to bi bilo to... ko da sam ja natipko...

by michaellcmacha 9/1/2016, 23:55

“Nekada se govorilo, ako hoćeš vidjeti kakva ti je mlada i tvoja budućnost sa njome, upoznaj njene roditelje. Danas bi iz toga trebali mi Hrvati izvući pouku i reći “Ako želiš birati i upoznati političara, upoznaj mu roditelje”. Joj, kakav bi u Hrvatskoj nastao užas i razočarenje kad bi se tako postupilo…

Došla je nova godina, jedino se brojka na kalendaru promijenila – lica stara, scena ista. U javnom, posebice političkom životu, za moj pojam još previše uvlakača, kvazidomoljuba i naravno ponajviše neokomunista. Politiku nam i kako ćemo živjeti i dalje kroje ratni profiteri, dezerteri donedavni robijaši, politički krajputaši, konvertiti, dupeuvlakači i još me ljudi uvjeravaju kako su to sada oni pravi, to su naši?! Koji naši, zašto naši po čemu naši pitam sebe i sve te lude glave što ih eto ovih dana hvale. Ima tu doduše srećom barem u Hrvatskom Državnom Saboru nešto novih lica, čista srca,obraza i duše ima jabuka hrvatskih rekle bi naše stare majke poput Generala Glasnovića, Steve Culeja koje osobno poznam.U njih se nekolicinu ufam,vjerujem, štujem i nadam….

Ma moram Vas pitati hrvatski moj rode i narode, po čemu su naši Bandić i Čačić? Po čemu su naši Pupovac i Stanimirović? Po čemu su naši oni koji su u stanju štovatelje J.B Tita protiv čije smo vojske ratovali nagraditi počasnim članstvom kao što to učiniše naši časni generali, Generalskog zbora glave dajuć tu titulu počasnog člana Generalskog zbora drugu, pa gospodinu pa opet drugu Milanu Bandiću? Onom istom koji je baš nekoliko tjedana ranije sjedio za stolom i dobivao potporu nekih drugih oficira i generala, nekih drugih vojnika onih koji sebe nazivaju antifašistima a te naše generale i njihovu vojsku fašistima?

I ti i takvi poput Bandića i Čačića su opet naši jer su uz naše, daju potporu našima ako su oni drugi dojučerašnji a jesu, znademo njihovi. No čiji su do jučer ti i takvi koje pobrojah bili, do jučer su bili sa onima koji našima nikad nisu bili, baš kao što ni njihovi oci nikad naši bili nisu. Kad kažem naši mislim 100% za Hrvatsku.

Odoše ti kako danas kažu ljudi, naši političari sve redom domoljubni, odoše dakle na noge dojučerašanjim krvnicima Hrvata, njihove blagdane čestitati, moraju kažu, red je. A nije li red prvo procesuirati, odrezati kaznu , pa ako treba onda im oprostiti, al nikad ne zaboravit. Nije li red upitati te iste kojima su čestitali, tima koji se kunu u svoju odanost, ne hrvatskoj državi nego hrvatskoj kuni a srbijanskoj kruni , dakle nije li red reći: Čujte Vi Srbijanci što ovdje u hrvatskoj zemlji živite, Ne želim i neću sa Vama divaniti dok se ne ispričate ovoj zemlji i narodu za sva zla koja su pod vašeg naroda imenom počinjena dok smo tu državu mi hrvati stvarali a vi nas srbi u tom stvaranju silom i oružjem spriječavali.

Neću, ne želim sa vama kruha lomiti dok naši Hrvati u čijoj vi zemlji sve blagodati uživate u vašoj matičnoj zemlji čije ime nosite žive loše,dok im prijete, ucjenjuju i iseljavauju i dok nemaju prava kakva vi ovdje u mom domu imadete. Neću sa vama kruha lomiti, riječima zboriti dok zemlja čije ime, korijene i svjetonazore nosite ne isplati duga za krš,lom i palež našoj hrvastkoj koju ste vi i vaši razarali.

I ljutite se koliko vam drago i vi i cijeli svijet, dok se ne vrati duga moj je zavjet što vam ga rekoh svet. Nemojte to od mene očekivati dotle dok nećete jezik, povijest, običaje, zakone i stijeg hrvatski štovati, tek kad to naučite i činite, tek tada ću vas poštovati, sa vama divaniti, kruha lomiti i blagovati.

Ako vam je toga teško činiti možete slobodno u svoju matičnu zemlju za koju ste umjesto ove moje Hrvatske spremni ginuti. Samo zbog onih od vašega roda koji su sa mnom ovu Hrvatsku grudu od agresije vaših sunarodnjaka branili , samo zbog njih i njihove žrtve imate čast što smo uopće sada divanili.

Hej političari Vi što se predstvljate lijevi i desni, sram me moram Vam svima po istini kazati. Sram me što nas opet pravite robljem,a moju Hrvatsku učiniste grobljem, sram me što tuđincu dajete prava veća neg vlastitom rodu, zlorabeći pritom našom krvlju i mukom stečenu slobodu.

Sram me što su vam mnogima važniji oni koji su se o zemlju ogriješili od onih koji su za nju sve dali, sram me je stoga i vaših odluka moji časni generali. Oni na čijim ste ramenima stekli epolete ni kruha na stolu nemaju, a vi i dalje dijelite ordenje i plakete. Dijelite počasna mjesta drugovima iz komiteta, predlažete i podupirete ne hajuć` za nas vaše obične vojnike male, jer što mi znamo o visokoj politici, mi smo za vas i političare kojima služite samo broj, neuke,neupućene budale. Ali upozorit ću Vas grdno ste ste se prevarili.

I kad će… pitam sve Vas koji čitate, kad će u Hrvatskoj nastupiti demokracija, a ne stranačka poslušnost,poltronstvo i partitokracija? Kad će se zbiti izbor ministra za Hrvatske Branitelje a da ga predlažu i biraju branitelji? A ne da ga postavlja politika i interesne skupine. Svaka čast generalskom, časničkom i drugim zborovima te Braniteljskim Udrugama. No gospodo generali, visoki časnici i predsjednici Braniteljskih Udruga, ti vojnici zbog kojih ste svi vi to što jeste su vam gladni, obespravljeni i zapostavljeni..ako niste primijetili. Država je u dugovima do grla baš i upravo od onih kojima dajete Vi svoju potporu. Baš kao i neke braniteljske udruge i skupine, samozvane ili od politike instalirane. Narod je na rubu egzistencije a Vi umjesto da osnujete jednu političku snagu i pokrenete promjene, pozovete narod i vojsku kojom ste zapovijedali na solidarnost i osvojite izbore, što Vi činite, čekate savjetnička mjesta i pozicije ove ili one političke opcije?

Da znam, svjestan sam, mnogi ćete braćo po oružju i krvi hrvatskoj sada mi protusloviti, mnogi ćete me psovati i prokleti te ovo što pišem zamjeriti, neka ćete… Jer žalosna je to istina, opora i gorka. I vjerujte mene boli i smeta više nego sve vas same. Možda vi o njoj promišljate no ipak šutite i trpite, misleć kako ne možete mjenjati stvari, no varate se dragi moji, jer baš ta šutnja je naša odgovornost za svako pa i ovo Hrvatskoj stanje….”

„ U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga“