Sprema se kolaps najvećeg europskog gospodarstva

Njemačka je ovog mjeseca pretrpjela najveći pad poslovne aktivnosti u više od tri godine, podaci su to najnovijeg istraživanja. To je potaknulo strahove da najveće europsko gospodarstvo ponovno pada u recesiju.

Prvotno očitanje indeksa menadžera nabave (PMI indeks), koji prati aktivnost u proizvodnom i uslužnom sektoru, palo je u kolovozu na 44,7 sa 48,5 iz srpnja. To je najniža vrijednost od svibnja 2020., kada je Njemačka počela postupno ukidati ograničenja nametnuta zbog pandemije koronavirusa. Očitanje ispod 50 označava kontrakciju.

Istraživanje je istaknulo pad proizvodnje četvrti mjesec zaredom. Aktivnost u uslužnim djelatnostima je pala prvi put nakon osam mjeseci.

- Svaka nada da bi sektor usluga mogao spasiti njemačko gospodarstvo je nestala. Umjesto toga, uslužni će se sektor pridružiti recesiji u proizvodnji, rekao je glavni ekonomist hamburške komercijalne banke, Cyrus de la Rubia.

Brojke dokazuju da njemačko gospodarstvo ponovno posrće nakon što je iz zimske recesije izašlo s najnižim razlikama. Podaci od ranije ovog mjeseca otkrili su usporavanje industrijske proizvodnje u lipnju koje je veće od očekivanog, potaknuto oštrim smanjenjem ogromnog automobilskog sektora u zemlji.

Njemački gospodarski problemi prelijevaju se na ostalih 19 zemalja koje koriste euro, a u opasnosti od recesije je i šira regija.

Sprema se kolaps najvećeg europskog gospodarstva: ‘Slijedi domino-efekt, posljedice ćemo osjetiti svi‘

Sjećam se kako je Hrvatska masovno fantazirala o ulasku u EU i zaaapadnoj uljudbi
Sad uživajte. Još kad nam uvale te 15 minutne gradove i zabrane meso mlijeko i slično, bit će veselje

Recesija je majka svih Hitlera i Napoleona.

Glavno je da su uspjeli smanjti ovisnost o ruskom plinu i nafti.

crvenkasti wrote:Glavno je da su uspjeli smanjti ovisnost o ruskom plinu i nafti.

Ne treba im ruska nafta. Plina ima i u Norveškoj.

takav je kolaps i propast da firme plaćaju ako dovedeš radnika.
ide od 500 pa do 10000€ po radniku.

kolaps nevjerovatni.

pola srbije je njemačkoj. počeo sam kreketat uz njih.

cijena plina i nafte stalno u padu.

krmeljivi na aparatima

i jedna italija imala je veći bdp od rusije, prije rata.
sada se rusija približava grčkoj.
još malo rata i hrvatska će imati veći bdp

srblje i bosilje na aparatah

veber wrote:takav je kolaps i propast da firme plaćaju ako dovedeš radnika.
ide od 500 pa do 10000€ po radniku.

kolaps nevjerovatni.

To šta nemaju radne snage ne znači da nisu u recesiji. No malo recesija pa se poslije opet pokrene itd. Nema razloga za dramu. Jedino im malo raste AfD a Komšičevci padaju.

u recesiji otpuštaš, ne zapošljavaš.

srbima najbolje ako popuše otkaz.

sa plaćicom u njemačkoj, frajeri su u srbiji.

veber wrote:u recesiji otpuštaš, ne zapošljavaš.

Nemaju oni radnu snagu. To je blaga recesija.

RayMabus wrote:

veber wrote:u recesiji otpuštaš, ne zapošljavaš.

Nemaju oni radnu snagu. To je blaga recesija.

hrvatska nema radne snage, austrija krepava jer nitko ne želi u smrdljivu državu, bavarska krepava iz istog razloga.

Uvoze. Nije to oštar lom ekonomije nego blaga recesija. Oni su u blagoj recesiji i zato im i dalje fali radna snaga.

gluposti koje pišu novinari da popune portale.
eto u americi kreće korona
u eu recesija
japan je u kurcu
a, kina samo kaj nije krepala

Recesija je kad nemaš gospodarski rast. Nije blaga recesija slom ekonomije.

Njemačka postaje "bolesnik Europe"

NJEMAČKA je neosporni motor ekonomije cijele EU. Odgovorna je za gotovo četvrtinu ukupnog BDP-a, trećinu ukupnog izvoza izvan EU, znanstveno je središte i utočište stabilnosti u nesigurnim ekonomskim vremenima.

Zbog baziranosti industrije na proizvodnju kompleksnih industrijskih proizvoda, glavni je trgovinski partner velikom broju članica EU, pa tako i Hrvatske. Velik dio komponenata za industrijske proizvode koji se izvoze iz Njemačke u ostatak svijeta proizvodi se u ostalim članicama.

Samim time je ključna i za svjetsku ekonomiju. Najviše izvozi u SAD, a najviše uvozi iz Kine. Trgovinska veza između EU, Kine i SAD-a je glavni svjetski lanac vrijednosti, a Njemačka ima vitalnu ulogu za njegovu održivost. Zabrinjavajuće je to što ona pokazuje znakove usporavanja već duže vremena.

Usporavanje je bilo vidljivo još i prije pandemije 2020., a od njenog kraja Njemačka po pitanju ekonomskog rasta stoji na mjestu. Čak je u zadnji tren izbjegnuta recesija, nakon što je BDP padao zadnja tri mjeseca 2022. i prva tri mjeseca 2023.

Podaci za travanj, svibanj i lipanj su je nakratko spasili od proglašenja krize, ali se svejedno očekuje da će ekonomski pad ove godine iznositi 0.3 posto. Bez obzira na to hoće li recesija biti tehnički proglašena ili ne, u stvarnosti se minimalno može govoriti o stagnaciji.

Iako se do početka 2022. oporavila od posljedica pandemije, zadnjih godinu i pol praktički nije bilo nikakvog rasta. U svakom slučaju će BDP ove godine biti na razini 2019., a to znači da se može govoriti o izgubljene četiri godine.

Gledajući srednji rok, od početka 2016., usporavanje je još vidljivije. Uzme li se 2015. kao bazna godina, podaci pokazuju kako je na kraju 2017. BDP bio 6.4 posto veći. Sljedeće dvije godine rast usporava, pa je na kraju 2019. BDP 7.6 posto veći nego 2015. A onda dolazi pandemija, u kojoj se gospodarstvo oporavilo, ali u 2022. i prvoj polovici ove godine nije bilo nikakvog rasta.

Desetljećima Njemačka svoj razvoj bazira na izvozu, a on već godinama razočarava. Iako podaci za 2022. pokazuju da je ukupna vrijednost izvoza iznosila 1.58 bilijuna eura, 248 milijardi eura više nego 2019., ustvari se isključivo radi o efektu rasta cijena, a ne stvarnom rastu izvoza. Bez rasta cijena je izvoz danas čak manji nego 2019.

Čak ni to nije glavni problem, nego činjenica da, kada se korigira za cijene, dobije se šokantni podatak da izvoz stagnira već godinama. Današnji izvoz je ne samo manji nego 2019., manji je nego što je bio 2015., a na razini 2007. i prve polovice 2008.

Zlatno doba njemačkog izvoza je bilo razdoblje od 2000. do 2008., u kojem je rastao s 597 milijardi eura na 984 milijarde. Korigirano za cijene, rast je u tom razdoblju iznosio 47 posto (izračun Svjetske banke). Iako su u to vrijeme postojali domaći problemi, ekonomiju je spašavao izvoz.

Velika svjetska kriza je oštro pogodila izvoz, koji se oporavlja na prijašnje tek sredinom 2011. Izlazak iz krize je bio spor u cijeloj EU, a njemačka industrija je zbog toga stagnirala. Blagi oporavak je vidljiv tek 2017. i 2018., ali se ispuhuje još i prije pandemije.

Slična su kretanja u svim velikim ekonomijama Europe. Italija, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo su 2019. imali sličan izvoz kao 2000. (korigirano za cijene). Jedina razlika je što njemački izvoz snažno raste do krize 2008., od koje se nikada nije oporavio.

90-e je obilježila konsolidacija zbog ujedinjenja dvije Njemačke, a fokus je bio na obnovi od socijalizma. Iako je Istočna Njemačka bila najrazvijenija od svih socijalističkih država, puno je zaostajala za Zapadnom Njemačkom po pitanju kvalitete života, a industrija je tehnološki zaostala za pojmove kapitalističkog sustava koji je postojao na Zapadu.

Godišnji ekonomski rast je bio slab, od 1991. do 1998. u prosjeku samo 1.3 posto rasta BDP-a godišnje. Tada se govorilo o Njemačkoj kao o "bolesniku Europe", a to je bio rezultat primarno ujedinjenja. Da bi se pomoglo bivšem socijalističkom dijelu, uveden je "socijalni dodatak", novi porez kojim se financirala obnova Istočne Njemačke (Solidaritätszuschlag). Iako se trebao naplaćivati samo jednu godinu, postao je trajan.

Udio Njemačke u ukupnom svjetskom izvozu i izvozu eurozone je padao 90-ih, rastao je javni dug, a zbog daleko manje produktivnosti kompanija iz Istočne Njemačke, one masovno propadaju i dolazi do velike nezaposlenosti.

BDP je 90-ih rastao, ali daleko sporije nego su navikli Nijemci iz Zapadne Njemačke i daleko sporije od konkurentskih država EU. Ulaz u novo tisućljeće nije bio lagan. Dapače, 2002. i 2003. čak pada u recesiju.

Njemačke kompanije se iz nužnosti još više orijentiraju na izvoz. Dok je druge polovice 80-ih u Zapadnoj Njemačkoj i 90-ih u ujedinjenoj Njemačkoj glavni izvor gospodarskog rasta bila domaća potrošnja, u prvih osam godina 21. stoljeća je generator rasta izvoz.

Danas je poznata kao zemlja koja puno više izvozi nego što uvozi. Odgovorna je za većinu neto izvoza EU. Ali to nije bio slučaj 90-ih. Sasvim suprotno, Njemačka je uvozila daleko više nego je izvozila.

Kriza 2008. je bila prekretnica za države EU. Od tada sve više zaostaju za SAD-om, a Kina ih sve brže sustiže. Njemačka je ispuhala potencijal za rast izvoza te on realno (korigirano za rast cijena) stagnira kao i Francuskoj, Italiji te Ujedinjenom Kraljevstvu.

Ali zbog relativno veće važnosti izvoza u gospodarstvu, njegova stagnacija joj je veći problem nego ostalim državama Europe. MMF predviđa da će ekonomski rast Njemačke narednih pet godina biti manji nego u sličnim državama.

Upravo najveća snaga Njemačke, njen snažan izvoz, vuče zemlju prema recesiji. SAD je počeo naveliko subvencionirati domaću industriju i smanjivati ovisnost o uvozu, što je s obzirom na to da se radi o najvećem izvoznom tržištu za Njemačku izvan EU, razlog za uzbunu.

Kina, drugo najveće izvozno tržište izvan EU, sporo izlazi iz krize uzrokovane pandemijom. Uvoz od početka 2022. pada, a podaci za srpanj 2023. pokazuju pad od čak 12.4 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine, uz pad izvoza za 14.5 posto u odnosu na srpanj 2022. Izvoz same Njemačke u Kinu je pao za 11.3 posto prva četiri mjeseca ove godine.

Desetljećima je njemačka industrija konkurentnost gradila na temelju relativno jeftinih energenata iz Rusije. Još od doba SSSR-a se gradila razgranata mreža cjevovoda koji su naftu i plin dovodili iz Sibira prema njemačkoj industriji.

Iako se cjelokupno EU brzo odvojila od ovisnosti o ruskim energentima i brzo su pronađeni alternativni dobavni pravci, novi energenti nisu više toliko jeftini kao što su bili u desetljećima dok je Njemačka gradila svoju industrijsku bazu.

Za gubitak komparativne prednosti u jeftinoj energiji su krive i politike same Njemačke. Još 2021. je 13.3 posto električne energije dolazilo iz šest nuklearnih elektrana. U travnju ove godine je ugašen zadnji reaktor pa Njemačka mora nadoknaditi gubitak iz drugih izvora i uvoza.

Nositelj industrije u Njemačkoj je njena automobilska industrija. Zapošljava više od 800 tisuća radnika, odgovorna je za više od 15 posto izvoza, a svaki mjesec se proizvede između 300 i 400 tisuća komada različitih vozila.

U proizvodnji automobila se dobro ogleda razmjer problema njemačke industrije. 2007. je proizvedeno 6.2 milijuna komada, što je četvrta najveća proizvodnja na svijetu. Do 2019. pada na 4.6 milijuna proizvedenih vozila godišnje, ali je Njemačka još uvijek bila četvrti najveći proizvođač na svijetu. 2022. je proizvedeno samo 3.7 milijuna vozila, a Njemačka pada na šesto mjesto u svijetu po ukupnoj količini proizvodnje.

Podaci za ovu godinu pokazuju oporavak nakon višegodišnjeg pada proizvodnje, ali na duge staze njemačka automobilska industrija zaostaje za konkurencijom po pitanju proizvodnje automobila na električni pogon.

Njemačka autoindustrija je i prije pokazivala impresivnu sposobnost prilagodbe, a izgleda da se i sada brzo prilagođava. Iako je do prije nekoliko godina ozbiljno zaostajala u proizvodnji električnih automobila za SAD-om, Kinom i Japanom, Njemačka polako smanjuje zaostatak

Ne samo da je Tesla otvorio megatvornicu u blizini Berlina, nego se i njemačke marke polako prebacuju na električna vozila. Volkswagen je treći najveći svjetski proizvođač, a BMW i Mercedes su među top deset.

Prednost Njemačke i zalog njene budućnosti je dobro obrazovano stanovništvo. Ali problem je što demografski lošije stoji od zemalja s kojima se ekonomski natječe. Zadnjih nekoliko desetljeća Njemačka ima manje stope fertiliteta ne samo od SAD-a, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva.

Kratkoročne prognoze za Njemačku nisu dobre, bar dok se ne riješe brojni strukturni problemi. Zbog toga MMF i predviđa da će ekonomski rasti najsporije od svih zemalja G7 u sljedećih 5 godina. Ali i prije je bila u teškim problemima, okarakterizirana kao "bolesnik Europe", pa se uspješno prilagodila.

Neposredno prije prijelaza u novo tisućljeće britanski časopis "The Economist" opisao je Njemačku kao "bolesnika Europe" zbog tadašnje gospodarske slabosti i navodnog nedostatka inovativne snage. Ova sintagma se danas opet može često čuti. Glavni tajnik oporbene Kršćansko-demokratske unije (CDU) Carsten Linnemann Njemačku čak vidi kao "bolesnika svijeta". Ali u čemu je zapravo problem? I što treba učiniti kako bi se to promijenilo?

Praktički svi sektori u Njemačkoj žale se na nedostatak kvalificiranih radnika. Bilo da se radi o zanatskim zanimanjima poput frizera, u medicinskom sektoru i sektoru njege ili kad su u pitanju inženjeri: svugdje vlada nedostatak kvalificiranih radnika. To je u velikoj mjeri povezano s demografskim promjenama: veliki broj građana rođenih u 1950-im i 60-im godinama, takozvani baby boomeri, odlazi u mirovinu, dok su kasnije generacije znatno malobrojnije.

Vlada pokušava naći izlaz iz ovog, po privredu opasnog stanja, s tri različita rješenja: što više građana, posebice žena, koje su do sada radile na pola radnog vremena, bi trebalo prijeći na puno radno vrijeme. Zato se planira proširiti sektor državne skrbi o djeci. Osim toga, dob za odlazak u mirovinu postupno će se povećavati. Oba ova mehanizma su posljednjih godina pokazala značajne rezultate. Na kraju je plan i dovođenje stručne radne snage iz inozemstva u Njemačku, posebice onih izvan zemalja Europske unije jer su ovdje resursi već iscrpljeni. No mnogi visokokvalificirani radnici izbjegavaju Njemačku, dijelom zbog visokog poreznog opterećenja, jezičnih barijera, pretjerane birokracije, ali i ne baš pretjerane atmosfere dobrodošlice koju stranci nalaze u Njemačkoj.

https://www.dw.com/hr/njema%C4%8Dka-mora-rije%C5%A1iti-mnoge-probleme-ali-kako/a-66604195

Njemačka vlada je sa sedam milijardi eura poreznih olakšica odlučila potaknuti veći gospodarski rast u iduće četiri godine. To je milijarda više nego što je planirano, objavili su s dvodnevne zatvorene sjednice u Mesebergu, baroknom dvorcu pored Berlina. Vladi kancelara Olafa Scholza ne ide najbolje: mediji izvještavaju o stalnim sukobima unutar koalicije, lošem rejtingu i gospodarskom padu. Industrijska proizvodnja ponovno je pala početkom godine i stagnirala u drugom tromjesečju, a visoka inflacija negativno utječe na raspoloženje potrošača. Krajem srpnja MMF je smanjio prognozu, procjenjujući da će BDP u ovoj godini pasti za 0,3 posto, prenosi ARD. Prema anketi ARD-a s početka mjeseca, da se izbori sada održavaju, SPD, Zeleni i FDP ne bi imali..

Kriza udara, cijela Europa strepi, a oni se uzdaju u ovaj plan: ‘Ako želiš poletjeti, ne diži ručnu!‘

Shta se ima spremati,to je vec u toku.Kako sam vec napisao prije godinu dana josh malo pa ce se balkanjerosi vkoji vjerojat racati iz te vukojebine shto je dobro za Balkanske zemlje a ta ce vukojebina otici u sto pizdi materinih.Pa oni su odmah nakon izbijanja rata u Ukrajini na pritisak USA odobrili vojni budzet oko 100 milijardi eura koji ustvari ide NATO paktu.Znachi ,logikom ekonomskih zakona prema podatcima ARD inflacija slijedece godine 15-25 %,porast cijena poljoprivrednih proizvoda 25% (chitaj hrane).
popularnost ARV u istochnoj Njemachkoj je 44% a u zapadnoj 24% Folksdojcer ce sitno da sere.Sve ono shto sam prije predvidio ostvaruje se.BASAF najveca schwapska kemijska kompanija i kichma Njemachke kompletno se seli u Kinu.

Germany’s pivotal chemicals industry gripped by crisis

https://www.breitbart.com/news/germanys-pivotal-chemicals-industry-gripped-by-crisis/

Umjesto Rusije, Europsku uniju sada plinom snabdijevaju uglavnom SAD, Norveška i Katar. Skladišta su već popunjena više od 90 posto, znatno prije 1. studenoga, što je rok koji je sebi postavila Unija.

Preokret na tržištu plina i nagla poskupljenja prisilili su energetski intenzivne industrije, kao što su kemijska, metalska i industrija papira, na zatvaranje pogona ili smanje proizvodnje. To je naročito pogodilo Njemačku, u kojoj je proizvodnja u energetski intenzivnim sektorima pala za gotovo 20 posto u odnosu na predratnu razinu, odnosno u odnosu na razdoblje između kraja 2021. i kraja 2022. godine.

Visoke cijene energije naštetile su konkurentnosti Njemačke čiji se poslovni model temeljio na izvozu i jeftinoj energiji iz Rusije. Prema nedavnom izvještaju Njemačke gospodarske i industrijske komore, skoro trećina njemačkih proizvođača razmatra ili provodi planove za preseljenje proizvodnje u inozemstvo – prije svega zbog visokih troškova energije.

Zbog usporavanja u proizvodnom sektoru, potražnja za plinom ostaje smanjena držeći time cijene pod kontrolom. Početkom ovoga tjedna megavat-sat je koštao 35 eura, što je ipak i dalje znatno iznad razine prethodnih godina.

Što se tiče Moskve, njen „plinski rat", koji je doveo do toga da Europska unija pronađe nove alternativne opskrbljivače i ubrza svoju zelenu tranziciju, trajno je oštetio njen status najvećeg europskog dobavljača plina.

„Mada bi Rusija u budućnosti mogla ponuditi plin po vrlo niskim cijenama, Europljani će pamtiti da ona iz političkih razloga može i raskinuti ugovor u bilo kojem trenutku. Nemoguće je osloniti se na potpise i ugovore ruskih dužnosnika. Rusiji se ne može vjerovati", kaže moskovski ekspert Mikhail Krutikhin.

Ugrožen njemački gospodarski model

Mjesecima je dominantan dojam da svađa u njemačkoj vladi ne prestaje. Poslije početne euforije nakon osvajanja vlasti, došlo je do otrežnjenja. Pokazalo se da se u svakodnevici ne mogu tek tako nadići različita politička uvjerenja u ime zajedničkog cilja.

Pritom je Njemačkoj potrebna vlada sposobna da odlučno djeluje, jer je zemlja u sve većoj krizi. Ekonomija slabi, tvrtke koje koriste veliku količinu energije namjeravaju zbog visokih cijena energenata proizvodnju preseliti u inozemstvo. Velika inflacija opterećuje građane koji se pitaju kako da skrpe kraj sa krajem. Ljudi jedva mogu naći stanove po normalnim cijenama, a gradonačelnici ne znaju gdje smjestiti izbjeglice.

Veliki broj građana naprosto je iznerviran. U anketama tri vladajuće stranke odavno nemaju većinu. U kolovozu je radom njemačke vlade bilo zadovoljno samo još 20 posto građana. A što je manje popularna vladajuća, tzv. „semafor-koalicija", to je popularnija Alternativa za Njemačku (AfD), koja je u međuvremenu ispred kancelarovih socijaldemokrata (SPD).

Ali, problemi s kojima se suočava njemačka koalicijska vlada neće se smanjiti sami od sebe. U njemačkom ustavu je zapisana „kočnica zaduživanja“. Pandemija i rat u Ukrajini ostavili su velike rupe u državnom proračunu.

Liberali hoće zaustaviti novo zaduživanje već 2024. Za tako nešto potrebno je značajno smanjenje državnih izdataka, pošto povećanje prihoda podizanjem poreza za imućnije građane za liberale ne dolazi u obzir.

Kada bi bilo dovoljno novca u proračunu, suprotstavljeni interesi koalicijskih partnera mogli bi se nadići financiranjem njihovih najvažnijih projekata. Ali kada je novca manje, ta mogućnost otpada. Sva ministarstva – osim Ministarstva obrane – moraju smanjiti izdatke. To izaziva stalnu svađu o prioritetima.

Socijaldemokrati, Zeleni i liberali složili su se oko toga da ne postoji interes za prijevremeni kraj koalicije. Na prijevremenim izborima sve tri stranke bi bile gubitnici. To im zbija redove, mada u nizu pitanja nisu pronašli zajednički jezik. Kada se, na primjer, postavi pitanje limitiranja cijena energije za industriju, Habeck to želi, a Scholz i Lindner su protiv.

U Mesebergu su se partneri dogovorili oko plana u deset točaka za oživljavanje njemačkoga gospodarstva. Među mjerama je i takozvani „Zakon o šansama rasta" kojim bi se gospodarstvo rasteretilo za sedam milijardi eura. Koalicija je, po kancelarovim riječima, „pogurala važne odluke i pokrenula vrlo brojne zakonske inicijative". On je dodao i da „parlament i zakonodavna tijela naše zemlje sada imaju puno posla".

Je li se dakle time situacija u koaliciji smirila? U listopadu će se birati novi pokrajinski parlamenti u Bavarskoj i Hessenu. Ankete ne predviđaju koalicijskim strankama sjajne rezultate.

Ako se to zaista dogodi, u vladi će ponovo izbiti nesuglasice, jer će svaka stranka pokušati profilirati se na račun drugih. Sve u svemu, teško da će u dogledno vrijeme popustiti pritisak na njemačku vladajuću koaliciju.

Krizna atmosfera, a Scholz bi vladao bešumno