Ništa od demokracije u Libiji

Svak zaposjeo svoj dio Libije i naftna polja i dobro im je i bez te demokracije.

https://balkans.aljazeera.net/news/world/2021/12/22/libijski-izbori-otkazani-bez-plana-izlaska-iz-krize

Turska vojna prisutnost bila je točka trvenja s nekoliko velikih igrača zainteresiranih za Libiju, uključujući zemlje EU, SAD i Egipat. Međutim, Ankara je odlučna ne odustati i nema znakova da bi druge strane u budućnosti izvršile značajan pritisak za povlačenje turskog vojnog osoblja iz Libije.

U studenom 2020. talijanski zastupnici u Europskom parlamentu (zastupnici u Europskom parlamentu) doveli su u pitanje rastući turski utjecaj na libijske državne vlasti, posebice na libijsku obalnu stražu. Turska je iskoristila kašnjenje i nedjelovanje Europske unije prema Libiji u nekoliko pitanja, samostalno se uključivši kako bi pokazala svoj kapacitet izgradnje države.

Primjerice, turski dužnosnici nisu sudjelovali samo u operacijama i obuci libijske obalne straže, već iu uspostavi Oružanih snaga Libije. Nadalje, u svjetlu turske vojne prisutnosti u zemlji, bilo je nekoliko slučajeva kada su časnici i vojnici iz svih grana libijskih oružanih snaga u razvoju posjetili Tursku radi napredne obuke.

https://insidearabia.com/turkey-looks-to-capitalize-on-its-role-in-post-war-libya/

1. Šta više turska lira bude pada to će Turskoj Libija bit ekonomski još zanimljivija

2. Uklanjanje Erdogana ne mijenja ništa u tim odnosima Turska Tripoli jer su ovi zahvalni Turskoj šta je u zadnji čas uskočila kad nitko nije i spasila ih od sigurnog pada

Talijani će ostat dole malo kratkih rukava.

RayMabus wrote:
U studenom 2020. talijanski zastupnici u Europskom parlamentu (zastupnici u Europskom parlamentu) doveli su u pitanje rastući turski utjecaj na libijske državne vlasti, posebice na libijsku obalnu stražu,

Možda da podržite one na istoku jer oni sasvim sigurno ne vole Erdogana ?

Ne znam sta Turci s time dobijaju jer ti njihovi puleni nikad nece kontrolirati znacajniji dio Libije.
Ali neka trose lovu i nek se iscrpljuju.

I ne triba im cijela Libija. Turskoj mornarici je dovoljna i zapadna Libija da bi imala svoje uporište s onu stranu Mediterana.

Za tog rata, Kraljevina Italija zauzela je tadašnje osmanske vilajete Tripolitaniju, Fezzan i Kirenaiku. Od tih teritorija nastala je današnja Libija. Za vrijeme tog rata talijanska vojska okupirala je također i otočje Dodekanez u Egejskom moru
.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Talijansko-turski_rat
.

Kreta, 1913, balkanski ratovi, prelazi iz turskih u grčke ruke.

1911/12 Italija je izbacila Tursku iz Tripolija a sad su te dvije sile ponovo tamo zajedno na istom prostoru.

Sumnjam da to može zajedno jer će Turci svakako gledat da se osvete Talijanima za taj poraz a to u osnovi znači da će ih sad trpit a postepeno će jačat svoj utjecaj a Talijane mogu izbacit pričama da su nevjernici, križari i okupatori islamskog svjeta i onda Talijanima ne ostaje ništa drugo nego da pokupe prnje a Turci ostaju jedina stvarna sila dolje.

Upisat ćemo ovo kao geopolitičku i taktičku pobjedu Turske u zapadnoj Libiji u odnosu na Italiju.

Talijani moraju još žganjaca pojesti dok ne nauče kako se vodi geostrategija.

Ako si ti njih izbacio iz te Libije 1911/12 a jesi i sad ste oboje tu, šta će biti njihov prioritet u odnosu na tebe ?

Pa da ti se osvete.

A kako će to napraviti ?

Jačati će svoj utjecaj tamo i huškati lokalno muslimansko stanovništvo protiv nevjernika tj križara tj okupatora Libije tj Talijana.

Prosto ko pasulj.

Realno ... koja Libija? Kaj to postoji više?

Imamo Bengazi, Tripoli, Islamsku Državu, Tuaregiju/Tuarešku i tak to.

Koja Libija?

Sovak wrote:Realno ... koja Libija? Kaj to postoji više?

Imamo Bengazi, Tripoli, Islamsku Državu, Tuaregiju/Tuarešku i tak to.

Koja Libija?

NIsu problemi svi nabrojeni nego njihovi sponzori.
Ugrubo turska, katar, amerika vs rusija, saudijska a, egipat

mutava baštarda wrote:

Sovak wrote:Realno ... koja Libija? Kaj to postoji više?

Imamo Bengazi, Tripoli, Islamsku Državu, Tuaregiju/Tuarešku i tak to.

Koja Libija?

NIsu problemi svi nabrojeni nego njihovi sponzori.
Ugrubo turska, katar, amerika vs rusija, saudijska a, egipat

Mala bara bogata naftom, a krokodila kapitalaca koliko hoćeš.

A svi kakti idemo na ''CO2 neutralno'' ... baš zanimljivo.

Turska je vješto torpedirala višemjesečne napore njenog rivala EU (prije svega Berlina i Pariza) po pitanju Libije. Jasno je i zašto. Ankara nije zainteresirana za spomenute libijske izbore, jer će oni, prema trenutačnom odnosu snaga u toj zemlji značiti slabljenje njezinih pozicija. Tursko političko vodstvo pravilno procjenjuje stanje i dobro shvaća kako proturske stranke političku pobjedu na izborima s kakvom takvom sigurnošću mogu osigurati jedino u Misrati, gradu smještenom oko 190 kilometara istočno od Tripolija, i da samim tim neće imati presudan utjecaj na političku sudbinu zemlje.

Iz tog razloga proturske snage se i nisu povukle u sklopu spomenutog zahtjeva Pariza, što je zapravo i ponukalo egipatski državni vrh na otvaranje vojne baze i odašiljanje jasnih poruka koje je u svojoj spomenutoj rečenici formulirao libijski general Haftar. Naravno, iza Egipta aktivno stoje UAE, kao glavni financijer u smjeru potpore Haftarovim snagama, a nije nebitna i ruska potpora.

Ovdje je vrlo zanimljivo ukazati na alžirske izvore koji ukazuju kako su na posljednjim konzultacijama šefovi egipatske i turske obavještajne službe raspravljali kako „na lijepi način“ odigrati predstavu bez europskih tutora s ciljem potiskivanja nepotrebnih konkurenata iz EU. Drugim riječima, cilj je na libijskom tlu posložiti stvari na način da bi i same lakše podijelile plijen. Misle, što će njima, u muslimanskom svijetu, neki europski posrednici ako sve mogu dogovoriti sami.

Zbog toga egipatsko otvaranje vojne baze koje je odgođeno zbog interesa EU i vjere Kaira da će EU uspjeti riješiti sukob na po sve strane zadovoljavajući način – možda najviše predstavlja poruku Kaira da je skeptičan u pogledu mirovnih nastojanja Pariza i Berlina i da ona u najboljem slučaju mogu rezultirati samo nastavkom pat-pozicije koja nije ništa drugo doli paraliza Libije kao države što generira nestabilnost koja Egiptu nikako ne odgovara s obzirom na dugu granicu koju s njom dijeli na zapadu.

Imaju li Ankara i Kairo, u slučaju da sami krenu dijeliti „libijski kolač“ dovoljno snage za tako nešto – ne vojne, već političke (i interesi europskih silnica tamo su i više nego veliki, naravno, prije svega u odnosu na golema naftna bogatstva) s obzirom na duboku razinu međusobnog nepovjerenja nagomilanog tijekom gotovo cijelog jednog desetljeća nakon Al-Sisijevog svrgavanja velikog Erdoganovog prijatelja Morsija ostaje za vidjeti. Činjenica je, međutim, da je Erdogan posljednjih mjeseci odašiljao pozitivne signale prema Kairu koji su ukazivali na želju Ankare za normalizacijom odnosa dviju velikih muslimanskih država, pri čemu Turska na Egipat još uvijek dovoljno zainteresirano gleda i s pozicije duge zajedničke povijesti u okviru Osmanskog carstva. Naravno, ne više da ga pokori (to je nemoguće, dvije su zemlje podjednake veličine i velike vojne snage), već u smislu da zajednički mogu postizati puno više u ostvarenju svojih političkih ciljeva nego kada su „na ratnoj nozi“. Ako bi u tome uspjeli politika europskih „mirotvoraca“ ne samo po pitanju Libije bila bi nedvojbeno znatno otežana.

Status quo koji je u međuvremenu u Libiji nastao tj. stanje prema kojemu niti jedan od sukobljenih strana ne može osigurati pobjedu bio je i oslonac za njihovo sudjelovanje u mirovnom procesu kojeg je pokrenula Europska unija, koju su predstavljale Njemačka i Francuska. Kao jedan od uvjeta Pariz je iznio povlačenje svih stranih postrojbi iz Libije, poglavito plaćenika, što još uvijek nije učinjeno.
-
A eto štaš. Nemeš reč da Hrvatska kao članica EU nije podržala te EU sankcije stranim plaćenicima u Libiji a koje je Francuska tražila a to šta to na terenu nije dalo nekog učinka, a pa štaš.

Ono sto me uvijek fasciniralo je ta bezrezervna spremnost europskih i ne samo europskih zemalja da sluze Americi i americkoj politickoj takozvanoj eliti. Nevjerojatna spremnost da budu americke sluge, da sluze, da budu roblje, da salju vojsku da gine za americke interese, da puse americkog kitomira i da lizu Americke guzice.
Nevjerojatna mi je ta ropska servilnost, a tu prednjaci nekadasnji bijedni istocnoeuropski jad. Iako ni Zapadna Europa nije mnogo bolja
Svi se prosto utrkuju i natjecu ko ce biti bolji rob i sluga i ko ce se dublje uvuci u americki cmar.
Nadaju li se oni da ce dobiti nesto od Amerike  neki silni novac ili sta, to mi nije jasno.
Naravno  nece dobiti nista osim prijezira.
Ima I malobrojni krug casnih zemalja koje jos drze do nacionalnog ponosa i digniteta. Iran, Sirija, Venecuela...nema ih mnogo
Naravno Hrvatska nije medju takvima. Nikad nije ni bila.