San svakog hr 'antifasiste'.Zivjeti kao Miron(kolumna Marcelusa)

by vuksadinare Sun 2 Jul - 13:06

https://www.dnevno.hr/vijesti/ponasa-se-kao-tomasevicev-psic-holjevac-u-cudu-oni-nisu-sposobni-upravljati-nicim-slozenijim-od-bicikla-2172471/

by immortal Sun 2 Jul - 14:03

nije samo san nego oni to uspijevaju ostvariti

by immortal Sun 2 Jul - 14:03

San svakog hr 'antifasiste'.Zivjeti kao Miron(kolumna Marcelusa) Tomasevic_cmrok-210521-660x450

Ponaša se kao Tomaševićev psić, Holjevac u čudu: ‘Oni nisu sposobni upravljati ničim složenijim od bicikla’

Autor: Marcel Holjevac/7dnevnoNedjelja, 02. srpnja 2023. u 11:48

Tjedni pregled Marcela Holjevca čitajte samo na portalu Dnevno.hr

Kolosalne ambicije: Do premijerke iz Zagreba i Labina

Benčićka bi htjela biti premijerka i smijeniti HDZ. Ali njezina stranka ne bi u koaliciju sa SDP-om jer nikad nisu čuli za D’Hondtovu metodu i za to kako se u Hrvatskoj dijele mandati u Saboru. I koliko mandata dobivaju stranke koje nemaju ni 10 posto potpore birača, i to loše raspoređene. Možemo nema podružnica izvan Labina i Zagreba ni podrške birača izvan kruga od desetak kilometara oko Trga bana Jelačića, ali bi vlast u državi. Valjda na temelju grandioznih uspjeha u vođenju Zagreba. Sandra Benčić njihov je najveći adut. Diplomirala je pravo u 36. godini, vodila je tvrtku bez zaposlenih koja je šest godina bila u blokadi, a sad njezina stranka vodi grad zatrpan smećem i zarastao u travu. Pa za njih je HDZ izmislio politiku!
San svakog hr 'antifasiste'.Zivjeti kao Miron(kolumna Marcelusa) Plenkovic_stranke7-280222-1024x683

San svakog hr 'antifasiste'.Zivjeti kao Miron(kolumna Marcelusa) Plenkovic_stranke7-280222-1024x683

Foto: Goran Mehkek / CROPIX
SDP-u su zapravo ovim učinili veliku uslugu. Jer ih taj isti SDP praktički na koljenima moli za koaliciju iako i dalje imaju upola veću potpora birača nego Možemo, na razini države. Usto, imaju dvadesetak gradonačelnika, organizaciju u svakoj županiji, velik broj članova i solidno fiksno biračko tijelo, iako malo postarije. A u koaliciji im prijeti sudbina tradicionalne grčke ljevice, koja je ušla u koaliciju sa Syrizom i nestala. Problem SDP-a je što i oni, očito, misle da je Hrvatska Zagreb, pa ako su izgubili od Možemo u Zagrebu, smatraju da će i u Hrvatskoj. No u Zagrebu je SDP izgubio od “Možemo” zbog svog bivšeg člana Bandića, a ne zato što je Možemo bogzna kako jaka i organizirana stranka!

Njihov je problem što su se previše usredotočili na suradnju s Možemo, pri čemu se Grbin počeo ponašati kao vjerni Tomaševićev psić, a posve zanemarili sve ostalo. Do izbora se još stignu sastati sa sobom. Iako, znajući organizacijske sposobnosti Peđe Grbina i autoritet koji uživa među članstvom, to i nije previše vjerojatno. SDP je danas stranka bez nekog smisla postojanja i ideje vodilje, ali u odnosu na samozadovoljnu i radikalnu ekipu iz “Možemo” barem djeluju prilično normalno. Ako zanemarimo Ikić Baniček i par takvih bisera.

Možemo ipak ne treba podcjenjivati, nisu sposobni upravljati ničim složenijim od bicikla, ali znaju mobilizirati birače. Ali Hrvatska ipak nije Zagreb – LGBT teme malo koga zanimaju u Imotskom i Vinkovcima, kamoli u selima Like ili Podravine, a smeće brojni drugi gradovi ionako imaju bolje riješeno nego što će Zagreb imati za sto godina. A i teško je zamisliti Hrvatsku u kojoj bi ona bila premijerka, Peovićka ministrica policije, Mile Kekin kulture, Rada Borić obrane i tako dalje.

Jasno, slaviti može HDZ. Jer, kako od predizborne Možemo – SDP koalicije nema ništa, HDZ će gotovo sigurno biti najjača pojedinačna stranka u parlamentu, a to pak znači da ni planirane poslijeizborne koalicije SDP-a i Možemo neće biti. Jer izborni pobjednik prvi bira koalicijske partnere. A HDZ je tu uvijek bio široke ruke s foteljama i sinekurama i ne pretjerano izbirljiv oko toga s kim će leći. HDZ zna. Gdje i kako naći ručice u Saboru. A Možemo to ne može. Tako da čak i poslijeizborna koalicija HDZ – Možemo, iako nije pretjerano vjerojatna, u ovom trenutku djeluje vjerojatnija od one SDP – Možemo. HDZ-u je parola “HDZ zna”. A Benčićkinoj ekipi je parola “Možemo”. Pomislio bi čovjek, i nije neka razlika, ne tako velika da je ne bi mogli prevladati.

Muke po Puljku: Kad zasmrdi s Peškarije

Tko će ga znati kako je sve ovo u Splitu počelo. Moguće kad je premijer Kenwood Kenon posjetio Split, gdje je navodno dočekan ovacijama. “Kenwood Kenon stigao u Split na proslavu rođendana Slobodne Dalmacije, razdragani obožavatelji mu skandirali”, kaže naslov u slavljeničkim novinama. Nije rečeno jesu li vikali i “Druže Andrej, mi ti se kunemo”. Ali Puljak nije došao jer se nešto nadurio. I na Slobodnu i na Plenkovića.
San svakog hr 'antifasiste'.Zivjeti kao Miron(kolumna Marcelusa) Ivica-Marijana-Puljak-1024x683

San svakog hr 'antifasiste'.Zivjeti kao Miron(kolumna Marcelusa) Ivica-Marijana-Puljak-1024x683

Foto: Tom Dubravec / CROPIX
Bit će je onda Marijana u suzama zavapila: “Reka si vodit me na Meje, među svit, vidiš kako njemu plješću! A ja tu tebi moran kuvat. A lipo mi je mater rekla za tebe, tribala sam se udat za Želeta”, na što je Ivica rekao: “Aj ne zvizdi, vodiću te u Noštroma na škampe i šampjera.” I tako su Puljci završili na “Festivalu dalmatinske gastronomije”, na splitskoj Peškariji, a taj festival ima samo jednog sudionika, koji je ujedno i organizator – restoran Noštromo.

Ivica kaže da je večeru platio. Marijana kaže da nije. Oporba (HDZ) kaže, otprilike, da su Puljci satrali pet kila bijele ribe i da je još Marijana stavila jastoga u torbicu. I da s Peškarije nešto smrdi jer je Noštromo ne samo jedini sudionik tog “festivala” nego je i bez natječaja dobio cijelu Peškariju u najam od gradske tvrtke Parkovi i nasade za cijenu od 80 eura – dnevno. Što je u gradu u kojem je dnevna cijena najma dvokrevetne sobe veća od toga sumnjivo. A još sumnjivije jer je tvrtka potpredsjednice stranke Centar, Lane Pavić, sudjelovala u organizaciji tog festivala s jednim sudionikom. I to što se na Peškariji po nekom propisu ionako ne smiju održavati nikakvi festivali.

Onda se oglasila Dalija Orešković, politička tajnica stranke, i napala Puljka da to ne može tako i da rasprodaje ugled stranke, u koju je ona uložila i svoj osobni. Što nije čudno jer je svojedobno prozvala Milanovića zbog besplatne ribe u onom čuvenom klubu u Slovenskoj. I tako se definitivno razišla s Puljcima i strankom. Nakon nje se javio vlasnik Noštroma Zlatko Marinović i rekao da je on morao sam očistit reflektore i nategnut kabele i da zato to i nije tako jeftino. I da je u redu da to ide njemu u najam bez natječaja jer mu je restoran ionako preko puta Peškarije. I da bi mu Split trebao medalju dat i pitat “gospodine Zlatko, što bi vi željeli”. Jer je ugostio i princa od Arabije u kratkim gaćama i Ceptera i kineskog premijera. Čudim se što nije spomenuo i Bilgejca.

Onda je Puljak rekao da mu HDZ podmeće i da nije pojeo i popio više od zakonski dopuštenih 70 eura, a Maja Đerek je brže-bolje odlučila da će nadalje sve bit po zakonu i pošteno, ako se već ne možemo dogovoriti kao ljudi, i da će se raspisati natječaj. I da zašto ne pitaju Plenkovića i svitu jesu li oni jeli badava u Splitu. A javila se i buduća kandidatkinja Centra za gradonačelnicu Dubrovnika, Viktorija Knežević, i napala Daliju da što napada Puljka kad je to sve HDZ-ova ujdurma i podvala. A čovjek dvaput dobio izbore u Splitu. Kako je krenulo, trebat će mu i treći put izaći na izbore, u četiri godine.

Tako je na kraju ispalo da je istinita ona stara izreka da nema besplatnog ručka. Odnosno, da je takav ručak najskuplji. Problem Puljka je što je na vlast došao s pričom o poštenju pa su mu njegovi birači, kao i Tomaševiću njegovi, spremni oprostiti koješta, i nesposobnost i nesnalaženje i onog ludog Bojana i smeće na ulicama (doduše, Split ima problem s drukčijom vrstom smeća na ulicama, uvezenim uglavnom iz Engleske, a ujutro ga ne počiste škovacini nego Hitna). Ali teško da će mu tolerirati bilo što što smrdi na “ljudi smo, dogovorit ćemo se” način vođenja grada. Jer, iskreno govoreći, ni on ni njegov zagrebački pandan nemaju što osim poštenja ponuditi biračima. A stvar ovdje, naravno, nije u kilogramu ribe, nego u – cijeni najma gradskog prostora i dodjeli istog bez natječaja.

Samo krkani svijetle: Hoćemo čisti hrvatski mrak

Ne sjećam se kad sam, čak i na Indexu, pročitao gluplji članak od onog naslovljenog “Prekrasne šetnice uz more uništavaju se rasvjetom, a lokalni šerifi se time hvale”, a koji potpisuje Indexov “znanstveni novinar” Nenad Jarić Dauenhauer. Još jači od teksta su komentari: uglavnom se svode na “kamenjarski krkani ne znaju nit su sposobni za bolje”.

Nema više romantike, ne vidite zvijezde, kaže Daunehauer. Ni okoliš, more i šumu. Jer su puteljci uz more ne samo popločani nego i rasvijetljeni. A nije ni ekološki, troši se struja bezveze, iako LED rasvjeta vjerojatno troši manje struje nego laptop na kojem je tu papazjaniju od teksta natipkao. Pozvalo se i “stručnjaka” da razjasni. Stručnjak je “dopredsjednik udruge za zaštitu noćnog neba Naše nebo Boris Štromar“, za kojeg je nejasno za što je točno stručnjak. On sam kaže da je “astronom amater”. Što ga, očito, čini stručnjakom za postavljanje javne rasvjete.

Dakle, kaže stručnjak da “prejaka rasvjeta kvari ugođaj malog intimnog primorskog mjesta kakav je turistima na obali privlačan i važan je dio hrvatskog turističkog brenda”. I loše utječe na mriješćenje riba klaunova. Koje inače žive na koraljnim grebenima uz obale obližnje Australije. Valjda rasvjeta bračke šetnice dopire i donde. Zaključak je da nećemo svjetlo, svjetlo je krkansko. Hoćemo čisti hrvatski mrak, da bi astronomi amateri imali bolji pogled na nebo. Oni na Azurnoj obali su isto krkani jer ondje sve svijetli. I u priobalnim gradovima Italije poput Portofina, jer su ondje isto šetnice rasvijetljene i asfaltirane. Najgori krkani su u Belgiji i Nizozemskoj, ondje su i autoceste rasvijetljene. Sve je to devastacija. Neka si turisti lome noge po kamenju i mraku. Ako se bune, recite im da je to zato da ne bi bili krkani. Oštro kamenje i mrak su autentični! Ako netko od turista padne po mraku i slomi nešto, pa traži odštetu od mjesta jer nije postavilo rasvjetu, neka se pozovu na Daunehauera.

Usto, mrak svakako može pomoći kako uvoznim doktorima i fizičarima, tako i domaćim manijacima, da se lakše upoznaju s mladim turistkinjama koje su noću krenule prošetati uz obalu. Ali nema veze, bolje će vidjeti zvijezde pa će uz silovanje dobiti i dozu romantike i autentičnog ugođaja malog mista. Uostalom, što turisti imaju raditi vani nakon devet navečer? To nije autentični Mediteran! Nekad se rano išlo spavati! Ionako u pola Dalmacije, kad sam ja bio klinac, nije bilo struje. Problem je što današnji turisti žele noću izlaziti. Oni koji su u devet išli na spavanje izumrli su sedamdesetih. A staviti rasvjetu koju “stručnjak” preporučuje pet je puta skuplje. Ili bi, po logici Indexa, po prekrasnim šetnicama uz more turisti i mještani trebali bauljati uz rasvjetu s mobitela i s lampadinama na kapicama.

Možda će uskoro prosvijetljenim velegradskim malograđanima, kad dođu na more, smetati i pismeni domoroci. A nekada je bilo tako autentično i ekološki kada su bili nepismeni ribari i težaci i živjeli od sadnje pomidora i izlova sardela! A svjetlo je dolazilo samo od zvijezda i petrolejki. Ono električno, to je nakon ovog članka jasno, uništava kamen. I neekološko je, kao i košenje trave. Bilo bi najbolje zapravo da Index krene od sebe pa da sebi i svojim novinarima ukine struju. I rasvjetu. Na mjesec dana. Neka nam poslije kažu kako je bilo.

Ne, mi Hrvati smo stvarno čudan narod. Da nema rasvjete, Index bi prvi pisao kako lokalni šerifi ne postavljaju rasvjetu i potkrijepili to stravičnim pričama polomljenih i napadnutih strankinja. Godinama se, uostalom, pisalo kako su šetnice neuređene i kako nema rasvjete, a sad ispada da turisti odjednom imaju ekološku potrebu za mrakom. A Dauenhaueru preporučujem da prošeće noću nepoznatim mjestom po neosvijetljenim ulicama, po mogućnosti negdje u lučkoj četvrti, ili nekom neosvijetljenom šetnicom uz šumu, pa neka nam javi kako mu se svidjelo.

Antifašist Miron: Zasad se bavi samo slovom U

Hrvatska je dobila i naj-antifašista. U izboru RTL televizije, odnosno progresivnog “Direkta” i spretne penjačice Mojmire Pastorčić, to je izvjesni Miron Milić. “Jedna osoba je danas utjelovila pojam antifašizma – Miron Milić. On sa sprejem hoda po gradu i slova U pretvara u lijepe grafite. I ne samo to, nego je danas na svom Facebooku objavio mali tutorijal da i drugi nauče kako od ustaškog simbola napraviti pticu, lava ili čovjeka na zahodskoj školjci. On je ilustrator i ulični umjetnik i dobitnik Direktove nagrade za najboljeg antifašista”, kaže objava.
San svakog hr 'antifasiste'.Zivjeti kao Miron(kolumna Marcelusa) Miron

San svakog hr 'antifasiste'.Zivjeti kao Miron(kolumna Marcelusa) Miron

Screenshot RTL Direkt
Zasad se bavi samo slovom U, ali, kaže, planira se baviti i drugim simbolima. Srpom i čekićem ne jer ne vidi najezdu staljinista u Zagrebu. Zato ustaša ima na svakom koraku. No dobro. O Mironu nema puno podataka. Ono što je razvidno s njegova Facebooka je da je nezavršeni student likovne akademije, da ima četrdesetak godina i ni dana radnog staža, da se bavi aktivizmom i oslikava zidove unutar Medike (riječ je o inače posve zgodnom umjetničkom napuštenom squatu u centru Zagreba), da ima tetovaže i dugu kosu koju od obaveza ne stigne uvijek oprati, da nema ženu ni djecu, a može se pretpostaviti s velikom dozom sigurnosti i da živi s mamom. Kao i svaki normalan antifašist u četrdesetim godinama života.

Usto, ima vrlo antifašistički glazbeni ukus. Da nisam pogledao njegov Facebook, nikada ne bih čuo za Sahiba Aščića, Mešu Mujakovića, Nihada Kadirića i tako dalje. Pokušavam zamisliti Mironov radni dan. Vjerujem da jedva čeka vikend jer je umoran od društvene nepravde i zlih korporacija koje iskorištavaju radničku klasu, zato on ne radi. U ovom društvu se premalo cijeni njegov doprinos. Ukratko, naj-antifašist je zapravo parazit. Čime se lijepo uklapa u taj milje. Pouka: Nemojte biti kao Miron.

by marcellus Sun 2 Jul - 21:06

Mater i lektoru, "riječ je o inače posve zgodnom umjetničkom napuštenom squatu u centru Zagreba"

NAPUŠENOM, ne napuštenom

(nije da nisam povremeno navraćao tamo)

by crvenkasti Sun 2 Jul - 22:11

Nakon prve pročitane rečenice smuči ti se život od spoznaje da postoje podlaci koji pišu takva sranja.

I što je još stoput gore: ima idiota koji to čitaju.

by zganci_i_jetrica Mon 3 Jul - 10:52

Ništa tako ne boli kao udar po buđelaru, pa je ovakav prolongirani gnjev jasan znak da autor teksta nikako ne može nemožemovcima oprostiti što je kokagra vzela Bandinjosa u cvijetu erekcije te je rečeni autor tako ostao bez obligatnog Miletovog parizer sendviča pig

by Sponsored content

San svakog hr 'antifasiste'.Zivjeti kao Miron(kolumna Marcelusa)