Trećina Europljana sada podržava populističke stranke

Gotovo jedna trećina Evropljana sada glasa za populističke, krajnje desne ili krajnje lijeve stranke, pokazuju istraživanja, uz široku potporu politici protiv establišmenta koja raste širom kontinenta što je sve problematičniji izazov za mainstream.

Analiza koju je provelo više od 100 politologa u 31 zemlji pokazala je da je na nacionalnim izborima prošle godine rekordnih 32 posto evropskih birača dalo svoj glas strankama protiv establišmenta, u usporedbi s 20 posto u ranim 2000-ima i 12 posto u ranim 1990-ima.

Istraživanje koje je vodio Matthijs Rooduijn, politolog sa Univerziteta u Amsterdamu, a koje je ekskluzivno podijelio Guardian, također je otkrilo da oko polovine glasača protiv establišmenta podržava krajnje desne stranke, a to je udio glasova koji najviše raste brzo.

"Postoji fluktuacija, ali temeljni trend je da brojke stalno rastu. Mainstream stranke gube glasove; stranke protiv establišmenta dobivaju. Važno je, jer mnoge studije sada pokazuju da kada populisti osiguraju vlast ili utjecaj na moć, kvaliteta liberalne demokratije opada", rekao je Rooduijn.

Kao znak koliko je uspon nativističke, autoritarne krajnje desnice pomaknuo evropsku politiku udesno, istraživači su razmotrili klasificiranje nekoliko poznatijih stranaka desnog centra na kontinentu kao krajnje desničarske.

"Puno smo razgovarali o reklasificiranju britanskih konzervativaca, VVD-a Marka Ruttea u Nizozemskoj, Les Républicains u Francuskoj i ÖVP-a u Austriji. Na kraju nismo jer nativizam nije bio njihov glavni fokus. Ali možda ćemo u budućnosti.", rekao je Rooduijn.

PopuList je pokrenut prije pet godina u partnerstvu s Guardianom. Ove godine identificira 234 stranke protiv establišmenta širom Europe, uključujući 165 populističkih stranaka (većina krajnje ljevice ili krajnje desnice). Klasificira 61 stranku kao krajnju ljevicu i 112 kao krajnju desnicu (većina, ali ne sve, populističke).

Obično u kombinaciji s desnom ili lijevom "ideologijom domaćina", populizam dijeli društvo na dvije homogene i suprotstavljene skupine, "čiste ljude" nasuprot "korumpirane elite", i tvrdi da bi sva politika trebala biti izraz "volje naroda" ”.

Njegovi pristaše kažu da je to demokratski korektiv, privilegirajući obične osobe u odnosu na elite, stečene interese i ukorijenjeni establišment. Kritičari kažu da populisti na vlasti često podrivaju demokratske norme, potkopavajući pravosuđe i medije ili ograničavajući prava manjina, ponekad na načine koji će dugo trajati duže od njihovih mandata.

"Za populiste, sve što stoji između 'volje naroda' i kreiranja politike je loše.To uključuje sve one vitalne kontrole i ravnoteže - slobodan tisak, neovisni sudovi, zaštita manjina - koji su bitan dio liberalne demokratije ", rekao je Rooduijn.

Pridruživši se mađarskom samoproglašenom neliberalnom vođi, Viktoru Orbánu, i poljskoj vladajućoj stranci Pravo i pravda, nekoliko populističkih čelnika krajnje desnice i stranaka, uključujući Giorgiu Meloni u Italiji i, u nordijskoj regiji, Finsku partiju i Švedski demokrati nedavno su ušli ili jamče vladine koalicije.

Drugi bilježe veliki porast popularnosti. Austrijska Slobodarska stranka (FPÖ) udobno vodi u anketama godinu dana nakon izbora, njemački AfD je udvostručio svoj očekivani udio glasova na 22 posto i nalazi se na drugom mjestu, ispred SPD-a lijevog centra, dok Marine Le Pen izgleda na putu da ima najbolji rezultat u borbi za francuskog predjendika.

Tri tvrdodesničarske, nativističke stranke u Grčkoj osvojile su parlamentarna mjesta na izborima u junu, a dok je u Španiji Vox izgubio više od trećine svojih zastupnika u julu, populističke i pobunjeničke stranke mogle bi odlučiti, na predstojećim izborima od sada do novembra, vlade Grčke Slovačka, Poljska i Nizozemska.

Mnoštvo faktora stoji iza tog trenda, prema istraživačima koji su ispitivali stranke koje su osvojile barem jedno mjesto ili 2 posto glasova na izborima za nacionalni parlament od 1989. godine.

"Posebno krajnje desne stranke su stvarno proširile svoju biračku bazu i stvaraju koalicije glasača s vrlo različitim brigama", rekla je Daphne Halikiopoulou, komparativna politologinja sa Univerziteta York i koautorica PopuLista.

“Njihov veliki problem uvijek je bila imigracija. To je još uvijek tu, ali kulturni problemi sada čine samo mali dio njihovog biračkog tijela. Otišli su daleko dalje od te jezgre sljedbenika, kapitalizirajući cijeli niz nesigurnosti glasača... Diverzificiraju se.”

Ljudi su sada glasali za krajnju desnicu "koji nikad nisu glasali i ne biste očekivali da hoće: starije žene, urbani glasači, obrazovana srednja klasa", rekao je Halikiopoulou. "Spremni su zamijeniti demokratiju za nešto, reći: 'Znam da je ovaj vođa autoritaran - ali barem će donijeti ekonomsku stabilnost.'"

Andrea Pirro, još jedan od koautora studije i komparativni politolog sa Univerziteta u Bologni, rekao je da je mainstream - velike, sveobuhvatne stranke desnog centra i lijevog centra - djelomično krive.

“Došlo je do progresivnog odvajanja od društvenih zahtjeva. Percepcija da su te stranke u biti postale organizacije koje traže urede, ne reagiraju na brige ljudi i često ih se optužuje za njihove probleme. Stranke protiv establišmenta predstavljaju se kao odgovor, a glasači su sve spremniji dati šansu neisprobanim alternativama. ”, rekao je.

U gotovo svim evropskim zemljama, pritisak na tradicionalni desni centar, posebice, da prihvati političke prijedloge krajnje desnice, posebno o imigraciji, postao je ekstreman, pri čemu radikalizacija desnog centra znači cordon sanitaire koji je dugo razdvajao ono s krajnje desne strane isparava.

"Dinamika političkog natjecanja se mijenja", rekao je Halikiopoulou. “Čak ni prije nekoliko godina, na primjer, nijedna mainstream stranka ne bi ni sanjala da će igrati sa Švedskim demokratima.”

S uspjehom dolazi i rivalstvo, primjećuju istraživači. Stranke protiv establišmenta i krajnje desnice se cijepaju i množe: na prošlogodišnjim francuskim izborima, na primjer, polemičar Eric Zemmour pokrenuo je stranku za birače kojima je Le Pen bila preblaga.

Cas Mudde, profesor međunarodnih poslova na Univerzitetu Georgia koji je formulirao općeprihvaćenu definiciju populizma, rekao je da temeljna potpora strankama protiv establišmenta, posebice radikalnim desničarskim strankama, zapravo nije puno porasla.

"Ono što je naraslo jest skupina birača koja ima toleranciju prema njima. Oni koji ne bi glasali za Le Pen u prvom krugu francuskih predsjedničkih izbora, ali jesu u drugom. Ta je grupa stvarno, stvarno narasla", objasnio je Mudde.

Istraživači PopuLista ne rade izborna predviđanja i nejasno je kako će se tačno odigrati skok udjela glasova protiv establišmenta. Neki analitičari kažu da su strahovi da Evropa “pada krajnjoj desnici” prenapuhani. Kažu da je centar otporniji nego što pokazuju ankete i rezultati izbora.

Mujtaba Rahman, iz Euroazijske grupe, rekao je da stranke desnog centra "zauzimaju tvrđe stavove o klimi, imigraciji i pravima LGBTQ osoba, ali postoje granice koliko se to može pokazati uspješnim". U međuvremenu, rekao je, "većina krajnje desnih stranaka odlučno se pomaknula u centar po pitanju ekonomske i vanjske politike, te u svojim pogledima na EU."

Pomak desnog centra prema krajnjoj desnici naposljetku će dostići svoja ograničenja, ustvrdio je Rahman, ističući nedavni loš učinak Voxa u Španjolskoj. Na izborima za Evropski parlament sljedeće godine predvidio je još jednu centrističku većinu. “Prelazak na krajnju desnicu vjerojatno neće biti lijek za koji mnoge stranke vjeruju”, rekao je.

Mudde je bio manje optimističan. Društvo se promijenilo, rekao je. Uvođenje ideja radikalne desnice dovelo je do radikalizacije centra; tolerancija prema radikalnoj desnici – među elitama i javnošću – očito je porasla. Dugogodišnje granice i konsenzusi su probijeni.

“Pogledajte britanske torijevce. U svom diskursu i retorici oni su radikalna desnica. I dok se mainstream radikalizira, radikalna desnica mora ići dalje, ponuditi nešto drugačije, istaknuti se", kazao je Mudde.

Njegov rast neće biti linearan ili beskonačan, rekao je Mudde, ali nije vidio prirodnu granicu.

“To podrazumijeva stabilnost koja ne postoji, ni u društvu ni u politici. Udio glasova protiv establišmenta od jednog od tri glasača mogao bi biti vrh ledenog brijega", upozorio je na kraju Mudde.

Istraživanje pokazalo da čak trećina Evropljana sada podržava populističke stranke

Malo je to.

Triba opet dignit kamatne stope. Prevelika je inflacija.

Vjetar piri, populizam se širi.

Država u kojoj je glavni grad EU

Trecina je malo, za osnivanje novoga Reich-a trebaju dvije trecine koje ce pob...uklo...elimin...prevaspitati nestasnu trecinu. Ovako ne ide.

omni wrote:Trecina je malo, za osnivanje novoga Reich-a trebaju dvije trecine koje ce pob...uklo...elimin...prevaspitati nestasnu trecinu. Ovako ne ide.

Evropski populisti će se prvo obračunati sa ovim  Slava
A onda ostali neprijatelji Evrope.

A po čemo su oni to populisti, a ovi lažovi i teroristi šta vladaju s EU nisu?!

To populisti je nepotrebno isticati. Svatko tko se bavi politikom je populist.

To "populist" su izmislili ovi kriminalci i lopovi šta upravljaju s EU, kako bi bili nedodirljivi.