Ruska invazija na Ukrajinu

Šandor Winnetou wrote:

MDMiridije wrote:

https://pbs.twimg.com/media/FRS6g0sXoAIvHr-?format=jpg&name=small

A gle ovo...jes pape preselio na ahiret ali 150$ je 150$...mali skroz happy.

Još i šuze uletile!

mi još sretniji ako mu iz ćaleta izraste koji suncokret

Pravi katolik. U nedjelju na svetu misu tjelo kristovo amen i ta sranja za javnost.

Šandor Winnetou wrote:

MDMiridije wrote:

Šandor Winnetou wrote:

MDMiridije wrote:

Guest wrote:
cenzuriraj si mater doma štakove.

a koji je to napisao, netralni ebeni ili neutralni gnječo?

Iskreno pojma nemam svi su mi ionako na ignoru pa povremeno otvorim kad vidim reply od nekoga drugoga ako je interesantno.

i meni su no budući da su izbrisali profil postane mi vidljivo a ova dva spomenuta neutralca jedini jebu majku svima i svakome tko ne razumije njihovu neutralnost.

Tebi je mater mrtva? Kad i ako cita ove tvoje prosere sigurno se okrece u grobu od muke i zala sto te nije abortirala ili zadavila odmah nakon sto te okotila.

Hektorović wrote:

Very much in agreement with Jack’s and Nick’s findings. Hard to overstate the role UKR use of artillery has had in shaping battlefield outcomes. No less important, Russian mil has generally not shown itself able to suppress Ukrainian artillery. @Jack_Watling https://t.co/By2KMzjeYk

— Michael Kofman (@KofmanMichael) April 26, 2022

Tocno to. Jebote ni da pokusaju gadjati. A imaju artiljerije pun qrac. I to dobre artiljerije,municije itd....mislim jebote ako znas da ti gadjaju tenkove s neke pozicije tim stugnama pa da nitko ne zove artiljeriju da izbrise te polozaje? Ja te ljude ne kuzim da ga jebes. Sve silne price i slike sustava,artiljerijskih radara,nadzor,dronovi....gdje im je sve to jebote?


Jos da netko onaj jebeni ping spomene koji sve elektronicko iskljuci...spasio bih se.

Russia - 3221, of which: destroyed: 1715, damaged: 55, abandoned: 259, captured: 1190

https://www.oryxspioenkop.com/2022/02/attack-on-europe-documenting-equipment.html

Što dulje Ukrajina bude odolijevala ruskim napadima, to će njezina vojska više profitirati od oružja i znanja sa Zapada. Upravo se te transformacije najviše bojao predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin te je zato 24. veljače svojoj vojsci naredio da je napadne, piše The Associated Press.

Popis oružja koje stižu u Ukrajinu dugačak je i raste. Na njemu se nalaze novi američkih borbeni dronovi i najmodernije topništvo iz Kanade i Sjedinjenih Američkih Država. Također, tu su i protutenkovsko oružje iz Norveške te drugih zemalja, oklopna vozila i protubrodski projektili iz Velike Britanije te protuzračne rakete Stinger iz SAD-a, Danske i drugih zemalja.

Ako se Ukrajina može oduprijeti ruskim napadima, oružje koje trenutno prima od prijateljskih joj zemalja moglo bi je transformirati. Naime, ona se kao i druge bivše države članice sovjetskog saveza do sada uglavnom oslanjala na oružje i opremu iz sovjetske ere.

Održavanje te vojne pomoći neće biti lako. Oprema je skupa, a za neke zemlje koje su je poslale ona predstavlja politički rizik. Uz to, činjenica da se to oružje sada nalazi u Ukrajini znači da zemlje koje su ga joj poslale u svojim rezervama imaju manje istog. Upravo je zato ministar obrane SAD-a Lloyd Austin u utorak sazvao sastanak u njemačkoj zračnoj bazi Ramstein. Na njemu su on te ministri obrane i vojni lideri iz otprilike 40 zemalja raspravljali o kratkoročnim i dugoročnim implikacijama snabdijevanja Ukrajine oružjem.

Situacija u Ukrajini razvija se točno onako kako Putin nije htio, a profitirat će svi njegovi rivali

Kuleba: Oružane snage Ukrajine prebacuju se na NATO standard

Ukrajina je ušla u novu fazu i prebacuje svoje vojne jedinice na naoružanje NATO-a, objavio je ministar vanjskih poslova Ukrajine Dmitro Kuleba na svom profilu na Facebooku.

“Ušli smo u suštinski novu fazu o kojoj prije dva mjeseca niko nije niti sanjao – prebacivanje oružanih snaga Ukrajine na NATO standard. To se već dešava”, rekao je Kuleba, prenosi agencija Ukrinform.

Neka vozila koja guraju u borbu rusi bukvalno izlaze iz skladista u osnovnoj boji u kojoj su bili za vrijeme Sovjetskog Saveza jbt...ovaj cak ima na tockovima bijele krugove jos.

Pilotska kaciga....cijena...sitnica, nisu više rijetka pojava

Zrno po zrno, palača, jel

Russian forces advanced north in Zaporizhzhia area and seized a small settlement.

— Falcon OSINT (@falconosint) April 26, 2022

A dosta toga oružja i opreme šta su Rusi poslali na Ukrajinu je tu radi učinka masovnosti i izvučeno iz skladišta a datira još iz doba SSSR-a i da nije poslano išlo bi za koju godinu u rezalište a očekivali su šetnjicu i ako di i bude koji otpor onda će oni to lako taktikom masovnosti, međutim...zaglibili.

Jako dobra analiza 

https://cfalso.ghost.io/reserves/




[size=52]All On the Shop Window: A Note on Russian Enlisted Reserves[/size]

As of mid-April in 2022, the front line in Ukraine appears to have stabilized. Russian forces have withdrawn from many of their positions in the north, abandoning any attempt to encircle Kiev or push south on the West bank of the Dnieper. Setting aside propaganda claims and counter-claims, it is clear also that the Russian military's losses in this area have been substantial: let us say some 20,000 of what their World War 2 forebears would have called "irrecoverable" losses (killed, wounds requiring hospitalization, and missing). Some analysts are arguing that these losses may have crippled Russian offensive capabilities. Even in terms of a more limited offensive in the Donbass area, the Institute for the Study of War has noted that "there are good reasons to question the Russian armed forces’ ability to do so and their ability to use regenerated combat power effectively". 

Reconstituting these units to restore any notable fraction of their nominal power would take months. The Russian military would have to incorporate new soldiers bringing the units back up toward full strength and then allow those soldiers time to integrate into the units. It would also have to allow those units to conduct some unit training, because a unit is more than the sum of individual soldiers and vehicles. The combat power of a unit results in no small part from its ability to operate as a coherent whole rather than a group of individuals. It takes time even for well-trained professional soldiers to learn how to fight together, and Russian soldiers are far from well-trained. The unit would also have to replace lost and damaged vehicles and repair those that are reparable. The unit’s personnel would need time to regain their morale and will to fight, both badly damaged by the humiliation of defeat and the stress and emotional damage of the losses they suffered. These processes take a long time. They cannot be accomplished in a few weeks, let alone the few days the Russian command appears willing to grant. Russian forces withdrawn from around Kyiv and going back to fight in Donbas in the next few weeks, therefore, will not have been reconstituted. At best, they will have been patched up and filled out not with fresh soldiers but with soldiers drawn from other battered and demoralized units. A battalion’s worth of such troops will not have a battalion’s worth of combat power.

The average reader may be puzzled that Russia, of all places, would have trouble finding replacements for maybe 20,000 casualties without needing to throw in untrained recruits a la Enemy at the Gates. There are two problems: one of specialization and one of reserves.
Specialization is the reason why, although the number of professional soldiers in the Russian military clocks in at around four hundred thousand, there are actually not that many of them who are usable as infantry reinforcements. Whatever its problems, Russia possesses a technologically advanced military, and this requires a great deal of specialized personnel that cannot be improvised out of conscripts serving one year or less. In principle Russia could re-assign, say, missile-launch warrant officers or radar technicians to motor rifle battalions, but this would be both wasteful and not much better, in terms of military effectiveness, than simply training a similar number of new recruits. But are there really no reserves of former professional infantrymen that could be mobilized? The answer appears to be no, and the reason may have more to do with the political economy of the Putin regime than a simple deficiency in planning or doctrine. 
Most militaries that use volunteer professionals will have a system to place these individuals on some kind of reserve list after they complete their active service. This is distinct from people enrolled only in the country's part-time militia system or the conscripted component of its military. Thus, both in conscript and wholly volunteer militaries, there are usually two kinds of "reservist". Many may well be "weekend warriors" or former short-term conscripts glad to be rid of barracks life (or civilians liable to service but so far happy to have escaped an actual call-up). But there will usually be a significant contingent of people who completed at least one full term of service of two years or more, and who thus have a level of training and experience that allows them to be integrated more quickly into combat-effective units. A useful example here is the British Expeditionary Force of 1914, where close to 60 percent of its storied "regular" soldiers consisted of this kind of reservist, called up from civilian life after the declaration of war (readers of the "Old Soldier" books may recall Frank Richards was one of them). They were used both to bring existing battalions to full strength and to quickly create additional "wartime" battalions, all this quite separately from the mobilization of the part-time Territorial Army or the later "New Armies" of Kitchener volunteers.
It is a startling fact about Russia that, despite continued attempts to develop a substantial professional volunteer component since at least the Serdyukov reforms of 2007-8, it lacks anything like such a system. As with so many Russian military weaknesses revealed by this war, a key problem appears to be the balanced-budget hawkishness of the Putin government. Armies always tend to favor equipment procurement over personnel and readiness, and in Russia the strain was intensified by the 2014-15 sanctions and the escalating round of fiscal retrenchment that followed. The recruitment of professional soldiers continued and their overall numbers still grew, but this was barely enough to keep up with the staffing needs of a growing number of "deployable" Battalion Tactical Groups (indeed less than enough: there have been many reports of oddly undersized platoons and squads in Russian mechanized units).
There are some peculiarities of Russian military institutions that don't help either. Outside of a few specialized units, there is no real "career advancement" for enlisted Russian soldiers, simply because their officers perform many of the duties that in Western armies are the province of the NCOs corps. Thus, indifferent pay and lack of meaningful promotion prospects may have turned the Russian professional volunteer military into what some analysts feared the US Special Forces would become relative to Blackwater and other PMCs: a feeder or farm system for outfits like the Wagner Group or private sector employers, where soldiers do time in the army just to get their "ticket punched" before going to the private sector to make some real money (and also perhaps assume more interesting command positions).
This doesn't mean there are no benefits to senior enlisted personnel under the Russian system (their pay scale weighs time-in-service heavily), but simply that the attractions of the private sector (in a military where accommodation conditions even for junior officers can be horrendous) are likely to be overwhelming for many soldiers who might have otherwise constituted an enlisted reserve. In the US, as each wave of contract soldiers goes through the system, a reserve is being built up of experienced NCOs at the higher ranks and reservists with serious training and time in service in civilian life. But in Russia many of those individuals will be either in a PMC, bodyguards for starlets or oligarchs, or simply in the wind. (In 2015 the Russian MoD admitted that it was not tracking former soldiers--this has presumably been remedied at least formally, but it shows the depths of the problem.) Starting last year there were attempts to build something like this with the "Boevoy Armeyskiy Rezerv Strany" or BARS, but it was clearly too little, too late, and this program has now folded into Putin's general appeal for volunteers to fight in Ukraine.

And here I suspect neoliberal penny-pinching comes in: primary budget surpluses turn out not to be that useful for war. All that money Putin spent acquiring his Smaug-like hoard of (it turns out) un-sellable gold would probably have been better used to raise the bonuses and accommodation for senior professional infantrymen, and creating an enlisted reserve system that could actually attract and retain qualified personnel. While it is true that Russian military spending has increased in the years since the last Ukraine war, a great deal of it appears to have gone to high-end weapons of (so far) limited utility in a ground war. Reservists do have to be paid for, especially if they're well qualified, but there are few political benefits for doing in peacetime--next to the next generation of hyper-sonic missiles, reservists in their mid-to-late 20s aren't that impressive to put on a May Day parade. But here it must be said that, in skimping on readiness to fund procurement, Russia has been as "Western" as any other country's military.

In closing, I should add that I do not think these problems will preclude potentially successful offensive military action by the Russian military. Limited set-piece assaults, with lavish artillery support and careful use of combined arms (no more thunder runs by mechanized companies speeding through the countryside), should still be within the capabilities of a redeployed Russian force. And the Ukrainian Army's position in the Donbass is such that even local advances could have serious operational implications. The Russians will also dispose of the fully-mobilized forces from the separatist republics (some 10-20,000 militiamen). Their combat performance appears to have been uneven (more because of lack of training and slapdash organization rather than lack of morale), but they should be useful both to secure captured terrain and (as appears to have happened in Mariupol) to conduct much of the dirty, casualty-heavy work of assaulting fortified positions. As I hope to discuss in a future post, "styles" of war-fighting suit different armies differently. "The poorer the infantry, the more artillery it needs" George S. Patton  recalled a French officer saying, and it can be the beginning of wisdom to recognize that, if one has an underfunded military that skimped on its personnel expenditure to build up large but unsophisticated equipment stocks, high-tempo blitzkrieg or "deep battle" offensives are best left in the history books. 

MDMiridije wrote:

Tocno to. Jebote ni da pokusaju gadjati. A imaju artiljerije pun qrac. I to dobre artiljerije,municije itd....mislim jebote ako znas da ti gadjaju tenkove s neke pozicije tim stugnama pa da nitko ne zove artiljeriju da izbrise te polozaje? Ja te ljude ne kuzim da ga jebes. Sve silne price i slike sustava,artiljerijskih radara,nadzor,dronovi....gdje im je sve to jebote?


Jos da netko onaj jebeni ping spomene koji sve elektronicko iskljuci...spasio bih se.

Pa puno toga nije jasno. Čitav prvi mjesec rata su ratovali totalno kontra svoje vojne doktrine. Izgleda da se politika duboko upetljala u izvođenje i planiranje operacija. A nitko nije imao petlje da kontrira Putinu.

Ovo onaj što je valcer plesao

Ovo za stoku koja tvrdi da se ne gadja civilne ciljeve

Neko Ukrima javlja gdi neprijatelj vrši znatniju koncentraciju artiljerije. Imaš pun kurac videa gdi Ukri gađaju upravo takve koncentracije. Pitanje je - ko im daje obavještajne podatke o lokacijama? 
Lavrov danas reče da je ovo zapravo rat NATO-a i Rusije. Ni reka ništa krivo. 

Dalje, Ukri igraju na kartu fleksibilnosti položaja svojih protu-oklopnih jedinica. To što iz šumarka pogode jedno ili dva oklopna vozila, ne znači da su tu cili dan. Hit and run polu-gerilska taktika.

"Nemojte braćo ako boga znate....evo i što znam, i što ne znam, sve vam kažem....puške vidio nisam"

(Oni iznad su prisilne mobilizacije ljudi po ulicama sto barbari rade medju bracom u Donbasu)

Nova ruska taktika je zapravo prilagođena (koliko je to realno moguće) upravo takvoj ukrajinskoj taktici. 
Pitanje je samo - koliko NATO zapravo ima zaliha na raspolaganju. Mogu li pratiti ruski restock?

Čini se da se sredinom travnja 2022. linija bojišnice u Ukrajini stabilizirala. Ruske snage povukle su se s mnogih svojih položaja na sjeveru, odustajući od bilo kakvog pokušaja opkoljavanja Kijeva ili guranja na jug na zapadnoj obali Dnjepra. Ako ostavimo po strani propagandne tvrdnje i protutvrdnje, također je jasno da su gubici ruske vojske na ovom području bili značajni: recimo nekih 20.000 onih, kako bi njihovi preci iz Drugog svjetskog rata nazvali "nenadoknadivih" gubitaka (ubijeni, rane koje zahtijevaju hospitalizaciju , i nedostaje). Neki analitičari tvrde da su ti gubici možda osakatili ruske ofenzivne sposobnosti. Čak i u smislu ograničenije ofenzive na području Donbasa, Institut za proučavanje rata primijetio je da "postoje dobri razlozi za sumnju u sposobnost ruskih oružanih snaga da to učine i njihovu sposobnost da učinkovito koriste obnovljenu borbenu moć".

Rekonstruiranje ovih jedinica kako bi se obnovio bilo koji značajan dio njihove nominalne snage trajao bi mjesecima. Ruska vojska bi morala uključiti nove vojnike kako bi se postrojbe vratile u punu snagu, a zatim bi tim vojnicima omogućilo vrijeme da se integriraju u jedinice. Također bi se tim postrojbama moralo dopustiti da provedu neku jediničnu obuku, jer je jedinica više od zbroja pojedinačnih vojnika i vozila. Borbena moć postrojbe ne mali dio proizlazi iz njezine sposobnosti da djeluje kao koherentna cjelina, a ne kao grupa pojedinaca. Čak i dobro uvježbanim profesionalnim vojnicima potrebno je vrijeme da nauče kako se boriti zajedno, a ruski vojnici daleko su od dobro uvježbanih. Jedinica bi također morala zamijeniti izgubljena i oštećena vozila i popraviti ona koja se mogu popraviti. Osoblju postrojbe trebat će vremena da povrati moral i volju za borbom, kako teško oštećeno poniženjem poraza, tako i stresom i emocionalnom štetom zbog gubitaka koje su pretrpjeli. Ovi procesi traju dugo. Ne mogu se postići za nekoliko tjedana, a kamoli za nekoliko dana koje je rusko zapovjedništvo spremno odobriti. Stoga se ruske snage povučene iz okolice Kijeva i koje se vraćaju u borbu u Donbas u sljedećih nekoliko tjedana neće biti rekonstituirane. U najboljem slučaju, oni će biti zakrpani i popunjeni ne svježim vojnicima, već vojnicima povučenim iz drugih pohabanih i demoraliziranih jedinica. Vrijednost takvih trupa bojne neće imati borbenu moć bojne.

Prosječni čitatelj može biti zbunjen da bi Rusija, od svih mjesta, imala problema s pronalaženjem zamjene za možda 20.000 žrtava, a da ne mora ubaciti neobučene regrute. Postoje dva problema: jedan zbog specijalizacije i jedan od pričuva.

Specijalizacija je razlog zašto, iako se broj profesionalnih vojnika u ruskoj vojsci kreće oko četiristo tisuća, njih zapravo nema toliko koji bi mogli poslužiti kao pješačko pojačanje. Bez obzira na probleme, Rusija posjeduje tehnološki naprednu vojsku, a za to je potrebno mnogo specijaliziranog osoblja koje se ne može improvizirati od ročnika koji služe jednu godinu ili manje. U principu, Rusija bi mogla premjestiti, recimo, zapovjednike za lansiranje projektila ili radarske tehničare u bojne motornih pušaka, ali to bi bilo rasipno i ne bi puno bolje, u smislu vojne učinkovitosti, nego jednostavno obučavanje sličnog broja novih novaka. No, zar doista nema rezervi bivših profesionalnih pješaka koje bi se mogle mobilizirati? Čini se da je odgovor ne, a razlog može imati više veze s političkom ekonomijom Putinovog režima nego s jednostavnim nedostatkom u planiranju ili doktrini.

Većina vojski koje koriste profesionalce dobrovoljce imat će sustav za postavljanje tih osoba na neku vrstu pričuvnog popisa nakon što završe svoju aktivnu službu. To se razlikuje od ljudi koji su upisani samo u sustav milicije sa skraćenim radnim vremenom ili u regrutirani dio njezine vojske. Dakle, i u vojnim obveznicima i u potpuno dobrovoljačkim vojskama obično postoje dvije vrste "rezervista". Mnogi bi mogli biti "vikend ratnici" ili bivši kratkoročni ročnici kojima je drago što su se riješili života u vojarnama (ili civili koji podliježu služenju, ali su do sada sretni što su izbjegli stvarni poziv). Ali obično će postojati značajan kontingent ljudi koji su završili barem jedan puni staž od dvije godine ili više, i koji stoga imaju razinu obuke i iskustva koja im omogućuje bržu integraciju u borbeno učinkovite postrojbe. Ovdje je koristan primjer Britanske ekspedicione snage iz 1914., gdje se gotovo 60 posto njezinih poznatih "redovnih" vojnika sastojalo od ove vrste rezervista, pozvanih iz civilnog života nakon objave rata (čitatelji knjiga "Stari vojnik" sjećam se da je Frank Richards bio jedan od njih). Obje su korištene za dovođenje postojećih bataljuna u puni snage i brzo stvaranje dodatnih "ratnih" bataljuna, sve to sasvim odvojeno od mobilizacije honorarne Teritorijalne vojske ili kasnijih "Novih armija" Kitchenerovih dragovoljaca.

Zapanjujuća je činjenica o Rusiji da, unatoč stalnim pokušajima da se razvije značajna profesionalna volonterska komponenta, barem od Serdjukovskih reformi 2007-8., nedostaje išta poput takvog sustava. Kao i kod mnogih ruskih vojnih slabosti koje je ovaj rat otkrio, čini se da je ključni problem jastrebovski stav Putinove vlade prema uravnoteženom proračunu. Vojske uvijek preferiraju nabavu opreme u odnosu na osoblje i spremnost, a u Rusiji je napetost pojačana sankcijama iz 2014.-2015. i eskalirajućim ciklusom fiskalnog smanjenja koji je uslijedio. Zapošljavanje profesionalnih vojnika se nastavilo i njihov je ukupni broj i dalje rastao, ali to je bilo jedva dovoljno da se zadrže potrebe za osobljem sve većeg broja "razmjestivih" taktičkih skupina bojne (zapravo manje nego dovoljno: bilo je mnogo izvještaja o neobično maloj veličini). vodovi i odredi u ruskim mehaniziranim postrojbama).

Postoje neke posebnosti ruskih vojnih institucija koje također ne pomažu. Izvan nekoliko specijaliziranih postrojbi, nema pravog "napredovanja u karijeri" za uvrštene ruske vojnike, jednostavno zato što njihovi časnici obavljaju mnoge dužnosti koje su u zapadnim vojskama u nadležnosti dočasničkog zbora. Stoga su ravnodušna plaća i nedostatak smislenih izgleda za napredovanje mogli pretvoriti rusku profesionalnu dobrovoljačku vojsku u ono za što su se neki analitičari bojali da bi američke specijalne snage postale u odnosu na Blackwater i druge PMC-e: sustav za napajanje ili farmu za jedinice poput Wagner grupe ili privatnog sektora poslodavci, gdje vojnici odrađuju vrijeme u vojsci samo da bi dobili svoju "kartu" prije nego što odu u privatni sektor kako bi zaradili pravi novac (i također možda zauzeli zanimljivije zapovjedne pozicije).

To ne znači da u ruskom sustavu nema beneficija za starije uvršteno osoblje (njihova platna ljestvica uvelike teži radnom vremenu), već jednostavno da su privlačnosti privatnog sektora (u vojsci gdje su uvjeti smještaja čak i za mlađe časnike može biti užasan) vjerojatno će biti neodoljivi za mnoge vojnike koji bi inače mogli činiti upisanu pričuvu. U SAD-u, kako svaki val vojnika po ugovoru prolazi kroz sustav, izgrađuje se pričuva od iskusnih dočasnika na višim činovima i pričuvnika s ozbiljnom obukom i vremenom u službi u civilnom životu. Ali u Rusiji će mnogi od tih pojedinaca biti ili u PMC-u, tjelohranitelji za starlete ili oligarhe, ili jednostavno u vjetru. (2015. rusko Ministarstvo obrane priznalo je da nije pratilo bivše vojnike - to je vjerojatno ispravljeno barem formalno, ali pokazuje dubinu problema.) Počevši od prošle godine bilo je pokušaja da se napravi nešto poput ovoga s "Boevoyom". Armeyskiy Rezerv Strany" ili BARS, ali očito je bilo premalo, prekasno, a ovaj se program sada preklopio u Putinov opći poziv da se dobrovoljci bore u Ukrajini.

I ovdje pretpostavljam da dolazi do neoliberalnog štipanja novčića: pokazalo se da primarni proračunski viškovi nisu toliko korisni za rat. Sav taj novac koji je Putin potrošio na nabavku svoje Smaugove zalihe (ispostavilo se) neprodavog zlata vjerojatno bi se bolje iskoristio za podizanje bonusa i smještaja za starije profesionalne pješadije, te stvaranje sustava uvrštenih pričuva koji bi zapravo mogao privući i zadržati kvalificirano osoblje. Iako je istina da se ruska vojna potrošnja povećala u godinama nakon posljednjeg rata u Ukrajini, čini se da je velik dio otišao na vrhunsko oružje (do sada) ograničene korisnosti u kopnenom ratu. Rezervisti moraju biti plaćeni, pogotovo ako su dobro kvalificirani, ali malo je političkih prednosti za rad u mirnodopskim uvjetima - pored sljedeće generacije hipersoničnih projektila, rezervisti u srednjim i kasnim 20-ima nisu t to impresivno za održavanje prvomajske parade. Ali ovdje se mora reći da je, štedeći na spremnosti za financiranje nabave, Rusija bila jednako "zapadna" kao i vojska bilo koje druge zemlje.

Za kraj, moram dodati da ne mislim da će ovi problemi spriječiti potencijalno uspješnu ofenzivnu vojnu akciju ruske vojske. Ograničeni napadi, uz raskošnu topničku potporu i pažljivo korištenje kombiniranog oružja (nema više grmljavinskih jurišanja od strane mehaniziranih tvrtki koje jure kroz selo), i dalje bi trebali biti unutar mogućnosti preraspoređenih ruskih snaga. A položaj ukrajinske vojske u Donbasu je takav da bi čak i lokalni napredak mogao imati ozbiljne operativne implikacije. Rusi će također riješiti potpuno mobilizirane snage iz separatističkih republika (nekih 10-20.000 milicionera). Čini se da je njihova borbena izvedba bila neujednačena (više zbog nedostatka obuke i šašave organizacije, a ne zbog nedostatka morala), ali bi trebali biti korisni i za osiguranje zarobljenog terena i (kao što se čini da se dogodilo u Mariupolju) za izvođenje većeg dijela prljavi posao s teškim žrtvama napada na utvrđene položaje. Kao što se nadam da ću raspravljati u budućem postu, "stilovi" ratnih borbi različito odgovaraju različitim vojskama. "Što je pješaštvo siromašnije, to mu treba više artiljerije", prisjetio se George S. Patton izreke francuskog časnika, i može biti početak mudrosti prepoznati da, ako netko ima nedovoljno financiranu vojsku koja je štedjela na svom osoblju da bi izgradila velike ali nesofisticirane zalihe opreme, blitzkrieg visokog tempa ili ofenzive "duboke borbe" najbolje je ostaviti u povijesnim knjigama.