Politički džubox lll

Prijatelj mi je šeikov sin iz Dubaija, čuo sam se maloprije s njim. Ovaj je šeik isto kao što je Milanović tih i povučen. Niti je šeik niti je šeikov prijatelj. On je ‘četvrta klasa’ poslovnog čovjeka – dojavio nam je ugledni hrvatski poduzetnik nakon što je nastala cijela strka zbog prodaje Fortenove “uglednom biznismenu” Saifu bin Markhanu Alketbiju.
“Ja ne mogu vjerovati da mediji još o njemu govore kao o šeiku”, dodao je.
Nesuđeni šeik i kupac Fortenove u hrvatskom se javnom prostoru pojavio, rekli bismo, niotkuda. Millenium promocija, tvrtka specijalizirana za odnose s javnošću, prošlog je četvrtka u kasne večernje sate na e-adrese naših medija dostavila priopćenje kako je ovaj Arapin postao vlasnik najvećeg dijela paketa nekadašnjeg carstva Ivice Todorića zahvaljujući transakciji s ruskim Sberbankom.
“Saif Alketbi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata stekao je 43,4 posto udjela u hrvatskoj kompaniji Fortenova grupa. Sve detalje možete pronaći u priopćenju koje šaljemo u privitku. Za sve dodatne informacije stojimo na raspolaganju”, stajalo je u šturom priopćenju u kojem su ipak pružili i osnovne informacije o kupcu: “Saif Alketbi je iskusan ulagač u private equity te ima značajne investicije u više sektora. Diplomirao je računovodstvo na Sveučilištu Ujedinjenih Arapskih Emirata, a titulu počasnog doktora ekonomije i menadžmenta u vladinim organizacijama dodijelilo mu je Sveučilište humanističkih znanosti i ekonomije u Luganu, Švicarska.”
Oprezna taktika
I dok su ekonomski analitičari u prvim komentarima bili prilično oprezni, odbijajući iznijeti sumnje u porijeklo kapitala i namjere kupca, oni skeptičniji već su podastrli svoje prve sumnje.
“Iako u svojoj biografiji navodi da je imao brojna rizična ulaganja, Alktebi zapravo i nije nešto poznat ulagač. Što se može pronaći po pustopoljinama interneta, imao je tek dva javno zapaženija ulaganja – u lanac restorana po Londonu te u organizaciju koja se bavi organiziranjem automobilističkih utrka. Koja je propala nakon njegova ulaska u nju. U još je nekoliko tvrtki, uglavnom britanskih, imao imenovanja po upravnim odborima, ali za te tvrtke britanski financijski servisi navode da su bile pod neformalnom kontrolom Krunskog ureda Emirata”, upozorio je još u petak splitski portal trafika.hr oslanjajući se na baze poslovnih podataka u Velikoj Britaniji.

Oporba je, kako to već biva, pokušala koristiti svojih pet minuta pa su otrovnim strelicama zasuli premijera ne ulazeći u to tko je zapravo “misteriozni šeik”.
“Suspektno je da ne znamo čiji je kapital u Fortenovi i da Vlada kaže da nije imala pojma da dolazi do tog preuzimanja”, poručila mu je “možemovka” Sandra Benčić, SDP-ovac Siniša Hajdaš Dončić odmah je zatražio izvješće od SOA-e jer su “energija i hrana temeljni, nacionalni i strateški resursi”, a Daniel Spajić iz Domovinskog pokreta usporedio je iznenadnu prodaju s “veleizdajom nacionalnih interesa”, pri čemu, “Vlada na čelu s Andrejem Plenkovićem, po ne znam koji put, ne zna što se događa”, naglasio je.
U raspravu se uključio i predsjednik Zoran Milanović koji je bio uvjeren da je postojao “neki posrednik iz Hrvatske”. “Suspektno je da ne znamo čiji je kapital u Fortenovi i da Vlada kaže da nije imala pojma da dolazi do tog preuzimanja”, njegovo je mišljenje.



Kako se priča rasplitala, doista su sve više u prvi plan dolazili domaći poduzetnici, Krešimir Filipović i Miodrag Borojević, dvojac s razgranatim poslovima po Rusiji, a s njima i Mihajlo Perenčević – još jedan poduzetnik koji se smatra “ruskim igračem”, u našoj javnosti nešto poznatiji nakon vijesti da se njegova kći udala za sina Emila Tedeschija.
No unatoč svim pričama, Alketbi je opreznom taktikom pokušao pridobiti povjerenje javnosti. Neformalnim kanalima zatražio je potporu Vlade za svoju investiciju, kao i susret s premijerom Andrejem Plenkovićem. Nekoliko dana poslije, u jednom dnevnom listu, još jednom se pokušao predstaviti kao ozbiljan biznismen, naglasivši kako je upravo on prilika za “svjež start” Fortenove.
“Preferiram ne komentirati besmislene spekulacije, ali, iskreno, bio sam iznenađen neprijateljstvom koje je pokazao menadžment. Radije bih da je menadžment bio više konstruktivan. Imamo puno zajedničkog posla u najboljem interesu kompanije s obzirom na dane uvjete na financijskim tržištima”, prokomentirao je naklapanja o skrivenom ruskom kapitalu iza njegove investicije.



Jasna definicija
Međutim, o svojoj tituli šeika nije rekao ni riječi. A jasna je definicija tko je šeik u arapskom svijetu. Riječ je o tituli koja označava seoskoga poglavara, poglavicu plemena, vladara manjega područja. Naziv se rabio i kao počasni za učena čovjeka (profesora, govornika, rektora visoke škole), poglavara vjerske zajednice, odnosno starješinu derviškoga reda. No u Ujedinjenim Arapskim Emiratima ovaj čovjek nema tu titulu.
Zanimljivo je i da lokalni mediji u Ujedinjenim Arapskim Emiratima – izuzev jednog na engleskom jeziku – uopće nisu spomenuli da je njihov državljanin ušao u investiciju od 500 milijuna eura. Nadalje, možemo se pozvati i na ugledni magazin Forbes koji uredno donosi liste najbogatijih ljudi i obitelji iz arapskoga svijeta, a ni tu “našeg šeika” nema.
Bilo bi malo neobično da se netko tko je “ugledni šeik” ne može približiti takvim listama.
Uostalom, dovoljno je zaviriti u susjedno dvorište. Aleksandar Adem Vuchiqi nadrobio je raznih gluposti za vrijeme svoje vladavine u Srbiji, ali kad je predstavio “šeika” iz Emirata koji će ulagati u megalomanski projekt Beograd na vodi radilo se o velikom igraču. “Njegov” šeik bio je princ prestolonasljednik Muhamed bin Zajed al Najhan, a takvog investitora nije trebalo ‘guglati’, već se jasno znalo što taj čovjek znači u hijerarhiji.
S druge strane, posve je jasno da će Saif Alketbi i nakon ove epizode ostati enigma, a ne šeik.