Dvije europske zemlje sve naklonjenije Putinu?

Podrška predsjedniku Vladimiru Putinu i Rusiji velika je i u Njemačkoj i Austriji, napisao je kolumnist Gerhard Lehner u austrijskim novinama 'Wiener Zeitung'.

Autor je u članku istaknuo da Moskva u tim dvjema europskim zemljama ima impresivan broj pristaša.

"Ali čemu ova čudna usluga Putinu i Rusiji, koja je posebno velika na njemačkom govornom području? Naravno, Putin impresionira desnicu kritikama na račun ultraliberalne rodne politike, a ljevicu anti-NATO retorikom", napisao je Lehner.

Prema njegovim riječima, među stanovništvom Njemačke i Austrije buja nezadovoljstvo zbog ekonomskih posljedica sankcija Rusiji.

"Porast inflacije, prijetnja nestašicom plina i monstruozne cijene smanjuju entuzijazam za Ukrajinu. Dolazi do toga da mnogi ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog vide kao raspirivača sukoba koji sprječava uspostavljanje mira", navodi se u publikaciji, prenosi srpski portal Alo!.

Dvije europske zemlje sve naklonjenije Putinu? Ruski predsjednik pronalazi podršku i lijevo i desno, Zelenskog mnogi smatraju negativcem

Glavni, širi ratni cilj Rusije je rušenje ekonomskog, političkog i vojnog poretka koji je u temeljima Zapada,i to točno prema navedenom redoslijedu prioriteta.

Na prvome mjestu strateških prioriteta je ekonomski udar na globalnom planu koji se već širi kao posljedica rata i zapadnih sankcija prema Rusiji i postupno zahvaća ekonomiju Zapada, posebice Europske unije i europskih država. On bi trebao kriznom logikom širenja oslabiti unutarnje ekonomske političke i socijalne prilike u najmoćnijim državama Zapada i poljuljati međunarodni politički poredak nastao nakon 2. svjetskog rata i modificiran nakon pada SSSR-a, terazarajuće djelovati na uspostavljeni sustav njihovih međusobnih odnosa, što se na primjeru Europske unije već jasno vidi.

Tako je unutar Europske unije već nastala podjela na države članice koje podržavaju i traže jače sankcije prema Rusiji, na one koje imaju manje entuzijazma za pritiskanje Rusije, koje podržavaju sankcije, ali s druge strane naglašavaju opasnost od njihova povratnog utjecaja na europske ekonomije i konačno na one države, kao što je Mađarska, koje drže da je cijela politika sankcija prema Rusiji pogrešna i da bi Europska unija trebala u krizi nastaloj zbog ruske invazije na Ukrajinu zadržati neutralnu poziciju.

Podjela se produbljuje jer vodstvo Europske unije zbog smanjene i nesigurne isporuke ruskog plina, potaknuto njemačkom politikom, namjerava progurati plan uštede energije na razini Europske unije poznat po socrealističkom nazivu “Štedi plin za sigurnu zimu”, koji bi se odnosio na sve države članice i koji bi uključivao međusobnu solidarnost u zadovoljavanju potreba za plinom. Prema navedenom planu, sve članice bile bi dužne potrošnju plina u razdoblju od kolovoza 2022. do ožujka 2023. smanjiti za 15 posto. Dio članica usprotivio se prije svega takvom načinu štednje, a potom i obvezi međusobne solidarnosti u raspodjeli plina. Do zaključenja ovoga teksta nije poznata odluka sastanka ministara energetike članica EU-a koji odlučuju o potvrdi plana.

Prema ruskom glavnom planu, usporedno s problemima funkcioniranja zapadnih ekonomija, posebice europskih, posljedično bi došlo i do krize socijalnih i političkih sustava država, kao i savezničkog poretka njihova odnosa, što bi potom umanjilo i konvencionalnu vojnu moć i sposobnost vojnog djelovanja zapadnih sila i u konačnici poljuljalo cijelu stratešku poziciju Zapada na svjetskoj razini. Poredak na kojem počiva Zapad došao bi u pitanje.

https://www.geopolitika.news/analize/m-stefanov-putinu-nije-bitna-ukrajina-nego-vlast-u-cijeloj-europi/

Nesposobno vodstvo

Sve što se zbiva u Europi, sva histerija na ekonomskom planu koja se polako rađa zahvaljujući nesposobnosti njemačkog političkog vodstva i vodstva Europske unije, prije svih Europske komisije koju vode očito za povijesni trenutak potkapacitirane političke osobnosti i koja se prelijeva na političke prilike, izravno ide u korist glavnom ruskom cilju rata – rušenju cijelog sustava na kojem funkcionira Zapad.

To je jedini cilj za koji je Putin spreman platiti ogromnu cijenu, koju već plaća zbog potpune izolacije, sankcija i stalnog ponavljanja neuspjeha ruske vojske. Kremlj gotovo jednako kao stanje na ratištu zanimaju učinci rata na ekonomiju i politički sustav protivničkog Zapada, u prvome redu Europske unije i europskih država, koje su najugroženije posljedicama ruskog rata, i potom transatlantske zajednice i Zapada kao cjeline pod vodstvom SAD-a. Rusija, dakako, ne može nadigrati globalnu moć SAD-a izravnim sučeljavanjem, ali ratom u srcu Europe može izbiti iz ruku Zapada predvođenog SAD-om glavni instrument projekcije i održanja američke moći, a to je sustav zajednice država kolektivnog Zapada, kako ga voli nazivati ruska geopolitika, stvorenog nakon 2. svjetskog rata. Taj je sustav ekonomski, politički i vojno porazio SSSR u hladnom ratu i po ocjeni ruskih stratega, sada ugrožava Rusiju ili u najmanju ruku sprečava njezino uzdizanje na globalne razine moći.

Da bi to postigao, Kremlj smatra kako rat mora održavati, kako u principu ne mora i pobjeđivati u određenom vremenskom roku, ali ni u kojem slučaju ne smije početi gubiti. Njegov trenutni tijek, unatoč mogućem pomicanju crta borbenog kontakta u korist Ukrajine ili Rusije, u sljedećih šest mjeseci ipak ide na postavke zaglavljenog rata u pat-poziciji. I takvo stanje ratišta također odgovara Putinovu glavnom cilj rata, jer iako iscrpljuje Rusiju, negativno djeluje i na protivnika, posebice na stanje u Europskoj uniji.

Pat-pozicija

U takvoj situaciji ponašanje vodstva Europske unije koje svojim građanima, umjesto bavljenja ozbiljnim poslovima, poručuje koliko se vremena može tuširati i preporučuje smanjenje grijanja za jedan ili dva stupnja- savršeno odgovara ruskoj politici.

U tom ratu u kojem Rusija ruši sustav Zapada, što je njezin pravi cilj ako Europa upadne u probleme, u problemima je i cijela transatlantska zajednica i sustav Zapada, a tada su i SAD i njegov najbliži saveznik Velika Britanija objektivno na gubitku jer gube snagu saveznika i umanjuju svoju stratešku moć.

Svi udarci na ekonomskom planu Putinova rata neće se, dakako, moći izbjeći jer već sada je uzdrmao globalna tržišta, ekonomiju i politiku, ali Zapad bi prioritetno morao sanirati stanje u Europi koje počinje načinjati ono što Putin želi poraziti – sigurnosni, ekonomski i socijalni sustav stvoren nakon 2. svjetskog rata na kojem počiva Zapad i globalna moć SAD-a i europskih sila.

Deluzije Europske unije o novoj čudesnoj energiji koja može odmah stupiti na scenu i početak sitničavog maltretiranja građana, koje može dovesti do političkih i socijalnih ruptura i podjela u društvima europskih država, kao i podjela među njima, treba konačno izbaciti iz strateškog promišljanja Europe u srazu s Rusijom na europskom ratištu.