Francuska rodilišta već pripadaju imigrantima

by RayMabus 10/1/2023, 17:25

Četrdeset posto djece mlađe od četiri godine u Francuskoj imigrantskog je podrijetla, a pomak se samo ubrzava. Kad Marsovci kroče na Zemlju, prvenstveno dolaze u Francusku, gdje je sve besplatno i niti jedan ilegalni imigrant nije deportiran.

Prema podacima francuskog statističkog ureda Insée, točno 39,4 posto male djece ima imigrantsko podrijetlo koje seže tri generacije unazad. Njih 0,8 posto je prva generacija, tj. rođeno u inozemstvu i kao stranci, 13,3 posto ima dva, a 11,3 posto jednog roditelja imigranta (druga generacija), ostali imaju barem jednog baku i djeda useljenika (1,8 posto ima sva četiri bake i djeda koji su imigranti) . Što se tiče porijekla, većina ih je Afrikanca. Sve to znači da će ta djeca dok odrastu činiti polovicu populacije mlađe od dvadeset godina.

Dovoljno je pročitati brojke u nastavku da se uvjerite: poricatelji velike razmjene stanovništva su slijepi, a antiimigracijski francuski političar i bivši predsjednički kandidat Éric Zemmour govori istinu.

Tijekom dvadeset godina, od 1999. do 2019., broj novorođenčadi s oba francuska roditelja smanjio se za 15,6 posto. U istom razdoblju, međutim, onih s barem jednim stranim roditeljem više je za 61,3 posto, a onih s oba roditelja za 49,8 posto. U 2019. jedan od roditelja gotovo trećine novorođenčadi rođen je u inozemstvu. Iste godine više od devet od deset novorođenčadi (njih 91,4 posto) rođeno je izvan Europske unije od roditelja onih čija su oba roditelja rođena u inozemstvu. U 2016. godini gotovo jedna petina novorođenih dječaka dobila je arapsko-muslimansko prezime. Taj je omjer bio gotovo nula sve do 1960-ih.

Rasprava o stvarnosti velike razmjene stanovništva stoga nije ništa više od kolosalne intelektualne prijevare.

Ova povijesna promjena stanovništva odvija se pred našim očima, pod zaštitom olovnog plašta koji su uzastopne vlade održavale, usmjeravajući ovo nepovratno preseljenje. Radi se o rasprodaji naše tisućljetne Francuske populacijama čiji značajan dio nije voljan integrirati se. A kako bi dodatno utrošili francuski narod, koji će uskoro biti lišen vlastite zemlje, naše su elite donijele zakone za ušutkavanje i kriminaliziranje "domorodaca" ako se usude pišati. Činjenicu da želimo zaštititi svoju kulturnu baštinu i uspostaviti pravo da budemo gospodari u vlastitom dvorcu, retardirani Francuzi doživljavaju u najboljem slučaju kao ludilo, a u najgorem kao manifestaciju odbojnog rasizma, koji mora biti osuđen. Na domoljube se gleda kao na podle fratre:

Godine 1960. nijedno novorođenče nije dobilo ime Muhamed. Danas je ovo najčešće ime u rodilištima.

Sjećam se da su mnogi naši doseljenici iz zemalja Magreba, posebno Harki (Alžirci koji su se svojevremeno borili na strani Francuza) željeli pofrancizirati svoja arapska prezimena i prezimena kako bi se bolje uklopili. Ta je praksa prestala kontinuiranim dolaskom. Uz izdaju naših izabranih političara i laži medija, sva su upozorenja prešućena, a svi buntovnici protiv proimigracijskog javnog diskursa sotonizirani. Rezultat: do 2022. situacija je postala nekontrolirana, a naši političari taoci imigranata. Desilo se sve što nije trebalo. Donijeli smo zakone za prisiljavanje galskog naroda na imigraciju bez njihovog savjetovanja. Otvorili smo granice. S revanšističkim političkim islamom oživjeli smo vjerske antagonizme. Zažmirili smo na uličnu molitvu, odvojene bazene, nad radionicama zabranjenim bijelcima. Kapitulirali smo u odnosu na naše kršćanske blagdane, svece smo izbacili iz kalendara. Sačuvali smo ius solit, državljanstvo po rođenju, koje se zlorabi.

Rasprodali smo francusko državljanstvo, koje nikad nismo oduzeli kriminalcima s dvojnim državljanstvom.

Napustili smo pravila asimilacije u korist prava na različitost. U ime prihvaćanja drugosti, podlegli smo svim vrstama zatvaranja unutar okvira zajednice. Prepisali smo sve naše nastavne planove i programe u ime tolerancije i pokajanja. Porekli smo svoju povijest i od Francuske napravili zemlju kokoši. U ime antirasizma, zatvorili smo oči pred kriminalom migranata.

Šlag na torti je da smo Mayotte (otok u Indijskom oceanu) učinili 101. francuskim departmanom s dobro poznatim uspjehom: 95 posto muslimanska i poligamna regija, 40 posto naseljena ilegalnim imigrantima, a nalazi se na vrhu državna kriminalistička statistika. Francuska postaje zemlja trećeg svijeta, puna slamova, četvrtina naše zatvorske populacije su stranci, a dvije trećine su muslimani. Dvije tisuće godina povijesti, 1500 godina kršćanstva, briše se jer političari koji su kukavice koliko i glupi i dalje vjeruju da se kulture mogu miješati i da su narodi Zemlje zapravo jedno. Clovis I., prvi barbarski kralj koji se obratio na kršćanstvo oko 498. godine, možda se vrti u grobu brzinom kojom se Francuska, najstarije dijete Crkve, islamizira.

Autorica je viša kolumnistica francuskog informativnog portala Riposte Laïque

https://magyarnemzet.hu/velemeny/2023/01/a-francia-szuleszetek-mar-a-bevandorlokei