Imperativ sreće

Studija otkrila: Najsretnije zemlje svijeta imaju mračnu stranu

ZEMLJE koje po subjektivnom doživljaju sreće redovno završavaju na vrhu ljestvica blagostanja, poput Danske ili Finske, imaju svoju mračnu stranu, pokazalo je novo istraživanje.

U uvodu u studiju autori ističu da je sreća vrijedno iskustvo te da društva žele da njihovi građani budu sretni. No, dok se ta predanost društva čini hvalevrijednom, pretjerano naglašavanje pozitivnosti, nasuprot negativnosti, može stvoriti nedostižnu emocionalnu normu koja, ironično, ugrožava dobrobit nekih pojedinaca.

Studija u 40 zemalja
U novoj multinacionalnoj studiji, objavljenoj u časopisu Nature Scientific Reports, koja je obuhvatila 40 zemalja sa 7443 sudionika, autori su istražili kako društveni pritisak da se bude sretan, a ne tužan, utječe na emocionalne, kognitivne i kliničke pokazatelje dobrobiti diljem svijeta.

Podaci su prikupljeni iz Svjetskog izvješća o sreći Gallupove ankete. Taj indeks temelji se na subjektivnim ocjenama sreće velikih nacionalno reprezentativnih uzoraka. Autorima je to omogućilo da odrede kako ukupna sreća jedne nacije, a time i društveni pritisak na pojedince da budu sretni, može utjecati na dobrobit pojedinca.

Rezultati su pokazali da je taj pritisak bio jači u zemljama koje su rangirane više na Svjetskom indeksu sreće. Drugim riječima, u zemljama kao što su Danska ili Finska društveni pritisak da se smatraju sretnima je kod jednog dijela stanovnika predviđao loše mentalno zdravlje.

To ne znači da ljudi u tim zemljama u prosjeku nisu sretniji, već da za one koji osjećaju veliki pritisak zbog toga što nisu sretni život u sretnijim zemljama može dovesti do još slabijeg osjećaja blagostanja.

Zašto bi to mogao biti slučaj?
Autori tumače da okruženost morem sretnih lica može pogoršati posljedice raširenog osjećaja društvenog pritiska da budemo sretni.

Ti znakovi tuđe sreće nisu ograničeni isključivo na njihovo eksplicitno izražavanje, već su također vidljivi u suptilnijim znakovima, poput ugodnog društvenog kontakta ili bavljenja ugodnim aktivnostima. Ovi signali obično su jači u sretnijim zemljama, što pojačava učinke društvenih očekivanja.

U tim zemljama osjećaj sreće lako može postati očekivanom normom. To povećava društveni pritisak koji ljudi osjećaju da se pridržavaju ove norme i pogoršava posljedice za one koji to ne uspijevaju postići. Osjećaj društvenog pritiska na ljude da budu sretni, a ne tužni, posebno utječe na ljude s niskim osjećajem blagostanja u zemljama s višim svjetskim indeksom sreće.

Danas se poruka da je sreća važan životni cilj izražava na mnogo različitih razina u suvremenim društvima, a istraživanje društvenih emocija pokazuje da ljudi lako internaliziraju ove istaknute standarde emocija.

Na makrorazini, na primjer, o naglašavanju važnosti sreće svjedoče brojni treneri za sreću tzv. life coachevi te kampanje i knjige samopomoći koje daju savjete i trikove za njegovanje najpozitivnijih načina razmišljanja. Još implicitnije djeluju naizgled savršeni životi influencera na društvenim mrežama te sveprisutna nasmijana lica i aluzije na sreću u udarnim reklamama i časopisima.

Razmetanje srećom na društvenim mrežama
Psihologinja Anita Lauri Korajlija s Filozofskog Fakulteta u Zagrebu kaže da društvene mreže pružaju mnoge koristi, no da način na koji ljudi kreiraju sadržaje na njima može biti snažan okidač socijalnih usporedbi koje često završavaju zaključkom da su životi drugih značajno zanimljiviji, jednostavniji i sretniji od našeg.

"Sve to može dovesti do osjećaja da s našim životima, odnosima i partnerstvima nešto nije u redu jer ne ispunjavaju idealnu sliku života drugih koje pratimo. I pri tome zaboravljamo da vidimo samo mali, uređeni, pažljivo odabrani i često fotošopirani dio života koji su nam drugi odlučili pokazati", ističe Lauri Korajlija.

Autori studije pišu da na mikrorazini ljudi također mogu osjećati da su pod pritiskom svojih prijatelja, obitelji ili kolega da se predstavljaju na pretjerano pozitivan način jer ih ti bliski društveni kontakti izravno ili neizravno potiču da se osjećaju sretnima.

Prirodno je ponekada biti nesretan
Ovakvo jednostrano društveno isticanje sreće sa sobom nosi rizik da se istodobno njeguje percepcija kako za negativnost ostaje malo prostora i razumijevanja. Naime, u mnogim suvremenim društvima ili društvenim skupinama prirodno iskustvo negativnih emocija lako se stigmatizira, smatra se neprilagođenim za mentalnu dobrobit te nečim problematičnim, što odmah treba liječiti.

No povremeni osjećaji stresa, tuge ili tjeskobe neizbježna su stvarnost za svako ljudsko biće i čine praktički nemogućim stalno poštivanje prividne visoke norme da se bude sretan.

Budući da ovaj nedostižni standard lako otkriva razlike između stvarnog emocionalnog života i emocija koje društvo očito odobrava, poznato je da uočeni neuspjeh u ispunjavanju društvenih očekivanja izaziva negativne metaemocije, pesimistične stavove o sebi i ruminativne reakcije, a posljedica je, ironično, pogoršanje tih nepoželjnih emocionalnih stanja, tumače autori.

Neugodne, a ne negativne emocije
Lauri Korajlija kaže da snažno prisutan imperativ sreće nameće ideju da, ako netko nije stalno sretan, s njime nešto nije u redu.

"Nameće se ideja da su tuga, ljutnja, strah i anksioznost nepoželjne emocije, da ih treba izbjegavati i da su znak neuspjeha. Pri tome zaboravljamo da se radi o neugodnim, a ne negativnim emocijama, da svaka od njih ima adaptivnu funkciju i da je potpuno očekivano da ih doživljavamo u svakodnevnom životu. I da se kod većine ljudi radi o privremenim emocionalnim stanjima koja dođu i odu. Kao i sreća. Nitko nije stalno sretan.

Guranjem sreće u prvi plan patologiziramo ostale emocije, namećemo osjećaj da s nama nešto nije u redu ako smo tužni, a nemamo 'pravi' razlog za tugu i sl. Zato se treba sjetiti da je sreća prolazna ugodna emocija i da nikako ne smije biti imperativ prema kojem ćemo stalno vrednovati svoj život. Začinjen život čini umjerena količina svih emocija, ne samo sreća", tumači naša psihologinja.

Koje je rješenje?
Autori na kraju postavljaju pitanje što je moguće poduzeti u takvoj situaciji.

Na osobnoj razini osjećati i izražavati sreću je dobra stvar. No, kao što su druga istraživanja pokazala, ponekad je dobro biti osjetljiv na to kako naše izražavanje pozitivnih emocija može utjecati na druge, objasnili su za časopis Conversation.

Iako je dobro unositi sreću i pozitivnost u svoje interakcije, također je dobro znati kada to ublažiti - i izbjegavati otuđivanje onih koji možda ne dijele našu radost u određenom trenutku.

U širem smislu, kažu, možda je vrijeme da ponovno razmislimo o tome kako mjerimo nacionalnu dobrobit. Već znamo da uspjeh u životu nije sadržan isključivo u pozitivnim emocijama već i u dobrom reagiranju na negativne emocije, pronalaženju vrijednosti u nelagodi i usredotočenju na druge čimbenike kao što su značenje i međuljudska povezanost.

Možda je vrijeme da se zemlje rangiraju ne samo prema tome koliko su sretne već i po tome koliko su sigurne i otvorene za cijeli niz ljudskih iskustava, zaključuju autori.

https://www.index.hr/vijesti/clanak/studija-otkrila-najsretnije-zemlje-svijeta-imaju-mracnu-stranu/2344112.aspx?index_ref=naslovnica_vijesti_najnovije_d
----------------------------

Tema mi je zanimljiva a i prethodno sam malo pratio fenomen:

https://knjiga.hr/neprestana-ushicenost-pascal-bruckner-1

https://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/kolumna/nasmijana-depresija-kada-osoba-nije-svjesna-da-je-depresivna-a-ostavlja-dojam-kao-da-je-sretna/

-----------------

Ljudi se satraše da ostavljaju dojam svakodnevne i permanentne sreće, bjesomučna borba...i onda tako kad zatvore vrata i dođu doma, skinu cipele i spuste grimasu.

Pa nash narod kaze "bole se roditi brez kurca nego brez srece",shta se ima tu filozofiratii,ali isto tako sreca prati hrabre i odluchne.

Ima i ona: Rodi me sretnog pa me na đubre baci.

Ali džaba sretan slučaj ako je čovjek idiot.

No nije to tema, nego imperativ sreće, ta potreba da se uvijek i svugdje treba zračiti srećom i biti nasmijan te stalno živjeti u ushitu.

Čini mi se da kod žena taj imperqativ jače prolazi ali ni kod muških puno ne zaostaje.


U zadnje vrijeme neki prijatelji idu na putovanja, pa se slikavaju pa ovo i ono. Pa kao gdje ćete vi. Kažem nigdje.

Jednosatvno ne želim putovati nigdje, paše mi sesilan život i mirna rutina.

Malo me čudno mjerkaju :)

Ja sam mislio da ću biti sretan kad budem Hrvat.

crvenkasti wrote:Ja sam mislio da ću biti sretan kad budem Hrvat.

I?

epikur37 wrote:

crvenkasti wrote:Ja sam mislio da ću biti sretan kad budem Hrvat.

I?

Ništa. Isti kurac. Ako nije i gore.

I crvenko moze biti sretan, ako uzme prave tabletice i tako .

Ovako, cisto sumnjam, samo kmecanje.

Jebga.