Vrijeme je za povratak moćne Njemačke

Od 2016. do 24. februara 2022. većina kreatora vanjske politike SAD-a fokusirala se na američku strategiju u suprotstavljanju rastućoj Kini. Mnogi kreatori politike stavili su Evropu u drugi plan, uzimajući zdravo za gotovo održivost američkog primata na kontinentu. Invazija na Ukrajinu promijenila je ovu dinamiku. Od početka ovog rata, pažnja Amerike ponovno se usmjerila prema Evropi i NATO-u, piše Benjamin Giltner u tekstu za National Interest.

Međutim, čini se da se mnogi kreatori politike vraćaju na stara rješenja za nove probleme. To uključuje širenje NATO-a i slanje više američkih trupa u Evropu. U biti, takva su rješenja odgovor Hladnog rata i 1990-ih na današnje novo sigurnosno okruženje.

Dok je položaj SAD-a u 1990-im, kao jedine velike sile, dopuštao proširenje saveza, današnji NATO suočava se sa revizionističkom Rusijom, umornom od širenja NATO-a. Štaviše, za razliku od Hladnog rata, današnje međunarodno okruženje sastoji se od više velikih sila. Sva ova zabrinutost, dodaje autor, nameće pitanje – šta SAD može učiniti sa Evropom? Odgovor leži u jačanju njemačke vojske.

Njemačka je i dalje jedna od najbogatijih zemalja na kontinentu, s BDP-om od 4,479 hiljada milijardi dolara u 2022. Posjeduje mnogo latentne moći, oblik moći koji John Mearsheimer definiše u Tragediji politike velikih sila kao “društveno-ekonomske sastojke koji idu u izgradnju vojne moći.” Što više novca, stanovništva i resursa zemlja ima, veća je vjerovatnoća da će te resurse moći iskoristiti za stvaranje jake vojske.

Suočena s ruskom invazijom na Ukrajinu, čini se da Njemačka pokušava ovu latentnu moć pretvoriti u čvrstu vojnu moć. Kao što je njemački kancelar Olaf Scholz izjavio u govoru u Bundestagu 27. februara 2022, Njemačka i Europa nalaze se na Zeitenwende, odnosno, prekretnici. Scholz je to pojasnio u decembru 2022, da ovaj Zeitenwende uključuje njemački plan za izgradnju svojih vojnih sposobnosti kako bi služila kao “jedan od glavnih pružatelja sigurnosti u Evropi”.

Uprkos kritičarima koji ističu nedostatak njemačkih zaliha municije i da njemački planovi ponovnog naoružavanja kasne, ostaje nada i razlog da SAD to potakne.

Glavni razlog zašto bi SAD trebao željeti moćnu njemačku vojsku je dilema o proširenom odvraćanju, obično definirana kao sposobnost i spremnost zemlje da odvrati i odbrani svoje saveznike od potencijalnog napada. Dilema s produženim odvraćanjem leži u njegovim poteškoćama vjerodostojne odbrane saveznika u opasnosti od vojnog napada, budući (prema riječima Michaela J. Mazarra iz RAND-a) „agresor može gotovo uvijek biti siguran da će se država boriti da se odbrani, ali da može sumnjati da će branitelj ispuniti obećanje da će braniti treću stranu.”

Razumljivo je da kritičari ove njemačke strategije oklijevaju u popuštanju uzice njemačkoj vojsci. Uostalom, Njemačka je bila glavni antagonist dva svjetska rata u dvadesetom stoljeću.

Srećom, njemačka vlada je poduzela mjere da spriječi da se to ponovno dogodi u njenoj zemlji, implementirajući zakone o govoru mržnje, a njemačka vlada je zaposlila svoje prve rabine da služe unutar Bundeswehra. Da budemo jasni, postoji razlika između militarizma i održavanja jake vojske. Militaristi veličaju rat i vojsku, dok razboriti vojni stratezi shvaćaju nužnost vojske za zaštitu nacionalnih interesa njihove zemlje.

Drugim riječima, razlika između militarizma i posjedovanja vojske je u ciljevima posjedovanja vojske – militaristi vide rat i vojsku kao ciljeve za sebe, dok ih razboriti stratezi vide kao sredstva za postizanje ciljeva sigurnosti.

Drugi način da se osigura da se Njemačka neće vratiti u svoju militarističku prošlost je da stvori narodnu vojsku.

Takav ideal nije nepoznat njemačkom razmišljanju. Zapravo, Gerhard von Scharnhorst, visokorangirani pruski vojni reformator, snažno je zagovarao takvu vojsku. Kao što Trevor Dupuy detaljno opisuje u svojoj knjizi, Genije za rat: Njemačka vojska i generalštab, 1807-1945, Scharnhorst je nastojao proširiti vojno sudjelovanje na obične Pruse i dati im prava u novom ustavu.

Scharnhorstova logika bila je stvoriti zajednički identitet s vojskom i pruskim građanima, čime se poboljšava pruski moral i vojna učinkovitost.

Dobra vijest je da je današnja Njemačka znatno napredovala u stvaranju ove narodne vojske. Kao što primjećuje James Angelos, Njemačka posjeduje jedinice za “zaštitu domovine” unutar svojih vojnih rezervi, a mnogi njeni pripadnici služe kao vojnici na određeno vrijeme. Za daljnji napredak ove narodne vojske, Njemačka bi mogla razmotriti ponovno uvođenje vojne obaveze, povećavajući broj građana-vojnika unutar Njemačke.

SAD bi trebao poticati ovaj razvoj njemačkih civilno-vojnih odnosa. Stvaranje narodne vojske unutar Njemačke zalijevalo bi dvije biljke jednim crijevom: poboljšala bi svoju vojsku i učvrstila svoje demokratsko upravljanje zahvaljući ojačanoj vojsci.

Nezavisna Evropa bila bi cilj te remilitarizacije i angažiranih civilno-vojnih odnosa unutar Njemačke. U suštini, to bi uključivalo Evropljane koji osiguravaju sigurnost Europe. Njemačka bi prednjačila u ovom povećanom trošku za odbranu.

Svijet je anarhičan, što znači da više nema međunarodne vlade koja bi uvela red. Stvaranje reda i stabilnosti prepušteno je najmoćnijim državama na kompromis oko svojih interesa.

U ovom svijetu države mogu računati samo na sebe, da će garantovati svoju zaštitu. Usred potrebe da se SAD nosi sa svojim domaćim problemima, kao što su sve veća ekonomska nejednakost i kriza mentalnog zdravlja, te svijet višestrukih velikih sila, Washingtonu će biti teško nastaviti biti garant sigurnosti u Evropi.

U vanjskoj politici potrebni su razboritost i pažljiva analiza. Takvo državničko umijeće posebno je potrebno u sadašnjem svijetu, gdje se historija osvetom vraća u međunarodnu politiku. Ako ne budemo oprezni, mogli bismo biti u opasnosti od ponavljanja najvećih grešaka u historiji.

Vrijeme je za povratak moćne Njemačke

Što više novca, stanovništva i resursa zemlja ima, veća je vjerovatnoća da će te resurse moći iskoristiti za stvaranje jake vojske.
-

Pa nemaju oni baš nešto resursa ako ćemo već oko toga. Malo su kratki s resursima.  

A možda je vrijeme za neki islamistički napad pa da porastu fašisti u Njemačkoj pa ćemo vidit jel vama s te strane Atlantika odgovara da vam takva Njemačka vlada Europom.
-

Suočena s ruskom invazijom na Ukrajinu, čini se da Njemačka pokušava ovu latentnu moć pretvoriti u čvrstu vojnu moć. Kao što je njemački kancelar Olaf Scholz izjavio u govoru u Bundestagu 27. februara 2022, Njemačka i Europa nalaze se na Zeitenwende, odnosno, prekretnici. Scholz je to pojasnio u decembru 2022, da ovaj Zeitenwende uključuje njemački plan za izgradnju svojih vojnih sposobnosti kako bi služila kao “jedan od glavnih pružatelja sigurnosti u Evropi”.

Uprkos kritičarima koji ističu nedostatak njemačkih zaliha municije i da njemački planovi ponovnog naoružavanja kasne, ostaje nada i razlog da SAD to potakne.

Glavni razlog zašto bi SAD trebao željeti moćnu njemačku vojsku je dilema o proširenom odvraćanju, obično definirana kao sposobnost i spremnost zemlje da odvrati i odbrani svoje saveznike od potencijalnog napada. Dilema s produženim odvraćanjem leži u njegovim poteškoćama vjerodostojne odbrane saveznika u opasnosti od vojnog napada, budući (prema riječima Michaela J. Mazarra iz RAND-a) „agresor može gotovo uvijek biti siguran da će se država boriti da se odbrani, ali da može sumnjati da će branitelj ispuniti obećanje da će braniti treću stranu.”