Sören Kierkegaard

by Patriot_1 11/5/2014, 23:18

Koje je vjere uopće bio?Jasno,,Kršanin ali,,Katolik ili Protestant?Ne mogu nać,,iako mislim da je bio Protestant!Zanimljivo,,nije bio vjernik od malih nogu,,doživio je obraćenje!

:"anski filozof Sören Kierkegaard (1813. – 1855.) uz Arthura Schopenhauera svakako je najizrazitiji protivnik Hegelova racionalizma, a po tezama svoga iracionalizma, koji je povezan i s određenom dozom fatalizma te na njega nadovezanim pesimizmom, preteča je filozofije 20. stoljeća. Za svoga života nije se uspio jače afirmirati, ostao je osoba bez utjecaja, predmet smijeha i izrugivanja, a nakon smrti predmet šutnje i zaborava. No, njegova je misao u 20. stoljeću postala iznimno popularna i utjecajna, njegova djela prevođena su na sve značajnije svjetske jezike, tako da se danas niti jedna povijest filozofije ne može zamisliti bez dijela o njemu. Kao vjesnik duhovne krize i pionir nihilizma, koji tek treba stupiti na povijesno – filozofsku scenu te će ga do kraja razraditi i rasvijetliti Friedrich Nietzsche, nihilizma koji će se roditi iz osjećaja straha i očajanja kao posljedica ratova, revolucija i neuspjeha koje je građanski čovjek doživio i proživljavao u drugoj polovici 19. i na samom početku 20. stoljeća

Stoga nas i ne treba začuditi činjenica da je znatnije zanimanje za filozofiju Sörena Kierkegaarda počelo nakon Prvog svjetskog rata koji je sa svim svojim strašnim posljedicama bio jedan od prvih pokazatelja da razvoj Zapada i nije tako besprijekoran i sretan kako se to do tada moglo misliti. Zaboravljen u 19. st. Kierkegaard će svoju punu afirmaciju doživjeti u 20. stoljeću, te će biti prepoznat kao prvi filozof egzistencije. [1]
Iako iza sebe nije ostavio razrađeni filozofski sustav, njegova filozofska poruka, njegov život koji je potpuno podredio svojoj misiji, njegova dijela iz kojih se iščitava duboka proživljenost onog što je pisao nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.

1. Život i lik Sörena Kierkegaarda
Sören Aabye Kierkegaard rođen je i umro u Kopenhagenu (5. svibnja 1813. – 11. studenog 1855.). Njegova je biografija određena s nekoliko odnosa i događaja koji su imali dalekosežne posljedice na filozofov život i njegovo djelo. Na prvome je mjestu odnos s ocem, uspješnim trgovcem ali izuzetno melankoličnim i mučljivim čovjekom, kojeg su cijelog života razdirali neopisivi osjećaji krivnje. Odrastajući u rigidnoj protestantskoj obitelji, u ozračju straha, krivnje i krutog protestantskog formalizma i sam je zapao u kompleks krivnje. Tijesna psihološka i duhovna povezanost s puritanski religioznim ocem već je zarana usmjerila Kierkegaarda na zaokupljenost idejom smisla kršćanstva. Tako je 1830. godine započeo studij teologije i filozofije te nešto kasnije i staroklasične studije. Tijekom studija teologije, uz koji se iznimno mnogo bavi filozofijom, književnošću i poviješću, Kierkegaard proživljava sveopću životnu krizu, zanemaruje studij i vjeru i predaje se raspuštenom životu da bi 1838. godine potresen očevom smrću doživio obraćenje. Nastavlja studij te je 1840. godine položio državni ispit i postigao stupanj magistra radom Pojam ironije. Iste se godine zaručio s Reginom Olsen, ali nakon godinu dana prekida zaruke, došavši prethodno do uvjerenja da je on čovjek s posebnom misijom koja ne ide zajedno s brakom. Iako se zanosio mišlju da postane pastor ne odlučuje se za taj poziv nego živi rentijerski i potpuno se posvećuje filozofiranju i pisanju svojih djela.[2]

Kada je Schelling 1841. godine u Berlinu započeo svoja predavanja u kojima je htio ići dalje od Hegela, nastalo je veliko oduševljenje, i mnogi su to smatrali značajnim događajem te su došli u Berlin kako bi čuli novo stvaranje u filozofiji. Tada su se u Berlinu našli Friedrich Engels, Jakob Burckhardt i anarhist Bakunjin. Došao je i Kierkegaard kako bi slušao Schellingova razmišljanja o odnosu filozofije i stvarnosti. U početku je bio oduševljen Schellingovim predavanjima ali se naposljetku razočarao i otputovao iz Berlina prije završetka kolegija i seminara.[3]
Na Kierkegaardovu misao uvelike je utjecao i njegov danski učitelj filozofije profesor F. C. Sibbern, koji je svojim subjektivitetom istine i svojim antiapriorističkim stavom utjecao na Kierkegaardovo mišljenje. Traga je ostavio i njegov osobni prijatelj, pjesnik i filozof Poul Martin Möller, profesor u Kopenhagenu i Kristijaniji, koga smatraju izvornim stvaraocem danskoga filozofskog duha. Bio je kritičar svake pojmovne konstrukcije i jednostavnih sistema. Sve vrijedno se po njemu ostvaruje osobnom samodjelatnošću te su tako ideje individualizma i progresa osnovne ideje njegove filozofije.

Vrativši se iz Berlina živi povučeno kao slobodni pisac u svome rodnome gradu. Kao nezavisni i slobodni mislilac živio je sa svojim idejama i za njih te je tijekom života zapadao u duhovne krize, koje su ga često dovodile do dubokog očajanja i duševnih muka, koje su se kretale između straha i nade, sumnje i vjere, bijede i veličine. Zbog toga je proveo čitav život u oštrim polemikama s mnogim predstavnicima javnog mnijenja pogotovo sa predstavnicima Danske crkve za koju je tvrdio da je izdala kršćanstvo i da je puna samoprijevare i laži.[4]
Nakon što se razočaran vratio iz Berlina izdaje svoje prvo glavno djelo Ili – ili, koje postiže znatan uspjeh i za kojim u kratkim razmacima slijede brojne druge knjige. Nakon što su u kopenhagenskom satiričkom listu Korasar izašle pozitivne kritike njegovih djela Ili – ili i Završnog neznanstvenog zaglavka uz Filozofijsko trunje, Kierkegaard je odvratio kako bi mu draže bilo da su ga takve novine strle. Započela je ogorčena javna polemika koja je dovela do toga da je Kierkegaard neprestano javno ismijavan i napadan na ulici.[5]
Ubrzo nakon toga upustio se svom žestinom u sukob s Danskom crkvom, odnosno službenim kršćanstvom, kojoj je zamjerio potpuno iskrivljavanje Kristova nauka i smisla njegove pojave u vremenu i među ljudima. Do kraja života piše mnogo ali brzo posustaje a mnoga djela ostavlja nedovršena. U njima uglavnom prevladavaju kršćanske religijske teme. Pred kraj života izdaje časopis Trenutak. Umire sam i životno potpuno iscrpljen, u 43 godini života, 11. studenog 1855. godine. On je poput Sokrata svoju filozofiju živio kao svoj osobni stav i primjereno je izrazio literarnim oblikom svojih djela.[6]"