Events
Publications
Latest imagesDanke Deutschland?
Page 1 of 2
Page 1 of 2 • 1, 2 
Danke Deutschland?
by Hektorović Wed 28 Jul - 11:29
Danke Deutschland?
Unutar EU se nudi mogućnost strateškoga partnerstva i s drugim utjecajnim subjektima, poput Višegradske skupine, ali i Francuske. Ostaje dojam da su to alternative koje u budućnosti valja ozbiljno razmotriti, dok čekamo hoće li Schmidt zaista stupiti na dužnost visokoga predstavnika te kakav će mu biti modus operandi.
Dok globalne supersile, SAD, Rusija i Kina, međusobno pokazuju mišiće, Hrvati u BiH iščekuju rasplet situacije oko imenovanja novoga visokog predstavnika međunarodne zajednice, nadajući se da će sljedeća osoba na tom mjestu okončati praksu političkoga iživljavanja nad njihovim ustavno zajamčenim pravima te besramnoga dodvoravanja bošnjačkoj političkoj eliti u Sarajevu, što je bila konstanta tijekom mandata Valentina Inzka, visokoga predstavnika u ostavci. Na političkom Zapadu, posebice unutar EU, već se neko vrijeme glasno govori o njemačkom političaru Christianu Schmidtu, članu bavarske CSU, kao izglednom novom visokom predstavniku, premda ruska strana ozbiljno dovodi u pitanje mogućnost njegova imenovanja na to mjesto, kao i sam smisao te funkcije. Stoga se vrijeme iščekivanja konačnoga raspleta te situacije čini pogodnim za inventuru dosadašnje njemačke vanjskopolitičke paradigme prema BiH te njezinih posljedica prema tamošnjim Hrvatima.
Njemački interesi u BiH
Inače, Nijemci i sve njemačko tradicionalno su u hrvatskom kolektivnom imaginariju sinonim za kvalitetu, pouzdanost, disciplinu, radišnost, upornost, stabilnost, društvenu uređenost i vladavinu prava, a u političkoj svijesti i kulturi Hrvata na Njemačku se najčešće gleda kao na saveznicu i zaštitnicu, premda su se hrvatsko-njemačka savezništva u globalnim oružanim sukobima tijekom 20. st. očigledno pokazala pogubnima po Hrvate i njihove interese. Sve navedene konstante hrvatske predodžbe Nijemaca još su nešto izraženije kod Hrvata u BiH, u odnosu na one u RH. Međutim, valja se zapitati što od toga zaista odgovara stvarnom stanju, posebice imajući u vidu političku perspektivu Hrvata u BiH kroz posljednjih 30-ak godina?
Za početak, valja shvatiti da je od vremena pada Berlinskoga zida i raspada Jugoslavije te Helmuta Kohla, Hansa-Dietricha Genschera i Aloisa Mocka prošlo mnogo vremena. Počevši od Wolfganga Petritscha, Christiana Schwarz-Schillinga i Valentina Inzka, s njemačkoga govornog područja na mjesto visokoga predstavnika u BiH redovito su stizali marginalni političari koji su sekundirali ili pak otvoreno potpomagali velikobošnjački plan dekonstituiranja i političke majorizacije Hrvata u Federaciji BiH, pod krinkom tobožnje borbe za građansku državu, djelujući tako u maniri neokolonilalnih gubernatora. Jedini izuzetak od poslovičnoga narušavanja kolektivnih prava Hrvata u BiH od strane visokih predstavnika načinio je Slovak Miroslav Lajčak. Međutim, ni on u svom kratkom mandatu odlukama nije pogodovao Hrvatima, ali im nije ni previše naštetio.
S njemačkoga govornog područja dolaze i Bodo Weber, Joseph Marko, Florian Bieber te mnogi drugi, predstavljajući se kao „neovisni“ analitičari, a de factodjelujući kao aktivisti i lobisti bošnjačke politike, odnosno vizije uređenja unitarističke građanske BiH, lišene kolektivnih prava njezinih temeljnih nacija te samoga koncepta njihove konstitutivnosti, čime daju vjetar u leđa velikobošnjačkom hegemonizmu. Također, aktivnosti zaklade Konrad Adenauer njemačke CDU, najveće političke partnerice, saveznice i pokroviteljice HDZ-a, bile su u BiH mnogo puta usmjerene prema narušavanju ustavom zajamčenih kolektivnih prava Hrvata u BiH. Na gotovo identičnom tragu u Sarajevu djeluje i zaklada Heinrich Böll njemačkih Zelenih, perpetuirajući velikobošnjački mit o dvostrukoj agresiji na BiH, koji je u ozbiljnijim historiografskim i politološkim studijama i člancima odavno dekonstruiran i razobličen. Izjave Josipa Juratovića, istaknutoga pripadnika SPD-a i dugogodišnjega člana Bundestaga, te Doris Pack, dugogodišnje europarlamentarke iz redova CDU-a, također su uglavnom u suglasju s prethodno spomenutim njemačkim izvorima, iz čega bi se dalo zaključiti da oko BiH u Njemačkoj postoji visoka razina međustranačkoga konsenzusa, nepovoljnoga po pitanju položaja Hrvata u BiH. Međutim, pravo je pitanje što je zapravo motiv njemačke vanjskopolitičke paradigme suprotne interesima Hrvata u BiH?
Naravno, bilo bi površno i posve netočno u svemu tražiti neki tradicionalni njemački animozitet ili pak latentnu rasističku mržnju prema hrvatskom narodu. Njemačko vanjskopolitičko usmjerenje u prvom redu trebali bismo promatrati u kontekstu tradicionalne komponente širenja utjecaja na europski istok i jugoistok, (Drang nach Osten, željeznička pruga Berlin-Bagdad i sl.), zatim nekadašnjega njemačko-osmanskoga savezništva, ali i suvremenih njemačko-turskih odnosa te velike turske populacije u Njemačkoj. Nikako ne treba zanemariti ni njemački i općezapadnjački strah od širenja ruskoga utjecaja na Zapad, posebno imajući u vidu tradicionalno rusko-srpsko savezništvo i njegove refleksije na BiH, posredstvom Republike Srpske. Stoga je iz njemačke perspektive logično da kao primarnoga partnera koji će im pomoći u sprječavanju širenja ruskoga utjecaja u BiH odabiru Bošnjake, koji su u odnosu na Hrvate u BiH brojniji, jači i utjecajniji, uz otvoreno pokroviteljstvo Recepa Tayyipa Erdoğana, koje uživaju tijekom čitavoga razdoblja njegove vladavine Turskom. Hrvati su, s druge strane, predugo životarili na marginama interesa RH, a često su se javljali čak i kao nepoželjan element, odnosno uteg koji navodno otežava euroatlantsku perspektivu RH. Naravno, velik dio krivice za takvo stanje leži i na političkom rukovodstvu Hrvata u BiH, koje je često očekivalo bespogovornu podršku i gotova instant-rješenja iz Zagreba, zanemarujući potrebu oblikovanja unutarhrvatskoga konsenzusa u BiH te proaktivnoga djelovanja i političkoga lobiranja, kako u RH, tako i u višim međunarodnim krugovima. Međutim, isto bi tako bilo logično, a i ustavnom je obvezujuće da RH pod svaku cijenu intenzivnije i otvorenije diplomatski te logistički poradi na jačanju pozicije Hrvata u BiH u međunarodnim krugovima.
Hrvatske alternative
U svakom slučaju, Njemačka je politički i ekonomski najutjecajnija članica EU pa bi izravno sukobljavanje s tako moćnim političkim subjektom, bez podjednako moćnoga političkog saveznika i pokrovitelja vrlo vjerojatno završilo nepovoljno po suprotnu stranu. Stoga u aktualnoj situaciji preostaju dvije mogućnosti – 1. tiha diplomacija i utjecaj na promjenu kursa njemačke vanjske politike (teža i dugotrajnija opcija) ili 2. promjena primarnoga vanjskopolitičkog saveznika RH unutar EU, uz utjecaj samih Hrvata u BiH na taj zaokret.
Na tragu druge mogućnosti nude se i određene alternative, koje bi dugoročno mogle ojačati i stabilizirati srednjoeuropsku regiju te ju u budućnosti lišiti mogućih pogubnih njemačkih i ruskih imperijalnih težnji, poput Višegradske skupine, a donekle i Inicijative triju mora. Posebno pritom valja uzeti u obzir Višegradsku skupinu, koja (uz Mađare) okuplja slavenske, tradicionalno katoličke, narode između Baltika i Jadrana, povijesno stiješnjene između prostora njemačkoga i ruskoga političkog utjecaja. Svakako, utjecaj Višegradske skupine posljednjih godina primjetno jača unutar EU. Tu je i mogućnost povezivanja s Francuskom, koja pod predsjednikovanjem Emmanuela Macrona pokazuje zube Erdoganovoj islamističkoj Turskoj, ali i sve više interesa za položaj bliskoistočnih kršćana (Armenaca, Asiraca, libanonskih Maronita i egipatskih Kopta), što bi mogla biti naznaka početka vanjskopolitičkoga zaokreta i jačanja utjecaja Francuske, od kojega bi možda mogli izvući koristi i Hrvati u BiH.
Kroz posljednjih nekoliko desetljeća postalo je jasno da je velikobošnjačka politika u BiH konstanta, bez obzira na to radi li se o njezinu tradicionalističko-islamističkom ili građansko-sekularističkom derivatu, koji su se u konačnici pokazali podjednako pogubnima po Hrvate. Ona pronalazi svoj primarni vanjskopolitički oslonac u Erdoganovoj Turskoj (Alija Izetbegović pred smrt je „BiH ostavio u amanet“ Erdoganu), a unutarnjepolitički cilj u dekonstituiranju i političkoj majorizaciji Hrvata u Federaciji BiH. Međutim, okolnosti su po Hrvate u BiH trenutno promijenjene znatno nabolje u odnosu na situaciju od prije jednoga ili dva desetljeća, kada su i tadašnji predsjednik Mesić i visokopozicionirani dužnosnici SDP-ovih i HDZ-ovih vlada u Zagrebu sekundirali velikobošnjačkoj politici. Ta je postupna promjena stanja postala vidljivijom već kroz angažman eurozastupnika Davora Ive Stiera i Tonina Picule, dobrim dijelom i aktualnoga premijera Andreja Plenkovića te ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, a pnajviše aktualnoga predsjednika Zorana Milanovića te saborskih zastupnika Mosta, kao i čitavoga niza vidljivih i nevidljivih aktivista čijim je dugogodišnjim trudom u intelektualnom i medijskom prostoru ta tema konačno na pravi način isplivala u prvi plan, postavši jednim od vanjskopolitičkih prioriteta RH.
U svakom slučaju, RH se već prema vlastitom Ustavu obvezala na dužnost skrbi prema Hrvatima u BiH, koja bi i bez te ustavne obveze trebala biti samorazumljiva, posebice imajući u vidu ogroman doprinos koji su bosanskohercegovački Hrvati dali u procesu nastanka i priznanja RH, kako na vojnom, političkom i demografskom, tako i na financijskom i lobističkom planu, posebno u iseljeništvu. Danas pak taj doprinos daju na gospodarskom planu, kao uvoznici i najveći konzumenti proizvoda iz RH, ali i na športskom, jer su uspjesi hrvatskih športskih ekipa i pojedinaca nezamislivi bez sudjelovanja Hrvata iz BiH. Stoga bi RH definitivno trebala napustiti dosadašnji, često bespogovorno vazalni, odnos prema Njemačkoj te čvršće zauzimati stavove u skladu s interesima Hrvata u BiH, pa i po cijenu privremenih nesporazuma ili zahlađenja odnosa s Njemačkom, jer se unutar EU nudi mogućnost strateškoga partnerstva i s drugim utjecajnim subjektima, poput Višegradske skupine, ali i Francuske. Ostaje dojam da su to alternative koje u budućnosti valja ozbiljno razmotriti, dok čekamo hoće li Schmidt zaista stupiti na dužnost visokoga predstavnika te kakav će mu biti modus operandi.
Analitički tim portala Dnevnik.ba
Unutar EU se nudi mogućnost strateškoga partnerstva i s drugim utjecajnim subjektima, poput Višegradske skupine, ali i Francuske. Ostaje dojam da su to alternative koje u budućnosti valja ozbiljno razmotriti, dok čekamo hoće li Schmidt zaista stupiti na dužnost visokoga predstavnika te kakav će mu biti modus operandi.
Dok globalne supersile, SAD, Rusija i Kina, međusobno pokazuju mišiće, Hrvati u BiH iščekuju rasplet situacije oko imenovanja novoga visokog predstavnika međunarodne zajednice, nadajući se da će sljedeća osoba na tom mjestu okončati praksu političkoga iživljavanja nad njihovim ustavno zajamčenim pravima te besramnoga dodvoravanja bošnjačkoj političkoj eliti u Sarajevu, što je bila konstanta tijekom mandata Valentina Inzka, visokoga predstavnika u ostavci. Na političkom Zapadu, posebice unutar EU, već se neko vrijeme glasno govori o njemačkom političaru Christianu Schmidtu, članu bavarske CSU, kao izglednom novom visokom predstavniku, premda ruska strana ozbiljno dovodi u pitanje mogućnost njegova imenovanja na to mjesto, kao i sam smisao te funkcije. Stoga se vrijeme iščekivanja konačnoga raspleta te situacije čini pogodnim za inventuru dosadašnje njemačke vanjskopolitičke paradigme prema BiH te njezinih posljedica prema tamošnjim Hrvatima.
Njemački interesi u BiH
Inače, Nijemci i sve njemačko tradicionalno su u hrvatskom kolektivnom imaginariju sinonim za kvalitetu, pouzdanost, disciplinu, radišnost, upornost, stabilnost, društvenu uređenost i vladavinu prava, a u političkoj svijesti i kulturi Hrvata na Njemačku se najčešće gleda kao na saveznicu i zaštitnicu, premda su se hrvatsko-njemačka savezništva u globalnim oružanim sukobima tijekom 20. st. očigledno pokazala pogubnima po Hrvate i njihove interese. Sve navedene konstante hrvatske predodžbe Nijemaca još su nešto izraženije kod Hrvata u BiH, u odnosu na one u RH. Međutim, valja se zapitati što od toga zaista odgovara stvarnom stanju, posebice imajući u vidu političku perspektivu Hrvata u BiH kroz posljednjih 30-ak godina?
Za početak, valja shvatiti da je od vremena pada Berlinskoga zida i raspada Jugoslavije te Helmuta Kohla, Hansa-Dietricha Genschera i Aloisa Mocka prošlo mnogo vremena. Počevši od Wolfganga Petritscha, Christiana Schwarz-Schillinga i Valentina Inzka, s njemačkoga govornog područja na mjesto visokoga predstavnika u BiH redovito su stizali marginalni političari koji su sekundirali ili pak otvoreno potpomagali velikobošnjački plan dekonstituiranja i političke majorizacije Hrvata u Federaciji BiH, pod krinkom tobožnje borbe za građansku državu, djelujući tako u maniri neokolonilalnih gubernatora. Jedini izuzetak od poslovičnoga narušavanja kolektivnih prava Hrvata u BiH od strane visokih predstavnika načinio je Slovak Miroslav Lajčak. Međutim, ni on u svom kratkom mandatu odlukama nije pogodovao Hrvatima, ali im nije ni previše naštetio.
S njemačkoga govornog područja dolaze i Bodo Weber, Joseph Marko, Florian Bieber te mnogi drugi, predstavljajući se kao „neovisni“ analitičari, a de factodjelujući kao aktivisti i lobisti bošnjačke politike, odnosno vizije uređenja unitarističke građanske BiH, lišene kolektivnih prava njezinih temeljnih nacija te samoga koncepta njihove konstitutivnosti, čime daju vjetar u leđa velikobošnjačkom hegemonizmu. Također, aktivnosti zaklade Konrad Adenauer njemačke CDU, najveće političke partnerice, saveznice i pokroviteljice HDZ-a, bile su u BiH mnogo puta usmjerene prema narušavanju ustavom zajamčenih kolektivnih prava Hrvata u BiH. Na gotovo identičnom tragu u Sarajevu djeluje i zaklada Heinrich Böll njemačkih Zelenih, perpetuirajući velikobošnjački mit o dvostrukoj agresiji na BiH, koji je u ozbiljnijim historiografskim i politološkim studijama i člancima odavno dekonstruiran i razobličen. Izjave Josipa Juratovića, istaknutoga pripadnika SPD-a i dugogodišnjega člana Bundestaga, te Doris Pack, dugogodišnje europarlamentarke iz redova CDU-a, također su uglavnom u suglasju s prethodno spomenutim njemačkim izvorima, iz čega bi se dalo zaključiti da oko BiH u Njemačkoj postoji visoka razina međustranačkoga konsenzusa, nepovoljnoga po pitanju položaja Hrvata u BiH. Međutim, pravo je pitanje što je zapravo motiv njemačke vanjskopolitičke paradigme suprotne interesima Hrvata u BiH?
Naravno, bilo bi površno i posve netočno u svemu tražiti neki tradicionalni njemački animozitet ili pak latentnu rasističku mržnju prema hrvatskom narodu. Njemačko vanjskopolitičko usmjerenje u prvom redu trebali bismo promatrati u kontekstu tradicionalne komponente širenja utjecaja na europski istok i jugoistok, (Drang nach Osten, željeznička pruga Berlin-Bagdad i sl.), zatim nekadašnjega njemačko-osmanskoga savezništva, ali i suvremenih njemačko-turskih odnosa te velike turske populacije u Njemačkoj. Nikako ne treba zanemariti ni njemački i općezapadnjački strah od širenja ruskoga utjecaja na Zapad, posebno imajući u vidu tradicionalno rusko-srpsko savezništvo i njegove refleksije na BiH, posredstvom Republike Srpske. Stoga je iz njemačke perspektive logično da kao primarnoga partnera koji će im pomoći u sprječavanju širenja ruskoga utjecaja u BiH odabiru Bošnjake, koji su u odnosu na Hrvate u BiH brojniji, jači i utjecajniji, uz otvoreno pokroviteljstvo Recepa Tayyipa Erdoğana, koje uživaju tijekom čitavoga razdoblja njegove vladavine Turskom. Hrvati su, s druge strane, predugo životarili na marginama interesa RH, a često su se javljali čak i kao nepoželjan element, odnosno uteg koji navodno otežava euroatlantsku perspektivu RH. Naravno, velik dio krivice za takvo stanje leži i na političkom rukovodstvu Hrvata u BiH, koje je često očekivalo bespogovornu podršku i gotova instant-rješenja iz Zagreba, zanemarujući potrebu oblikovanja unutarhrvatskoga konsenzusa u BiH te proaktivnoga djelovanja i političkoga lobiranja, kako u RH, tako i u višim međunarodnim krugovima. Međutim, isto bi tako bilo logično, a i ustavnom je obvezujuće da RH pod svaku cijenu intenzivnije i otvorenije diplomatski te logistički poradi na jačanju pozicije Hrvata u BiH u međunarodnim krugovima.
Hrvatske alternative
U svakom slučaju, Njemačka je politički i ekonomski najutjecajnija članica EU pa bi izravno sukobljavanje s tako moćnim političkim subjektom, bez podjednako moćnoga političkog saveznika i pokrovitelja vrlo vjerojatno završilo nepovoljno po suprotnu stranu. Stoga u aktualnoj situaciji preostaju dvije mogućnosti – 1. tiha diplomacija i utjecaj na promjenu kursa njemačke vanjske politike (teža i dugotrajnija opcija) ili 2. promjena primarnoga vanjskopolitičkog saveznika RH unutar EU, uz utjecaj samih Hrvata u BiH na taj zaokret.
Na tragu druge mogućnosti nude se i određene alternative, koje bi dugoročno mogle ojačati i stabilizirati srednjoeuropsku regiju te ju u budućnosti lišiti mogućih pogubnih njemačkih i ruskih imperijalnih težnji, poput Višegradske skupine, a donekle i Inicijative triju mora. Posebno pritom valja uzeti u obzir Višegradsku skupinu, koja (uz Mađare) okuplja slavenske, tradicionalno katoličke, narode između Baltika i Jadrana, povijesno stiješnjene između prostora njemačkoga i ruskoga političkog utjecaja. Svakako, utjecaj Višegradske skupine posljednjih godina primjetno jača unutar EU. Tu je i mogućnost povezivanja s Francuskom, koja pod predsjednikovanjem Emmanuela Macrona pokazuje zube Erdoganovoj islamističkoj Turskoj, ali i sve više interesa za položaj bliskoistočnih kršćana (Armenaca, Asiraca, libanonskih Maronita i egipatskih Kopta), što bi mogla biti naznaka početka vanjskopolitičkoga zaokreta i jačanja utjecaja Francuske, od kojega bi možda mogli izvući koristi i Hrvati u BiH.
Kroz posljednjih nekoliko desetljeća postalo je jasno da je velikobošnjačka politika u BiH konstanta, bez obzira na to radi li se o njezinu tradicionalističko-islamističkom ili građansko-sekularističkom derivatu, koji su se u konačnici pokazali podjednako pogubnima po Hrvate. Ona pronalazi svoj primarni vanjskopolitički oslonac u Erdoganovoj Turskoj (Alija Izetbegović pred smrt je „BiH ostavio u amanet“ Erdoganu), a unutarnjepolitički cilj u dekonstituiranju i političkoj majorizaciji Hrvata u Federaciji BiH. Međutim, okolnosti su po Hrvate u BiH trenutno promijenjene znatno nabolje u odnosu na situaciju od prije jednoga ili dva desetljeća, kada su i tadašnji predsjednik Mesić i visokopozicionirani dužnosnici SDP-ovih i HDZ-ovih vlada u Zagrebu sekundirali velikobošnjačkoj politici. Ta je postupna promjena stanja postala vidljivijom već kroz angažman eurozastupnika Davora Ive Stiera i Tonina Picule, dobrim dijelom i aktualnoga premijera Andreja Plenkovića te ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, a pnajviše aktualnoga predsjednika Zorana Milanovića te saborskih zastupnika Mosta, kao i čitavoga niza vidljivih i nevidljivih aktivista čijim je dugogodišnjim trudom u intelektualnom i medijskom prostoru ta tema konačno na pravi način isplivala u prvi plan, postavši jednim od vanjskopolitičkih prioriteta RH.
U svakom slučaju, RH se već prema vlastitom Ustavu obvezala na dužnost skrbi prema Hrvatima u BiH, koja bi i bez te ustavne obveze trebala biti samorazumljiva, posebice imajući u vidu ogroman doprinos koji su bosanskohercegovački Hrvati dali u procesu nastanka i priznanja RH, kako na vojnom, političkom i demografskom, tako i na financijskom i lobističkom planu, posebno u iseljeništvu. Danas pak taj doprinos daju na gospodarskom planu, kao uvoznici i najveći konzumenti proizvoda iz RH, ali i na športskom, jer su uspjesi hrvatskih športskih ekipa i pojedinaca nezamislivi bez sudjelovanja Hrvata iz BiH. Stoga bi RH definitivno trebala napustiti dosadašnji, često bespogovorno vazalni, odnos prema Njemačkoj te čvršće zauzimati stavove u skladu s interesima Hrvata u BiH, pa i po cijenu privremenih nesporazuma ili zahlađenja odnosa s Njemačkom, jer se unutar EU nudi mogućnost strateškoga partnerstva i s drugim utjecajnim subjektima, poput Višegradske skupine, ali i Francuske. Ostaje dojam da su to alternative koje u budućnosti valja ozbiljno razmotriti, dok čekamo hoće li Schmidt zaista stupiti na dužnost visokoga predstavnika te kakav će mu biti modus operandi.
Analitički tim portala Dnevnik.ba
Hektorović- Posts : 26373
2018-04-10
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 11:38
Željeznica Berlin - Bagdad ne prolazi kroz BiH. To možeš odbaciti.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 11:55
2021 godina je a ne 1940-a.
Ništa priča o prugi koja tu uopće ni ne prolazi. Ima priča o kontroli balkanske rute čiji je BiH dio da im ne nagrne sve u Bavarsku.
Ništa priča o prugi koja tu uopće ni ne prolazi. Ima priča o kontroli balkanske rute čiji je BiH dio da im ne nagrne sve u Bavarsku.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 12:44
Mišljenja sam da nema ove navale imigranata i da Bih nije na toj ruti da ovo ne bi posllali svoga da tamo nadgleda i uvodi red.
Iz točke gledišta Berlina BiH je obična rupa.
Iz točke gledišta Berlina BiH je obična rupa.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by mutava baštarda Wed 28 Jul - 12:47
Griješiš kada taj pravac vežeš za WW2. To povezivanje je razlog zašto je počeo WW1.RayMabus wrote:2021 godina je a ne 1940-a.
Ništa priča o prugi koja tu uopće ni ne prolazi. Ima priča o kontroli balkanske rute čiji je BiH dio da im ne nagrne sve u Bavarsku.
_________________
Iduća dva tjedna su ključna
mutava baštarda- Posts : 21037
2015-09-14
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 13:08
Sve šta Njemačka radi u BiH , alfa i omega i zajednički nazivnik svega je kontrola balkanske rute da im imigranti ne navale u Njemačku.
EU donirala :
https://www.klix.ba/vijesti/bih/granicna-policija-bih-i-sipa-dobijaju-63-nova-vozila-i-specijalizovanu-opremu/210728073
Ja to ne vidim kao nešto šta je u suprotnostima s našim interesima.
EU donirala :
https://www.klix.ba/vijesti/bih/granicna-policija-bih-i-sipa-dobijaju-63-nova-vozila-i-specijalizovanu-opremu/210728073
Ja to ne vidim kao nešto šta je u suprotnostima s našim interesima.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 13:20
Ovo čak nema veze ni s vojnim temama. Isto tako i ova priča rivalstvo Rusija Njemačka nema neke velike veze jer oni trguju itd.
Vojna tema je više vezana kad se pojavi Britanija i Amerika dakle Nato pa to al ovo nije to.
Vojna tema je više vezana kad se pojavi Britanija i Amerika dakle Nato pa to al ovo nije to.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 13:25
Neće taj Njemac doć živit u Bosnu , Srbiju itd. Oni nemaju energente pa da im je Rusija konkurencija.
Njima je najbitnije to da im imigranti ne provale iz tog smjera u Njemačku.
To im je alfa i omega tu i zajednički nazivnik svega.
Njima je najbitnije to da im imigranti ne provale iz tog smjera u Njemačku.
To im je alfa i omega tu i zajednički nazivnik svega.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by Hektorović Wed 28 Jul - 13:29
RayMabus wrote:Neće taj Njemac doć živit u Bosnu , Srbiju itd. Oni nemaju energente pa da im je Rusija konkurencija.
Njima je najbitnije to da im imigranti ne provale iz tog smjera u Njemačku.
To im je alfa i omega tu i zajednički nazivnik svega.
Pa ko i Inzko primat će političku mirovinu od 15.000 eura mjesečno.
Hektorović- Posts : 26373
2018-04-10
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 13:32
Da nije on onda bi netko drugi. Zamisli da je ljevičar ( SPD ).
Taj bi ti gura građansku BiH kao ideologiju a ovi CDU će primarno gledat balkansku rutu jer su mu šefovi rekli da mora kontrola bit da im to ne uleti gore i AfD ne dođe na vlast.
Taj bi ti gura građansku BiH kao ideologiju a ovi CDU će primarno gledat balkansku rutu jer su mu šefovi rekli da mora kontrola bit da im to ne uleti gore i AfD ne dođe na vlast.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 13:37
S obzirom na ovo šta sam ja ovdje napisa i onaj tekst u uvodu ne vidom zašto bi se ja kao republika Hrvatska suprostavljao ovome da osnaži graničnu kontrolu i pojača kontrolu granica i ilegalni imigranata koji bi nakon BiH navalili na Hrvatsku.
???
???
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 13:43
Uglavnom ne biram Francusku i Višegradaku skupinu kad je ovo u pitanju.
Oni nisi na udaru balkanske rute. Austrija i Njemačka jesu i to su mi prirodni saveznici.
Oni nisi na udaru balkanske rute. Austrija i Njemačka jesu i to su mi prirodni saveznici.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 13:51
Ako netko treba uć u Višegradsku skupinu to je po meni Litva a posebno nakon ovog Sjevernog toka 2.
Zašto da ja uđem a oni ne ?
Zašto da ja uđem a oni ne ?
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 14:02
Litva je isto članica EU
Izvoli uć u Višegradsku skupinu.
Izvoli uć u Višegradsku skupinu.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 14:14
Te baltičke države su onako pametne.
Plešu na Švabskom kurcu a Hrvatska nek uđe u Višegradsku skupinu.
Ne.
Ja imam sunce i energiju a ri puši kurac.
Plešu na Švabskom kurcu a Hrvatska nek uđe u Višegradsku skupinu.
Ne.
Ja imam sunce i energiju a ri puši kurac.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 14:24
Umijeće ratovanja
Nikad ne daješ neprijatelju da on bira vrijeme i mjesto napada
Udaraš ga tamo di ne očekuje
Baltik
Nikad ne daješ neprijatelju da on bira vrijeme i mjesto napada
Udaraš ga tamo di ne očekuje
Baltik
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 14:26
Kad Litva uđe u Višegradsku skupinu a ući će jer joj je Kalinigrad i Bjelorusija okolo a Berlin šuruje s Moskovom a plin mogu dobiti iz Norveške preko Poljske il Hrvatske lng Krk
Još jedna članica EU protiv Njemačke otvoreno
Još jedna članica EU protiv Njemačke otvoreno
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 14:27
Vruće je.
Vrijeme je da general Gf s pet zvjezdica popije još dvije litre pive
Aj živili
Vrijeme je da general Gf s pet zvjezdica popije još dvije litre pive
Aj živili
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 14:32
Litva će shvatiti uskoro
Tko ima vojsku
A tko je kurac na biciklu
Tko ima vojsku
A tko je kurac na biciklu
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Danke Deutschland?
by RayMabus Wed 28 Jul - 14:33
Doveo sam ti ukrajinske snage na granicu s Bjelorusijom
Drže im vojsku u pripravnosti
Drže im vojsku u pripravnosti
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Page 1 of 2 • 1, 2
Similar topics» Danke Deutschland
» Deutschland, Deutschland über alles
» Danke Dojčland!
» Danke Željka!
» NEMA VIŠE "DANKE DOJČLAND"
» Deutschland, Deutschland über alles
» Danke Dojčland!
» Danke Željka!
» NEMA VIŠE "DANKE DOJČLAND"
Page 1 of 2
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum