Zbog rata u Ukrajini EU se okreće desnici

Građani Europe, ako već moraju biti u ratu koji nisu željeli, traže sposobne političare koji mogu biti ratni vođe i koji će se kao suverenisti u predstojećim ratnim vremenima brinuti da se ratuje za interese vlastitih naroda i nacionalnih država, a ne za interese Washingtona ili Londona.

Građani europskih država na izborima se okreću desnici i snagama nacionalnih suverenosti jer ih je lijevo-liberalna elita Europske unije i vlastitih država uvukla u ratove koje – što je najgore od svega – uopće ne zna voditi. Najprije ih je bespotrebno gurnula u beskonačne i potpuno promašene i neuspješne bliskoistočne kanibalizirane ratove služeći pod američkim i britanskim vodstvom, s posljedičnom navalom imigracijske mase prema europskim državama, a potom je u velikom europskom ratu pokrenutom ruskom agresijom na Ukrajinu svu inicijativu ponovno, kao i u prethodnim ratovima u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, sudbinu europskih građana i njihovih država prepustila Washingtonu i Londonu.

Hvalisanje europskih dužnosnika kako se sve odluke u transatlantskim integracijama donose dogovorno zaslužuje samo podsmjeh. Sve ključne odluke od trenutka izbijanja rata u Ukrajini do danas donose se isključivo u Washingtonu i Londonu. Sam šef EU diplomacije ,Josep Borrell, ovih dana prigovara diplomatskoj službi Europske unije da za novosti ne doznaje iz njihovih izvješća, nego iz novina. Nije mu, dakako, palo na pamet da je možda namjerno izoliran i da mu se namjerno uskraćuju informacije kako bi se cijeli EU isključio iz odlučivanja.


Zbog rata u Ukrajini EU se okreće desnici

U Europskoj uniji i najmoćnijim državama članicama vladajuća liberalna elita kao fluidni politički konglomerat tzv. lijevog i tzv. desnog centra, kao uvijek u posljednjih stotinu godina, koristeći razne političke krinke i ideologije, zapalila je ratove koji su poharali sjevernu Afriku i Bliski istok, a sada se ratni plamen unutarnjom logikom započetog globalnog obračuna svjetskih sila prenio na Europu.

Posljednjih desetljeća tom ubiti ekstremnom centru, koji sve lijevo i desno od sebe proglašava ekstremistima, pridružile su se i tzv. zelene stranke sa svojom sve agresivnijom i ekstremnijom agendom revolucionarnog energetskog prevrata koji će većinu stanovništva osiromašiti, a kvalitetu njihovih života vratiti stoljeće unatrag.

Građani Europe danas, vidjevši kamo vode lijevo-liberalne vlade u europskim državama, ali i demokrati u SAD-u pod Bidenovim vodstvom, jednostavno pokušavaju spasiti vlastite glave i glave svoje djece od rata, mobilizacije i nestašice energenata i hrane.

Ako već moraju biti u ratu i ako se on ne može izbjeći, onda građani računaju da će se istinske desne političke stranke suverenistički orijentirane više brinuti za interese svojih naroda i država.

SAD ne može u Europi direktno iskazivati svoju dominaciju jer bi to onemogućavalo funkcioniranje liberalne demokracije i potreban mu je, stoga, privid da europske sile i sve države članice Europske unije same demokratski odlučuju o europskim poslovima. Ponekad se to tako uistinu i činilo, no ruska agresija na Ukrajinu i razorni rat koji je uslijedio pokazao je pravo lice odnosa SAD-a i saveznika. Washington i London preuzeli su punu kontrolu nad Europom u praktički ratnim uvjetima i odlučuju suvereno o europskoj politici, pa i pitanjima rata i mira u Europi.

Usporedno, SAD upravlja europskim carstvom kao svojim hijerarhijski podređenim imperijem, podcarstvom svoga velikog carstva, i cijela budućnost Europe u ovom trenutku je u rukama Washingtona, a s druge strane u rukama propadajućeg ruskog carstva koje u svom ratnom obračunu s Ukrajinom i svima koji mu se usprotive Europu drži kao taoca.

Globalni sukob SAD-a, Kine i Rusije na europskim prostorima teško se može kontrolirati, iako američki i britanski stratezi tvrde drugačije, i on se pred našim očima širi, a njegove se posljedice ne mogu predvidjeti. U ovome trenutku jedina opcija za sve uključene po njihovoj prosudbi je nastavak rata jer objektivno nitko ne može odustati. Za Rusiju je potpuno izgledno da, ako izgubi rat, gubi i samu sebe jer će ući u proces unutarnjih obračuna i disolucije.

Građani Europe, zapanjeni svime što se zbiva i spašavajući vlastite živote, izlaz iz talačke situacije u kojoj su se našli vide u povratku suverenizma u politike svojih država i to je tajna izbornih uspjeha europske desnice. Ako već moraju ratovati, a izgleda da teško mogu izbjeći odlazak u rovove, onda računaju da će pod desnicom i vladama s više sklonosti suverenim odlukama barem ratovati za svoje, a ne za američke i britanske interese.

Putin namjerno odugovlači nadajući se da će zima u Europi iscrpiti volju i energiju zapadnih zemalja koje su gotovo posve uništile njegovu vojno-industrijsku mašineriju i oružanu snagu Rusije.

Ukratko, Putin ima sve razloge da produži sukob što je duže moguće kako bi omogućio mnogima od njemu sklonih sila na Zapadu da se uključe. Duga, hladna zima u Europi, stalna inflacija i više kamatne stope koje dovode do recesije na obje strane Atlantika, mogle bi stisnuti neke ionako skeptične vođe da povuku financijsku i vojnu potporu.

Ova potpora u smislu oružja, materijala i sada obuke za ukrajinske snage bila je temelj njihovih izvanrednih uspjeha na bojnom polju protiv sve slabije, nedovoljno opskrbljene i loše pripremljene ruske vojske.

Ovo što se događa u Europi je dio Putinovog najljepšeg sna: ‘Došli smo do trenutka istine‘

Fino pat pozicija i samo čekat da ove lijevo zelene liberalne vlade po Europi padnu. Nema nigdi priše.