Ostaria Siciliana

Gnječ wrote:

violator wrote:

Gnječ wrote:
a što mi je rekla bogati?  rekla mi je da ona ne talasa. samo joj je trebalo pola stranice tipkanja naokolo uzduž i poprijeko a mogla je istu stvar reći u samo jednoj rečenici: ja ne talasam i ne želim talasati, meni je dobro i boli me pička za sve oko mene.

i ok, da, ja generaliziram jel...

Ja sm shvatila da prica o hot outfitu, duboke gumene cizmice, sorc i sljapkanje po lokvicama... Eee, Gnjec.

to tako izgleda. nemam ja ništa protiv Venus neka meditira koliko hoće samo sam joj htio skrenuti pažnju na to da joj šank ne radi. fali pive, fali, kave, makijato, nema cocacole ni vina. ostala je neka brlja koja njoj služi za čistit stakla u oštariji a to neću piti.

Venus wrote:

violator wrote:Evo mene k vama. Morala sam dovrsiti jednu pricu.

@Venus, nije mi poznat Iskonski krik / Primal Scream, medjutim asocira me na povezivanje s korijenima, predackom linijom. Jesam li blizu ili jako daleko? :-D

Nadam se da lijepo sanjas i da ces oduseviti projektima. :)

Htjela sam na tren podijeliti neke spoznaje, ma nista pametno, zapravo. :p

Dakle, gledam ja taj Corpus Christi i u jednom trenutku, taj se falsi svecenik druzi s mladezi, a oni u zaru neke rasprave, svakih par rijeci ubace "kurwa"... I tako cujete neprekidni rafal " ku*wa, ku*wa, ku*wa, ku*wa.." Upitam si jednog poznanika Poljaka da cemu ta precesta upotreba i znaci li rijec isto sto i kod nas.

Znaci! Ali oni je upotrebljavaju najvise u nekim stresnim ili emotivnim situacijama (intenzivnim ili manje intenzivnim), tipa kad se porezu ili im pobjegne bus.. Zatim, upotrebljavaju rijec i u prenesenom znacenju nesto kao i kod nas sve one silne fraze s pimpekom. I trece, to im je uobicajena postapalica, koriste je kao pauzu i zarez. :-)

Eto, sad i to znate.

Primalni krik opisuje jednu vrst terapije koju je primjenjivao psihoterapeut dr Arthur Janov. Ne bi dao pacijentima spavati, njihovi obrambeni mehanizmi bi pali i onda bi postali ranjivi i otkrili bi "rezervoar boli" koji su gomilali od rođenja nadalje. Kad bi ga postali svjesni, počeli bi ridati (otud krik) ko mala djeca, osvještavajući što ih je sve boljelo. Međutim, nekim izliječenima je poslije bio problem uklopit se u društvo jer su kužili da ljudi oko njih imaju "pune rezervoare boli" i bilo bi im teško živjet u takvom svijetu. Luda knjiga. Progutala sam je halapljivo, nisam mogla prestati čitati, jedna od nezaboravnih. Sjećam se kako sam bila šokirana spoznajama nasred nacionalne knjižnice čitajuć je, još mi je ono svjetlo lampe na moj stol i otvorenu knjigu posve živo u sjećanju, kao da je bilo jučer, a ne pred desetljećima. Ljudi nose svašta u sebi..

Na mom otoku jedna od najvećih uvreda za ženu je bila "kurbetina" - pazi uvećanica jer riječ sama nije dovoljno uvredljiva, pa se mora "podebljat" 
Sjećam se svoje susjede koja je 50 godina bila ljubavnica liku koji se nikad nije razveo. Tako su godinama bili sinkronizirani..kad bi on išao na brodsku prugu, ona bi u pravom trenutku izašla iz kuće i slučajno pošla dio puta s njim. Kad bi nekog od otočana naljutila, dobila bi ovakvu riječ u lice. A meni je zapravo cijela ta priča sa njih dvoje nekako draga. Voljeli su se, a ja ih nisam nikad osuđivala i lijepo sam ih pozdravljala u prolazu. Sa njegovom zakonitom ženom sam isto bila u dobrim odnosima. Nje mi je nekako bilo žao, mora da joj je bilo teško bit "druga" iako je formalno "prva". Šta bi bilo kad bi bilo nema smisla razmišljati, napravili su kako su htjeli zbog obzira prema svojim obiteljima, djeci. Život piše neobične priče.

Venus wrote:

Gnječ wrote:

Ra wrote:
Nek si mu rekla. 

Muškarci bi samo ratovali.

a što mi je rekla bogati?  rekla mi je da ona ne talasa. samo joj je trebalo pola stranice tipkanja naokolo uzduž i poprijeko a mogla je istu stvar reći u samo jednoj rečenici: ja ne talasam i ne želim talasati, meni je dobro i boli me pička za sve oko mene.

i ok, da, ja generaliziram jel...

Hm, po tebi ako ne kukam i ne pizdim i ne želim bacat atomske, onda nemam empatije za druge i ono što se događa oko mene..?
Imam, naravno, samo dozvoli da imam drugačiji pogled na svijet nego što ga imaš ti. :) I obrnuto, ti misli što god želiš. To je uvažavanje.

Gnječ wrote:

Venus wrote:

Gnječ wrote:

Ra wrote:
Nek si mu rekla. 

Muškarci bi samo ratovali.

a što mi je rekla bogati?  rekla mi je da ona ne talasa. samo joj je trebalo pola stranice tipkanja naokolo uzduž i poprijeko a mogla je istu stvar reći u samo jednoj rečenici: ja ne talasam i ne želim talasati, meni je dobro i boli me pička za sve oko mene.

i ok, da, ja generaliziram jel...

Hm, po tebi ako ne kukam i ne pizdim i ne želim bacat atomske, onda nemam empatije za druge i ono što se događa oko mene..?
Imam, naravno, samo dozvoli da imam drugačiji pogled na svijet nego što ga imaš ti. :) I obrnuto, ti misli što god želiš. To je uvažavanje.

ja ti nisam nametao moj pogled na rvacku niti sam te zajebavao samo se taj dan slučajno dogodilo da smo imali isti slijed radnji u isto vrijeme. ali ti nisi uvažila moj pogled na rvacku stvarnost nego i mi "spustila" (u nedostatku boljeg izraza) a to nije uvažavanje.

da si mi napisala: nakon svega što su rvati u zadnjih 30 godina razjebali, uništili, demolirali, pokrali itd. nisam uopće iznenađena da vizualiziraš atomske bombe. e to bi već bilo uvažavanje.

ali nećemo cjepidlačiti... sad će dopalit Ra alpska đezbarka da poentira. vidim ju ovdje samo kad može poentirati.

violator wrote:

Venus wrote:

Primalni krik opisuje jednu vrst terapije koju je primjenjivao psihoterapeut dr Arthur Janov. Ne bi dao pacijentima spavati, njihovi obrambeni mehanizmi bi pali i onda bi postali ranjivi i otkrili bi "rezervoar boli" koji su gomilali od rođenja nadalje. Kad bi ga postali svjesni, počeli bi ridati (otud krik) ko mala djeca, osvještavajući što ih je sve boljelo. Međutim, nekim izliječenima je poslije bio problem uklopit se u društvo jer su kužili da ljudi oko njih imaju "pune rezervoare boli" i bilo bi im teško živjet u takvom svijetu. Luda knjiga. Progutala sam je halapljivo, nisam mogla prestati čitati, jedna od nezaboravnih. Sjećam se kako sam bila šokirana spoznajama nasred nacionalne knjižnice čitajuć je, još mi je ono svjetlo lampe na moj stol i otvorenu knjigu posve živo u sjećanju, kao da je bilo jučer, a ne pred desetljećima. Ljudi nose svašta u sebi..

Na mom otoku jedna od najvećih uvreda za ženu je bila "kurbetina" - pazi uvećanica jer riječ sama nije dovoljno uvredljiva, pa se mora "podebljat" 
Sjećam se svoje susjede koja je 50 godina bila ljubavnica liku koji se nikad nije razveo. Tako su godinama bili sinkronizirani..kad bi on išao na brodsku prugu, ona bi u pravom trenutku izašla iz kuće i slučajno pošla dio puta s njim. Kad bi nekog od otočana naljutila, dobila bi ovakvu riječ u lice. A meni je zapravo cijela ta priča sa njih dvoje nekako draga. Voljeli su se, a ja ih nisam nikad osuđivala i lijepo sam ih pozdravljala u prolazu. Sa njegovom zakonitom ženom sam isto bila u dobrim odnosima. Nje mi je nekako bilo žao, mora da joj je bilo teško bit "druga" iako je formalno "prva". Šta bi bilo kad bi bilo nema smisla razmišljati, napravili su kako su htjeli zbog obzira prema svojim obiteljima, djeci. Život piše neobične priče.

Hvala ti, Venus! :) Zapravo, nakon ovog opisa, shvatila sam da mi je poznata ova njegova metoda jer jedan rodjak radi s pacijentima na ovakav nacin. Buduci da mi je tek ovlas opisao reakcije ljudi, nedostajao mi je kontekst kojeg si mi upravo priskrbila. :)

Sto se ovog romanticnog para tice, rastuzuje me to sve... Ipak, 50 godina malo je prevelik vremenski raspon za pozivanje na obitelj i djecu.

violator wrote:

Meni je doista oduvijek glavni problem bio pitati pomoc no cini mi se da je tako kod mnogih...

Hej, jesu li te udavili na tecaju? Kako ide? :)

violator wrote:

Venus wrote:

violator wrote:Evo mene k vama. Morala sam dovrsiti jednu pricu.

@Venus, nije mi poznat Iskonski krik / Primal Scream, medjutim asocira me na povezivanje s korijenima, predackom linijom. Jesam li blizu ili jako daleko? :-D

Nadam se da lijepo sanjas i da ces oduseviti projektima. :)

Htjela sam na tren podijeliti neke spoznaje, ma nista pametno, zapravo. :p

Dakle, gledam ja taj Corpus Christi i u jednom trenutku, taj se falsi svecenik druzi s mladezi, a oni u zaru neke rasprave, svakih par rijeci ubace "kurwa"... I tako cujete neprekidni rafal " ku*wa, ku*wa, ku*wa, ku*wa.." Upitam si jednog poznanika Poljaka da cemu ta precesta upotreba i znaci li rijec isto sto i kod nas.

Znaci! Ali oni je upotrebljavaju najvise u nekim stresnim ili emotivnim situacijama (intenzivnim ili manje intenzivnim), tipa kad se porezu ili im pobjegne bus.. Zatim, upotrebljavaju rijec i u prenesenom znacenju nesto kao i kod nas sve one silne fraze s pimpekom. I trece, to im je uobicajena postapalica, koriste je kao pauzu i zarez. :-)

Eto, sad i to znate.

Primalni krik opisuje jednu vrst terapije koju je primjenjivao psihoterapeut dr Arthur Janov. Ne bi dao pacijentima spavati, njihovi obrambeni mehanizmi bi pali i onda bi postali ranjivi i otkrili bi "rezervoar boli" koji su gomilali od rođenja nadalje. Kad bi ga postali svjesni, počeli bi ridati (otud krik) ko mala djeca, osvještavajući što ih je sve boljelo. Međutim, nekim izliječenima je poslije bio problem uklopit se u društvo jer su kužili da ljudi oko njih imaju "pune rezervoare boli" i bilo bi im teško živjet u takvom svijetu. Luda knjiga. Progutala sam je halapljivo, nisam mogla prestati čitati, jedna od nezaboravnih. Sjećam se kako sam bila šokirana spoznajama nasred nacionalne knjižnice čitajuć je, još mi je ono svjetlo lampe na moj stol i otvorenu knjigu posve živo u sjećanju, kao da je bilo jučer, a ne pred desetljećima. Ljudi nose svašta u sebi..

Na mom otoku jedna od najvećih uvreda za ženu je bila "kurbetina" - pazi uvećanica jer riječ sama nije dovoljno uvredljiva, pa se mora "podebljat" 
Sjećam se svoje susjede koja je 50 godina bila ljubavnica liku koji se nikad nije razveo. Tako su godinama bili sinkronizirani..kad bi on išao na brodsku prugu, ona bi u pravom trenutku izašla iz kuće i slučajno pošla dio puta s njim. Kad bi nekog od otočana naljutila, dobila bi ovakvu riječ u lice. A meni je zapravo cijela ta priča sa njih dvoje nekako draga. Voljeli su se, a ja ih nisam nikad osuđivala i lijepo sam ih pozdravljala u prolazu. Sa njegovom zakonitom ženom sam isto bila u dobrim odnosima. Nje mi je nekako bilo žao, mora da joj je bilo teško bit "druga" iako je formalno "prva". Šta bi bilo kad bi bilo nema smisla razmišljati, napravili su kako su htjeli zbog obzira prema svojim obiteljima, djeci. Život piše neobične priče.

Hvala ti, Venus! :) Zapravo, nakon ovog opisa, shvatila sam da mi je poznata ova njegova metoda jer jedan rodjak radi s pacijentima na ovakav nacin. Buduci da mi je tek ovlas opisao reakcije ljudi, nedostajao mi je kontekst kojeg si mi upravo priskrbila. :)

Sto se ovog romanticnog para tice, rastuzuje me to sve... Ipak, 50 godina malo je prevelik vremenski raspon za pozivanje na obitelj i djecu.

Gnječ wrote:

ja ti nisam nametao moj pogled na rvacku niti sam te zajebavao samo se taj dan slučajno dogodilo da smo imali isti slijed radnji u isto vrijeme. ali ti nisi uvažila moj pogled na rvacku stvarnost nego i mi "spustila" (u nedostatku boljeg izraza) a to nije uvažavanje.

da si mi napisala: nakon svega što su rvati u zadnjih 30 godina razjebali, uništili, demolirali, pokrali itd. nisam uopće iznenađena da vizualiziraš atomske bombe. e to bi već bilo uvažavanje.

ali nećemo cjepidlačiti... sad će dopalit Ra alpska đezbarka da poentira. vidim ju ovdje samo kad može poentirati.

Ra wrote:

violator wrote:

Venus wrote:

Primalni krik opisuje jednu vrst terapije koju je primjenjivao psihoterapeut dr Arthur Janov. Ne bi dao pacijentima spavati, njihovi obrambeni mehanizmi bi pali i onda bi postali ranjivi i otkrili bi "rezervoar boli" koji su gomilali od rođenja nadalje. Kad bi ga postali svjesni, počeli bi ridati (otud krik) ko mala djeca, osvještavajući što ih je sve boljelo. Međutim, nekim izliječenima je poslije bio problem uklopit se u društvo jer su kužili da ljudi oko njih imaju "pune rezervoare boli" i bilo bi im teško živjet u takvom svijetu. Luda knjiga. Progutala sam je halapljivo, nisam mogla prestati čitati, jedna od nezaboravnih. Sjećam se kako sam bila šokirana spoznajama nasred nacionalne knjižnice čitajuć je, još mi je ono svjetlo lampe na moj stol i otvorenu knjigu posve živo u sjećanju, kao da je bilo jučer, a ne pred desetljećima. Ljudi nose svašta u sebi..

Na mom otoku jedna od najvećih uvreda za ženu je bila "kurbetina" - pazi uvećanica jer riječ sama nije dovoljno uvredljiva, pa se mora "podebljat" 
Sjećam se svoje susjede koja je 50 godina bila ljubavnica liku koji se nikad nije razveo. Tako su godinama bili sinkronizirani..kad bi on išao na brodsku prugu, ona bi u pravom trenutku izašla iz kuće i slučajno pošla dio puta s njim. Kad bi nekog od otočana naljutila, dobila bi ovakvu riječ u lice. A meni je zapravo cijela ta priča sa njih dvoje nekako draga. Voljeli su se, a ja ih nisam nikad osuđivala i lijepo sam ih pozdravljala u prolazu. Sa njegovom zakonitom ženom sam isto bila u dobrim odnosima. Nje mi je nekako bilo žao, mora da joj je bilo teško bit "druga" iako je formalno "prva". Šta bi bilo kad bi bilo nema smisla razmišljati, napravili su kako su htjeli zbog obzira prema svojim obiteljima, djeci. Život piše neobične priče.

Hvala ti, Venus! :) Zapravo, nakon ovog opisa, shvatila sam da mi je poznata ova njegova metoda jer jedan rodjak radi s pacijentima na ovakav nacin. Buduci da mi je tek ovlas opisao reakcije ljudi, nedostajao mi je kontekst kojeg si mi upravo priskrbila. :)

Sto se ovog romanticnog para tice, rastuzuje me to sve... Ipak, 50 godina malo je prevelik vremenski raspon za pozivanje na obitelj i djecu.

Malo sam skeptična prema liječenjima tipa "otvori sve ventile rezervoara, pa tko preživi pričati će". Čini mi se da je to vrlo klizav teren. Ne znam. Možda se varam.

Što se tiče vanbračnih ljubavi koje traju 50 godina, slažem se s Vi. 
Pozivanje na obitelj i djecu cijelu polovicu stoljeća je smiješno. 
Mislim da je njoj epicentar za većinu snošaja bila glava, a ne božemprosti međunožje. 

Gnječ wrote:

Di smo da smo! NAYEBASMO?!

Venus wrote:

Ra wrote:

violator wrote:

Venus wrote:

Primalni krik opisuje jednu vrst terapije koju je primjenjivao psihoterapeut dr Arthur Janov. Ne bi dao pacijentima spavati, njihovi obrambeni mehanizmi bi pali i onda bi postali ranjivi i otkrili bi "rezervoar boli" koji su gomilali od rođenja nadalje. Kad bi ga postali svjesni, počeli bi ridati (otud krik) ko mala djeca, osvještavajući što ih je sve boljelo. Međutim, nekim izliječenima je poslije bio problem uklopit se u društvo jer su kužili da ljudi oko njih imaju "pune rezervoare boli" i bilo bi im teško živjet u takvom svijetu. Luda knjiga. Progutala sam je halapljivo, nisam mogla prestati čitati, jedna od nezaboravnih. Sjećam se kako sam bila šokirana spoznajama nasred nacionalne knjižnice čitajuć je, još mi je ono svjetlo lampe na moj stol i otvorenu knjigu posve živo u sjećanju, kao da je bilo jučer, a ne pred desetljećima. Ljudi nose svašta u sebi..

Na mom otoku jedna od najvećih uvreda za ženu je bila "kurbetina" - pazi uvećanica jer riječ sama nije dovoljno uvredljiva, pa se mora "podebljat" 
Sjećam se svoje susjede koja je 50 godina bila ljubavnica liku koji se nikad nije razveo. Tako su godinama bili sinkronizirani..kad bi on išao na brodsku prugu, ona bi u pravom trenutku izašla iz kuće i slučajno pošla dio puta s njim. Kad bi nekog od otočana naljutila, dobila bi ovakvu riječ u lice. A meni je zapravo cijela ta priča sa njih dvoje nekako draga. Voljeli su se, a ja ih nisam nikad osuđivala i lijepo sam ih pozdravljala u prolazu. Sa njegovom zakonitom ženom sam isto bila u dobrim odnosima. Nje mi je nekako bilo žao, mora da joj je bilo teško bit "druga" iako je formalno "prva". Šta bi bilo kad bi bilo nema smisla razmišljati, napravili su kako su htjeli zbog obzira prema svojim obiteljima, djeci. Život piše neobične priče.

Hvala ti, Venus! :) Zapravo, nakon ovog opisa, shvatila sam da mi je poznata ova njegova metoda jer jedan rodjak radi s pacijentima na ovakav nacin. Buduci da mi je tek ovlas opisao reakcije ljudi, nedostajao mi je kontekst kojeg si mi upravo priskrbila. :)

Sto se ovog romanticnog para tice, rastuzuje me to sve... Ipak, 50 godina malo je prevelik vremenski raspon za pozivanje na obitelj i djecu.

Malo sam skeptična prema liječenjima tipa "otvori sve ventile rezervoara, pa tko preživi pričati će". Čini mi se da je to vrlo klizav teren. Ne znam. Možda se varam.

Što se tiče vanbračnih ljubavi koje traju 50 godina, slažem se s Vi. 
Pozivanje na obitelj i djecu cijelu polovicu stoljeća je smiješno. 
Mislim da je njoj epicentar za većinu snošaja bila glava, a ne božemprosti međunožje. 

Ne varaš se, klizav je teren, i to poprilično. Čovjek je zapravo vrlo fragilan u svojim dubinama. 

Što se tiče vanbračnih ljubavi, nisi me shvatila. Ja se ne slažem sa postupanjem koje povređuje bliske ljude, samo kažem da ih ne osuđujem, a to je velika razlika. Oni su to tako odabrali, tko sam ja da im sudim. Vjerujem da se je teško nositi se sa jakim emocijama gdje su srce i glava u nuklearnom ratu.

Venus wrote:Meni ne nedostaje...  ..nisam joj baš bila po ćefu.

Ra wrote:

Izgleda da ni ti mene nisi shvatila. :D


Uopće nisam to pomislila, a ni sama niti podupirem, niti ih osuđujem. 
Ne biraju ljudi koga će (za)voljeti, to ide po nekom drugom ključu. 
Da ide po razumnom odabiru ne bi bilo toliko nesretnih ljubavi. 
Samo primijetih, da je ona tih pola stoljeća bila kurbetina, a on faker. 

Mučno je to i bolno za sve sudionike, ali su neki ipak prošli malo gore. Ono što ljubavnica nažalost nije shvatila je da je njen ljubavnik voli previše da bi je ostavio, ali ipak premalo da bi izašao iz komfor zone koja mu je vjerojatno odgovarala. 

Ženski dio izvukao deblji kraj u tom njihovom. Zakonita je vjerojatno umirala od srama i patila što joj je suprug u tuđem krevetu dugi niz godina, a druga je trpjela uvrede na račun svog morala i sigurno sve te godine očekivala da njen dragi jednom zaboravi otići doma. 
A mogu misliti kako je bilo djeci kad su shvatili što se događa. Zato i rekoh da je to smiješan izgovor da se nekog ne povrijedi, jer su svi već bili debelo povrijeđeni i to kroz dugi niz godina. 

I da. Dobila sam drugi posao. 
Počinjem u ponedjeljak.

Ra wrote:

I da. Dobila sam drugi posao. 
Počinjem u ponedjeljak.

violator wrote:Lijepu vam vecer zelim! :)

Opet je malo zahladilo. :D Jucer sam u laganoj cvjetnoj kosuljici zastajala kod svake zanimljivije biljke, izuzetno dobrog raspolozenja, masuci i onima koje ne poznajem, danas sam u nesto laganijem kaputu, raspolozenja koje se moze iscitati iz najmracnijih tekstova Iana Curtisa, prolazila i prilazila onim drugacijim putevima postojanja

Noc se priblizava, raspolozenje se ponovno mijenja... U 18. sam stoljecu. Citam pismo jednog geologa u kojem se spominju "tamne zvijezde".

Sad sam u 19. st., citam o izgubljenom gradu Carcosi nad kojim se nadvija cudna noc crnih zvijezda. Dolazim do 20. stoljeca, iskre crne jame, brodolomi naseg shvacanja svemira.


Hej-ho!


:D


Sve sam ovo napisala jer nisam znala vrlo jednostavno uvesti cinjenicu da su na vremenskoj prognozi spomenuli kisu sljedecih 7 dana i jos fino istaknuli sire rijecko podrucje!


@Ra, cestitke na novom zaposlenju! Ti me katkad podsjecas na prirodnu silu pa sam sigurna da ces ih sve ubrzati na n-tu, produktivnost ce im podici krov! :)

@Venus, cini mi se da su zene vrlo, vrlo slicne mackama. Tek kad se dobro posvadjaju, pocnu se postovati. :)

@Gnjec, veli meni Klingonac nedavno, nesto smo razgovarali o stilu komunikacije izmedju zena i stilu komunikacije izmedju muskaraca:

Mi, muskarci, kad se nadjemo zajedno, neugodni smo jedni prema drugima. Dijelimo si medjusobno sve neke grube rijeci. Ali kad netko od nas ode, ovi koji ostanu iza njega, pozitivno se izrazavaju o njemu... Nakon niza podhebavanja, uslijede iskrene rijeci o moralnim, mentalnim kvalitetama tog koji je otisao.

Kod vas zena sve je suprotno! Kad ste zajedno, rastapate se od dragosti, jedna drugoj govorite "draga", " zlato", "ljubavi", a kad neka od vas ode, odvije se razgovor s " kucka", "lazljivica", " prepotentna"!

Sto ti o tome mislis? : )))