Macronova katastrofa kakva se ne pamti: ‘Negdje je, bez sumnje, nastupila moždana smrt‘

U tom kontekstu otvara se pitanje stava Hrvatske prema izjavama francuskog predsjednika. U studenom 2021. godine Macron je u Zagrebu istaknuo da potpisani ugovor o kupnji borbenih zrakoplova Rafale ima povijesnu važnost: "Bit će to cement duge suradnje i strateške sinergije dviju zemalja, ujedno i prvi važan korak u smjeru europske obrane koji jamči zajedničku sigurnost". Tada su premijer Andrej Plenkovic i Macron potpisali Deklaraciju o strateškom partnerstvu dviju zemalja, dokument koji javnosti nije dostupan. Hrvatska, s još 11 članica EU, podržava francusku politiku poticanja nuklearne energije, a zbog odnosa s Parizom nismo ušli u projekt zajedničke zaštite neba koji vodi Njemačka.

Upit o stavu uputio sam vladi u utorak ujutro, do srijede u podne nije bilo odgovora.


--


Nemamo stav. Jednostavno ne bavimo se indo pacifikom i globalnom politikom. To je igra za velike a ne male. To s avionima i strateškom suradnjom nema veze s tim stvarima. Može imat s Mediteranom al to je ionako dvorište EU tako da to je neka druga tematika a ne ova s kojom je Makron izletija u Kini.

Macron je suhoparno zaključio da će Ukrajina izgubiti ovaj rat, da NATO nema sposobnosti ni volje za izravan sukob s Rusijom, i da je Francuskoj i Europi bolje potiho se dogovoriti s Kinom oko Tajvana (čime uzvraća na neki način udarac Britancima i Amerikancima koji su ga preveslali kod prodaje podmornica Australiji, čime su Francuskoj poslali poruku da je Pacifik anglo-američko dvorište, na što Macron sada odlučio uzvratiti, pa ok, jebite se i vi i Tajvan). Istodobno je zaključio da Rusija ne predstavlja vojnu prijetnju EU jer će Rusija i Ukrajina međusobno jedna drugu dugoročno iscrpiti. Najveća žrtva ovakve politike jest Poljska, ali ona je ionako već odlučila svoj put. U slučaju poljskog izravnog napada na Bjelorusiju, Francuska će odjebati NATO.

melkior wrote:Macron je suhoparno zaključio da će Ukrajina izgubiti ovaj rat, da NATO nema sposobnosti ni volje za izravan sukob s Rusijom, i da je Francuskoj i Europi bolje potiho se dogovoriti s Kinom oko Tajvana (čime uzvraća na neki način udarac Britancima i Amerikancima koji su ga preveslali kod prodaje podmornica Australiji, čime su Francuskoj poslali poruku da je Pacifik anglo-američko dvorište, na što Macron sada odlučio uzvratiti, pa ok, jebite se i vi i Tajvan). Istodobno je zaključio da Rusija ne predstavlja vojnu prijetnju EU jer će Rusija i Ukrajina međusobno jedna drugu dugoročno iscrpiti. Najveća žrtva ovakve politike jest Poljska, ali ona je ionako već odlučila svoj put. U slučaju poljskog izravnog napada na Bjelorusiju, Francuska će odjebati NATO.

Francuska je već odlučila, a Njemačka se ćeše i moli Boga da Rusi ne dignu u zrak norveški podvodni naftovod i plinovod prema Danskoj, Njemačkoj i UK.

Macron je u pravu. Europi je u interesu izravni vojni sukob SAD-a i Kine na Pacifiku, što bi povećalo šanse za sklapanje mira i završetak rata u Ukrajini.

melkior wrote:Macron je u pravu. Europi je u interesu izravni vojni sukob SAD-a i Kine na Pacifiku, što bi povećalo šanse za sklapanje mira i završetak rata u Ukrajini.

Europi je u interesu da oslabe i Kina i SAD i Rusija, i da EU dođe do zraka. Jer realno govoreći, EU uopće ne vlada događajima. Jedini kome to nije u interesu su kreteni Poljaci koji imaju vlastite nacionalne imperijalne ambicije i preferencije prema tuđim teritorijima na istoku.

evropa moze jedino da zahvali amerima
i za 1.s.rat i za 2.
ameri i v.b prilicno su snabdevali i staljina
za godine progresa u miru i spokoju
tesku glupost je odvalio
trajno je od mene dobio minus
bolje da ode

Godine 2017. novoizabrani francuski predsjednik Emmanuel Macron iznio je svoju veliku viziju uloge Francuske u budućnosti Evrope.


Kako bi stvorio “jaku Evropu” sposobnu za vodstvo na svjetskoj pozornici, Macron je predložio svoje rješenje – centralizirana Evropska unija sa zajedničkim političkim, ekonomskim i društvenim modelom – u suštini, EU stvorena prema slici Francuske – umotana u još jednu duboko ukorijenjenu francusku ideju bloka koji je strateški autonoman od SAD-a.


Srećom po EU, događaji tokom prošle godine razbili su zablude većini od ostalih 26 država članica, o poželjnosti Macronovih francusko-centralističkih stavova.

Njegova pogrešna procjena ruskog predsjednika Vladimira Putina, besprijekorne floskule o miru i bijeg od bilo kakve veće francuske uloge u otporu ruskoj invaziji na Ukrajinu smrtno su potkopali povjerenje u Francusku u cijelom bloku.

Pristup Pariza odražava francusku ekonomsku nesigurnost. S francuskim javnim dugom koji se približava 120 posto BDP-a (gotovo duplo više nego u Njemačkoj) i porezima koji već gutaju nevjerovatnih 47,3 posto ekonomske proizvodnje (drugi najveći teret u EU), Francuskoj ponestaje novca da nastavi finansirati svoj ekonomski model.


Opsjednutost Pariza industrijskim subvencijama ogledalo je teške situacije u proizvodnom sektoru na koji sada otpada samo 11 posto industrijske proizvodnje u EU-u (u poređenju sa 27 posto u Njemačkoj i 16 posto u Italiji). Čak je i francusko vodstvo u nuklearnom sektoru – koji je jedna od rijetkih priča o ekonomskom uspjehu – održano samo nedavnom skupom renacionalizacijom kompanije Electricite de France (EDF), francuskog nuklearnog operatera koji stvara gubitke i opterećen je dugovima.


Transparentnost francuskog plana i borbeni pristup Pariza da ga progura na evropskom nivou ostavili su Macrona bez pravih političkih saveznika u bloku—u trenutku kada je povjerenje u Macrona već na samom dnu zbog njegovog kolebanja oko Ukrajine i odbijanja da preuzme značajnu ulogu u sigurnosti i odbrani istočne Evrope.


Prijedlozi subvencija stoga su ogolili sve veću izolaciju Francuske u EU-u. Sedam država članica EU otvoreno se protivilo dodatnom zaduživanju EU-a za industrijske subvencije. Na posebnom samitu Evropskog vijeća u Briselu 9. februara, obnovljeni francusko-njemački napor za industrijsku pomoć naišao je na široko protivljenje ostalih država članica.


Macronov pristup odražava temeljnije pitanje neizvjesne uloge Francuske u svijetu nakon Hladnog rata. Macronov odnos sa Putinom, koji je nastavljen dugo nakon početka rata, temeljio su se na njegovom ličnom uvjerenju u francusku vanjsku politiku kao nezamjenjivog arbitra globalnih odnosa.

Dakle, dok je Britanija garantovala sigurnost Finskoj i Švedskoj čak i prije njihovog pristupanja NATO-u, Francuska je bila zauzeta kritikovanjem Poljske zbog njenih “atlantističkih sklonosti” u odabiru američkih i južnokorejskih kompanija umjesto EDF-a za izgradnju novih nuklearnih elektrana. Ova je strategija osmišljena za gubljenje prijatelja i otuđenje ljudi, posebno u srednjoj i istočnoj Evropi.

Za političare ogrezle u francuskim konvencijama poput Macrona, osigurati da Francuska sjedi za istim stolom kao i druge tradicionalne velike sile – čak i ako to znači sklapanje dogovora s autoritarnom Rusijom u opadanju – uvijek će biti važnije od priznavanja relativnog pada Francuske u prošlom stoljeću. Održavanje Francuske u dogovoru velikih sila također je mnogo veći prioritet za Pariz nego izgradnja učinkovitih partnerstava s manjim članicama EU-a. Ovaj način razmišljanja datira mnogo prije osnivanja EU-a i stoljećima je bio glavni element francuske politike. Macronov način razmišljanja potiče iz temelja odnosa Pariza i Moskve barem od 1890-ih.

Za razliku od Britanije, koja se više-manje prilagodila svojoj postimperijalnoj ulozi, Francuska nikada nije bila u stanju prihvatiti uspon SAD-a na mjesto ekonomskog i političkog hegemona. Niti je Francuska bila voljna niti je bila sposobna pružiti održivu alternativu američkoj, a sada i britanskoj političkoj i sigurnosnoj podršci postkomunističkim državama srednje i istočne Evrope.


Danas je postalo jasno da je Macronova vizija takozvane evropske strateške autonomije – koja nikada nije bila potkrijepljena ozbiljnom strategijom ili vojnim sposobnostima – doživjela krah u Ukrajini. I umjesto da povede Evropu u slavno doba integracije, Macron širi upravo one podjele u Evropi na koje je upozoravao 2017.

Susret uzvišenih težnji i hladne stvarnosti razotkrio je smanjenu Francusku, moćniju srednju i istočnu Evropu i sve više isključenog Macrona, piše Foreign Policy.

FP: Da bi spasio Francusku, Macron dijeli Evropu

pizzon wrote:

glupost

evropa moze jedino da zahvali amerima
i za 1.s.rat i za 2.
ameri i v.b prilicno su snabdevali i staljina
za godine progresa u miru i spokoju
tesku glupost je odvalio
trajno je od mene dobio minus
bolje da ode

Za političare ogrezle u francuskim konvencijama poput Macrona, osigurati da Francuska sjedi za istim stolom kao i druge tradicionalne velike sile – čak i ako to znači sklapanje dogovora s autoritarnom Rusijom u opadanju – uvijek će biti važnije od priznavanja relativnog pada Francuske u prošlom stoljeću. Održavanje Francuske u dogovoru velikih sila također je mnogo veći prioritet za Pariz nego izgradnja učinkovitih partnerstava s manjim članicama EU-a. Ovaj način razmišljanja datira mnogo prije osnivanja EU-a i stoljećima je bio glavni element francuske politike. Macronov način razmišljanja potiče iz temelja odnosa Pariza i Moskve barem od 1890-ih.

Za razliku od Britanije, koja se više-manje prilagodila svojoj postimperijalnoj ulozi, Francuska nikada nije bila u stanju prihvatiti uspon SAD-a na mjesto ekonomskog i političkog hegemona. Niti je Francuska bila voljna niti je bila sposobna pružiti održivu alternativu američkoj, a sada i britanskoj političkoj i sigurnosnoj podršci postkomunističkim državama srednje i istočne Evrope.


Danas je postalo jasno da je Macronova vizija takozvane evropske strateške autonomije – koja nikada nije bila potkrijepljena ozbiljnom strategijom ili vojnim sposobnostima – doživjela krah u Ukrajini. I umjesto da povede Evropu u slavno doba integracije, Macron širi upravo one podjele u Evropi na koje je upozoravao 2017.

Pristup Pariza odražava francusku ekonomsku nesigurnost. S francuskim javnim dugom koji se približava 120 posto BDP-a (gotovo duplo više nego u Njemačkoj) i porezima koji već gutaju nevjerovatnih 47,3 posto ekonomske proizvodnje (drugi najveći teret u EU), Francuskoj ponestaje novca da nastavi finansirati svoj ekonomski model.

Opsjednutost Pariza industrijskim subvencijama ogledalo je teške situacije u proizvodnom sektoru na koji sada otpada samo 11 posto industrijske proizvodnje u EU-u (u poređenju sa 27 posto u Njemačkoj i 16 posto u Italiji). Čak je i francusko vodstvo u nuklearnom sektoru – koji je jedna od rijetkih priča o ekonomskom uspjehu – održano samo nedavnom skupom renacionalizacijom kompanije Electricite de France (EDF), francuskog nuklearnog operatera koji stvara gubitke i opterećen je dugovima.


---


Sad ćemo im uništit i ovih 11 posto.

RayMabus wrote:

pizzon wrote:

glupost

evropa moze jedino da zahvali amerima
i za 1.s.rat i za 2.
ameri i v.b prilicno su snabdevali i staljina
za godine progresa u miru i spokoju
tesku glupost je odvalio
trajno je od mene dobio minus
bolje da ode

Za političare ogrezle u francuskim konvencijama poput Macrona, osigurati da Francuska sjedi za istim stolom kao i druge tradicionalne velike sile – čak i ako to znači sklapanje dogovora s autoritarnom Rusijom u opadanju – uvijek će biti važnije od priznavanja relativnog pada Francuske u prošlom stoljeću. Održavanje Francuske u dogovoru velikih sila također je mnogo veći prioritet za Pariz nego izgradnja učinkovitih partnerstava s manjim članicama EU-a. Ovaj način razmišljanja datira mnogo prije osnivanja EU-a i stoljećima je bio glavni element francuske politike. Macronov način razmišljanja potiče iz temelja odnosa Pariza i Moskve barem od 1890-ih.

Za razliku od Britanije, koja se više-manje prilagodila svojoj postimperijalnoj ulozi, Francuska nikada nije bila u stanju prihvatiti uspon SAD-a na mjesto ekonomskog i političkog hegemona. Niti je Francuska bila voljna niti je bila sposobna pružiti održivu alternativu američkoj, a sada i britanskoj političkoj i sigurnosnoj podršci postkomunističkim državama srednje i istočne Evrope.


Danas je postalo jasno da je Macronova vizija takozvane evropske strateške autonomije – koja nikada nije bila potkrijepljena ozbiljnom strategijom ili vojnim sposobnostima – doživjela krah u Ukrajini. I umjesto da povede Evropu u slavno doba integracije, Macron širi upravo one podjele u Evropi na koje je upozoravao 2017.

zato macron voli vuchica
ne grize ka briselu
msm, nije zainteresovan za prijem u eu

Napuvana veličina.

Sad će on malo u recesiju pa nema para pa utoni ti u kaos pa onda prdi kako si ti za brata Xija jer si mu prodao par aviončića i helikoptera tj kupio te i sad mu se uvlačiš u šupak.

I to mu čak nije najveći grijeh šta se mene tiče ako je uopće iz moje točke gledišta gijeh nego ovo danas šta su napravili na sastanku EU :

PAP je izvijestio da neki diplomati vjeruju da bi lobiranje obrambenih tvrtki moglo stajati iza stajališta Francuske. “Radi se o stvaranju mehanizma za prisilno naručivanje specifične opreme koja ukrajinskoj strani možda zapravo i nije potrebna”, rekao je jedan dužnosnik za tu novinu.

PAP je također tvrdio da je većina država EU-a, uključujući Poljsku, osudila odluku Francuske da blokira sporazum. Predstavnik Varšave u EU, Andrzej Sados, inzistirao je na tome da blok mora Kijevu osigurati zalihe streljiva što je prije moguće.

https://www.azerbaycan24.com/en/france-blocking-eu-ammo-for-ukraine/
-

https://www.ex-iskon-pleme.com/t54646-francuska-blokira-eu-municiju-za-ukrajinu