Tri puta iz mitologije.........

Krscanska vjera se sama kroz povjest placira i definira, kao univerzalna religija i monoteisticka trinitarna vjera, koja u Isusu Kristu vidi jedini i konacni spas za covjeka. Integriranjem mitoloskih komponenti iz SZ-kao savez sa Noom, Abrahamom i Mojsijem, krscanstvo prelazi na univerzalizam spasilackog i otkupiteljskog poslanja u Osobi  Isusa Krista.

Ako pogledamo nastanak religija vidjet cemo, da od primitivnih religija preko mitoloskih religija mi imamo tri izlaska iz mita:


1) Mistika

2) Monoteizam

3) Prosvjetiteljsvo i ateizam.

 

Kako diferencirati ove religijske puteve, a da se pri tome ostane objektivan, jer sva tri puta su isprepletena kada se pokusavaju osamostaliti, a znanstvenom metodom to nije moguce? Ni racionalnim putem nismo u stanju odluciti kojem od ovih puteva dati prednost, jer borba za istinu je jos uvjek u punom jeku.

 

Jedan mistik se utopi u ocean sveobuhvatnosti, neovisno da li se tu radi po negativnoj  teologiji o “NIRVANI”, ili po pozitivnoj teoloskoj interpretaciji, sveobuhvatnom Apsolutumu, mistik se u tom dozivljaju “depersonalizira”. U “unio mystica”, mistik se identificira sa “bozanstvom”. Podjela na subjekt i objekt skoro iscezna u potpunosti. Ostaje onaj zadnji tracak osobnosti, koji je u stanju, iako skromnim i lirskim izrazom opisati sto je dozivio. Neki cak i umru u tom zanosu. Radhakrishnan i Shankara kazu, da je apsolutni monizam ostvarivanje dualizma, sa kojim mistik pocinje svoj put u misticko savrsenstvo. Iz ovoga postaje jasno, kako se u mistickim religijama pojam personalnosti gubi iz vida, tako da i personalni Bog ne nalazi svoje podloge u mistici, osim u pojedinim sektama hinduizma i budizma. Buda je cak zabranio svaku spekulaciju o mistickom dozivljaju i NIRVANI.

 

Monoteisticke religije, Judaizam, Krscanstvo, Islam i Zoroastrizam imaju razlicite povijesne puteve iz mitoloske domene.

 Medjutim, svima je jedno zajednicko: tu imamo direktno djelovanje Bozanstva u svijetu, ili preko objave knjiga ili samom inkarnacijom kao u Krscanstvu. Monoteizam dolazi direktnim djelovanjem Boga u odnosu na covjeka. Dakle Bog sam trazi put ka covjeku u direktnom odnosu. Ovdje postaje evidentno, da Bog djeluje, dakle poziva covjeka,  dok covjek ostaje u pasivnom polozaju i moze iskljucivo slijediti Bogu.  Ovo je jedna vrsta revolucije u odnosu na misticku religiju, jer se u ovom revolucionarnom procesu sam Bog obraca covjeku, takoreci,  on mu se objavljuje. Time su monoteisticke religije religije OBJAVE.

 

Treci put je prosvjetiteljstvo ili ateizam starih Grka. Mnogi filozofi odbacili su mit i presli u racionalne vode, uspostavljajuci apsolutnu vladavinu razuma. Jedan od njih je cak covjeka proglasio mjerilom svih stvari: Protagora i Epikur kako bih naveo samo njih par, zastupali su tu ideju.

U danasnje vrijeme su ateisti otisli toliko daleko, da su postulirali, da je iskljucivo covjeku,  covjek najvece bice.

 

Glede uspjeha i rasprostranjenja, monoteisticke su religije imale najveci uspjeh.

Zasto?

Iako su misticke religije ostvarile jedan zavidno visoki-moralni Kodex, ipak su ostale apersonalne. Sto mozemo iz toga zakljuciti? Da li su pojmovi "Samilost"  i "Ljubav" istovjetni?

navođenje samo... mistika, monoteizam, Prosvjetiteljsvo i ateizam. WTF? pola izgubljeno po putu, nadalje ovdje su navedene četiri, a ne tri teze i naravno iz dubine mentalne septičke jame Michaela...

koliko sranja.... hebote toliko ni slon ne sere...

Sefirot wrote:navođenje samo... mistika, monoteizam, Prosvjetiteljsvo i ateizam. WTF? pola izgubljeno po putu, nadalje ovdje su navedene četiri, a ne tri teze i naravno iz dubine mentalne septičke jame Michaela...

koliko sranja.... hebote toliko ni slon ne sere...

Samo tri!
Prosvjetiteljstvo starih Grka je u ovom obliku bilo ateisticko. I Protagora i Epikur i mnogi drugi filozofi su bili ateisti.
Dakle, sve u redu!