U Kini najmanje rođenih u povijesti mjerenja

Podaci su zabrinjavajući. Ukupna radna populacija, što uključuje sve zaposlene i nezaposlene, u padu je od 2019. Prošle godine je tako ukupna radna populacija u Kini iznosila 792 milijuna, dok je 2019. iznosila 800 milijuna. Gubitak 8 milijuna radnika u dvije godine je veliki gubitak potencijalne produktivnosti, premda se radilo o golemoj Kini. Razlog za to je demografija, starenje stanovništva i pad broja rođenih.

https://www.index.hr/vijesti/clanak/sve-manje-radnika-u-kini-nikad-manje-rodjenih-to-je-opasnost-za-cijeli-svijet/2383707.aspx?index_ref=rubrika_vijesti_najnovije_d

Demografija će odrediti ekonomsku sudbinu država u 21. stoljeću

Ubrzo će demografija postati jedno od glavnih političkih, društvenih i ekonomskih pitanja. Razlog je relativno jednostavan. Kako prosječna dob stanovništva raste, radnici odlaze u mirovinu. Sve je manje novih radnika u ekonomiji zbog niskog broja rođenih zadnjih par desetljeća. Unatoč robotizaciji i automatizaciji, to znači da nema dovoljno novih radnika da nadoknade one koji odlaze u mirovinu.

Problem je i u potrošnji. Mladi ljudi ulaskom na tržište rada i osnivanjem obitelji postaju potrošači, konzumenti i investitori. Mladi do 25 godina troše najmanje od svih dobnih skupina, ali ta potrošnja raste sve do ulaska u mirovinu, kada pada. Isto vrijedi za investicije i štednju. Mladi gotovo sav svoj dohodak troše, a kako ljudi stare, ne samo da im raste dohodak pa više troše, nego sve veći dio tog dohotka štede i investiraju. Sve do ulaska u mirovinu.

Postoje mehanizmi kojima se taj proces ublažava, ali nikada se ne može eliminirati činjenica da umirovljenici manje troše, manje investiraju i plaćaju manje poreza. A proces starenja stanovništva Kine je daleko brži nego što je bio u Europi i SAD-u.

Biranje spola prvog djeteta abortusom

Petljanje s demografijom je u Kini dovelo do posljedica koje vladajući nisu željeli. Zbog politike jednog djeteta i tradicionalnog preferiranja muške djece, pojavio se neprirodan omjer između broja rođene muške i ženske djece.

Prirodni omjer je 105 rođene muške djece na 100 rođene ženske djece. Sve iznad toga, u korist više rođene muške djece, indikator je namještanja spola rođenih korištenjem abortusa. U Kini je omjer bio 107 muške djece na 100 ženske sve do 1982. To pokazuje blagu selekciju prema muškom spolu, tj. više abortusa se provodilo kada je u pitanju ženski spol.

Nedugo nakon uvođenja politike jednog djeteta situacija je postala puno gora. 1990. se rađa 110 djece muškog spola na 100 djece ženskog, a do 2017. čak 117 muške na 100 ženske, najviše u svijetu. Od tada je situacija nešto bolja, ali je još uvijek omjer iznad 110 naprema 100. Omjer je još gori ako se radi o drugom i trećem djetetu - preko 150 rođene djece muškog spola na 100 ženskog.

Rezultat toga je da doslovno u Kini nedostaje žena. Procjenjuje se da zbog selektivnog abortusa Kina ima 20 do 30 milijuna muškaraca viška.

Stanovništvo stari brže nego što je starilo u Europi i SAD-u

Problemi s demografijom se pojavljuju tek u dugom roku. Iako Kina još uvijek ima manji postotak ljudi starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu od SAD-a, 12 posto u odnosu na 17 posto, razlika se brzo smanjuje. EU s 21 posto stanovništva iznad 65 godina je posebna kategorija i već odavno demografski neodrživa.

Medijalna dob stanovništva u Kini je 2020. bila 38.4 godine, što znači da je pola stanovništva starije, a pola mlađe od toga. To je već više nego u SAD-u, gdje je 38.2 godine. EU i Rusija su još uvijek daleko starije, s medijalnom dobi stanovništva višom od 40 godina, ali procjene govore da će Kina do 2050. biti starija i od njih.

Čak i kada bi Kina odjednom naglo podigla stopu fertiliteta, koja je još od ranih 90-ih manja nego u SAD-u te je ispod stope prirodne zamjene stanovništva od 2.1 djeteta po ženi, prošla bi desetljeća prije nego što to popravi demografsku strukturu i prekine pad ukupnog broja radne snage.

Veliki problem za Kinu i ostatak svijeta

Kina je drugo gospodarstvo svijeta, najveći svjetski proizvođač i neformalna "tvornica svijeta", a još uvijek, gledano po stanovniku, nije visoko razvijena država. Produktivnost radnika je još uvijek daleko manja nego u EU i SAD-u, nominalni BDP po stanovniku je tek 12.500 dolara, dok je u EU 38 tisuća dolara, a u SAD-u 69 tisuća. Za usporedbu, nominalni BDP po stanovniku Hrvatske je 17.4 tisuće dolara.

To je bitno zbog toga što su se EU i SAD obogatili prije nego što su ostarjeli, tj. prije nego što je stanovništvo postalo prestaro. Isto vrijedi za Japan, Južnu Koreju i ostale bogate države Azije.

A Kina je gospodarski rasla upravo na svojoj brojnoj i relativno jeftinoj radnoj snazi, koja je istodobno postajala jako obrazovana. Premještanje radnika iz poljoprivrede u industriju snažno podiže produktivnost, ali i taj se bazen radne snage potrošio.

Nema dobrog rješenja

Nažalost, još nitko nije otkrio dobar način za popraviti demografski problem pada broja rođenih. Kako se proces starenja stanovništva već desetljećima odvija u Europi i SAD-u, donekle su se smislile politike kojima se negativni efekti tog procesa saniraju. Ali nitko još nije uspio preokrenuti trend, iako su isprobane razne politike i potrošena golema financijska sredstva.

Kina će se, zbog toga što stari daleko brže nego što su starili SAD i Europa, morati jako brzo prilagoditi. Prvo će morati postati puno produktivnija, ali i prilagoditi se novim problemima. 2015. je ukinuta politika jednog djeteta i zamijenjena politikom dva djeteta, ali nije pomoglo da se dugoročno poveća broj rođenih. 2021., kada je broj rođenih pao na povijesno najnižu razinu, uvedena je politika tri djeteta.

Demografija postaje najveći problem 21. stoljeća, bitka u kojoj gube Kina i EU, a pobjeđuje SAD. Procjenjuje se da će stanovništvo SAD-a sa sadašnjih 330 milijuna narasti na više od pola milijarde do 2100., EU sa sadašnjih 447 milijuna stanovnika pasti na 416 milijuna, a Kina sa sadašnjih 1.4 milijarde pasti na manje od 600 milijuna.

Demografska kretanja će dobrim dijelom odrediti svjetske ekonomske, geopolitičke i povijesne tokove.

Strane kompanije će samo pogone prebaciti u države di ima radne snage i to je cijela priča.

Ne vidim tu nikakvi problem dapače to tako ide.

Kina neće imat tako visoke stope rasta al to je i očekivano jer kad si u razvoju onda su te stope visoke a kad se razviješ onda su nešto manje ( gledaju se u odnosu na period prije dakle to su u osnovi omjeri i logično kad si nerazvije a razvijaš se da su onda te usporedbe prije i sada puno veće nego kad si već razvijen i opet ideš na to da ostvariš gospodarski rast ).