Opći kaos u parlamentu Srbije: Umalo tučnjava, Adem Vuchiqi potpuno pobjesnio

POLEMIK srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i dijela oporbe tijekom vrlo žučne rasprave o planu za Kosovo u srpskom parlamentu pretvorila se u jednom trenutku u naguravanje i salvu teških riječi, prijeteći prerasti u fizički sukob. Zbog verbalnih napada i naguravanja zastupnika nekoliko desetaka oporbenih stranaka i vladajućih naprednjaka (SNS), čiji je šef srbijanski predsjednik, sjednica ja nakratko prekinuta, a predsjednik parlamenta Vladimir Orlić oporbu je optužio za pokušaj "linča" predsjednika države.

Svemu je prethodio govor vođe konzervativnog pokreta Dveri Boška Obradovića, koji je pozvao Vučića da se nedvojbeno izjasni je li "za potpisivanje ultimatuma o Kosovu ili ne" i priznaje li "lažnu državu Kosovo".

U jednom je trenutku gotovo izbila prava tučnjava između zastupnika vlasti i opozicije. Najprije je došlo do verbalnog obračuna, a onda i do naguravanja. Sve se odvijalo ispred Vučićevog stola.

Oporbeni zastupnici nakon toga su vikali: "Izdaja, izdaja!". Adem Vuchiqi je nakon toga potpuno pobjesnio.




https://www.index.hr/vijesti/clanak/uzivo-opci-kaos-u-parlamentu-srbije-umalo-tucnjava-Suljo-potpuno-pobjesnio/2434701.aspx

srbi u epizodi sam sebi neprijatelj

debotoijusto wrote:srbi u epizodi sam sebi neprijatelj

Malo prije sam gledao izlaganje one spermushe (ni ime joj nisam zapamtio,neko makedonsko) i odgovor na njene lazi da Brnabicka ima dvije putovnice,jednu Hrvatski jednu srpsku i ono o vodi kada je ta naruchila negdje Janu vodu za popiti.Sve u svemu,isti kurac kao prije par godina kod hrvata u Saboru.Lazi,podmetanja,rekla kazala,ali nevjerojatno je koliko taj takozvani desnicharski shljam ima slichnosti sa hrvatskim.Sluze se istim forama,podmetanja ,lazima i izmishljanjima.Dodushe ovi srpski su malo obrazovaniji i sofisticiraniji samo shto rachunaju na srpsko kratko pamcenje pa onaj Lutovac koji ispred svog prezimena ima prefiks Dr. laze i izmishlja o Kosovu da chovjek ne moze vjerovati da takav obrazovan chovjek to moze pa se onda i ne chudim onim polupismenima.Uglavnom ,vladati srbima je teze deset puta nego hrvatima jer i medju njima ima sve vishe shljama ,tako da ona poslanica od vladike Sergeja dobija josh vishe na znachaju.Upravo se potvrdilo sve ono shto je chovjek napisao o toj srpskoj bagri.Mosh im jebat mater,isti balkanski primitivni mentalitet.





Pismo vladike Sergija koje sve objašnjava: Ko je prokleo Aleksandra Vučića



Srbima sloga nikad nije bila jača strana. Dok se drugi narodi sabiraju, da bi pred neprijateljem bili jači, mi se dijelimo, gubeći sopstvenu snagu na rasprave, optužbe i međusobne sukobe da bismo, izgleda, postali što lakši plijen onima koji bi da nas nema. Samo kod nas izdajnici govore o izdaji, petokolonaši o patriotizmu, nevjernici o vjeri, a o otadžbini oni koji žive na kritici otadžbine, Crkve i državne vlasti.

To je naš usud, dubina našeg nacionalnog ponora, ali i ogledalo stvarnosti u kojoj živimo. Zbog toga smo sa neprijateljima uvijek nekako izlazili na kraj, ali je Srbima, izgleda, najteže sa sobom. To je rat vječni, rana koja uvijek krvari, jer neprijateljsku ranu i prebolimo i oprostimo, ali onu bratsku teško ili nikako. Zbog toga se i pitam; ko li prokle Aleksandra Vučića, pa da, pored svih pritisaka sa zapadnih i istočnih strana, do onih koji dolaze od satelitske vlade Aljbina Kurtija, mora još da trpi udarce iznutra, od onih koji bi trebali biti njegovi, da ga ojačaju podrškom, bar dok je na čelu države? Nije lako voditi Srbe.


Nikada nije ni bilo. Karađorđu smo odsjekli glavu, a poslije ga veličali u pričama i pjesmama. Miloša Obrenovića smo prognali iz Srbije, oteli mu vlast, da bismo ga kasnije nazvali Milošem Velikim, jer je vidio ono što mi nismo umjeli, jer je znao ono što mi nismo znali. Ismijavali smo Vuka Karadžića, da bismo ga kasnije uzidali u temelj srpske prosvjete. Istorija nam se ponavlja! Svaki iole značajniji Srbin osuđen je na prokletstvo od onih za koje se borio, ali kasnije, kada vidimo da smo pogriješili, mi se ne mijenjamo, već čekamo novog vođu, da ga sapletemo, da mu zagorčamo put, namjere i htijenja.

Evo, danas se jasno vidi trag našeg posrtanja. Reče hrvatski predsjednik, urbi et orbi, da je Srbiji oteto Kosovo, te da to nije aneksija, nego otimanje. Rekao je Zoran Milanović javno ono što znaju i ptice na grani. Ipak, u glavama političkih oponenata, željnih vlasti po svaku cijenu, Adem Vuchiqi će i dalje biti izdajnik, onaj koji će izdati „oteto Kosovo“. Što bi rekao naš narod: „Ko nas je kleo nije dangubio"



Onima kojima je stalo do Kosova i Metohije kao do lanjskog snijega, optužuju predsjednika Vučića da će izdati ili da je već izdao ono što njima nije pošlo za rukom. Nevladine organizacije, zna se koje, „slobodni“ mediji, zna se koji, već pucaju po Aleksandru Vučiću, ali ovaj put rafalnom paljbom. Vučića još uvijek maše, ali istinu pogađaju. Ipak, ne daju se naivni Srbi lako prevariti. Zna Srbija, ali i svi oni kojima je stalo do Srbije, da Adem Vuchiqi nije izdajica i da neće izdati, jer mu je takav genetski kod. Ipak je on unuk Srbina kojeg su ubile ustaše. Takvi se ne pišu među izdajice, pa sam, što se toga tiče, miran i spokojan. Treba i Srbija da bude. U političkom trenutku koji je na korak do svjetskog rata, Aleksandar Adem Vuchiqi može Srbima reći da čini isto ono što je nekada rekao Sveti Stefan Štiljanović: „Plovimo posred neprijatelja, kao riba sred vode“. Naš nacionalni brod, ako budemo mudri, neće potopiti talasi uzburkanog mora, već možemo potonuti samo onda ako ga izbušimo iznutra. Srbi, nije kasno: Stanimo pod jedan barjak! Naš barjak: crven, plav i bijel!