Zoran Mamić: Nisam bjegunac, ostajem u BiH.

Zoran Mamić: Nisam bjegunac, ostajem u BiH. Tražio sam da ovdje služim kaznu




ZORAN Mamić trenutačno se nalazi u Bosni i Hercegovini. Poslao je priopćenje u kojemu traži izvršenje kazne u BiH.
Zoran Mamić je putovao u Dubai, potom je otišao u BiH. Od suca izvršenja dobio je poziv da se 26. travnja javi zbog odsluženja kazne, a tada će dobiti datum kada se mora javiti u zatvor.
Mamić je poslao priopćenje u kojemu navodi da zahtijeva izvršenje kazne zatvora na području BiH.

Traži da kaznu služi u BiH

"U želji da izbjegnem bilo kakve medijske spekulacije i neprovjerene informacije koje se mogu pojaviti vezane za moj pravni status želim izvijestiti javnost o sljedećem:
1. Danas, 19.04.2021 godine nadležnom Županijskom sudu Zagreb, kao sudu izvršenja, podnio sam putem svojih branitelja Molbu za ustupanje izvršenja kazne Bosni i Hercegovini čiji sam državljanin. Ovaj moj zahtjev-molba utemeljena je na zakonima RH, BiH kao i na međunarodnim konvencijama koje tretiraju ovo pravno područje.
Konkretno svoju molbu pravno zasnivam na Sporazumu zaključenom između Vlada RH i BIH u Splitu dana 26.02.1996 godine koji je u više navrata a zadnji put 10.02.2010 godine mijenjan i dopunjavan zatim Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima RH te Konvencije o transferu osuđenih osoba Vijeća Europe od 21.03.1983 godine koja je ratificirana u RH kao i u BIH", piše Mamić.
Kaže da je obavijestio Županijski sud u Zagrebu.

"Također, danas, nakon što sam Molbu dostavio Županijskom sudu Zagreb, o istom sam izvijestio i nadležno Ministarstvo pravde BIH. Nadležnom Ministarstvu BIH sam dostavio sve potrebne podatke o svom prebivalištu kao i moju nedvojbenu spremnost da se podvrgnem zakonima BIH kao i da se odazovem na sve pozive nadležnim organa u BIH kao i nadležnih sudova nakon što se pokrene potrebna pravna procedura", navodi u priopćenju Mamić.

Kaže da samo koristi ono što piše u zakonu

Pa nastavlja.
"2. Posebno želim istaknuti da svi zakoni i međunarodne konvencije koja sam pobrojao u ovom priopćenju, a na temelju kojih se zasniva Molba za ustupanje izvršenja pravomoćne presude jasno prave distinkciju između mog trenutnog pravnog statusa i statusa osobe koja je u bijegu.
Osobno želim naglasiti niti sam u bjekstvu, niti bi ikada bio, već se samo koristim svojim zakonskim pravima koje mi je omogućio Sporazum zaključen između dvije države čiji sam državljanin kao i drugim već navedenim zakonima. Želim još jednom ukazati da je zaključenje sporazuma i konvencija na koje se pozivam rezultat međudržavnih, bilateralnih i multilateralnih sporazuma koji su prepoznati u pravnim sustavima kao sredstvo za unapređenje i razvijanje daljnje suradnje u području pravnog prometa, cijeneći načela pravičnosti i socijalne rehabilitacije osuđenih osoba, smatrajući da se ovi ciljevi u najvećoj mjeri mogu postići izvršenjem krivičnih sankcija u domicilnoj državi osuđene osobe. Dakle, navedeni sporazumi nadilaze pojedinačne slučajeve i jesu dio pravne stečevine na čiju primjenu su se obvezale i Republika Hrvatska i BiH, a moja odluka da se koristim pravom koje mi omogućuju navedeni propisi nesumnjivo jesu motivirani i činjenicom da se za sudski postupak koji se vodi (o) protiv mene vežu kontroverze koje ukazuju na zaključak da je narušeno pravo na pravično, objektivno i nepristrano suđenje...", piše pravomoćno osuđeni Mamić.
"Podsjećam, ova moja odluka je donesena nakon što je DSV u Zagrebu suspendiralo suce koji su sudili u mom predmetu, pa se nadam da i ja, bez obzira na ime i prezime, imam pravo na pravično i pošteno suđenje", dodaje Mamić.

Pozvao medije da pišu objektivno o njegovoj kazni i služenju kazne

Kaže da je podnio ustavnu tužbu.

"3. Radi potpune informacije, želim istaknuti da sam putem svojih odvjetnika Ustavnom sudu RH podnio ustavnu tužbu i nadam se da će isti u nekom pravno razumnom roku donijeti svoju odluku. Moji odvjetnici su mišljenja da i navedena odluka DSV o suspendiranja sudaca koji su odlučivali u mom predmetu kao i eventualna i daljnja postupanja nadležnih organa po pitanju suspendiranih sudaca moguće i ubrzati odluku navedenog suda", navodi.
"4. Iako shvaćam da je ovaj predmet od samog svog početka u središtu medijske pozornosti želim da iskažem svoj nedvojbeni stav da ubuduće a povodom ovih dešavanja neću istupati u javnosti kao niti moji odvjetnici kako u RH tako i u BIH.
Stoga, ujedno upućujem i molbu za medije i njihove predstavnike, da o ovom i o drugim događajima vezanim uz izvršenje pravomoćne presude putem institucija Bosne i Hercegovine objektivno i činjenično potkrijepljeno informiraju javnost, sukladno pravilima novinarske profesije i etike", zaključuje u svojem priopćenju Zoran Mamić.

Ministarstvo: Nismo zaprimili obavijest nadležnih tijela o zahtjevu Zorana Mamića

O zahtjevu Mamića oglasilo se Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske.
"Zakonom o kaznenom postupku propisana je mogućnost izricanja mjere opreza. Te mjere predstavljaju mjere osiguranja okrivljenika u kaznenom postupku.   U skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku, mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, najdulje do izvršnosti presude kada postoji opasnost od bijega, opasnost od ponavljanja djela ili kada se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora. O izricanju mjere sud odlučuje u konkretnom slučaju.   Slijedom navedenog mjeru opreza, kada se radi o mjerama opreza koje su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ZKP/08, do izvršnosti presude moglo je predložiti i nadležno državno odvjetništvo, a izreći nadležni prvostupanjski sud.

Vezano za zahtjev Zorana Mamića za ustupanjem izvršenja kazne zatvora u Bosni i Hercegovini, ističemo kako je presudu u tom predmetu potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske čime je kazna zatvora postala pravomoćna. Ističemo kako Ministarstvo pravosuđa i uprave u ovom trenutku nije zaprimilo obavijest nadležnih tijela o zahtjevu Zorana Mamića, o čijem zahtjevu će odlučivati nadležni sudac izvršenja. Nakon što ovo ministarstvo zaprimi odgovor nadležnog suda o konkretnom predmetu, te ukoliko zaprimi svu potrebnu dokumentaciju, postupit će u skladu s međunarodnim pravom i Sporazumom između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske."

https://www.index.hr/vijesti/clanak/zoran-mamic-se-ne-vraca-u-hrvatsku-trazi-da-kaznu-izvrsava-u-bih/2269972.aspx

...znas kako se kaze..onaj koji puno zna sretan mu put

vuksadinare wrote:...znas kako se kaze..onaj koji puno zna sretan mu put

Iz Dinamove kase izravno se financirao HDZ i predsjednička kampanja Kolinde Grabar Kitarović. Damir Vrbanović, treći pravomoćni osuđenik, netragom je nestao. Na fiktivnoj obnovi Dinamovog stadiona prije desetak godina izvukao je puste milijune kuna gradskog novca. 

Spomenik korupciji: Kako su na maksimirsko ruglo spiskali 900 milijuna naših kuna




NIZ kandidata za zagrebačkog gradonačelnika, od HDZ-ovca Davora Filipovića pa do Miroslava Škore, obećava izgradnju novog stadiona u Maksimiru, a isto su nedavno najavili i iz Dinama. Zbog toga smo odlučili podsjetiti čitatelje Indexa koliko je novca poreznih obveznika ulupano u taj spomenik korupciji.
Za održavanje i uređenje stadiona Maksimir pokojni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić preko raznih gradskih ureda već više od 15 godina slao je Zdravku Mamiću stotine milijuna kuna, dok se od 1997. godine do danas vrijednost ulaganja u obnovu Maksimira procjenjuje na više od 900 milijuna kuna. Rezultat je vidljiv danas. Stadion Maksimir jedan je najskupljih, a u isto vrijeme i najružniji stadion u Europi.
>> Maksimir se raspada, tribinu drže mreže, beton pada po ljudima
Ukratko, Maksimir je spomenik hrvatskoj korupciji. Kako rekonstrukcija traje već 24 godine i još nije gotova, dok u isto vrijeme bujaju ideje kako u Maksimir utopiti još više proračunskih kuna, ne treba sumnjati kako će stadion koji koristi GNK Dinamo postati još skuplja ruševina. No, krenimo redom.

Dok je Tuđman bio živ, počela je obnova novcem Zagrepčana

Obnova zagrebačkog gradskog stadiona Maksimir počela je dok je predsjednik Hrvatske bio Franjo Tuđman, a na čelu tadašnje NK Croatije Mirko Novosel. Naime, po projektu arhitekata Branka Kincla i Nikole Filipovića krenula je obnova stadiona, i to, naravno, novcem Zagrepčana. Nositelj obnove bila je tadašnja NK Croatia, a novac je osiguran iz gradskog proračuna.  
Radovi su krenuli krajem 1997. godine, a prvotno su na istočnu i južnu tribinu postavljena sjedala, dok je sljedeće godine srušena sjeverna tribina. Stadion je trebao imati 60 tisuća sjedećih mjesta. Tada je predviđeno da bi svi radovi mogli biti okončani do sredine 2000. godine. No, kako su radovi napredovali, tako je cijena rasla.
Krajem 1999. godine spominjalo se i rušenje južne tribine. Uz nevjerojatan rast troškova dogodila se i smrt predsjednika Tuđmana, pa su radovi definitivno stali početkom 2000. godine. Do tada su bile dovršene sjeverna i zapadna tribina i uloženo nevjerojatnih 360 milijuna kuna.

Novosel, Horvatinčić i Vrbanović završili na optuženičkoj klupi

Godinama kasnije zbog pronevjere obnove gradskog stadiona na optuženičku klubu sjeli su tadašnji šef Croatije Mirko Novosel te Tomo Horvatinčić i Damir Vrbanović, a teretili su se za izradu fiktivnih ugovora, nenamjenske zajmove igračima i trenerima te zlouporabe pri izgradnji sjeverne tribine maksimirskog stadiona. Optužnica ih je teretila da su utajili 80 milijuna kuna poreza i prireza i nezakonito ostvarili povrat poreza od 40 milijuna kuna. No, petnaestak godina kasnije oslobođeni su u sudskom postupku.
Vratimo se u 2000. godinu. Milan Bandić, prvi čovjek Zagreba, tada je bio optimističan te je obećavao da će za dovršetak zapadne tribine potrošiti "samo" 15 do 20 milijuna tadašnjih maraka. Taj novac se sljedeće četiri godine pretvorio u dodatnih 255 milijuna kuna. Kako? 2001. godine iz gradske kase predviđeno je 9.8 milijuna kuna za dovršetak stadiona, no već 2002. godine, u rujnu, događa se preokret.

Dodatnih 66.5 milijuna kuna za projekt Euro '08.

"Grad Zagreb prihvaća prijedlog Hrvatskoga nogometnog saveza o suorganiziranju i osiguranju potrebne suradnje i podrške u organizaciji prvenstva Europe u nogometu u 2008. godini", stajalo je u odluci zagrebačke Gradske skupštine.
Grad Zagreb tada je donio odluku o prihvaćanju "Prijedloga dovršenja započete izgradnje Stadiona Maksimir s Programskom studijom dovršenja Stadiona Maksimir". Grad Zagreb obvezao se da će "osiguravati sredstva za dovršenje objekta", a tada je osnovano i posebno gradsko Povjerenstvo za dovršenje izgradnje stadiona Maksimir. 
Grad Zagreb tada od kluba koji se zove NK Dinamo u stečaju preuzima sve ugovore vezane za izgradnju stadiona Maksimir. Ugovori se odnose na projektiranje, izgradnju te konzalting i ostale poslove. Bandić nakon te najave obećava kraj radova već sredinom 2003. godine, a te su godine osigurana planirana sredstva od ukupno 66.5 milijuna kuna. Radovi opet kreću.

Grad Zagreb 2003. godine preuzima sve obaveze

To je bio novac predviđen za potpuni dovršetak izgradnje sjeverne tribine s uređenjem okoliša, izgradnjom komunalne infrastrukture kao uvjetima za pribavljanje uporabne dozvole i puštanje u funkciju kako poslovnog dijela tako i sportskog dijela sjeverne tribine.
Sredinom 2003. godine postaje jasno da stadion neće biti gotov u dogovorenom roku. U travnju te godine radi se svojevrsna rekapitulacija dotadašnjih radova na stadionu Maksimir, kada Grad Zagreb preuzima od NK Dinamo, koji je tada još uvijek u stečaju, sva prava i obveze iz ugovora o rekonstrukciji gradskog stadiona.

Detaljni izvod računa za razdoblje 1997. - 2003. 

Grad Zagreb tada je preuzeo sljedeće ugovore: Ugovor za izradu projektne dokumentacije za natkrivanje zapadne tribine s Arhitektonskim fakultetom u iznosu od 1.603.950,00 kn, Ugovor za izradu projektne dokumentacije južne tribine također s Arhitektonskim fakultetom u iznosu od 2.667.000,00 kn te još dva dopunska ugovora: I. dopunski ugovor u iznosu od 480.060,00 kn i II. dopunski ugovor u iznosu od 1.978.024,00 kn. Do tada je bilo plaćeno 4.846.896,28 kuna.

Preuzeli su još jedan ugovor s Arhitektonskim fakultetom, i to za projekt terena i tribina oko terena stadiona u iznosu od 3.030.888,00 kuna. Tu je i ugovor o pružanju konzalting usluga na projektu rekonstrukcije sjeverne tribine s IGH-om za iznos od 2.862.000,00 kn bez PDV-a. Taj iznos do tada je bio plaćen. Taj ugovor sklopljen je 1998. godine temeljem procijenjene vrijednosti investicije od 180 milijuna kuna, koja je koju godinu kasnije povećana na 236 milijuna kuna bez PDV-a.
Grad je preuzeo obvezu i plaćanja građevinsko-obrtničkih i instalaterskih radova na rekonstrukciji sjeverne tribine s Tehnikom i Industrogradnjom za iznos od 176.875.600 kuna s četiri aneksa: I. aneks br. 197/98-T od 17.12.1998. za VTR u iznosu od 17.592.387,90 kn, II. aneks br. 71/99-T od 3.6.1999. kojim se utvrđuje da će cijena radova iznositi 288.426.372,51 kn, III. aneks br. 122/99-T od 8.9.1999. za radove u iznosu od 91.660.874,59 kn i IV. aneks br. 19/00-T od 5.3.2000., kojim je utvrđeno da će cijena radova iznositi ukupno 249.568.224,57 kn zajedno s PDV-om. Radovi po tom ugovoru bili su plaćeni u iznosu od 219.019.176,29 kuna. Grad se na sva ova plaćanja obvezao dodatno ulagati u dovršetak stadiona.

Kupili opremu VIP lože za 2.4 milijuna kuna, platili kredit 23.7 milijuna kuna

Tadašnja gradonačelnica Vlasta Pavić, obilazeći radove, u svibnju te godine obećava da će se sjeverna i zapadna tribina dovršiti do kraja 2004. godine. Samo te 2003. godine, prema dokumentima Grada Zagreba, za stadion je potrošeno 56.723.283 kuna.  
No, nisu to te godine bili jedini troškovi pa se Grad Zagreb obvezao platiti i 2.4 milijuna kuna za opremu VIP lože, za što također postoji odluka Skupštine Grada Zagreba.
Grad Zagreb ujedno plaća i kredite Dinama podignute za stadion, pa je tako Zagrebačkoj banci u 2004. godine isplaćeno 23.7 milijuna kuna. U listopadu 2004. godine Skupština Grada Zagreba donosi odluku o osiguranju proračunskih 73.606.933,99 kuna za rekonstrukciju stadiona. Prvo je bio osiguran iznos od 94.6 milijuna kuna, no on je smanjen.

Kreditom do dodatnih 60 milijuna kuna za Maksimir

Te 2004. godine Grad Zagreb diže kredit kod Zagrebačke banke d.d. i Kommunalkredit Austria AG banke u iznosu od 33.6 milijuna eura odnosno oko 250 milijuna kuna radi financiranja i realizacije kapitalnih projekata planiranih u Proračunu Grada Zagreba za 2004., pri čemu je od tog iznosa za stadion predviđeno 60 milijuna kuna.




"Kao predsjednik Povjerenstva za gradnju stadiona jamčim da će biti dovršen 2006., a ako tako ne bude, možete mi pljunuti u lice", rekao je Bandić krajem 2004. godine.
> Bandić: Možete mi pljunuti u lice ako maksimirski stadion ne bude gotov 2006.
U 2005. godini isplaćeno je 23.7 milijuna kuna po posebnom kreditu za gradnju stadiona, a sljedeće 2006. godine, kada je stadion trebao biti gotov, još 5 milijuna kuna za izradu različitih projekata vezanih za izgradnju stadiona.

Od 2007. Bandić više ne priča o jednom, nego o tri stadiona

Kada je došla 2006. godina, a stadion nije bio gotov, Bandić je najavio početak radova u drugoj polovici 2007., a okončanje krajem 2008. godine. No 2007. mijenja se strategija. Grad Zagreb pokreće poseban projekt "završetka gradnje stadiona Maksimir i rekonstrukciju alternativnog stadiona na Kajzerici". Naime, od tada se više ne spominje jedan stadion, nego tri. Velebni Maksimir, manji stadion na Kajzerici te atletski na Sveticama.  
"Optimisti kažu da će za obnovu biti potrebna godina i pol dana. Ja sam malo manje optimističan pa predviđam 2 godine. Obnova bi trebala biti gotova 2008., a to je opet 2 godine prije Europskog prvenstva 2012., za čije se domaćinstvo kandidirala Hrvatska", rekao je u srpnju 2007. godine Bandić, predstavljajući izgradnju novog stadiona na Maksimiru.

Cijena? Prava sitnica - 5 milijardi kuna

"O financijama ćemo govoriti kada raspišemo natječaj, govoriti o tomu danas bilo bi neodgovorno s naše strane", rekao je tada Bandić.
O čemu Bandić točno govori, postalo je jasno kada je objavljen poziv za iskazivanje interesa po modelu javno-privatnog partnerstva, a oglas je bio objavljen i u Financial Timesu. Javila su se tri ponuđača, Alpine Bau, domaći konzorcij na čelu s IGH-om i njemačko-hrvatski Max Bögl-Tehnobeton. Natječaj je dobio Alpine Bau, a ponuda je bila teška 250 milijuna eura. Ubrzo se otkrilo kako 250 milijuna eura ne bi bila konačna cifra jer bi Grad Zagreb kroz 24 godine za sve trebao dati gotovo pet milijardi kuna!?
Grad Zagreb je trebao, naime, dodatno mjesečno za stadion u Maksimiru plaćati 13.2 milijuna kuna po stavci održavanja stadiona. Bila je to suluda ideja.

Prodali Modrića, Eduarda i Ćorluku pa molili naš novac za stadion

Za to vrijeme Maksimir je trpio dodatna oštećenja. Koliko se našeg novca bacilo u stadion Maksimir, od te godine postala je svojevrsna tajna s obzirom na to da se više nije moglo pratiti koliko novca daje sam grad Zagreb, koliko Zagrebački holding, koliko gradske tvrtke, a koliko pojedini gradski uredi, i to na ime "održavanja stadiona" ili financiranja projekta Dinamo koji vodi danas osuđeni kriminalac i bjegunac Zdravko Mamić.  
> Svi dižu ruke od Mamićeve prćije: Pola reklama na Dinamovom dresu stoji besplatno
Ono što se zna je da je prema dokumentima Gradske skupštine za projekt stadiona Maksimir, Kajzerica i Svetice osigurano 7 milijuna kuna u 2008. godini, a 5.5 milijuna kuna za 2009. godinu, no to je bilo samo za dio projektne dokumentacije. U isto vrijeme, 2008. godine, Dinamo ima rekordne transfere Luke Modrića, Vedrana Ćorluke i Eduarda da Silve, a Mamić moli gradske vlasti da mu dovrše stadion.  

Bandić 2010. godine: Maksimir treba konzervirati na 10 godina

Grada Zagreb i dalje je krpao rupe na Maksimiru, a dio je ubirao Mamić. Bandić je u isto vrijeme gledao kako pokriti investiciju od 200 milijuna eura za dovršetak Maksimira. Da je Bandić o tome ozbiljno razmišljao, dokaz je ugovor o konzalting uslugama između Grada Zagreba i ITVZ PROJEKT-a d.o.o. tijekom gradnje stadiona Maksimir i stadiona Kajzerica po ugovornom obliku javno-privatnog partnerstva. Koliko je Grad Zagreb platio taj ugovor, nikada nije bilo objavljeno.

No, tada dolazi ekonomska kriza i retorika se mijenja.
"Stadion Maksimir bi prema mom mišljenju trebalo konzervirati na deset godina jer sada nije vrijeme za gradnju velebnih zdanja. Za pet, deset godina možda, tko zna”, govorio je Bandić u ožujku 2010. godine. Te godine stadion Maksimir više se ne spominje u stavci kapitalnih ulaganja Grada Zagreba.

Pavičić-Vukičević na čelu Povjerenstva za završetak gradnje stadiona Maksimir 2009. godine

2009. godine osniva se Povjerenstvo za provedbu postupka izbora privatnog partnera za Projekt završetka gradnje stadiona Maksimir i rekonstrukciju alternativnog stadiona na Kajzerici. Predsjednica tog Povjerenstva bila je Jelena Pavičić Vukićević - ista ona Bandićeva desna ruka koja je ovih dana izjavila da je nakon nedavne utakmice Dinamo - Tottenham donijela odluku da se gradi novi stadion.
No, iz te godine ostala je projekcija da bi dovršetak stadiona na Maksimiru mogao koštati nevjerojatne 3 milijarde kuna, a da bi u radove bilo uključeno oko 2.5 tisuća ljudi. Nije jasno je li u tom iznosu bio do tada potrošen iznos plus iznos za dovršetak projekta ili je to iznos po natječaju za izgradnju tri stadiona koji je dobio Alpine Bau. No, taj iznos bio je 5 milijardi kuna kroz 24 godine, a ne 3 milijarde kuna, ali nije tajna da je po okončanju natječaja Bandić vodio pregovore da se ta cijena smanji.  

Grad plaćao penale, a za to vrijeme se kokošarilo na adaptaciji stadiona

Osim što je novac odlazio Mamiću te za projektnu dokumentaciju stadiona za radove koji nikada neće biti održani, Grad Zagreb, s obzirom na to da je preuzeo sva prava i obveze na rekonstrukciju stadiona Maksimir, morao je voditi sudske procese s onima koji su uzeli najam poslovnih prostora koji nikada nisu dovršeni. Poznat je slučaj izvansudske nagodbe s autokućom Kovačević zbog poslovnih prostora u podnožju stadiona koji nisu profunkcionirali. Grad Zagreb u 2010. godini morao se nagoditi i platiti 395.320,46 kuna. Taj iznos smo platili mi, odnosno građani, a ne klub Dinamo.  


Za to vrijeme se kokošarilo odnosno radila tzv. "adaptacija stadiona". Cijena poznatih troškova adaptacije Maksimira iz 2011. godine je milijun i 830 tisuća eura, dok je cjelokupna rekonstrukcija objekta stajala oko 10 milijuna eura. Tada se javno postavljalo pitanje, na koje do danas nema odgovora, je li moguće da su radnici, svečana loža, novinarski salon i semafor koštali preko osam milijuna eura?

Stotine milijuna kuna za adaptaciju stadiona, a ne radi WC

Dinamo je, primjerice, te godine kupio 36 tisuća stolica za uređenje stadiona te tvrdio da ih je nabavio izravno od proizvođača u Turskoj. No, prema dokumentu koji je otkrio Index, pokazalo se da su stolice do kluba i tribina Maksimira došle preko trgovačkog društva Duo-gastronomija d.o.o. kojeg je vlasnik direktor nabave Dinama Dražen Miličević. Naravno, uz puno višu cijenu.
Navijači Dinama Bad Blue Boysi godinama su upozoravali da ne postoji troškovnik obnove i izgradnje stadiona. Grad Zagreb davao je stotine milijuna kuna za obnovu stadiona, a za to vrijeme, naglasili su navijači, "na stadionu nisu radila ni dva WC-a".
"Čestitam vam što ste spasili što se spasiti dalo", rekao je Milan Bandić prilikom obilaska kluba, čestitajući direktorima stadiona i kluba Miljenku Sakomanu i Damiru Vrbanoviću.
>> Otkrivamo kako posluje Dinamo: Stolice za milijun kuna nabavlja od firme klupskog direktora

Mamić: Dajte nam krov nad glavom

U lipnju 2011. godine stadion je ponovno aktualan, a Bandić tada spominje opet investiciju od čak 200 milijuna eura. Tada se spominje i mogućnost referenduma o budućnosti Maksimira, no taj referendum nikada nije održan. Krajem te godine Zdravko Mamić javno apelira na gradske vlasti..
"Molimo gradsku vlast, gradonačelnika Bandića i Skupštinu Grada Zagreba da nam pomognu kako bismo dobili krov nad glavom", govorio je Mamić pred novinarima u listopadu 2011. godine okružen članovima, igračima te poznatim građanima Zagreba. Mamić je tada novinarima pokazivao projekt natkrivanja dvije tribine stadiona te rekao kako je sve moguće napraviti za svega 50 do 60 milijuna kuna. Bandić je taj apel nakon par dana odbio, no godinama kasnije ga je prihvatio, uz preinake, a zanimljivo je kako ga je prihvatio.

Odustali od natječaja

Bandić je prvo u listopadu 2012. godine službeno napustio ideju rekonstrukcije Maksimira i gradnje manjeg stadiona na Kajzerici. U aktima gradonačelnika vidljiva je odluka iz listopada 2012. godine u kojoj stoji kako se definitivno odustaje od projekta tri stadiona te se poništava natječaj koji je dobio Alpine Bau.
"S obzirom na proteklo vrijeme, više od tri godine od dana otvaranja konačnih i obvezujućih ponuda i novonastale okolnosti na tržištima, pogotovo financijskim, ekonomski najpovoljniji ponuditelj Alpine Mayreder Bau GmbH je u nekoliko navrata revidirao svoju ponudu. Usklađivanje cijena roba, materijala i usluga, a naročito troškova kapitala, dovelo je do povećanja ukupnih troškova projekta u odnosu na 2007., što bi bilo financijski preskupo i neprihvatljivo za Grad Zagreb'", stajalo je u obrazloženju te odluke. Odustali su i od investicije vrijedne 35.5 milijuna kuna za konačno uređenje poslovnih prostora pravdajući se da ekonomska kriza i dalje traje. Kada se činilo da je Bandić definitivno odustao, krajem 2013. godine najavio je novi projekt.

Može krov na stadion, ali ne za 60 milijuna kuna, nego za 40 milijuna eura

"Maksimirski stadion obnovit ćemo do 2015. Krov stadiona će se financirati putem međunarodnog natječaja. Južna i istočna tribina također će na natječaj, a rebalansom proračuna u 2014. osigurat će se sredstva iz proračuna za sjevernu i zapadnu tribinu", najavio je Bandić.
Bila je to zapravo Mamićeva ideja iz 2011. godine, no puno, puno skuplja. Mamić je mahao projektima i iznosom od 60 milijuna kuna, a Grad Zagreb raspisao je natječaj za taj projekt u visini od 280 milijuna kuna!? Bez PDV-a. Postupak prikupljanja ponuda za izradu projektne dokumentacije stajao nas je 3.8 milijuna kuna. Također bez PDV-a.
Ukupno je najavljeno, samo za natkrivanje dvije tribine, nevjerojatnih 40 milijuna eura. To je bilo daleko od 60 milijuna kuna koje je Mamić spominjao 2011. godine.
>> Bandić otkrio kada će Maksimir dobiti krov: "Bit će to najljepši dio grada"
No i od toga se projekta odustalo. Par godina kasnije bila je aktualna ideja izgradnje nacionalnog stadiona za 35.000 gledatelja, čija bi cijena bila između 100 i 120 milijuna eura. Bio je to tzv. "Plavi vulkan" koji se trebao graditi na Kajzerici.

Deseci milijuna kuna za pripremanje dokumentacije koja nikada nije realizirana

"Pripremni radovi trajali bi dvije godine, a isto toliko i izgradnja", rekao je tada Bandić.
Nevjerojatno je da je Grad Zagreb raspisao četiri različita natječaja za obnovu Maksimira, od kojih ni jedan, osim onog prvog iz 1997. godine, nije realiziran. Svaki put milijunima kuna Zagrepčana plaćala se tzv. projektna dokumentacija. Godišnje se u gradskom proračunu ostavljalo pet do sedam milijuna kuna samo za plaćanje te pripremne dokumentacije. Osim natječaja, tu su i razna idejna rješenja koja također nisu bila jeftina.

Nova verzija za 60 milijuna eura

Sada je Dinamo predstavio viziju novog maksimirskog stadiona koji bi koštao oko 60 milijuna eura. Novi stadion imao bi 34 tisuće sjedećih mjesta, a vizualizirao ga je zagrebački arhitekt Otto Barić. Ključno je pitanje tko će platiti rušenje starog i izgradnju novog Maksimira, koji je danas betonsko ruglo opasno po život i spomenik korupciji iako je u njega ulupano blizu milijardu kuna.
Odgovor na to pitanje već su dali iz Dinama, naglasivši kako njihov partner mora biti Grad Zagreb.
>> Pitali smo Dinamo zašto od transfera ne izgradi novi stadion

"Jedini partner Dinama ili nekog investitora je Grad Zagreb, oni su sad vlasnici kompleksa Svetice - Maksimir. Grad nas je obavijestio još davno da povrat vlasništva Maksimira Dinamu nije moguć. Imamo mogućnost davanja prava građenja zainteresiranom investitoru na 50 godina. Nakon natječaja odabrana tvrtka imala bi obvezu ishoditi građevinsku i lokacijsku dozvolu za rušenje i građenje, a Grad Zagreb obvezao bi se izvršiti imovinsko-pravnu pripremu za te radove na stadionu, ali i na zemljištima predviđenim za izgradnju prometne i komunalne infrastrukture", poručili su iz Dinama.

https://www.index.hr/vijesti/clanak/u-24-godine-za-900-milijuna-nasih-kuna-dobili-smo-najruzniji-stadion-u-europi/2268262.aspx

uteklo ?

debotoijusto wrote:uteklo ?

Zašto baš tako razmišljaš? Kaznu će odslužiti u svojoj drugoj domovini, a ti bolje da razmisliš zašto se tako odlučio.

Eroo wrote:

debotoijusto wrote:uteklo ?

Zašto baš tako razmišljaš? Kaznu će odslužiti u svojoj drugoj domovini, a ti bolje da razmisliš zašto se tako odlučio.

ukralo i uteklo ?
jel bolje ?

a neka je,što ja imam od toga da ga tu smjestimo i hranimo par godina dok on u zatvoru igra tenis i uživa?

debotoijusto wrote:

Eroo wrote:

debotoijusto wrote:uteklo ?

Zašto baš tako razmišljaš? Kaznu će odslužiti u svojoj drugoj domovini, a ti bolje da razmisliš zašto se tako odlučio.

ukralo i uteklo ?
jel bolje ?

Loše, loše, dozlaboga loše...Taman kad pomislim da niste slijepci dođem do drugog zaključka,
koji je puno gori od toga da ste  slijepci.

debotoijusto wrote:uteklo ?

PS: Ima za kupit pelene i za vas starije.

vili40 wrote:a neka je,što ja imam od toga da ga tu smjestimo i hranimo par godina dok on u zatvoru igra tenis i uživa?