomski, moralni i politički.

- Nećete pogrešiti ako politički razlog stavite na prvo mesto. Zabeleženo je da su prilikom bombardovanja Prijepolja partizani igrali kolo i vikali: „Neka vide četnici na čijoj su strani saveznici“. To sve govori - kaže prof. dr Pavlović.

Saveznici su bombardovali i druge okupirane južnoevropske gradove, ali nikada sa tako malo štete po Nemce i sa strašnim civilnim žrtvama kao u Srbiji. To potvrđuju i radiogrami Glavnog štaba JVUO upućeni vladi u Londonu.

- Kad je na nebu prestonice prepoznalo savezničke avione, stanovništvo je bilo obuzeto oduševljenjem. Svet je verovao da se avioni vraćaju posle bombardovanja neprijateljskih ciljeva u Mađarskoj. Tek kad su zatreštale prve eksplozije savezničkih bombi, stanovništvo je potrčalo u skloništa. Savezničko bombardovanje izazvalo je strašno razaranje. Na ulicama su leševi žrtava svuda - glasio je 20. aprila izveštaj iz Mihailovićevog štaba.

Stradale su Bajlonijeva i Kalenićeva pijaca, prepune sveta, kao i Crkva Aleksandra Nevskog. Uništena je bolnica sa bolesnim srpskim zarobljenicima iz Nemačke koji su dovedeni na rehabilitaciju. Razoreno je prvo beogradsko porodilište. U prah su pretvoreni Centralni higijenski zavod, Dečja bolnica, Dečji dispanzer, Bolnica za zarazne bolesti, Dom slepih, Ortopedski zavod, Državni dom za mušku decu, Državni dom za žensku decu, dva doma za decu srpskih izbeglica iz NDH. Sravnjene su Terazije.

- Prema pouzdanim obaveštenjima Vrhovne komande Jugoslovenske vojske, na Beograd je palo 1.457 bombi prvog i drugog dana pravoslavnog Uskrsa. Porušeno je ukupno 687 zgrada, a 20. aprila je u ruševinama pronađen 1.161 leš. Broj teško povređenih bio je 1.468 - piše u radiogramu upućenom 21. aprila u London.

Kolone sa kovčezima protezale su se kilometrima beogradskim grobljima, kao nekoliko dana ranije u Nišu koji je, takođe, razoren „prijateljskim bombama“.

- Ja bih razumeo bombardovanje da smo mi zaraćena sila, pa da oni hoće da nas primoraju da kleknemo na kolena i da položimo oružje. Da nas primoraju na kapitulaciju. Pa zar mi nismo kapitulirali i pobacali oružje još onda kada smo se vezali za one koji su ove žrtve i prouzrokovali. Sada mi nemamo pred kim da kapituliramo, jedino ako oni hoće da kapituliramo pred Titom - rekao je tada niški okružni načelnik Jovan Barjaktarević.

Nesrećni čovek nije ni slutio koliko je blizu istine.

- Bi-Bi-Si je na Uskrs 1944. objavio vest da su saveznici na zahtev maršala Tita bombardovali Beograd. Na to je smesta reagovao Bogoljub Jeftić, poslanik jugoslovenske vlade u Forin ofisu, i uručio demarš zbog direktnog stavljanja saveznika na jednu stranu u građanskom ratu. Jeftiću je usmeno obrazloženo da saveznici bombarduju čitavu Evropu, pa ni Beograd nije izuzetak. Međutim u belešci Forin ofisa o tom događaju piše: „Nama bi bilo draže da Bi-Bi-Si nije objavio tu vest jer ovako imamo neprijatnu dužnost da objašnjavamo svoju politiku“. U britanskoj vladi je nesumnjivo postojala podrška Titovom pokretu - kaže prof. dr Momčilo Pavlović, direktor Instituta za savremenu istoriju Srbije.



Pod bombama su stradale čitave porodice

Na stav zapadnih saveznika o događajima i dobrim i lošim momcima u Jugoslaviji presudno je uticala grupa sovjetskih „krtica“ u britanskoj tajnoj službi SOE. Početkom Drugog svetskog rata oni su kao diplomci Kembridža, povezani salonskim levičarenjem i homoseksualnošću ušli u SOE i postali veoma uticajni. S njima je veoma blizak bio i Ficroj Meklin, Čerčilov izaslanik u Titovom štabu. Ova grupa je bila ključna i u lancu odlučivanja u Balkan er-forsu (balkanskim vazdušnim snagama), koji je bombardovao srpske gradove.

- Meklejn je smatrao da bombardovanje treba da „pomogne da se okonča građanski rat u korist partizana i potvrdi ih kao jedinu snagu otpora u Jugoslaviji“. Početkom aprila 1944. Čerčil je u London pozvao svog izaslanika kod Tita, brigadira Meklejna i Vladimira Velebita, koji je bio Titov oficir za vezu prvo s Nemcima a potom s Britancima. Oni stižu u štab generala Vilsona, komandanta Sredozemlja 15. aprila, a već sutradan je prvi put bombardovan Beograd - kaže Miloslav Smardžić, autor knjige „Krvavi Vaskrs 1944“.

Engleske vazduhoplovne snage su uglavnom bombardovale preko dana, a strateška bombardovanja s bezbedne visine i noćna bombardovanja obavljali su Amerikanci.

- Uspostavljena je koordinacija između Balkan er-forsa, odnosno komande u Bariju i misija koje su se nalazile pri vrhovnom štabu NOVJ i glavnim štabovima republika koji su slali svoje predloge za bombardovanje o kojima su odlučivali Meklejn i Tito - kaže prof. dr Pavlović.

Za razliku od Edvarda Kardelja, koji je odlučno odbio predlog da se bombarduje Ljubljana, i Tita, koji uprkos zahtevima saveznika nije dopuštao da se ruši Zagreb, komandant Glavnog štaba NOVJ za Srbiju Koča Popović i britanski obaveštajac Džon Heniker Mejdžor sipali su predloge kao iz rukava.

-Popović je određivao ciljeve, a da uopšte nije bio u Srbiji. U seriji radiograma Vrhovnom štabu on ne samo da traži da se bombarduje neki grad, Leskovac, Niš, Beograd, čak i određene ulice. Mejdžor to šalje Meklejnu, koji predlog analizira sa Titom i informaciju koja ide u Bari u komandu Balkan er-forsa. Ta linija odlučivanja ide preko Meklejna i Tita, a Balkan er-fors bombarduje po vojničkim procenama samo kada u preletima uoči neprijateljske ciljeve - kaže prof. dr Pavlović.



Bombe namenjene Hitleru pogađale srpski narod

“NEDELjA PACOVA“

SPREGA u bombardovanju srpskih gradova 1944. između partizanskog vođstva i Balkan er-forsa naročito je funkcionisala tokom operacije „Retvik“ („Nedelja pacova“).

- „Nedelja pacova“, koju je izmislila Meklejnova misija, zaista je bila jako nesrećan naziv. Bila je to vežba namenjena hvatanju Nemaca prilikom njihovog povlačenja iz Grčke preko Srbije. Ovaj cilj nije ispunila tako da je armija od 100.000 ljudi obavila uredno povlačenje. „Nedelja pacova“ je za Tita je bila ofanziva za oslobađanje Srbije od Mihailovića i lojalista i usput od svih protivnika komunista, stvarnih ili potencijalnih - kaže Liz.



“PRIJATELjSKO“ RAZARANjE SRBIJE

SAVEZNICI su bombe 1944. najčešće bacali na Niš, 15 puta. Na Kraljevo šest puta, Podgoricu, Zemun i Alibunar četiri puta, a Novi Sad tri puta. Smederevo, Nikšić, Ćupriju i Popovac kod Paraćina bombardovali su po dva puta. Razarali su i civilne ciljeve Sremske Mitrovice, Rume, Velikog Bečkereka, Kruševca, Peći, Kragujevca, Kovina, Pančeva, Velike Plane, Bijelog Polja, Prijepolja, Kuršumlije, Prokuplja, Vučja, Lebana, Grdelice, Podujeva, Raške, Stalaća, Mitrovice, Prištine..

UBIJALI SAMO ZA CIVILE

PRILIKOM savezničkih bombardovanja Beograda nije pogođen nijedan nemački cilj od strateškog značaja, zabeležio je Miodrag Mija Jakšić. - Umesto toga, pogođena su uglavnom civilna naselja. Najgore je tih dana prošlo Pašino brdo. Iz „letećih tvrđava“ padali su „tepisi“ bombi na ovo beogradsko naselje. Tu je poginulo najviše Beograđana, a i porušeno najviše kuća - zapisao je Jakšić, koji je preživeo sva saveznička bombardovanja Beograda.

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:487568-Saveznici-nas-bombardovali-na-Titov-zahtev

ajde, barem nešto pozitivno i od tite...

Bolje rat nego pakt...

O tome se do 90ih šutilo, nije bilo zgodno pričati...nakon toga počinje zgražavanje...uz slavljene četnika i Draže kao antifašista, sve ide...

kao da se puno govorilo o 'savezničkom' bombardiranju hrvatske, poglavito dalmatinskih gradova...
u makarskoj još lako možeš nać kamene fasade starih kuća i crkava u centru i u luci pune rupa od tih bombardiranja a skoro ništa nije bilo nijemaca u makarskoj, jedan manji njemački brod u luci su navodno gađali u više navrata i razorili pola grada...

Komunisti su time ubijali dvije muhe jednim udarcem. Oni su se ionako krili po sumama tako da je u tim bombardovanjima izginula masa potencijalnih neistomisljenika, plus sto je prezivjele revolt protiv anglosaksonskih bombasa koji su im pobili dijelove obitelji trebao odvesti na Titov put. A amerima sve to bilo dobar poligon da se neiskusne posade bombardera vjezbaju za ciljeve u Njemackoj. Mudar je bio drug Tito.

šteta što nije tada cijeli Beograd sravnjen sa zemljom. 91e ne bi Srbi pokušali osvojiti Hrvatsku i Bosnu sa više tisuća mrtvih na kraju krajeva.

Dirlewanger wrote:kao da se puno govorilo o 'savezničkom' bombardiranju hrvatske, poglavito dalmatinskih gradova...
u makarskoj još lako možeš nać kamene fasade starih kuća i crkava u centru i u luci pune rupa od tih bombardiranja a skoro ništa nije bilo nijemaca u makarskoj, jedan manji njemački brod u luci su navodno gađali u više navrata i razorili pola grada...

Bio je prošle godine jedan feljton u Jutarnjem, čudi me kako su ga vlasnici Žutarnjeg dopustili, o savezničkom bombardiranju Dalmacije na Titov zahtjev:

"Rat je, nakon što je osvojen sjever Afrike, Sicilija i jug Italije, nakon što je 1943. došlo do preokreta na Istočnom bojištu, bio još daleko od završetka, ali na jasnom putu raspleta koji se odvijao nepovoljno za Nijemce i njihove saveznike. Saveznici su sada mogli jasno udarati tamo gdje je bilo potrebe, gdje su se štete mogle najviše osjetiti.

Konačno, sam je Vrhovni komandant maršal Josip Broz Tito u prosincu 1943. generalu Wilsonu poslao poruku da bi bilo korisno ako bi „hitno izdao naredbu“ bazama u Italiji „da počnu s bombardiranjem ciljeva koje ćemo naznačiti“."

http://www.jutarnji.hr/nikad-videni-materijal-iz-tajnih-americkih-arhiva/1085021/

http://www.jutarnji.hr/saveznicko-bombardiranje-hrvatske/1085220/

Bombardirali su i Rijeku i Pulu radi iridente i njihovih saveznika nacista, četnika i ustaša. Meni to uopće nije nepoznato već dugo godina, kao niti bombardiranje po Dalmaciji.

charry wrote:Bombardirali su i Rijeku i Pulu radi iridente i njihovih saveznika nacista, četnika i ustaša. Meni to uopće nije nepoznato već dugo godina, kao niti bombardiranje po Dalmaciji.

Nije ni meni nepoznato jer su porušili pola mog mjesta, crkvu i moju staru obiteljsku kuću, usput. Ali nije mi jasno zašto su, ako su već izvršili bombardiranja radi ustaša i četnika, rušili crkve i zgrade i ubijali civile. I to po Titovu naređenju. Očito je cilj bio zastrašivanje i eliminiranje dijela civilnog stanovništva. "Divan" početak nove države i na tom polju.

U svakom slučaju niti u jednom ratu nisu pošteđeni civili i strana koja pobjeđuje se najčešće nameće onoj koja je poražena. Tako se to radilo prije, tako je to i danas. Iz ove perspektive se vjerojatno može slobodnije govoriti o tome, nego što se moglo tada. Ono je ipak bio i svjetski rat pa je zato Tito imao tako moćne saveznike. Područja u kojem su bile aktualne ustaše su smatrane direktnom podružnicom nacista, a i svećenstvo je po određenim dijelovima Hrvatske ustaše zagovaralo, a negdje i nije. Od tuda mi je uvijek bilo besmisleno kad se govorilo da se u vrijeme Jugoslavije nije smjelo ići u crkvu, slaviti Božić, Uskrs i sl. jer to nije istina, religije su bile udaljene iz škola. Zadnji rat je bio više lokalan, a Hrvatska, kao i druge zemlje Balkana, ima u interesu EU. Dok Hrvatska dobije ratnu odštetu proći će još godine, a mora nanovo izgraditi porušene srpske kuće iako uz pomoć financiranja iz EU, kao što i Srbija prima isti taj novac za one Srbe Prečane koji će ostati u Srbiji, a mora ih se negdje smjestiti. Takve stvari su se nakon WWII dogovarale brže, a i nekim silama u Europi nije odgovaralo cijepanje Jugoslavije, s jedne strane radi njihovih interesa, s druge strane radi sumnji baziranih na WWII. Zadnji rat je možda po važnosti bitniji Hrvatima od WWII, međutim većini svijeta je to lokalan rat različitih nacija bivše Jugoslavije koji se nije trebao proširiti dalje.

charry wrote:U svakom slučaju niti u jednom ratu nisu pošteđeni civili i strana koja pobjeđuje se najčešće nameće onoj koja je poražena. Tako se to radilo prije, tako je to i danas. Iz ove perspektive se vjerojatno može slobodnije govoriti o tome, nego što se moglo tada. Ono je ipak bio i svjetski rat pa je zato Tito imao tako moćne saveznike. Područja u kojem su bile aktualne ustaše su smatrane direktnom podružnicom nacista, a i svećenstvo je po određenim dijelovima Hrvatske ustaše zagovaralo, a negdje i nije. Od tuda mi je uvijek bilo besmisleno kad se govorilo da se u vrijeme Jugoslavije nije smjelo ići u crkvu, slaviti Božić, Uskrs i sl. jer to nije istina, religije su bile udaljene iz škola.

Smjelo se ići u crkvu i slaviti Božić i Uskrs ali si tada bio građanin drugog reda. Vjeronauk je bio u školama i nakon završetka rata, ukinut je tek 1952. I znam da civili stradaju u svakom ratu, ali ovo je bila direktiva s vrha, od samog Tita, što je još jedan dokaz da je Tito zločinac. A rečenica da je svećenstvo negdje ustaše zagovaralo, a negdje nije, previše je općenita da bi odražavala pravu istinu da se Crkva odrekla onog dijela svećenstva koje je surađivalo ili bilo aktivno u ustašama. Primjer je "fra" Majstorović kojega se Crkva odrekla još za vrijeme rata.

Pa bilo je i slučajeva da je svećenstvo surađivalo i s komunistima, u biti rijetko kad su oni baš bili neovisni od politike. Ja se nisam osjećala kao građanin drugog reda, bila sam doduše manjina u razredu, a u ulici smo svi išli na vjeronauk, međutim me nitko nije mrko gledao niti me proganjao niti mi se prijetio. Možda to ovisi po krajevima Hrvatske. Isto članovi obitelji katolici, svi sakramenti, itd. Problem bi bio vjerojatno da javno ideš govoriti protiv Tita, vrijeđaš partiju i sl. Recimo na Kvarneru je suživot između vjere i partije bio moguć. Tito je nekome zločinac, nekome heroj, nekome sposoban političar i vojskovođa s dvije strane medalje.

Recimo kad ideš po groblju oko Rijeke, na Trsatu i Kozali se vide groblja čitavih obitelji. Na nadgrobnoj ploči vidiš pored godine rođenja židovsku zvijezdu, a pored godine smrti križ i da su živjeli oko doba WWII. U biti su ti ljudi bili Židovi, a pokrstilo bi ih se u katolike jer sve ostale koji su ostali Židovi u Rijeci su fašisti odvezli u Auschwitz, prije nekoliko mjeseci su Židovi iz New Yorka proučavali baš ovo područje i pokušaje Talijana da prikriju sudjelovanje u tom zločinu.

Avatar wrote:šteta što nije tada cijeli Beograd sravnjen sa zemljom. 91e ne bi Srbi pokušali osvojiti Hrvatsku i Bosnu sa više tisuća mrtvih na kraju krajeva.

Na krajevu krajeva, i ti si idiot, ali ne bi bilo zgodno reći da je bolje da te nema. Baš naprotiv, uz idiote oni normalni izgledaju još bolje.

charry wrote:Pa bilo je i slučajeva da je svećenstvo surađivalo i s komunistima, u biti rijetko kad su oni baš bili neovisni od politike. Ja se nisam osjećala kao građanin drugog reda, bila sam doduše manjina u razredu, a u ulici smo svi išli na vjeronauk, međutim me nitko nije mrko gledao niti me proganjao niti mi se prijetio. Možda to ovisi po krajevima Hrvatske. Isto članovi obitelji katolici, svi sakramenti, itd. Problem bi bio vjerojatno da javno ideš govoriti protiv Tita, vrijeđaš partiju i sl. Recimo na Kvarneru je suživot između vjere i partije bio moguć. Tito je nekome zločinac, nekome heroj, nekome sposoban političar i vojskovođa s dvije strane medalje.

Malo sam proguglala o izopćenom fratru Majstoroviću jer slabo pamtim godine pa sam našla ovo:

"Zbog sudjelovanja u pokoljima u veljači 1942. crkvene vlasti su ga isključile iz franjevačkog reda, što je potvrdila i Sveta stolica u srpnju 1942. Time je izgubio pravo na redovničko ime Tomislav."
Crkva nije samo svećenstvo nego i sav kršćanski puk i kao takav ne može i ne smije biti isključen iz svijeta pa tako ni iz politike. Nije ni Stepinac bio odvojen suradnje s novom komunističkom vlasti sve dok nije odbio odvajanje od Vatikana.  


Što se tiče osjećaja građaninom drugog reda imam tu neka osobna iskustva, jedno od njih je da je mama koja je bila učiteljica dobila ultimatum: izabrati između javnog prakticiranja vjere ili posla. Kako je bila samohrana izabrala je posao. U jednoj sličnoj situaciji osamdesetih ja sam izabrala javno prakticiranje vjere, ali bila sam singl i mogla sam neopterećeno birati javno prakticiranje vjere

Recimo kao demokršćani u Njemačkoj kao stranka iako se opet gleda da države u EU budu više sekularne. S druge strane ne može se sad ignorirati da je većina stanovnika vjerski orijentirana i da su kršćani.


Eto vidiš, nemam sad nekih takvih slučajeva u blizini i da ih osobno znam, a nisam niti čula za to ovdje. Ne isključujem da se to događalo drugdje. Recimo ovdje se govorilo da ima onih koji će te tužiti ako govoriš protiv Tita i partije, međutim sve je to bilo nekako van mene i nisam to osjetila niti razmišljala o tome dok nisam s nekim ljudima kasnije pričala o tome, u biti kad se Jugoslavija raspala. Vjerojatno ima i veze s time što je ovo dosta turistički kraj i u ono vrijeme se gledalo kao i danas da bude otvoren prema zapadnim gostima, a onda baš neke represije, praćenje ljudi i komplikacije po tom pitanju nisu imale smisla. U hotelima u Opatiji su se Božić i Uskrs slavili bez problema.

Eto vidiš, nemam sad nekih takvih slučajeva u blizini i da ih osobno znam, a nisam niti čula za to ovdje. Ne isključujem da se to događalo drugdje. Recimo ovdje se govorilo da ima onih koji će te tužiti ako govoriš protiv Tita i partije, međutim sve je to bilo nekako van mene i nisam to osjetila niti razmišljala o tome dok nisam s nekim ljudima kasnije pričala o tome, u biti kad se Jugoslavija raspala. Vjerojatno ima i veze s time što je ovo dosta turistički kraj i u ono vrijeme se gledalo kao i danas da bude otvoren prema zapadnim gostima, a onda baš neke represije, praćenje ljudi i komplikacije po tom pitanju nisu imale smisla. U hotelima u Opatiji su se Božić i Uskrs slavili bez problema.

A bilo je svakakvih slučajeva u mom kraju, nego nema potrebe sada o tome razglabati, nije mi raspoloženje u tom smjeru. Svratila sam da ti zaželim sretan Uskrs ako ga slaviš kao i svim ostalim forumašima koji ga slave jer neću biti na forumu do utorka radi intenzivnog obiteljskog okupljanja.   
Čitamo se nakon utorka.  

Uvijek nešto novo saznaš, sve je to povijest Hrvatske. Hvala, sretan Uskrs i tebi. 

..... Za razliku od Edvarda Kardelja, koji je odlučno odbio predlog da se bombarduje Ljubljana, i Tita, koji uprkos zahtevima saveznika nije dopuštao da se ruši Zagreb ........

al ga seru da te bog sačuva ... slavonski brod, zadar, zagreb, split, šibenik, vinkovci, rijeka, travnik (tada u ndh) etc. ... preko 600 zračnih napada, preko pet tisuća mrtvih, ranjenih preko tri tisuće ..... koga zanima ima knjiga 'Anglo-američka bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu'.  autorica je Marica Karakaš-Obradov ..... prizori uništenog Zadra gori od Vukovara 1991.