Čarke na Kavkazu

Ovi se opet nešto zapuškarali al toliko su nezanimljivi više da čak ni mene ne zanimaju.

Daleko vam kuća.

Ofenziva je trajala samo jedan dan. Dvadeset i četiri sata nakon što je Azerbajdžan pokrenuo vojnu operaciju protiv pokrajine Nagorno-Karabah , armenski separatisti položili su oružje. Borba je bila neravnopravna i unaprijed izgubljena. “ Odnos snaga bio je tim više neuravnotežen jer je Armenija službeno odbila bilo kakvu umiješanost ”, primjećuje Kirill Shamiev, stručnjak za postsovjetski prostor pri ECFR-u. “ Zbog toga su u pokrajini ostale samo malobrojne snage vlade Nagorno-Karabaha, iscrpljene devetomjesečnom blokadom ”, nastavlja stručnjak za ovu kavkasku pokrajinu koja je pod napetostima već tri godine. Prije nego što se odlučio na svoj napad, Baku je postupno povećavao pritisak.

S najviše nekoliko tisuća vojnika bez hrane, lijekova ili goriva, separatisti Nagorno-Karabaha nisu se mogli suprotstaviti azerbajdžanskoj vojsci . To tvrdi da je 64.000 muškaraca " bolje obučenih i bolje opremljenih ", naglašava istraživač. Ima modernu opremu turskog, izraelskog ili ruskog dizajna. Tijekom “drugog rata u Nagorno-Karabahu” u jesen 2020., azerbajdžansko topništvo i bespilotne letjelice osigurale su potpunu nadmoć nad armenskim snagama. Od svog poraza, Armenija nije bila u stanju popraviti svoje gubitke.

Nemirni mir 2020. vjerojatno ne bi mogao potrajati. Unatoč kraju neprijateljstava i zato što mu je priznat suverenitet nad Nagorno-Karabahom, Baku nije napustio svoj cilj ponovnog osvajanja cijelog teritorija, “uključujući etnički armensku regiju”, inzistira Kirill Shamiev . Ističe prijetnje zlostavljanja civilnog stanovništva ili prisilnog raseljavanja. Za Laurencea Broersa, izvanrednog profesora na Chatham Houseu, nekoliko je armenskih sela bilo " opkoljeno " od strane protivničkih jedinica tijekom njihove ofenzive. U sukobu između Azerbajdžana i Armenije već se dogodio rizik od "etničkog čišćenja".», brine se. Strah od krvoprolića naveo je separatiste na popuštanje. Za istraživača, Baku još nije dao nikakvo jamstvo sigurnosti za lokalno stanovništvo.

U srijedu su se tisuće Armenaca okupile oko zračne luke Stepanakert. Što se tiče kršćanske vjere, Armenci u Nagorno-Karabahu strahuju od progona od strane Azerbajdžanaca muslimanske vjere. Između dvije populacije, mržnja je stara i uporna. Zaštitnica Armenije, Rusija, koja je trebala izvršiti mirovnu misiju, nije imala ni volje ni sredstava suprotstaviti se zahtjevima Bakua. Ruski vojnici navodno su čak ubijeni tijekom razmjene vatre u području sela Dzhanyatag. Pokrenuta je istraga. Ruske snage također su izvele gotovo 10.000 evakuacija, nedvojbeno u koordinaciji s azerbajdžanskim snagama. “ Što manje Armenaca ostane, to bolje za Baku», rezimira Kirill Shamiev. Pokrajina sada ima samo 120.000 stanovnika. Armenske vlasti strahuju od masovnog egzodusa.

U srijedu je azerbajdžanska vlada, međutim, uvjerila da želi " mirnu reintegraciju " separatističke pokrajine i "normalizaciju" odnosa s Armenijom. Tijekom televizijskog govora, predsjednik Azerbajdžana je uvjeravao da je njegova zemlja "ponovno uspostavila svoj suverenitet" u Karabahu. Vlada u Erevanu, koja je odustala od svojih zahtjeva i službeno povukla svoje vojne postrojbe od kolovoza 2021., nije pokušala prosvjedovati. " Primili smo na znanje odluku karabaških vlasti da prekinu neprijateljstva i polože oružje ", izjavio je premijer Nikol Pashinian, potvrdivši da " nije sudjelovao " u izradi nacrta sporazuma o prekidu vatre.

Sporazum predviđa, prema separatistima, " raspuštanje i potpuno razoružanje formacija Obrambene vojske Nagorno-Karabaha " i " povlačenje preostalih jedinica i vojnog osoblja oružanih snaga Armenije ". Baku i dalje optužuje Erevan da ima snage u Nagorno-Karabahu. Separatistički čelnici Nagorno-Karabaha također su pristali na razgovore u Evlahu u četvrtak o " reintegraciji " teritorija u Azerbajdžan. Ali sporazum treba uzeti s oprezom: uvjeti reintegracije nisu poznati.

Godine 2020. Baku je već ponovno osvojio dvije trećine teritorija koji je polagao. Pokrajina više nije bila povezana s Armenijom osim uskim Lachinskim koridorom. Teritorijalni spor između Armenije i Azerbajdžana datira od raspada SSSR-a. Erevan je pobijedio 1990. Prvi rat u Nagorno-Karabahu uzrokovao je smrt 30.000 ljudi.

Zapadne prijestolnice mogle su biti samo gledatelji ovog sukoba na sjecištu turske, ruske i iranske sfere utjecaja. Posredovanja koja od 2021. provode Europska unija ili Sjedinjene Države nisu dovela do ničega. “ Čini se da je uspostavljen prekid vatre. Vidjet ćemo je li to doista tako ”, oprezno je komentirala ministrica vanjskih poslova Catherine Colonna u srijedu, dok je Emmanuel Macron navečer od azerbajdžanskog predsjednika zatražio “da jamči za prava i sigurnost stanovnika Karabaha”. . Pobjeda Azerbajdžana ne znači i kraj napetosti.

Tisuće prosvjednika okupilo se na Trgu Republike u armenskom glavnom gradu Erevan kako bi od vlade zatražili da podrži etničke Armence u Nagorno-Karabahu, nakon što je Azerbajdžan prisilio tu odcijepljenu regiju na predaju.

Mnogi su mahali zastavama Nagorno-Karabaha, bilo je i tučnjave s policijom, a neki prosvjednici bacali su boce i kamenje na premijerov ured na trgu.

Interventna policija blokirala je pristup vladinim uredima, a u blizini trga parkirani su vojni kamioni i raspoređene su jake snage sigurnosti.

Samvel Sargsian (21), student na Sveučilištu za kazalište i film u Erevanu, koji je rođen u glavnom gradu Karabaha, poznatom Armencima kao Stepanakert, a Azerima kao Khankendi, kazao je kako je "potrebno da se Armenija pridruži Nagorno-Karabakhu i bori".

"Armenci ne mogu prihvatiti drugu zemlju, drugu vjeru. Zašto bismo? Zašto bi Armenija trebala dati dio sebe drugom narodu? Ako izgubimo Nagorno-Karabakh, gubimo Armeniju. Jer će sljedeći korak biti Armenija", kazao je Sargsian koji je u rukama držao zastavu Nagorno-Karabakha.

Drugi prosvjednik, Kačatur Kobeljan, rekao je da je "stvarno šokiran agresijom Azerbajdžana na Nagorno-Karabah".

"Mislim da su UN, SAD i Rusija igrači koji bi mogli nešto učiniti, ali stvarno sam jako razočaran i ne vidim nikakvu nadu povezanu s ovim rješenjem."

Azerbajdžan je rekao da želi "glatki proces reintegracije" karabaških Armenaca i odbacio armenske optužbe da želi "etnički očistiti" regiju.

Armenski premijer Nikol Pašinjan, koji je izgubio Drugi karabaški rat od Azerbajdžana 2020., ali je ipak dobio reizbor nekoliko mjeseci kasnije, suočio se s pozivima prosvjednika na ostavku.

Dio njih Pašinjana je prozivalo izdajicom, a dio je bijesan što Rusija, koja je na području zastupljena mirotvornim snagama, nije uspjela zaustaviti poraz.

"Nikol je izdajica!", vikali su neki okupljeni, a jedan od prosvjednika u blizini ruske ambasade poderao je rusku putovnicu uzvikujući slogane protiv Rusije.

"Nadamo se da će otići. Bolje je da vođa koji je izgubio rat ode nego da ostane", rekao je 32-godišnji inženjer Harut.

Rekao je da je poraz boli još više kada se uzme u obzir koliko su se dugo Armenci borili za Gorski Karabah.

"Borili smo se za to 30 godina, više od 30 godina i sada je sve to uzalud."

Oporbeni političari održali su govore na pozornici kritizirajući Pašinjana, koji je preuzeo vlast u revoluciji 2018. kada se obraćao pristašama na istom tom trgu.

Pašinjan je u posljednje vrijeme javno optuživao Rusiju da ne čini dovoljno da podrži Armeniju, a kriza u Nagorno-Karabahu nastala usred naglog pogoršanja odnosa između povijesnih saveznika Armenije i Rusije pojačana je ponekad zapaljivim komentarima istaknutih pojedinaca u Moskvi.

Pašinjan i drugi dužnosnici u Erevanu optužili su Rusiju da nije ispunila svoje sigurnosne obveze prema Armeniji, nakon što su azerbajdžanske snage pokrenule ono što su nazvale "antiterorističkim" operacijama protiv etničke armenske zajednice u Nagorno-Karabahu, prije prekida vatre koji je dogovoren u srijedu.

Pašinjan je kritizirao Rusiju jer ga nije upozorila na vojne planove Azerbajdžana, rekavši da je "čudno i zbunjujuće" da njegova vlada nije primila "nikakvu informaciju od ruskih partnera o toj operaciji".

Armenija je desetljećima vjerovala Rusiji da će djelovati kao njen jedini jamac sigurnosti, ali je nedavno postala frustrirana "neučinkovitošću ruskih mirovnih snaga u Nagorno-Karabahu". Rusiju su zauzvrat razljutili pokušaji Armenije da stvori nova međunarodna partnerstva, nedavno kroz održavanje zajedničkih vojnih vježbi sa Sjedinjenim Državama.

Tajnik Armenskog vijeća sigurnosti Armen Grigorian optužio je ruske mirovne snage da nisu uspjele zaštititi Nagorno-Karabah od azerbajdžanske agresije.

Kremlj je odbacio kritike Armenije na račun ruskog mirovnog kontingenta i kazao kako su takve optužbe protiv Rusije neutemeljene.

Veze između Moskve i Erevana već su neko vrijeme slabe, ali su se posljednjih tjedana znatno pogoršale. Ranije ovog mjeseca Armenija je prvi put poslala humanitarnu pomoć Ukrajini, a Pašinjanova supruga Anna Hakobian službeno je posjetila Kijev.

U međuvremenu, Azerbajdžan je objavio da je zaustavio vojno djelovanje u Nagorno-Karabahu nakon što su uspjesi na bojnom polju primorali armenske separatističke snage da pristanu na prekid vatre kojim će se ta regija vratiti pod potpunu kontrolu Bakua.

U sklopu sporazuma kojeg su predstavili Azerbajdžan i rusko ministarstvo obrane, zastupljeno na području sa svojim snagama, separatisti će se razoružati i raspustiti. Pregovori o budućnosti etničkih Armenaca koji tamo žive počet će u četvrtak, a prekid vatre je stupio na snagu u srijedu u 13 sati po lokalnom vremenu.

Azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev u govoru naciji u srijedu navečer rekao je kako je Baku "željeznom šakom" vratio suverenitet nad Nagorno-Karabahom te da su armenske snage započele predaju naoružanja i napuštanje regije.

Alijev tvrdi da će Armenci u Karabahu moći sudjelovati na azerbajdžanskim izborima i u državnom obrazovnom sustavu te da će moći slobodno prakticirati svoju kršćansku vjeru u toj većinski muslimanskoj državi.

"Pretvorit ćemo Karabah u raj", najavio je Alijev, predstavljajući sebe kao čovjeka od riječi.

Karabah, gorska regija na južnom Kavkazu, međunarodno je priznata kao dio Azerbajdžana, no dijelovima tog područja su od kraja sukoba početkom devedesetih vladale separatističke armenske snage.

Armenci tvrde da to područje, kojeg nazivaju Artsakh, povijesno pripada njima.

Zabrinuti za svoju budućnost, tisuće Armenaca u srijedu je stiglo na zračnu luku u Stepanakertu, prijestolnici Karabaha. Ostali su utočište pronašli među ruskim mirotvorcima.

Baku tvrdi da će integrirati 120 tisuća Armenaca Nagorno-Karabaha, no oni su skeptični jer je područje bilo poprište dva rata od pada Sovjetskog Saveza 1991. godine, a Erevan je optuživao Azerbajdžan za pokušaj etničkog čišćenja.

Vojna pobjeda brojčano nadmoćnijih Azera nad separatistima mogla izazvati političke turbulencije u susjednoj Armeniji u kojoj je dio javnosti ljut jer Erevan nije uspio zaštiti njihove sunarodnjake.

Bijes na ulicama Erevana, spominje se izdaja, trga se ruska putovnica: ‘Vladimire Vladimiroviču!‘

Gledam šta se ovdje uopće desilo. Izgleda da su Armenci popušili.

Zapad se neće miješati jer nema zašto. Ta pokrajina je ionako međunarodno gledano unutar Azerbejđana a sama Armenija je saveznica Rusije a istovremeno ni sama ta Armenija se ne želi uključiti u sukob i da ratuje tamo za to itd.

Mislim ono kad pogledaš Zapadu ovo odgovara jer problem manje i raste neprijateljstvo prema Rusiji u Armeniji jer nije poduzela ništa.

Daleko im svima lepa kuća.

Armenski premijer Nikol Pašinjan već je suočen s pozivima dijela oporbe da odstupi s dužnosti, a tisuće prosvjednika okupilo se u armenskoj prijestolnici u srijedu navečer kako bi od vlade tražili da pomogne Karabahu. Dio njih Pašinjana je prozivalo izdajicom, a dio je bijesan što Rusija, koja je na području zastupljena mirotvornim snagama, nije uspjela zaustaviti poraz.

A šta Rusiju uopće boli k za to i zašto bi ona išla ratovat s Azerbejđanom itd ?

Tajnik iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost (SNSC) Ali-Akbar Ahmadyan sastao se i razgovarao s ruskim ministrom obrane Sergejem Shoiguom Tijekom sastanka obje su strane razgovarale o bilateralnim, regionalnim i međunarodnim pitanjima, posebice o razvoju događaja u regiji Kavkaza.

 Ističući širenje sveobuhvatnih odnosa između Teherana i Moskve i odlučnu borbu protiv organiziranog terorizma, Ahmadyan i Shoigu su kao glavni uzrok nesigurnosti i nestabilnosti u regiji naveli sudjelovanje izvanregionalnih zemalja. Obje strane također vide povećanje regionalne suradnje za postizanje kolektivne sigurnosti kao jedan od učinkovitih načina za okončanje stranog uplitanja

Imanov je istaknuo da je današnjim raspuštanjem i povlačenjem armenskih trupa zapravo dokazana njihova prvotna prisustnost u spornoj regiji, što sugerira da je Armenija prekršila sporazum potpisan uz posredstvo Rusije nakon kratkog rata u jesen 2020. Veleposlanik je ustvrdio da je Azerbajdžan nakon Drugog rata na Karabahu armenskoj strani uputio više poziva za ispunjavanjem obveza, ali da je, unatoč najavljenom povlačenju, na teritoriju Karabaha ostalo oko 10.000 pripadnika armenskih snaga.

Veleposlanik Azerbajdžana u Hrvatskoj: Raspuštanje armenskih trupa u regiji Karabah dokaz je kršenja sporazuma iz 2020.

Boli Hrvatsku k za to tamo. To se odvija unutar Azerbejđana a ni sama Armenija ne poduzima ništa a još najbolje da će netko treći za njih. Daleko vam svima lepa kuća.

Postrojbe armenskih postrojbi smještene u području Karabaha u Azerbajdžanu predaju oružje, napuštaju borbene i vojne položaje te se potpuno razoružavaju, izjavila je u srijedu, 20. rujna, služba za odnose s javnošću Ministarstva obrane Republike Azerbajdžana.

U priopćenju se navodi kako je, uzimajući u obzir apel predstavnika armenskih stanovnika Karabaha, primljen preko ruskog mirovnog kontingenta, postignut dogovor da se obustave “lokalne protuterorističke mjere” ove srijede u 13.00 (po lokalnom vremenu) pod slijedećim uvjetima:

Formacije Oružanih snaga Armenije i ilegalne armenske oružane formacije smještene u regiji Karabah Republike Azerbejdžan polažu oružje, napuštaju borbene položaje i vojne položaje i potpuno se razoružavaju.

Postrojbe armenskih oružanih snaga napuštaju teritorij Azerbajdžana, raspuštaju se ilegalne armenske oružane formacije;

Provedba gore navedenih procesa osigurava se u koordinaciji s ruskim mirovnim kontingentom.

Konačni krah! Obrambena vojska Nagorno Karabaha polaže oružje i raspušta se

Ruse izgleda isto boli k, ako će Armenija ratovat ok a ako neće opet ok. Baš ih brige za to tamo. Nisu njihova posla.

Nemirni Južni Kavkaz kao važno energetsko čvorište

Azerbejdžan je izvezao 6,6 milijardi kubnih metara prirodnog plina Europi od januara do jula.

Glavna azerbejdžanska ruta za izvoz nafte je naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC) kroz koji prolazi približno 80 posto izvoza nafte i prolazi kroz Gruziju do turske mediteranske obale. Ima kapacitet od 1,2 miliona barela dnevno, odnosno nešto više od 1% globalne nafte dostave.

Nekoliko ruskih vojnika stacioniranih u Gorskom Karabahu ubijeno je hicima ispaljenim na njihov automobil, prema vojnim izvorima u Moskvi.

Incident se dogodio u srijedu u blizini sela Džanjataga, objavilo je rusko ministarstvo obrane.

Ministarstvo nije reklo koliko je vojnika poginulo. Vraćali su se s promatračnice kada je na njihovo vozilo pucano iz vatrenog oružja, priopćilo je ministarstvo.

Ubijeno nekoliko ruskih vojnika u Nagorno Karabahu, pucali im na auto

Mark N. Katz sa Sveučilišta George Mason, rekao je za Newsweek kako je Rusija u prošlosti stajala na stranu Armenije protiv Azerbajdžana, ali da je Putin nedavno "bio relativno popustljiv prema potezima Azerbajdžana protiv Armenije". "Čini se da postoji nekoliko razloga za to: Kao prvo, Putin nije zadovoljan armenskom vladom koja je sve više naklonjena zapadu; Kao drugo, rat u Ukrajini je smanjio sposobnost Rusije da djeluje na polju Armenija/Azerbajdžan; i kao treće, Putin želi izbjegavati napetosti s turskim čelnikom (Recepom Tayyipom) Erdoğanom, koji podupire Azerbajdžan protiv Armenije", rekao je Katz.

Krvavi sukobi, nafta i pogažena obećanja: Putin i Biden sad imaju isti problem i ne znaju ga riješiti