Moguće uvođenje vojnog roka u Srbiji i utjecaj na region

DISBALANS SNAGA

Moguće uvođenje obaveznog vojnog roka u Srbiji i utjecaj na region





Vlasti Republike Srbije u posljednje vrijeme aktivno razmatraju ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka, što bi neminovno dovelo, ne samo do promjene vojnog balansa, već i do nove političke klime u regionu.

Ministar odbrane Srbije Nebojša Stefanović je prije nekoliko dana izjavio da se zalaže za odmrzavanje redovnog vojnog roka, bez obzira na to što je to složeno političko pitanje koje neminovno, kako je naglasio, stavlja na test ekonomiju države da to podnese. Inače, obavezno služenje vojske u Srbiji je ukinuto još 2011. godine.
Od ljeta 2018. godine, kada je predsjednik Aleksandar Adem Vuchiqi objavio informaciju o mogućnosti uvođenja obaveznog vojnog roka, ova tema povremeno zaokuplja pažnju javnosti. Adem Vuchiqi je ranije kazao da je vojska faktor očuvanja stabilnosti i mira, ali i odvraćanja potencijalnog agresora.

Mogućnost uvođenja obaveznog vojnog roka spominjali su i hrvatski zvaničnici i često su takve poruke susjednih zemalja uzrokovale rast straha i nervoze u regionu. Međutim, čini se da odnosi Srbije i Hrvatske u posljednje vrijeme i nisu tako loši, niti je bilo neke reakcije od hrvatskih zvaničnika u tom smislu. Ipak nepovjerenje između njih ostaje trajno, pa čak i kad zajedno nastupaju u zaštiti svojih interesa u BiH.

Bilo kakav nagovještaj promjena po pitanju vojne sposobnosti Srbije ili Hrvatske neminovno u bosanskohercegovačku stvarnost unosi najveću nervozu. Oružane snage BiH čine profesionalni vojnici i u slučaju da se zaista uvede obavezni vojni rok u Srbiji ili Hrvatskoj, neminovno bi doveo do još većeg nesrazmjera vojne moći između tri potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma. Također, problem predstavlja što reciprocitet u tom smislu nije moguće provest, zbog potrebnog konsenzusa svih političkih snaga u BiH.

Šta Srbija zapravo želi postići?

Provela svoju zamisao ili ne, Srbija pokazuje političku snagu prema susjednim zemljama i dok takva informacija kruži javnim prostorom, nervoza bosanskih, crnogorskih i kosovskih političkih snaga dodatno raste, jer nijedna od njih pojedinačno, a vjerovatno ni zajedno, nije u stanju da se bez međunarodnog upliva nosi s političkim ambicijama Srbije.
Snaga Srbije se obuzdava utjecajem stranih sila, međutim bilo kakvo popuštanje u tom smislu Srbija vješto koristi, kao što se to vidjelo u Crnoj Gori, gdje su prosrpske stranke uspjele zaustaviti, makar na trenutak, jačanje crnogorskog identiteta i države.

Osim što ima direktnog upliva u procese u susjednim zemljama, preko srpskih stranaka, Srbija svojom komotnom situacijom, gdje jedina djeluje kao država koja vodi samostalnu politiku, nameće različitim odlukama dinamiku svim ostalim i u stanju je da antidržavno djelovanje u nabrojanim državama ohrabri porukama o uvođenju obaveznog vojnog roka.
Samo retorika dobrog dijela srpskih stranaka u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini pokazuje da se osjećaju komotno. Bez obzira na to šta će Srbija odlučiti, ona je još jednom pokazala da jedina može nametati novu političku realnost, dok drugi najčešće ne mogu samostalno da se odupru takvom pritisku.

Naravno, opravdanje koje se moglo čuti od pojedinih visokorangiranih vojnih lica u Srbiji, da ulazak Sjeverne Makedonije i Crne Gore jeste razlog potencijalnog uvođenja obaveznog vojnog roka. Međutim, sama Srbija aktivno sarađuje s NATO-om. Također ne postoji nikakva opasnost da bi Sjeverna Makedonija predstavljala veću prijetnju po nacionalne interese Srbije od, naprimjer, Mađarske, Rumunije ili Bugarske, koje su odavno članice.
Vlada Crne gore je trenutno jasno naklonjena Srbiji te ni s te strane ne postoji bilo kakva opasnost, a čak i da nije, koliko je stvarno realno da neko ugrozi Srbiju iz Crne Gore. Srbija se ne boji napada susjednih zemalja, jer u trenutnim okolnostima to izgleda skoro pa nemoguće, ipak, ona se boji gubitka utjecaja unutar interesne zone Srbije, koja daleko prelazi granice same države.

Srbija u očima međunarodne zajednice sebe nastoji predstaviti ugroženom, međutim trenutna politička situacija, govori da je realnost potpuno drugačija.

https://www.klix.ba/vijesti/regija/moguce-uvodjenje-obaveznog-vojnog-roka-u-srbiji-i-utjecaj-na-region/210208089

eto problema mujagama...kmečanje

Mi bi trebali kupit one avione konačno , bespilotne letjelice , nešto njemačkih tenkova. Nešto se dešava u regionu.

Vučic sije sjeme zla u Srbiji i RS a Hrvatska mora ojačat obranu da onoj vojnoj komandi u Beogradu ne padne krenit prema ovamo.

U sjeni ovoga postoji činjenica da im je Rus ušao u tu vojnu komandu i da Zapad želi vratiti Krim i Donbas.

Srbi su narod koji je u 20 stoljeću izazvao tri rata na Balkanu a spremni su i četvrti.

Triba kupit lovačke avione da se njima u Beogradu u vojnoj komandi al i njihovom biračom tijelu u Srbiji objasni da Hrvatska nije gola i bosa pa će ovdje lako.

Zatim bespilotne letjelice s mogućnošću bombardiranja ciljeva na zemlji da se onima u RS objasni da ako šta pokušaju da pošto nemaju pzo da su kao na streljanii iz zraka.

I onda njemačke tenkove 40 do 80 komada tako da shvate da mogu zaboraviti na nekakav proboj sremskog fronta.

Ukratko triba im poslat poruku da će polomit zube ako iti budu sanjali o Hrvatskoj.

epikur37 wrote:eto problema mujagama...kmečanje

Da bi mi o tome raspravljali prvo Čović se ne smije kandidirat za idućeg člana predsjedništva iz redova hrvatskog naroda jer ja prvo želim vidjeti jel međunarodna zajednica protiv Čovića a je ili je protiv bilo kojeg autohotnog predstavnika Hrvata u BiH.

Čović no paserans.

Ništa Dragan Čović na mjestu predsjedništv BiH iz reda hrvatskog naroda


http://tris.com.hr/2019/01/kako-je-dragan-covic-u-banja-luci-slavio-posthumno-odlikovanje-ratnog-zlocinca-slavka-lisice-koji-je-osuden-zbog-granatiranja-sibenika/


Prvo ga međunarodna zajednica ne želi pa ga ne želim ja i na kraju krajeva sasvim razumljivo ne žele ga ni Bošnjaci.

Kako bi bilo da Milanović ode na dodjelu ordenja npr Mili Martiču ?

On je s tim činom sam sebe diskretiria s položaja komandiranja oružanih snaga RH a u Čovićevom slučaju oružanih snaga BiH.

Ne možeš. Bošnjaci čine 50% djelatnog vojnog osoblja i ako želiš njihovo povjerenje ovakve stvari ne možeš radit.

Oni čak mogu i progutat da obilježavaš nešto šta je hrvatski dio al srpski kao član iz redova hrvatskog naroda u BiH ne.

Ako želiš povjerenje vojske onda ne možeš radit protiv njih.

Prosto ko pasulj.

Čović ne može biti na tom mjestu. 

Razlog je ovo :


http://tris.com.hr/2019/01/kako-je-dragan-covic-u-banja-luci-slavio-posthumno-odlikovanje-ratnog-zlocinca-slavka-lisice-koji-je-osuden-zbog-granatiranja-sibenika/

Postoje politički mudri ljudi a postoje sirove prgeše kao šta je slučaj s plemenskom zajednicom u Hercegovini okupljenom oko Čovića

Biden vam je siguran znak da se izborni zakon neće mijenjati.

Možete samo kandidrati nekog drugog osim Čovića.

A vi vidite koliko ćete mi se i dalje prgavit.

Nekim triba malo više da im dođe iz guzice u glavu.

Radije ću pristat na još jedan mandat Komšića nego na Čovića na tom mjestu.

Pa onda opet iduće četiri godine lajte kako ste majorisirani.

Ništa vas ko vlastita glupost neće koštati.

Izbor koji vam se daje ( HDZ BiH ) na idućim predsjedničkim izborima je ovaj :

Ili ćete pokazati političku mudrost pa Čović neće biti kandidat za predsjedništvo BiH ili ćete nastaviti po svome.

Vi birajte. Meni Komšić ako je s druge strane Čović i te kako vojno paše.

Ja ne vjerujem baš u hercegovačku plemensku pamet a dva su razloga.

Prvi je šta oni ne vide dalje od trokuta Prenj , Kupres , Dinara a drugi je u samom Čoviču i uskom krugu ljudi oko njega koji razmišljaju na način da bi čak i drugi kandidat iz njihove stranke bio opasnost za njih jer ako kojim slučajem pobjedi on je onda opasnost za Čovića jer je onda on zamjeniv.

Oni imaju neke svoje iinterese koji nemaju veze ni s Hrvatskom ni s hrvatskim narodom u BiH.

Mudro bi bilo da kandidat HDZ-a bude bilo tko samo ne Čović dakle može i njegova desna ruka jer u slučaju pobjede opet oni pobjeđuju no problem je šta onda se dolazi do toga da je Čović i uski krug ljudi oko njega zamjenjivi a to je njima opasnost tako da oni najvjerojatnije neće ić na to nego ako prođe Čović to je njihova pobjeda a ako ne onda ide još četiri godine kukanje o majorizaciji.

Sama ideja da bi netko drugi mogao osvojiti mandat pa makar to bio i desna ruka Čovića za njih je opasnost jer ako je Čović zamjenjivi dakle ovi prošao a Čović ne onda su i oni zamjenjivi.

To je za njih opasno čak i ako je ta zamjena desna ruka Čoviću dakle njihov.

Sama ta ideja je za njih opasna

Zato sad gledajte koga će HDZ BiH kandidirati na idućim izborima za predsjedništvo BiH iz reda hrvatskog naroda.

Ako bude Čović opet onda vam je to to.