Đubrivo

Iran ima plina ko i Rusija al zbog zapadnih sankcija nisu razvijali izvoz pa sad Brazil i Iran nešto dogovaraju al to isto triba vrimena jer i sam Iran još uvijek izvozi dakle dok razviju te kapacitete itd.

A svejedno opet će Njemačka smanjiti zbog skupe cijene plina proizvodnju umjetnog gnojiva pa opet si na početku kad gledaš svjetsko tržište.

Uglavnom bez Rusije kome toga triba dosta i uvozi jer ima dosta poljoprivrednog zemljišta a nema svoj plin i kapacitete da to proizvodi u velikim količinama, taj je osuđen na uvoz dakle na to da plaća tržišnu cijenu umjetnog gnojiva.

Imamo u Kutini proizvodnju gnoiva
umjesto pokušaja da ju zatvore treba uvesti više smjena u tvornicu i njihove prodavaonice po Hrvatskoj
osigurati Hrvatsko vodstvo, ne ono koje naginje uništenju

i kaže se gnojivo, ne đubrivo

Đubar.

Rusija, veliki izvoznik gnojiva, proizvodi 23 posto svjetskog amonijaka, 21 posto potaša, 14 posto uree i 10 posto fosfata. Ove hemikalije imaju potencijal višestrukog povećanja međunarodne proizvodnje žitarica: na 100 miliona tona pšenice ili 400 miliona tona kukuruza godišnje, a to se zasniva na kalkulacijama koje u obzir uzimaju nivoe svjetske potrošnje hrane i koliko gnojiva pridonose proizvodnji.

Iako zvanično gnojivo nije blokirano, sankcije ljudima povezanim sa ruskim firmama koje se njime bave stvaraju probleme sa isplatom i transportom što je dodatni problem ovoj strategiji.

Prilagodba režima sankcija protiv Rusije kako bi se omogućio bolja dostava đubriva ne bi puno pomogla Moskvi. Ruski prihodi od izvoza gnojiva 2021. bili su približno 12,5 milijardi dolara. To je sitnica u odnosu na očekivani prihod Kremlja od izvoza ugljikovodika ove godine: blizu 337 milijardi dolara. Svijet, sa druge strane, može dobiti jako puno ako farmeri cijelog svijeta mogu dobiti ova gnojiva, proizvoditi hranu i tako ukloniti jedno oružje sa ruskog dohvata ruke.

Nedostatak hrane u svijetu koji se razvija, te posljedična politička nestabilnost na Bliskom istoku i sjeveru Afrike mogu natjerati milione na opasna migrantska putovanja ka Europi kao što je to bio slučaj tokom Arapskog proljeća, te ratova u Iraku i Siriji. To, zauzvrat, može destabilizirati Europu politički, sa ekstremnom desnicom koja koristi stavove protiv imigranata kao izazov vladajućim strankama. Poput energenata, hrana je napunjeni pištolj koji Kremlj vjeruje da drži uperen u sljepoočnicu Zapada.

U aprilu ove godine, ruske vlasti su podigle dažbine na izvoz hrane, i to gotovo za 38 odsto. Iako se godinama taksa na izvoz pšenice kretala između 73 i 83,5 dolara po toni, od aprila je ona povećana na iznad sto dolara. Ministarstvo poljoprivrede je takođe uvelo i poseban nadzor i kontrolu vrsta pšenice koje se izvoze iz Ruske Federacije. I takse za izvoz kukuruza, koje su bile relativno niske i kretale se oko 40 dolara, povećane su na 75,5 dolara po toni. Aleksandar Korbut, predsednik ruske Komore za žitarice najavio je i da će ove takse do kraja godine biti opet povećane.

Kremlj, kao i sam Putin, gledaju na istok, pre svega u pravcu Kine, Indije i Kazahstana. Industrija hrane u Kazahstanu već tradicionalno osnovne sirovine nabavlja u Rusiji, dok je gotovo polovina indijskog uvoza kukuruza i ječma takođe iz Rusije. Ne treba zaboraviti ni da je nakon izvoza energenata – gasa i nafte, te obojenih metala, poljoprivreda u vrhu ruskog izvoza, sa gotovo 85 milijardi dolara direktnih prihoda u 2020. godini.

Kremlj je početkom septembra nagovestio da je spreman na nove ustupke kada je izvoz hrane u pitanju – i one iz Ukrajine kao i iz Rusije, ali za uzvrat traži ukidanje nekih sankcija iz sektora energetike. Dmitrij Rogozin, ruski političar koji važi za jednog od najbližih Putinovih saradnika, izjavio je za rusku nacionalnu televiziju ‘da će se Evropa ove zime smrzavati bez ruskog gasa, te da će i biti mnogo manje hrane za zemlje u razvoju’. Ujedinjene nacije i njen program za hranu (FAO) saopštile su da je trenutno više od 825 miliona ljudi širom sveta ugroženo delimičnim ili potpunim nedostatkom hrane. Nekih 130 miliona ljudi u podsaharskoj Africi ima samo jedan obrok dnevno, dok je još 83 miliona ugroženo i nedostatatkom vode za piće.

Sledeće godine će, kao posledica rata u Ukrajini, još barem 50 miliona ljudi širom sveta, pre svega u centralnoj Aziji i Južnoj Americi biti dodato na ‘listu gladi’. Ako ubrzo ne dođe do primirja, ove brojke bi mogle biti povećane za čak 9,7 odsto do 2025. godine. Gotovo 700 miliona ljudi u svetu živi sa manje od deset obroka nedeljno, 41 milion je direktno životno ugroženo glađu, a za 30 miliona je potrebna hitna humanitarna pomoć.

FRANCUSKA je održala sastanak sa predstavnicima afričkih nacija, organizacija UN i Evropske unije sa ciljem da se hitno reši problem sa hranom zbog rata u Ukrajini, saopštila je danas Jelisejska palata.

-Neizvesnost na tržištu hrane izraženija je više nego ikada, navodi se u saopštenju francuskog predsedništva.

Usled blokade crnomorskih luka, Ukrajina nije mogla da izveze većinu poljoprivrednih proizvoda ove godine, dok je proizvodnja đubriva bila pogođena rastućim cenama električne energije.

Iz Jelisejske palate dodaju da će sastanak sa izvršnim direktorima kompanija za proizvodnju đubriva biti održan u Parizu uoči samita G20 sredinom novembra kako bi se povećala proizvodnja što pre.

Gube izbore sigurno Demokrate ako osete Rednecks-i iz

poljoprivrede.

Doduse, to su glasaci Republikanaca.

Amerika ima jaku poljoprivredu a bez djubriva, nestace sa

mape.

Bice neke trgovine ispod stola, druge nema.