Novi ruski plan pobjede

Božić će biti sumorna obljetnica za ukrajinski narod. Obilježit će se gotovo točno deset mjeseci otkako su ruske snage prešle u njihovu zemlju, donoseći razaranje razmjera kakav nije viđen u Europi od Drugog svjetskog rata. Deseci tisuća Ukrajinaca su ubijeni. Milijuni su napustili svoje domove. Veći dio države ostao je bez struje, zbog čega Kijev brine da će se – dolaskom zime – mnogi njegovi građani smrznuti.

No Božić će također biti sumoran znak za Rusiju, piše Foreign Affairs u tekstu koji prenosimo. Moskva je planirala kratku, pobjedničku kampanju. Ukrajina joj je umjesto toga dala gorku lekciju o modernom ratovanju i nacionalnoj otpornosti. Ukrajinci su postojano degradirali ruski vojni kapacitet nanoseći štetu njenim snagama na bojnom polju i u područjima podrške. Potkopali su ugled Rusije i širom svijeta i u glavama samih ruskih vojnika, zapovjednika i građana. Ukrajinci izbjegavaju metodične bitke s velikim iscrpljivanjem gdje je to moguće, ali se upuštaju u blisku borbu kada imaju priliku osvojiti prednost. Sve je imalo veliki učinak. Ukrajina je odgurnula Rusiju od Kijeva, vratila sjeveroistočnu pokrajinu Harkiv i oslobodila dijelove Donbasa. Nedavno je oslobodila Herson, jedini glavni grad pokrajine koji je Rusija uspjela zauzeti.

Prerano je, međutim, otpisati Rusiju, Ruski predsjednik Vladimir Putin imenovao je novog vojnog zapovjednika, generala Sergeja Surovikina, da predvodi invaziju, a Surovikin se čini brutalnijim i sposobnijim od svojih prethodnika. U jednom od svojih prvih činova, pokrenuo je snažnu i užasnu zračnu kampanju koja je uništila veći dio ukrajinske energetske infrastrukture – taktika usmjerena na civile koju je izbrusio dok je vodio ruske snage u Siriji. Surovikin je bio odgovoran za rusko povlačenje iz Hersona, ali za razliku od vremena kada se Rusija povlačila blizu Kijeva ili Harkiva, Surovikin se pobrinuo da ovo povlačenje bude dobro organizirano i dobro vođeno.

Dolazak Surovikina najavljuje još jednu prilagodbu ruske strategije u Ukrajini. Iako bi Putin mogao shvatiti da neće moći zauzeti Kijev, ruski predsjednik još uvijek može vjerovati da može zauzeti sve četiri pokrajine koje je nedavno (i nezakonito) pripojio – Doneck, Herson, Luhansk i Zaporižju. Surovikin je ključan za provođenje ovih planova. Putin se nada da će odmicanjem rata i dolaskom zime Europa prestati Ukrajini pružati velike količine pomoći kako bi kontinent mogao pokušati obnoviti uvoz ruskog plina. Vjeruje da će to potencijalno smanjenje potpore utrti put novoj, uspješnoj ruskoj ofenzivi. Kako bi izveo takvu ofenzivu, on računa na to da će Surovikin reorganizirati vojsku tako da djeluje dosljednije i učinkovitije.

Surovikinu će biti teško uspjeti s obzirom na mnoge probleme ruske vojske, kao što su njena sve lošija oprema i nizak moral. No Surovikin radi na objedinjavanju vojske pod svojim zapovjedništvom. On gotovo sigurno sastavlja planove bitke koji su jasno fokusirani, za razliku od prošlih napada koji su prorijedili ruske trupe. Ako Kijev želi zadržati prednost, morat će predvidjeti Surovikinovu strategiju uz zadržavanje podrške Zapada – a to znači nastavak inovacija na bojnom polju.

Rusija je oborena, ali nije poražena

Ljudima koji su pratili rat, mnogo toga što Rusija sprema za 2023. zvučat će poznato. Moskva će, na primjer, nastaviti koristiti propagandu o NATO agresiji kako bi pokušala zadržati Kinu, Indiju i druge trenutno neutralne države od sudjelovanja u zapadnim sankcijama. Također će koristiti dezinformacije kako bi osigurala da vlastito stanovništvo Rusije nastavi podržavati sukob. Držanje Rusa ‘u stroju’ pokazat će se osobito važnim kada Moskva neizbježno provede dodatna vojna novačenja. Čak i diktatori moraju obratiti pozornost na domaću politiku, piše Mick Ryan, autor teksta.

Slično tome, Putin će nastaviti svoj energetski rat. On će nastaviti uskraćivati ​​Europi plin u nadi da će kontinent prisiliti Kijev da pristane na prekid vatre dok temperature budu padale. Također će potaknuti nove napade na ukrajinske zalihe energije. Prema Putinovoj računici, ruski udari na ukrajinske elektrane neće samo zamrznuti ljude u zemlji, već će i koštati Ukrajinu vanjske pomoći; strani ulagači, na kraju krajeva, vjerojatno se neće vratiti u zemlju kada ne postoji sugrnost opskrbe električnom energijom. Čak i ako napadi ne odvrate ulagače, i dalje će se pokazati ekonomski skupim za Kijev zaustavljanjem ukrajinskog izvoza električne energije koji je započeo u srpnju 2022.

Ipak, drugi elementi ruske strategije bit će novi – a Surovikin igra ključnu ulogu u promjenama. Čini se da je general prvi vojni vođa kojeg Putin jasno podržava, a – prema nedavnom govoru direktorice Nacionalne obavještajne službe SAD-a Avril Haines – ruski je predsjednik sada bolje informiran o svakodnevnim operacijama oružanih snaga. Ako je Putin uvjeren da je bolje informiran nego što je bio prije listopada, vjerojatnije je da će svoju pozornost usmjeriti na mnoge druge izazove s kojima se Rusija trenutno suočava, dajući Surovikinu veću autonomiju u korištenju širokog spektra ruskih snaga unutar Ukrajine. Surovikin bi mogao iskoristiti ovu relativnu slobodu djelovanja kako bi razjedinjene ruske vojne i plaćeničke skupine stavio pod jedinstveniju kontrolu. On će to sigurno iskoristiti za bolju integraciju ruskih zračnih i kopnenih operacija i kako bi osigurao bolju usklađenost između aktivnosti njegove zemlje na bojnom polju i informacijskih operacija.

Konsolidacija sama po sebi neće učiniti ruske trupe istinski borbeno spremnima. Surovikin zapovijeda vojskom koja pati od niskog morala i stalno gubi svoje ljude i najbolju opremu. Dosadašnji dokazi upućuju na to da trupe koje je Rusija mobilizirala da zamijene poginule i ozlijeđene ne prolaze onu vrstu zahtjevne obuke koja im je potrebna za uspjeh. Tijekom zime, barem, Surovikin će biti u obrani; činit će sve što može da očuva svoje snage suočen s tekućim ukrajinskim napadima. General će unatoč tome početi pripremati ruske trupe za nove operacije. Surovikin će, na primjer, raditi na rekonstrukciji oštećenih jedinica raspoređivanjem desetaka tisuća novomobiliziranih vojnika u Ukrajinu. Ako (i, gotovo sigurno, kada) se te trupe pokažu kao loše kvalitete, on bi mogao raditi na poboljšanju obuke u Rusiji. Pokušat će iskoristiti tekuću industrijsku mobilizaciju Rusije kako bi nabavio više i bolje oružje. Također će postaviti sustave za zaštitu ključnih ruta opskrbe, izgraditi otporniju logističku mrežu i skladištiti streljivo i zalihe za buduće ofenzivne operacije.

Surovikin će vjerojatno biti pedantniji u planiranju i izvođenju napada. Nastojat će osigurati usklađenost ruskih snaga na bojnom polju i poboljšati taktiku svoje zemlje, s ciljem izbjegavanja često postupnih i nekoordiniranih pristupa svojih prethodnika. Nastavit će raditi tome da Ukrajini oteža napredak. Surovikin će, na primjer, nastaviti svoju kampanju usmjerenu na ukrajinsku infrastrukturu, taktiku koja odvlači ukrajinske i zapadne resurse od ofenzivnih operacija Kijeva. (Napadi također pružaju propagandu za rusku domaću publiku, ma koliko jezivo to moglo izgledati.) Takvi udari nemaju mnogo loših strana za Rusiju; oni su asimetrična prednost. Kao što je povjesničar Lawrence Freedman nedavno primijetio, Ukrajina nema kapacitet da na sličan način uništi infrastrukturu unutar Rusije – usprkos ukrajinskim napadima na ruske zračne baze. “Ukrajinci pobjeđuju na bojnom polju”, napisao je, “ali ne mogu uzvratiti Rusima na toj strateškoj razini.”

Surovikin će vjerojatno nastojati provoditi više misija “ekonomije sile”: vojne aktivnosti u kojima jedna strana pokušava prevariti svog neprijatelja na načine koji ga prisiljavaju da potroši veliki broj vojnika na neproduktivne zadatke. Rusija je, na primjer, smjestila male kontingente vojnika u Bjelorusiju kako bi prisilila Ukrajinu da zadrži veće kontingente oko Kijeva, lišavajući ukrajinsku vojsku trupa koje bi mogla koristiti drugdje. Surovikin će vjerojatno provoditi više takvih aktivnosti kako bi svojoj vojsci dao bolje šanse za uspjeh dok planira svoje sljedeće korake. Osim ako Rusija ne bude temeljito poražena, Surovikin će htjeti započeti ofenzivne kopnene operacije koje bi, ako budu dovršene, Rusiji dale sve ili većinu pokrajina koje je Putin anektirao.

General, naravno, zna da bi Ukrajina ponovno mogla pokušati povratiti izgubljeni teritorij. Kao rezultat toga, on već naređuje vojsci da izgradi više obrambenih položaja na teritoriju koji kontrolira Rusija. Surovikin će također vjerojatno provoditi političke aktivnosti kako bi “rusificirao” dijelove Ukrajine koje je Rusija okupirala. Taj će proces nalikovati onome što je Rusija učinila u Hersonu: premještanje lokalne ekonomije s ukrajinske grivne na rublju, promjena školskog programa i zastrašujuća praksa krađe ukrajinske djece i slanja u Rusiju na posvajanje. Hoće li to biti učinkovitije u budućnosti nego što je bilo u Hersonu, ostaje za vidjeti.

Ukrajinska strategija zadržavanja prednosti

Trenutačno je ukrajinska vojska još uvijek u prednosti. Za razliku od početka rata, ukrajinski čelnici su ti koji odlučuju gdje i kada se bitke vode. Oni određuju kako se provode kampanje na bojnom polju. Imaju zamah i ne žele ga se odreći. No to ne znači da će Ukrajina imati inicijativu na neodređeno vrijeme. Kako bi ostali u prednosti, Ukrajinci moraju razumjeti, a zatim potkopati Putinove i Surovikinove planove.

Prvo, to znači da se Kijev mora nastaviti suprotstavljati ruskom informacijskom ratu. Moskva radi na tome da uvjeri Europljane da su njihovi rastući računi za grijanje uzrokovani podrškom njihovih zemalja Ukrajini, nadajući se da može uvjeriti te države da se trošak ne isplati. Također pokušava potkopati potporu Washingtona potičući stranačke podjele Sjedinjenih Američkih Država. Ako Kremlj uspije odgurnuti države NATO-a od potpore Kijevu, to bi se moglo pokazati pogubnim: za Ukrajinu je vojna i gospodarska potpora SAD-a i Europe bila ključna za uspjeh na bojnom polju.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij i njegov tim rade na porukama čiji je cilj zadržati simpatije međunarodne zajednice. No također moraju zadržati rat na naslovnim stranicama zapadnih novina i na čelu razmišljanja Zapada. A najbolji način da se to postigne jest učiniti ono što je Ukrajina radila posljednjih šest mjeseci: pobjeđivati. Što više pobjeda Kijev može istaknuti, to će više sredstava i oružja vjerojatno dobiti od Zapada (umjesto poziva na pregovore). Ali da bi nastavila s uspjehom, ukrajinska vojna strategija morat će se razvijati. Morat će predvidjeti i poraziti Surovikinove akcije na bojnom polju. Da bi to učinila, zemlja će vjerojatno intenzivirati svoj nadzor ruskih linija bojišnice, logističkih i zapovjednih središta, što može pomoći u prepoznavanju slabosti koje može iskoristiti. Ukrajina također mora proširiti svoj program slanja vojnika i nižih vojnih čelnika u Europu na intenzivniju obuku kako bi svoje ionako superiorne trupe učinila još boljim od ruskih mobiliziranih. Ukrajina će morati nastaviti pronalaziti načine za degradaciju ruskih kapaciteta koji pomažu omogućiti invaziju, uključujući rusku logistiku, transport i zapovjedna središta. Ukrajina je nedavno napala dvije ruske zračne baze preko 400 kilometara od Ukrajine – napade koje će vjerojatno htjeti ponoviti. Takvi duboki napadi psihološki utječu na Ruse, utječu na Putinov domaći politički položaj i tjeraju Rusiju u stratešku dilemu o tome kako odvagnuti svoje vojne napore u Ukrajini u odnosu na obranu domaćih baza.

Provodeći ove korake, ukrajinski čelnici i planeri mogu spriječiti pojavu energičnije, integriranije i maštovitije ruske vojske. Ukoliko Ukrajina može nastaviti pobjeđivati ​​na bojnom polju, Kijev bi mogao pokušati izolirati i možda čak zauzeti cijeli Donbas i Krim. Ponovno zauzimanje oba područja je deklarirani cilj ukrajinske vlade. Unatoč tome, uspješan prelazak na ove teritorije pokazat će se velikim izazovom. Zauzimanje Krima bilo bi posebno nezgodno jer zahtijeva da Ukrajina provede nove vrste pomorskih operacija kako bi zaustavila moćnu rusku crnomorsku flotu da udari na ukrajinske trupe dok prelaze na poluotok. Ukrajinci bi morali istovremeno koordinirati amfibijske, zračne, kopnene i druge operacije. Ovaj je zadatak, iako nije nesavladiv, vrlo težak. Neke zapadne vlade mogle bi kampanju za Krim smatrati izvan dosega onoga što su obećale podržati – iako poluotok pravno ostaje dio Ukrajine, a Zelenskij je neprestano isticao svoju namjeru da ga vrati.

Dug je put prije nego što Ukrajina dođe do točke u kojoj može napasti Krim. Upravo sada ima više neposrednih kriza i izazova. Zemlja, na primjer, mora pronaći načine za brzu rekonstrukciju i ojačavanje svoje mreže za napajanje i grijanje suočena s ruskim napadima koji su u tijeku, uključujući dobivanje veće pomoći Zapada. (Pomoći će obećanje američkog State Departmenta da će poslati više od 53 milijuna dolara u energetskoj opremi.) Kijev će također morati pažljivo razmotriti kako bi trebao poredati i prioritetizirati svoje kopnene, zračne i informacijske operacije 2023., slično onome kako je orkestrirao svoje protuofenzive nad posljednjih nekoliko mjeseci kako bi natjerali Rusiju da se istovremeno bori na sjeveru, istoku i jugu.

Autor zaključuje da postoji mnogo razloga za mišljenje da Kijev može poraziti čak i revitaliziranu rusku vojsku. Ukrajinske međunarodne kampanje utjecaja bile su model za proučavanje i oponašanje za druge demokracije. Ukrajinci su se pokazali superiornima u odnosu na Ruse u prilagodbi i ažuriranju svoje taktike i vojnih institucija. I imaju daleko bolji moral. U ratu ništa nije sigurno, bez obzira na prethodne pobjede. No ako Ukrajina uspije zadržati potporu Zapada, to može dokazati da je Putinova nova teorija pobjede jednako pogrešna kao i njegova posljednja.


Novi ruski plan pobjede

Surovikin će vjerojatno nastojati provoditi više misija “ekonomije sile”: vojne aktivnosti u kojima jedna strana pokušava prevariti svog neprijatelja na načine koji ga prisiljavaju da potroši veliki broj vojnika na neproduktivne zadatke. Rusija je, na primjer, smjestila male kontingente vojnika u Bjelorusiju kako bi prisilila Ukrajinu da zadrži veće kontingente oko Kijeva, lišavajući ukrajinsku vojsku trupa koje bi mogla koristiti drugdje. Surovikin će vjerojatno provoditi više takvih aktivnosti kako bi svojoj vojsci dao bolje šanse za uspjeh dok planira svoje sljedeće korake. Osim ako Rusija ne bude temeljito poražena, Surovikin će htjeti započeti ofenzivne kopnene operacije koje bi, ako budu dovršene, Rusiji dale sve ili većinu pokrajina koje je Putin anektirao.

---

Pošalji nešto i u Srbiju da se i mi igramo. Ona bena Plenkovic navalio da obućava ukrajinsku vojsku u Hrvatskoj a ekonomija mu ovisna o turizmu i svaka pizdarija = slom ekonomije. Šalji šalji i na Balkan da se i mi igramo. Kad oće rat dobit će ga.