Politički džubox

SRBI UKRALI DVOGLAVNOG ORLA I “4 C” OD BYZANTSKE OBITELJI PALAIOLOGOS!
Jedan od načudniji srpski "povijestničara" je Jovan Deretić. Ta osoba je poznata po izjavi da je čak i Isus bio Srbin. Samo po tom izjavom se mora postaviti pitanje dali je taj "povijestničar" možda promašio profesiju? Možda je bolje da je bio posato komičar?
Taj srpski "povijestničar" Jovan Deretić tvrdi naprimjer da je srpski narod nastao od Sorba, koji žive u istočnim dijelu Njemačke na tromeđi Njemačke, Poljske i Česke. Srbi im vole davati ime Lužički Srbi.
Danas ima još oko 60.000 Sorba u Njemačkoj koji su ili katolici ili lutherinski evangelisti.
Po jeziku se sorbski dijeli na Gornjo-Sorbski koji je českim i slovačkim jeziku blizak i na Donji-Sorbski koji je bliži poljskom jeziku.
Srpskim komičaru povijesti Jovanu Deretiću to ne smeta : on zbilja tvrdi da su današnji Srbi nastali od Sorba.
Inteligentne osobe se moraju odmah pitati :
1. Kako to da onda Sorbi imaju drukčiju vjeru od današnji Srba?
Srbi vole drugima tumačiti da su pokatoličeni ili poturčeni. Ako su Srbi nastali od Sorba onda se moramo pitati zašto su oni popravoslavljeni i zašto su do 12. stoljeća bili dio Bugarske Pravoslavne Crkve? Tek u 12 stoljeću su pobjegli od Bugarske Pravoslavne Crkve osnovali su Srpsku Pravoslavnu Crkvu.
2. Totalna razlika u genetici Sorba i današnjih Srba može dokazati da su Srbi nisu nastali od Sorba.
To je samo moguće ako se genetika Sorba poklapa sa genetikom Srba. Ona se na žalost Srba ne poklapa sa genetikom Sorba.
Interesantnije je da današnji Srbi imaju u krvi najveći postotak turske krvi : altajsko-anatolski (turski) haplotip Hg2 sa ukupno 49% u krvi Srba. Oni se danas slobodno mogu nazvati po genetici pravoslavnim Turcima!
Sorbi imaju sa Srbima toliko kao Slovenci sa Slovacima : ništa!
GENETIKA SRBA :
- haplotip Hg2 : "altajsko-anadolski (turski) haplotip" : 49%
- haplotip Eu19 : "slavenski haplotip" : 19%
- haplotip Eu7 : "hrvatski haplotip" : 5%
- haplotip Hg9 : "avarsko-mongolski haplotip" : 6%
- haplotip Hg21 : "afro-hamitski-haplotip" : 13%
- ostali haplotipi : 8 %
Kod Srba je dominantan tzv. altajsko-anatolski [ turski ] gen (oko 49%) te su genetski bliski Turcima, Grcima, Rumunjima, Bugarima i imaju samo 5% hrvatskog gena, dočim imaju 16% afričkog gena (Hrvati samo 1%) i jedini u Europi sačuvane elemente afričke kulture (Strauli).
Najdublji srpski povijesni tragovi (stariji od 1.000 god) mogu se naći jedino u Somaliji na rogu Afrike gdje i danas žive dva ljudožderska plemena : SERBON I GEĐŽA.
SRPSKI genetičari koji su potvrdili 49% turski haplotipa u takozvanoj “srpskoj” krvi :
Dr. Sanja Glišić i dr. Dragan Alavantić iz Instituta Vinča biokemijski su potvrdili kod Srba 49% altajsko-anatolski marker HG-2.
Institut za nuklearne nauke „Vinča“
p.fah 522
11001 Beograd, Srbija
Tel. : +381 11 3408 101 ; +381 11 3408 102
Laboratorija za radiobiologiju i molekularnu genetiku
Tel. : +381 11 3408 686
Faks: +381 11 6447485
3. Sorbi nebi Srbe razumjeli, tako da se moramo pitati kakav onda jezik Srbi govore kad ne govore istim kao njihovi navodni preci?
To je još interesantnije znati pošto Srbi vole tumačiti drugim narodima da govore srpskim jezikom. Da je to nemoguće potvrdžuje sama činjenica da ne govore istim jezikom kao njihovi navodni sorbski preci. Od koga su onda Srbi ukrali jezik koji danas govore? Možda od onih po kojima je navodna prva srpska država dobila ime : (H)R(V)AŠKA"?
Več te tri točke bi morale biti dosta da se odreknu te mitomanije i da se takozvani Srbi ne prave sa time majmunom, jer Srbi i Sorbi (koje oni vole zvati "lužickim "Srbima") imaju toliko zajedno kao Slovenci sa Slovacima : ništa!
Ali srpski klaunovi povijesti kao Deretić opet nastavljaju izmišljavati dokaze a ovaj put sa rusko-pravoslavnoj crkvi u Dresdenu na kojoj se po trvrdnjama nekih srpski mitomanski internet stranica vidi navodno taj grb.
Ta rusko-pravoslavna crkva u Dresdenu je još i danas u posjedu moskovske patrijahije.
Prema informacijama rusko-pravoslavne crkve iz Dresdena otkrivamo sljedeće :
Oni su nam rekli da taj grb NIJE na rusko-pravoslavnoj crkvi, kako se tvrdi na nekim veliko-srpskim stranicama, nego na takozvanim “Georgentoru” u Dresdenu, koji nema ništa sa rusko-pravoslavnom crkvom.
Jadni Srbi : niti sami neznaju o čemu pričaju kad lažu!
Na nekim drugim veliko-srpskim mitomanskim internet-stranicama im je taj tobože “srpski” grb sada i dokaz da su čak i Nijemci nastali od takozvani Srba!!!
Rusko-pravoslavna crkva u Dresdenu nam je potvrdila, da taj grb nema veze sa Srbima, a ispričali su nam sljedeće :
Nakon što je ruski knez Ivan III. oženio Sofiju Palaiologu, unuku zadnjeg bizantskog cara Konstantina XI 1439 godine je Ivan III. imao pravo nošenja grba bizantske obitelji Palaiologu.
Ivan III. je na to imao povijesno pravo, jer se je on vidio kao nasljednik Bizanta i čuvar pravoslavlja, dok su takozvani Srbi od te bizantske obitelji samo ukrali grb i malo ga izmjenili. Taj "srpski" grb i dvoglavni orao je znaći plagijat!
4. Srpska tvrdnja da Sorbi i Srbi imaju istu zastavu :
Velikosrpski mitomani vide čak i u zastvama Srba i Sorba dokaz da su Srbi od Sorba, ili kako isto tvrde Sorbi od Srba nastali.
Pogledajmo malo tu tvrdnju :
Zastava Sorba je nastala na "Panslavskom Kongresu" 23.3.1848 u Berlinu u redosljedood gore na dolje : plava, crvena, bijela.
Ali, današnju srpsku zastavu je „dizajnirao“ sultan Mahmud II 1835. godine!
1. veljače 1835. godine u Srbiji je donešen Sretenjski Ustav kojim je bila propisana zastava Srbije. Radoš Ljušić ovako piše u knjizi ”Kneževina Srbija (1830- 1839)” (Beograd, 1986): „Sretenjskim Ustavom Srbija je postala ‘u pravleniju svom nezavisimo knjažestvo’, pa je kao takva dobila zastavu i grb. ‘Boja narodna srbska jeste otvoreno crvena, bijela i čelikasto-ugasita’.”
Međutim sultan nije odobrio ovu zastavu nego je izdao ferman kojim je propisao kako će da izgleda srpska zastava. Piše Radoš Ljušić u istoj knjizi: „Ferman datiran u prosinacu 1835. godine upućen je knezu i podunavskim vezirima, pašama, ajanima, vojvodama, kadijama i nadzornicima skela. On kaže da srpski narod ima pravo razvijati trobojnu zastavu na trgovačkim lađama koje mogu ploviti rijekama i morem „u Carigrad dohodećim i tuda prolazećim“. Uz ferman, oni su dobili po jedan primerak zastave. Sada je zastava dobila nov raspored boja, za razliku od one koju je propisao Sretenjski ustav. Boje su bile vodoravno poređane: crvena, plava i bijela.“ (293. str)“
Miroslav Ćosović, 14. listopada 2011 : „Nije narodna nego – sultanova trobojka!“,
Fermanom turskoga sultana Mahmuda (1835) prvi put je u Srbiju uvedena trobojnica (crveno-plavo-bijela) “da se od visokog dževleta moga dade i srpskom narodu trobojnica barjak”. A sultanovim fermanom iz 1838. godine dodate su na zastavu na crvenom polju, kao simbol podaništva Turskoj, četiri zvijezde, a na plavom polju nacionalni grb. Osim toga, poznato je da je u vrijeme srpskoga ustanka bilo više različnijeh zastava (bijelo-zelena i druge) pa su Srbi kasnije dodali bizantski grb sa četri “B” (ne S).
A za takozvani "srpski jezik" :
Turci Srbima nisu samo donjeli genetiku, nego su im i ostavili prijeko 8000 turski riječi u "srpskom" jeziku.
Turcizme je i Vuk Karadžić zadržao u jeziku kao njegovu živu i u mnogo čemu nezamjenljivu komponentu.
"Oni jeziku daju ekspresivnost, stilski ga boje, čine ga bogatijim" kaže orijentalista Darko Tanasković. "Dokaz su pozitivne dimenzije kulturnog naslijeđa iz osmanskog doba."
Istaknuta srpska orijentalistica Olga Zirojević, koja istražuje fenomen uticaja turskog na srpski jezik, smatra da je turski jezik utjecao na srpski jezik više nego ijedan drugi jezik :
“Može se reći da je srpski mješavina hrvatskog dialekta koje se je govorio u najjužnijem dijelu Crvene Hrvatske (Duklji i Sandžaku) te turskog jezika.”
Srbi (i samo Srbi) tvrde za Sorbe koje oni voli nazivati "luzički Srbi", da su oni nastali od Sorba.
Sorbi nebi Srbe razumjeli, tako da se moramo pitati kakav onda jezik Srbi govore kad ne govore istim kao njihovi navodni preci. To je još interesantnije znati pošto Srbi vole tumačiti drugim narodima da govore srpskim jezikom. Da je to nemoguće potvrdžuje sama činjenica da ne govore istim jezikom kao njihovi navodni sorbski preci. Od koga su onda Srbi ukrali jezik koji danas govore? Možda od onih po kojima je navodna prva srpska država dobila ime : (H)R(V)AŠKA"?
Veljače 1835. godine u Srbiji je donešen Sretenjski Ustav kojim je bila propisana zastava Srbije.
Radoš Ljušić (dobro poznati srpski povijestničar) ovako piše u knjizi ”Kneževina Srbija (1830-1839)” (Beograd, 1986) : ”Sretenjskim Ustavom Srbija je postala ‘u pravleniju svom nezavisimo knjažestvo’, pa je kao takva dobila zastavu i grb. ‘Boja narodna srbska jeste otvoreno crvena, bela i čelikasto-ugasita’.”
Međutim sultan nije odobrio ovu zastavu nego je izdao ferman kojim je propisao kako će da izgleda srpska zastava. Piše Radoš Ljušić u istoj knjizi : “Ferman datiran decembra 1835. godine upućen je knezu i podunavskim vezirima, pašama, ajanima, vojvodama, kadijama i nadzornicima skela. On kaže da srpski narod ima pravo razvijati trobojnu zastavu na trgovačkim lađama koje mogu ploviti rekama i morem u Carigrad dohodećim i tuda prolazećim”. Uz ferman, oni su dobili po jedan primerak zastave. Sada je zastava dobila nov raspored boja, za razliku od one koju je propisao Sretenjski ustav. Boje su bile vodoravno poređane: crvena, plava i bela.” (293. str)”.
(„Nije narodna nego – sultanova trobojka!“, 14. oktobar 2011, Miroslav Ćosović)
Jedna od ondašnjih varijanti srpske trobojke u upotrebi sadržavala je na crvenome polju tri bijela polumjeseca sa zvijezdom – simbolom Islama, a na plavome polju grb sa krstom i četiri grčka slova „β” (beta).
Četiri puta „β” se „iščitava” kao „4 x slovo S” („C” ćirilično), ili : „Samo sloga Srbina spašava”.
Zastava Srpske pravoslavne crkve usvojena 1931. je „trobojka : crveno-plavo-belo, sa zlatnim krstom (križom) i ognjilima”.
4 x slova „C” ili „ognjila” nemaju povijesnog utemeljenja; sve to je novokomponirani plagijat.
Istinski akronim 4 x „β” oko križa je tradicionalni bizantski simbol. Znači : „Car Careva caruje nad carevima” (βασιλεὺς βασιλέων, βασιλεύων βασιλευόντων).
4 x „β” su tijkom 13. stoljeća ukradeni od čuvene bizantske carske dinastije Paleologa (Μιχαήλ Η´ Παλαιολόγος). Turski sultani, po osvajanju Carigrada, smatrani su legitimnim nasljednicima krune Bizantske carevine, uključujući i Paleologe.
Njegoš je žalio :
„…Vizantija sada nije drugo
no prćija mlade Teodore;
zvijezda je crne sudbe nad njom.
Paleolog poziva Murata…”
Niti jedan dokument ne svjedoči o prisustvu „srpskoga” simbola „4 x C” naprimjer u Crnoj Gori prije 1918. godine; naravno, toga nema niti na crvenome tepeluku nacionalne kape Crnogoraca.
Sljedeći srpski nonsens je i tvrdnja : ta trobojka je bila zastava Kneževine (Kraljevine) Crne Gore, po Ustavu iz 1905. godine. Ali Ustav ne pominje nikakvu službenu ili neslužbenu zastavu. U čl. 39 Ustava piše sljedeće : „Narodne su boje : crvena, plavetna i bijela”.
U čl. 40 Ustava iz 1905. je zapisao da je Crnogorska crkva – autokefalna.
Što zapravo simbolizira srpska zastava? Da li ona simbolizira zahvalnost Osmanskom dvoru?
Da li je to zahvalnost Turcima jer, na primjer, u gradu Kotoru prije Turaka nije živio niti jedan pravoslavac, tek se poslije turske najezde pravoslavlje proširilo na Kotor? A ni u Bosni nije bilo pravoslavlja, kako tvrdi srpski akademik SANU Mihailo Dinić, on je pisao : "Ne treba gubiti iz vida pri tretiranju ovog pitanja da u pravoj Bosni – Hum i delovi Raške se izuzimaju – nije bilo u Tvrtkovo doba pravoslavnih. Za nas je ovo pitanje definitivno rešeno.“ (Jaroslav Šidak, Franjevačka Dubia iz g. 1372/3 kao izvor za povijest Bosne, Istorijski časopis, knjiga V, 1954-5, strana 229)
Vidjeli smo nepromjenive povijesne činjenice, Srbi nisu svojom voljom izabrali njihovu državnu zastavu, nego im je sultan darivao, njen izgled je određen voljom sultana Mahmuda II, a ne Srba.
SPC time što na svojim hramovima ističu trobojicu (koja je, kao i sve srpsko, importirana u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Boku Kotorsku i u Crnu Goru), zapravo odaje počast Osmanskom carstvu.
5. Neugodno za Srbe : Sorbi imaju u poljskom dijelu hrvatsku “šahovnicu” u njihvim grbovima općina i gradova :
Da se vratimo još jednom za takozvane Srbe neugodnu činjenicu o Sorbima : pogledajte kakve grbove Sorbi imaju u opčinama gdje oni žive u Poljskoj (na granici sa Njemačkoj) : hrvatski grb i ništa navodno "srpsko".
6. Srbi ukrali 4C i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos :
Srbi nisu imali pravo koristiti orla i dvoglavnog orla bizantinske obitelji Palaiologos izvan doba kad su bili bračni par.
Četri bizantisnka "B" su kračenica za "ΒΑΣΙΛΕΥΣ ΒΑΣΙΛΕΩΝ ΒΑΣΙΛΕΥΩΝ ΒΑΣΙΛΕΥΣΙΝ" (Vassileus Vassileon Vassilevon Vasileusin = Kralj kraljeva vlada nad kraljevima). Taj bizantski križ sa četri "B" se zove "tetragram križ" ili "beta križ".
Srbi su pretvorili četri bizantinske "B" obitelji Palaiologos u srpska četri "C" i od toga napravili izreku "Samo sloga Srbina spašava".
To znaći da je srpski grb čisti plagijat i da su Srbi ukrali grb i dvoglavnog orla.
Evo dva primjera kako se je grb bizantske obitelji Palaiologos koristio nakon ženidbe od muževa :
1. Grb talijanske plemičke obitelji Gonzaga (1575).
U njemu se vidi dvoglavi orao i tetragram križ bizantske obitelji Palaiologos.
2. Grb grofa od Menferrata (1494 - 1518).
U njemu se vidi dvoglavi orao i tetragram križ bizantske obitelji Palaiologos.
Cinično rečeno se moramo pitati zašto srpski mitomani onda ne pripisivaju povijest obitelj Gonzaga i grofa of Menferrata sebi kad i oni nose navodno "srpski" grb kao što tumaće za "srpski" grb na “Georgentoru” u Dresdenu? Sigurno su svijesni toga da bi se onda laž i krađa oko grba bizantske obitlji Palaiologos saznalo.
Sa Srbe vrijedi : "Tko laže taj i krade".
Evo dva primjera tetragram grba bizantske obitelji Palaiologo na kovanicama :
1. Kovanica Ivana V Palaiologa i Ivana VI Kantakouzena (1347 - 1353) sa tetragram križom bizantske obitelji Palaiologos.
2. Denar Domenica Gattilusia, knez Lesbosa od 1455-1458 sa tetragram križom bizantske obitelji Palaiologos.
Nakon što su Srbi izgubili rat protiv bizantskog crstva su im oni ipak dali neku vrstu autonomije, tako da se je ta srpska država prvi put 1190. godine spomenula. Najstariji srpski grb se tek može dokazati u samostanu Dečani iz godine 1397 u vrijeme vladavine Stefana Lazarevića.
Kao vrhunac srpski laži oko "njihovog" grba se može vidjeti srpski pokušaj da se i tetragram križevi iz antičkog doba u grčkoj dokaziva kao "srpski" grb. Tada niti nije bilo Srba na njihovim današnjem području a tada niti još nisu ukrali grb bizantske obitelji Palaiologos.
Na ovim antičkom posuđu se vide bizantinski tetragram križevi koje Srbi prodavaju kao "srpski" grb :
1. Motiv sa tetragram križom na odjeći Aiasa.
2. Motiv sa tetragram križom na odjeći nepoznate boginje (lijevo). Na motivu se vidi suđenje Parizu.
3. Motiv sa tetragram križom na odjeći Helene Meleanos.

Home  Magazin  CRKO MARŠAL! 20 viceva o Titu zbog kojih se išlo u zatvor

CRKO MARŠAL! 20 viceva o Titu zbog kojih se išlo u zatvor

 20 viceva koji su bili zabranjeni u Jugoslaviji i zbog kojih su ljudi išli na Goli otok ili gulag.



Iako tih viceva ima stotine izdvojeno 20:
1.

Sjedi u Sinju društvo i jedan od njih vikne:
U ovoj našoj vladi su svi idioti!
U to prolazi žandar i namjerio se da će toga poslati u zatvor. No, kaže ovaj:
–  Skužaj, šjor žandar, nisam ja mislio na ovu našu vladu, već na… na Tursku!
Kaže njemu žandar:
–  Nećeš mene nasamarit; znam ja dobro u kojoj su vladi budale
2.
Uđe čovjek u trgovinu i kaže:
–  Nemate mesa?
–  Ne, gospodine, mi smo trgovina koja nema ribe. Trgovina koja nema mesa je preko puta.
3.
Druže, jeli istina da skupljate političke viceve?
–  Da.
– I koliko ste ih dosad sakupili?
– Tri i pol godine.
4.
–  Koliko šarafa proizvedete na dan?
–  Samo pet, druže Tito, odgovori radnik.
–  Zar samo toliko!? Ja bih n tvom mjestu napravio bar dvadeset!
–  Znam, to je zato što ste vi bravar, a ja diplomirani ekonomist, odgovori radnik.
5.
Sjedne političar u bus i iz dosade pita čovjeka do sebe:
–  Druže, biste li radili vi za Francuze?
–  Radio bi nedjelju, dvije, i kući.
–  A za Engleze?
– Radio bi nekoliko dana.
–  Druže, reci, za Amerikance?
–  Ne znam koje novce da mi daju, ne bih za njih.
–  A za Jugoslaviju?
–  Za Jugoslaviju? Našu partiju? Naše drugove? Radio bi dan i noć, sve da mi ništa ne plaćaju. Političar se nasmiješi slatko, pa ga pita:
–  Druže, koji vam je posao?
–  Ja sam grobar.
6.
Putovao Tito kroz Slavoniju i njegov vozač zgazio svinju.
– Stani sad, odi u selo plati čovjeku svinju, mi smo narodna vlast, kaže Tito.
Vozač se vraća nakon tri sata, a Tito bijesan
–  Gdje si dosad?
–  Došao sam u gostionicu, rekao da sam Titov vozač i da sam zgazio svinju. Častili me, nisu mi dali otić.
7.
Dođe čovjek na Trg Republike, a na trgu crne zastave. Priđe čovjek policajcu i upita ga:
– Zašto su izvješene crne zastave?
–  Umro  je Tito!
Ode čovjek na kolodvor, prošeta se, vrati se na trg policajcu i upita ga:
–  Zašto su izvješene crne zastave?
–  Ta, čovječe, rekao sam vam sto puta: Umro Tito!
–  Znam, ali volim čuti!
8.
Poslije rata šeće Tito ulicom i sretne stariju ženu: “Smrt fašizmu, bako!”
Baka odgovara: ”I tebi sinko, i tebi!”
9.
Obraća se Tito narodu i kaže:”Četiri godine, naša zemlja je bila na rubu ponora.
Sada, konačno, idemo korak dalje!”
10.
Pričaju trojica logoraša na Golom otoku.
–  Ja sam osuđen jer sam hvalio druga Crnog-priča prvi.
–  Ja sam zaglavio što sam napadao druga Crbog-žali se drugi.
–  A koji je tvoj grijeh?- pitaju trećeg
–  Ja sam drug Crni.
11.
Prolazi drug Tito na bijelom konju pokraj svojih boraca, koji grizu automobilske gume.
–  Što radite, drugovi?
–  Jedemo automobilske gume, druže maršale!
–  Gume su za ranjenike, za vas su felge.
12.
Opalio Tito iz sačmarice na jato divljih pataka, ali ni jednu nije pogodio. Kraj njega neki ambiciozni birokrat: “Nevjerojatno – mrtve, a lete…”
13.
Godine 1944. Tito je posjetio Vršac i neka okolna sela pa se zanimao kako narod živi, kako se slažu sa svojim susjedima.
–  Pa eto, slažemo se..samo druže Tito…kradu nam naše konje!
–  A što vi na to?
–  Pa i mi njima krademo konje.
–  E, onda dobro znači, postoji obostrano razumijevanje.
14.
Komesar: druže Tito, ostala nam je samo jedna vreća kukurznog brašna!
Tito: To odmah podijelite ranjenicima, a mi ćemo kod Gojka na janjetinu čim pređemo Neretvu.
15.
Što bi bilo da Galeb potone, a da su Jovanka i Tito na brodu? Tko bi se spasio? ?
–  Narod, druže, narod.
16.
–  Jel mogu ispričati vic?
–  Možete, ali da nema veze s Titom.
–  U redu. Jeste čuli da je Jovanka trudna..?
–  I?
–  Nema veze s Titom.
17.
Je li istina da je Jugoslavija najnaprednija zemlja na svijetu?
–  Naravno! Život je tu već jučer bio bolji nego što će biti sutra!
18.
Sudac izlazi iz sudnice umirući od smijeha. Kolega mu prilazi i pita ga zašto se smije.
– Upravo sam čuo najbolji vic ikada!
– Daj mi ga ispričaj, pita ga kolega.
– Ne mogu! Upravo sam osudio čovjeka na 10 godina zbog toga.
19.
Armenski radio je dobio pitanje slušatelja:
“Je li istina da su uvjeti u radnim kampovima odlični? Da istina je. Prije pet godina nam je jedan slušatelj ponovio isto pitanje pa smo poslali jednog čovjeka da to istraži. Još se nije vratio, rečeno nam je da mu se tamo svidjelo.
20.
Tjednima  dolazi čovjek na kiosk svako jutro i pogleda naslovne stranice novina. Jedo jutro prodavačica mu veli da bi koji put mogao i kupiti novine.
–  Ja gledam samo osmrtnice.
–  Nisu osmrtnice na naslovnoj stranici, one su pozadi!
–  Ona koju ja čekam ta će biti na naslovnoj